Lucas 15
Farongoe Lea Ana Fataleka (FAR) vs ARA
1 Ana te kada, na wane 'oro ne kera rao ana konilana na malefo ana na takisi, ma na wane ne kera fia kera wane ta'a 'urinai ki laugo, kera dao fuana rongolana sa Jesus.
1 Aproximavam-se de Jesus todos os publicanos e pecadores para o ouvir.
2 Na Farasi ki ma na wane famanata ana taki ki, kera etangia ngunungunue kera ka 'uri, “Na wane ne nia kwaloa na wane ta'a ki ma ka fanga ga 'ana fai kera!”
2 E murmuravam os fariseus e os escribas, dizendo: Este recebe pecadores e come com eles.
3 Nia ne sa Jesus ka fata 'ana na tarifulae ki fuada ka 'uri,
3 Então, lhes propôs Jesus esta parábola:
4 “Dia ta wane amulu nia to ana te talanga sipsip, ma te ai ada ka naoana, te ne wane nai kai sasia? Nia kai fasia na sikwa akwala ma sikwa sipsip senai, ma nia ka leka ka nani 'uria te ai ne nia naoana, leka nia ka dao go to'ona.
4 Qual, dentre vós, é o homem que, possuindo cem ovelhas e perdendo uma delas, não deixa no deserto as noventa e nove e vai em busca da que se perdeu, até encontrá-la?
5 Ma kada ne nia dao to'ona, nia ka eele 'asiana, ma ka ngalia 'i gwauna 'abana,
5 Achando-a, põe-na sobre os ombros, cheio de júbilo.
6 ma ka ngalia mai 'i fera. Sui nia ka akwa mai 'uria wane kwaimani nia ki, ma na wane ana fere nia ki, fuana kera ka oku mai, ma nia ka fata 'uri fuada, ‘Nau ku eele 'asiana, sulia nau ku dao to'ona na sipsip nau be nia naoana. Nia ne mulu eele fai nau!’”
6 E, indo para casa, reúne os amigos e vizinhos, dizendo-lhes: Alegrai-vos comigo, porque já achei a minha ovelha perdida.
7 Ma sa Jesus ka fata lau 'uri, “Nau ku saea fua mulu, na eelea baita 'urinai laugo 'i langi fafia te wane ne ta'a ma nia ka kari abulo. Na eelea fainia ka liufia na eelea fafia sikwa akwala ma sikwa wane ne kera 'o'olo ki.”
7 Digo-vos que, assim, haverá maior júbilo no céu por um pecador que se arrepende do que por noventa e nove justos que não necessitam de arrependimento.
8 Ma sa Jesus ka fata lau ana tarifulae ka 'uri, “Dia ta keni ne nia to ana ta akwala seleni, ma ta te seleni ka naoana, te ne nia kai sasia? Nia kai fasarua ta kwesu, ma ka salofia na lume nia, ma ka nani ana kula ki tafau leka nia ka dao go to'ona.
8 Ou qual é a mulher que, tendo dez dracmas, se perder uma, não acende a candeia, varre a casa e a procura diligentemente até encontrá-la?
9 Ma kada nia dao na to'ona, nia ka rii na 'uria wane kwaimani nia ki, ma na wane ana fere nia ki kera ka oku mai siana, ma nia ka fata 'uri fuada, ‘Nau ku eele 'asiana, sulia nau ku dao na to'ona na seleni be nau be naoana. Nia ne mulu eele 'amulu fai nau!’”
9 E, tendo-a achado, reúne as amigas e vizinhas, dizendo: Alegrai-vos comigo, porque achei a dracma que eu tinha perdido.
10 Ma sa Jesus ka fata lau 'uri, “Nau ku saea fua mulu, ru nai kai 'urinai laugo 'i langi. Na 'ainsel God ki fainia God, kera eele 'asiana fafia te wane ne nia abulo ta'a, ma nia kari abulo mai.”
10 Eu vos afirmo que, de igual modo, há júbilo diante dos anjos de Deus por um pecador que se arrepende.
11 Ma sa Jesus ka fata lau 'ana te tarifulae ka 'uri, “Te wane nia to ana ro welewane ki.
11 Continuou: Certo homem tinha dois filhos;
12 Na wele 'i buri nia fata 'uri fuana maa nia, ‘Maasi, 'oe kwatea na mai bali nau ana na toorue kulu.’ 'Urinai go, na wane nai ka tolingia na, na toorue kera 'i safitana na ro wele nia ki.
12 o mais moço deles disse ao pai: Pai, dá-me a parte dos bens que me cabe. E ele lhes repartiu os haveres.
13 Ma 'i burina bara fa asoa sui, na wele be 'i buri ka foli na ana bali nia ana toorue kera, ma ka leka na 'ana fainia malefo nia. Ma nia ka leka na 'ana 'uria na fere tau, ma ka falia tafau na 'ana na malefo nia ki ana na tolae ta'a.
13 Passados não muitos dias, o filho mais moço, ajuntando tudo o que era seu, partiu para uma terra distante e lá dissipou todos os seus bens, vivendo dissolutamente.
14 Ma 'i burina ne nia fasuia na, na malefo nia ki, na fioloe baita ka liu ana bali fere nai, ma nao nia si to na ana ta ru.
14 Depois de ter consumido tudo, sobreveio àquele país uma grande fome, e ele começou a passar necessidade.
15 Ma nia ka leka siana te wane ana fere nai ka ledi 'uria ta raoe, ma na wane nai ka kwate fuana raoe bilia ana adalae sulia na boso nia ki.
15 Então, ele foi e se agregou a um dos cidadãos daquela terra, e este o mandou para os seus campos a guardar porcos.
16 Ma nia ka doria ka 'ania tani ngingisi fanga ana na fanga boso ki, sulia ta wane 'i senai si kwatea go ta fanga fuana.
16 Ali, desejava ele fartar-se das alfarrobas que os porcos comiam; mas ninguém lhe dava nada.
17 Boroi ma kada nia manata lea, nia ka fata 'uri fuana talana, ‘Na wane ni rao maa nau ki, kera fanga lea tafau ga 'ada kada nai, ma kera ka abusu, ma nau ne nau ku fiolo ga 'aku fuana maelaku!
17 Então, caindo em si, disse: Quantos trabalhadores de meu pai têm pão com fartura, e eu aqui morro de fome!
18 Nia lea fuana nau ku oli siana maa nau, ma nau ku fata 'uri fuana, Maasi 'ae, nau ku garo 'asiana na 'i maana God, ma 'i maamu laugo.
18 Levantar-me-ei, e irei ter com o meu pai, e lhe direi: Pai, pequei contra o céu e diante de ti;
19 Nau nao si bobola fuana ne 'oe sae nau lau ana na wele 'oe. 'Oe alamatainia nau ku rao na 'aku fuamu dia ta wane ni rao 'oe.’
19 já não sou digno de ser chamado teu filho; trata-me como um dos teus trabalhadores.
20 Ma nia ka tatae, ma ka oli siana maa nia.
20 E, levantando-se, foi para seu pai. Vinha ele ainda longe, quando seu pai o avistou, e, compadecido dele, correndo, o abraçou, e beijou.
21 Ma na wele nai ka fata 'uri fuana, ‘Maasi, nau ku garo 'asiana na 'i maana God ma 'i maamu laugo. Nau nao kusi bobola fuana ne 'oe sae nau lau ana wele 'oe.’
21 E o filho lhe disse: Pai, pequei contra o céu e diante de ti; já não sou digno de ser chamado teu filho.
22 Boroi ma na maa nia ka rii 'uria na wane rao nia ki ka 'uri, ‘Mulu 'ali'ali! Mulu ngalia mai na maku gwala, ma ka kwanga, ma mulu farufia 'ania. Ma kamulu ka alua fa kome ana 'abana, ma kamulu ka alua na tae butu ki 'i 'aena.
22 O pai, porém, disse aos seus servos: Trazei depressa a melhor roupa, vesti-o, ponde-lhe um anel no dedo e sandálias nos pés;
23 Sui, kamulu ka leka, mulu saungia mai na ka buluka kobu be fua kulu ka saungainia na fafanga ma kulu ka eele 'akulu.
23 trazei também e matai o novilho cevado. Comamos e regozijemo-nos,
24 Sulia na wele nau, nia dia ne nia mae na, boroi ma nia ka mauri lau. Ma nia ka dia ne nia naoana, boroi ma nau ku ada to'ona lau. Ma na fafanga nai ka tala'ae na.
24 porque este meu filho estava morto e reviveu, estava perdido e foi achado. E começaram a regozijar-se.
25 “Ma ana kada nai, na wele 'i nao be nia to 'ua mai 'ana 'i laona na oole. Ma kada ne nia oli mai ma nia ka dao karangia na mai na lume, nia ka rongoa lingena na sasoe ma na ngwaelae.
25 Ora, o filho mais velho estivera no campo; e, quando voltava, ao aproximar-se da casa, ouviu a música e as danças.
26 Ma nia ka karumia mai te wane ana wane rao ki, ma ka ledi 'uri ana te fu kera ngwae fainia.
26 Chamou um dos criados e perguntou-lhe que era aquilo.
27 Ma na wane ni rao nai nia olisia ka 'uri, ‘Na sasimu be nia oli na mai 'i fere, ma na maa 'oe ka saungia na ka buluka kobu be, sulia na sasimu nia mauri, ma ka oli mai ka dao na.’
27 E ele informou: Veio teu irmão, e teu pai mandou matar o novilho cevado, porque o recuperou com saúde.
28 Ma na wele 'i nao ka guisasu 'asiana, nao nia si ru na kau laona lume. Ma na maa nia ka ru mai 'i maa, ma ka 'ingoa fuana nia ru kau laona lume.
28 Ele se indignou e não queria entrar; saindo, porém, o pai, procurava conciliá-lo.
29 Ma nia ka olisia na maa nia ma ka fata 'uri, ‘Ada to'ona basi, nau ku rao fuamu dia na wane rao 'o'oni 'oe sulia fangali 'oro ne ki, ma nau ku rosulia na fatalamu. Sui boroi 'ana, 'oe si kwatea go ta ka nanigot fuaku, fua nau ku sasi 'aku ta fafanga fainia na wane kwaimani nau ki!
29 Mas ele respondeu a seu pai: Há tantos anos que te sirvo sem jamais transgredir uma ordem tua, e nunca me deste um cabrito sequer para alegrar-me com os meus amigos;
30 Boroi ma na wele ne 'oe, nia falia na toorue 'oe ana na keni sesele ki, ma kada nia oli mai ka dao 'i fere, 'oe saungia na ka buluka kobu baita lea be fuana!’
30 vindo, porém, esse teu filho, que desperdiçou os teus bens com meretrizes, tu mandaste matar para ele o novilho cevado.
31 Ma na maa nia ka olisia ka 'uri, ‘Wele nau 'ae, 'oe to tari na fai nau, ma na ru nau ki tafau, ne ru 'oe ki laugo.
31 Então, lhe respondeu o pai: Meu filho, tu sempre estás comigo; tudo o que é meu é teu.
32 Sui boroi 'ana, kulu sasia na 'akulu na fafanga ne, ma kulu ka eele 'akulu, sulia na sasimu dia nia mae na, boroi ma nia ka mauri go ana. Ma nia ka naoana na, ma kada ne kulu ada to'ona lau.’”
32 Entretanto, era preciso que nos regozijássemos e nos alegrássemos, porque esse teu irmão estava morto e reviveu, estava perdido e foi achado.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.