Marcos 5
Mussau-Emira Bible (EMI_WBT) vs ARA
1 Iesu me kapuna disaepolo atoa laghe laa rekata sio tale pai kativilau tale ateo talia ngateae, tanganueira aGerasangatoa.
1 Entrementes, chegaram à outra margem do mar, à terra dos gerasenos.
2 Nau eteva ghe kkurela tale paanaka ateva, arovaeaata ta kateva taumattu raroai eteva ghe tokatoka etana ghe mae sio tani sou Iesu. Taita ateva oia ghe kupi ghoa mae tale voto ateva liu niaikkaiaa ia.
2 Ao desembarcar, logo veio dos sepulcros, ao seu encontro, um homem possesso de espírito imundo,
3 Eghe tokatoka tale isaa o voto, me karika teva taumattu ghe rooroo tani iri etokaia, me karika laghe rooroo tani iri etokaia tee tale sene.
3 o qual vivia nos sepulcros, e nem mesmo com cadeias alguém podia prendê-lo;
4 Oroiaata laghe gheelei runga poi nimana me kekena tale sene, me ghe gheelei epatepate poli sarasarakanaaili ia. Karika teva taumattu ghe rooroo tani poso atokaia.
4 porque, tendo sido muitas vezes preso com grilhões e cadeias, as cadeias foram quebradas por ele, e os grilhões, despedaçados. E ninguém podia subjugá-lo.
5 Nau ekapaaili tale voo me llaa eghe tokatoka tale voto ateva liu niaikkaiaa ia me tale motouru. Eghe ovaova atingina, me eghe saisai rirrii vilikina tale atu matakerengana.
5 Andava sempre, de noite e de dia, clamando por entre os sepulcros e pelos montes, ferindo-se com pedras.
6 Nau eghe tara amasau lao sio Iesu, eghe iloula tani laa sousou Iesu, me ghe suuiaala ta liue kkena Iesu.
6 Quando, de longe, viu Jesus, correu e o adorou,
7 Me namuu ta ghe samala me ghe uela va, “Iesu io natuna io God iaaili epona, sa ateva ualoanna tani gheleia etaghi? Aghaaulia ngakoronna tale ararina ateae God va, karika umene ghelei saasakieinieghi.”
7 exclamando com alta voz: Que tenho eu contigo, Jesus, Filho do Deus Altíssimo? Conjuro-te por Deus que não me atormentes!
8 Poli Iesu ang ghe uela etana va, “Raroai eteva, kupi vulu ghoa mae taumattu ngateva.”
8 Porque Jesus lhe dissera: Espírito imundo, sai desse homem!
9 Vara me Iesu ghe kolomiela va, “See ararim ateae?” Me ghe uela va, “Ararighi eteae ta Liijen, poli karika va aghi nonga, ta oroi iemami.”
9 E perguntou-lhe: Qual é o teu nome? Respondeu ele: Legião é o meu nome, porque somos muitos.
10 Ghaisaata arau ghe kolomi esarasarakanala Iesu va erau mene tiu vella va la kasu vuli ia o voto ateva.
10 E rogou-lhe encarecidamente que os não mandasse para fora do país.
11 Karika masau tale tuku saesaena ateva tinaua mosu etingiu ghe tingina namanama.
11 Ora, pastava ali pelo monte uma grande manada de porcos.
12 Raroai etoa laghe kolomi esarasarakanala Iesu va, “Usungi veluemami sae tale mosu etoa, me ami sae kupi etaira.”
12 E os espíritos imundos rogaram a Jesus, dizendo: Manda-nos para os porcos, para que entremos neles.
13 Iesu ghe tau vella raroai etoa laghe kupi vulu ghoa mae taita ateva, me laghe laa sae kupi sso tale mosu etoa. Katengaata ta tinaua atingiu ghe ttiroula, me laghe laa ghoa aoso velu sio tale vallae. Laghe katuu velu siola tale ateo talia ngateae, me laghe matela. Tinaua atingiu eghe arropi ematelala ghe roola ghalua airari (2,000).
13 Jesus o permitiu. Então, saindo os espíritos imundos, entraram nos porcos; e a manada, que era cerca de dois mil, precipitou-se despenhadeiro abaixo, para dentro do mar, onde se afogaram.
14 Lo atoa laghe aaitaraa mosu etoa laghe iloula. Laghe lao sio elo ale me tapaa ngutana, me laghe kiukiuaala voto ghe lutula ta mene katoa taumattu, me taumattu ngatoa laghe mae sio tani tara voto ghe lutula.
14 Os porqueiros fugiram e o anunciaram na cidade e pelos campos. Então, saiu o povo para ver o que sucedera.
15 Laghe rekatala ta Iesu me laghe tarala taumattu ngateva emua arau oroieili raroai etoa laghe tokatoka etana. Me ia oia, eghe aaitiitii, me nannaane masina me eghe tokatoka. Laghe taraiela, me laghe matautula.
15 Indo ter com Jesus, viram o endemoninhado, o que tivera a legião, assentado, vestido, em perfeito juízo; e temeram.
16 Taumattu ngatoa laghe tarala voto Iesu ghe gheleila, me laghe kiukiuaala taita ateva raroai etoa etana me Iesu ghe ghelei emasinaiela me voto ghe lutula tale tinaua mosu etingiu.
16 Os que haviam presenciado os fatos contaram-lhes o que acontecera ao endemoninhado e acerca dos porcos.
17 Nau eteva laghe nongola kiukiu, ila akapa laghe aulia ngasarasarakanala ta Iesu va karika emene toka tale masalikiira ateae, ta elao ppae tale kasina masaliki.
17 E entraram a rogar-lhe que se retirasse da terra deles.
18 Nau Iesu ang ghe saesae tale paanaka ateva, taita ateva Iesu ghe tiu vella raroai etoa etana ghe kolomi esarasarakanala Iesu va, “Aghaloanna tani usio.”
18 Ao entrar Jesus no barco, suplicava-lhe o que fora endemoninhado que o deixasse estar com ele.
19 Iesu karika ghe annala. Ghe uela etana va, “Lao sio tanganuem me ta kapum atoa. Ulaa ghauliaa voto Vau eteva ghe gheleila tani sausio, me alousiusiaane etam.”
19 Jesus, porém, não lho permitiu, mas ordenou-lhe: Vai para tua casa, para os teus. Anuncia-lhes tudo o que o Senhor te fez e como teve compaixão de ti.
20 Taita ateva ghe lao sio tanganuena, me ghe tiuaala tani auliaa inangari me voto Iesu ghe gheleila etana tale Kasangauluae Masaliki Taatara. Taumattu ngakapa atoa laghe nongola, me laghe soghiaala isaa o voto.
20 Então, ele foi e começou a proclamar em Decápolis tudo o que Jesus lhe fizera; e todos se admiravam.
21 Nau Iesu ghe mene lao sio tale pai kativilau tale ateo talia ngateae, oroi taumattu ngatoa laghe mene aimuli teeiela, nau ghe tokatoka elosamarra.
21 Tendo Jesus voltado no barco, para o outro lado, afluiu para ele grande multidão; e ele estava junto do mar.
22 Kateva namuu tale ale nivelu eitaua ngateva, ararina ateae ta Jaeras, ghe mae sio me ghe suuiaala ta liue kkena Iesu,
22 Eis que se chegou a ele um dos principais da sinagoga, chamado Jairo, e, vendo-o, prostrou-se a seus pés
23 me ghe kolomi esarasarakanala Iesu va, “Natughu vause arighi gharighi tau emate. Aghaloannaaili va umae saoaa nimam etana, me aue emasina me emene toka.”
23 e insistentemente lhe suplicou: Minha filhinha está à morte; vem, impõe as mãos sobre ela, para que seja salva, e viverá.
24 Me Iesu ghe usiela. Oroieili taumattu ngatoa laghe usiusi Iesu, me laghe tomtomua.
24 Jesus foi com ele. Grande multidão o seguia, comprimindo-o.
25 Kateva vause ie tee elome tale taumattu o, rae ateva eghe iiloueinia ghe roola kasangaulu ghaluae (12) ninamanama.
25 Aconteceu que certa mulher, que, havia doze anos, vinha sofrendo de uma hemorragia
26 Nau etoa ghe laa taatara dokta ngatoa. Laghe tootoonga tani sausia, me karika, ta laghe nim tautau lao oroi mmarikana. Unna viliki veu ghe nim kapakapa tani pae niaisausi, me karika ghe maamasina, me ang ghe nim sessaaili.
26 e muito padecera à mão de vários médicos, tendo despendido tudo quanto possuía, sem, contudo, nada aproveitar, antes, pelo contrário, indo a pior,
27 Nau eghe nongola kiukiuna Iesu, eghe mae sio tani paea, me ie tee eghe tiitingina elome tale taumattu ngatoa pasueili ila me laghe tomtom Iesu. Eghe lao akalakalangina sio emuli ta Iesu, me ghe posola unna aiaasae ngeleka ateva Iesu,
27 tendo ouvido a fama de Jesus, vindo por trás dele, por entre a multidão, tocou-lhe a veste.
28 poli eghe annaala va, “Marova anim poso unna aiaasae ngeleka ateva, aue amasina.”
28 Porque, dizia: Se eu apenas lhe tocar as vestes, ficarei curada.
29 Katengaata ta rae ateva ghe iiloueinia ghe ruula, me ghe ateateaala va ghe masinala.
29 E logo se lhe estancou a hemorragia, e sentiu no corpo estar curada do seu flagelo.
30 Katengaata ta Iesu ghe ateateaala va kasina tani sarasarakaniaane tani ghelei emasina taumattu ghe kasula etana. Liuna avalua o me ghe kiriela me ghe uela va, “See eposola uneghi aiaasae ngeleka ateva?”
30 Jesus, reconhecendo imediatamente que dele saíra poder, virando-se no meio da multidão, perguntou: Quem me tocou nas vestes?
31 Kapuna disaepolo atoa laghe uela va, “Karika utaatara tana taumattu ngatoa la tomtomuo? Vaalua me ukookolomi va see eposola unem aiaasae ngeleka ateva?”
31 Responderam-lhe seus discípulos: Vês que a multidão te aperta e dizes: Quem me tocou?
32 Iesu ghe kiriela me ghe aaitaraa see va see ghe posoala.
32 Ele, porém, olhava ao redor para ver quem fizera isto.
33 Me vause ateva ghe kilala voto ghe lutula etana, me ang ghe maamatautu, me ang ghe reterete. Eghe mae sio me ghe suuiaala ta liue kkena Iesu, me ghe aulia ngakapala voto ghe lutula etana.
33 Então, a mulher, atemorizada e tremendo, cônscia do que nela se operara, veio, prostrou-se diante dele e declarou-lhe toda a verdade.
34 Iesu ghe uela etana va, “Natughu, tale unem niaikaaiaa etaghi angu masinala. Kasula, me urau mene annaa poli anem isiki eteva ange kapala.”
34 E ele lhe disse: Filha, a tua fé te salvou; vai-te em paz e fica livre do teu mal.
35 Iesu ghe aippooaa nonga me taumattu ngatoa, kapuna ila namu ngateva tale ale nivelu eitaua ngateva, laghe rekatala. Laghe auliaala ta Jaeras va, “Natum ange matela. Vaalua me uanna tani ghelei Tisa va eainongieinia tani lao tanganuem?”
35 Falava ele ainda, quando chegaram alguns da casa do chefe da sinagoga, a quem disseram: Tua filha já morreu; por que ainda incomodas o Mestre?
36 Iesu karika ghe nongo usilaala. Eghe uela ta namu ngateva va, “Urau mene matautu. Uaikaaiaa nonga.”
36 Mas Jesus, sem acudir a tais palavras, disse ao chefe da sinagoga: Não temas, crê somente.
37 Pita, Jeimis me Jon, nengana Jeimis, ilotolu nonga lotolu ghe lao aitauaa teeie sio tanganue Jaeras, me eghe uela ta mene katoa taumattu va la rau mene usia.
37 Contudo, não permitiu que alguém o acompanhasse, senão Pedro e os irmãos Tiago e João.
38 Laghe laa rekata sio tanganue namu ngateva, me Iesu ghe nongola niaingalaaii eteae, me ghe tarala taumattu ngatoa laghe ngangngala anamungaili.
38 Chegando à casa do chefe da sinagoga, viu Jesus o alvoroço, os que choravam e os que pranteavam muito.
39 Eghe kupi ssola me ghe uela etaira va, “Vaalua me am ghelei niaingalaaii eteae, me am ngangngala atingina? Aliki eteva oia karika va ematela. Enim asesekanua.”
39 Ao entrar, lhes disse: Por que estais em alvoroço e chorais? A criança não está morta, mas dorme.
40 Laghe rrila me laghe kangaala Iesu. Eghe rrila me ghe sungi velu ekapaila ghoala eleka, me ghe kolola nonga kinna me tamane vause arighi me kapuna disaepolo kotolu, me laghe kupi ssola tale rum atiulu aliki eteva eghe asoaso etana.
40 E riam-se dele. Tendo ele, porém, mandado sair a todos, tomou o pai e a mãe da criança e os que vieram com ele e entrou onde ela estava.
41 Eghe kune siola nimane aliki eteva me ghe uela va, “Talita kum!” (malloeanina va, “Aliki vause arighi, aghauliaa etam va totula!”)
41 Tomando-a pela mão, disse: Talitá cumi!, que quer dizer: Menina, eu te mando, levanta-te!
42 Katengaata ta aliki vause arighi ghe totu saela, me ghe kasukasula. Nau laghe tarala voto o ghe lutula, laghe soghiaala. Aliki vause arighi oia anna ninamanama kasangaulu ghaluae (12).
42 Imediatamente, a menina se levantou e pôs-se a andar; pois tinha doze anos. Então, ficaram todos sobremaneira admirados.
43 Iesu ghe aulia ngasarasarakanala etaira va karika la mene laa auliaa see voto o ghe lutula. Eghe uela va la tau lao righi inana, me aliki vause arighi enama.
43 Mas Jesus ordenou-lhes expressamente que ninguém o soubesse; e mandou que dessem de comer à menina.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 5, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.