Atos 16
Mussau-Emira Bible (EMI_WBT) vs NVI
1 Pol me Saelas lalu ghe lao sio eDebi me lalu ghe mene lao tee sio eListra. Tale masaliki eteae o, kateva disaepolo ghe tokatoka, ararina ateae ta Timoti, kinna ateva aJiu ia me ghe aaiesoaa, me tamane ateva aGriki ia.
1 Chegou a Derbe e depois a Listra, onde vivia um discípulo chamado Timóteo. Sua mãe era uma judia convertida e seu pai era grego.
2 Tau ngaiesoa ngatoa eListra me eIkoniam laghe aarueinia.
2 Os irmãos de Listra e Icônio davam bom testemunho dele.
3 Pol ghe anna tani koloa va lotolu ghe kasu, liuna avalua o me ghe isoiela poli ghe nnaala aJiu etoa nongina lotolu ghe laolao me laghe kilakila va tamane ateva aGrik ia.
3 Paulo, querendo levá-lo na viagem, circuncidou-o por causa dos judeus que viviam naquela região, pois todos sabiam que seu pai era grego.
4 Nau eteva laghe laolao tale isaa akapa masaliki taatara laghe aauliaa saa ninannaa apostolo atoa me elda ngatoa eJerusalem laghe mae aitauaa sio etana va taumattu ngatoa la aimuli tee.
4 Nas cidades por onde passavam, transmitiam as decisões tomadas pelos apóstolos e presbíteros em Jerusalém, para que fossem obedecidas.
5 Liuna avalua o me isaa akapa ale manga ghe sarasarakanala tale aikaaiaaira me nau ekapa atoa tau ngaiesoa ngatoa laghe ooroi.
5 Assim as igrejas eram fortalecidas na fé e cresciam em número cada dia.
6 Pol me kapuna atoa laghe kasu ekapa seela tale voto alua ePrigia me Galaisia poli Spirit Manga ateva ghe paolala va la rau mene ppooaa inangari eteva tale provinsi eteva eEisia.
6 Paulo e seus companheiros viajaram pela região da Frígia e da Galácia, tendo sido impedidos pelo Espírito Santo de pregar a palavra na província da Ásia.
7 Nau laghe rekatala tale aioloa ngateva eMaesia laghe anna tani sso eBitinia me kapuna Spiriti eteva Iesu ghe tam annala va laghe sso.
7 Quando chegaram à fronteira da Mísia, tentaram entrar na Bitínia, mas o Espírito de Jesus os impediu.
8 Liuna avalua o me laghe kasu ssola eMaesia me laghe siola eTroas.
8 Então, contornaram a Mísia e desceram a Trôade.
9 Vara eleivoo me Pol ghe tarala, tale unna nitaatara ateae, taumattu nge Mesedonia ngateva ghe tiitingina me ghe kolokolo Pol, ghe ue va, “Umae eMesedonia me umae sausiemami.”
9 Durante a noite Paulo teve uma visão, na qual um homem da Macedônia estava em pé e lhe suplicava: "Passe à Macedônia e ajude-nos".
10 Nau eteva Pol ghe ruula tani tara unna nitaatara ateae, arovaea nonga ta amighe aimonomonosiaala tani lao eMesedonia. Ami ghe kilala va God ang ghe koloamamila tani laa ppooaa masi kiukiu etaira.
10 Depois que Paulo teve essa visão, preparamo-nos imediatamente para partir para a Macedônia, concluindo que Deus nos tinha chamado para lhes pregar o evangelho.
11 Ami ghe tiu ghoala eTroas me ami ghe kautula tale patunganua ateva eSamotres, vara mene kateva nau, ami ghe lao sio tale masaliki taatara ateae eNiapolis.
11 Partindo de Trôade, navegamos diretamente para Samotrácia e, no dia seguinte, para Neápolis.
12 Ami ghe kasula o me ami ghe mene lao sio ePilipae, aRom atoa laghe aaitarainia me ia masaliki namuu ia ta masaliki taatara atoa tale ia o distriki eteva eMesedonia. Me ami ghe tokala o kasina nau.
12 Dali partimos para Filipos, na Macedônia, que é colônia romana e a principal cidade daquele distrito. Ali ficamos vários dias.
13 Vara nau manga ateva, me ami ghe kupi vulu ghoala atamana ateae tale masaliki taatara ateae, me ami ghe lao sio tale ateo ateae. Ami ghe annaa va ami ghe tara teva voto, me ami ghe looloo sae etana. Vause atoa laghe velu eitauaala tale ia o voto ateva me ami ghe toka siola, me ami ghe tiuaala tani aippooaa teeila.
13 No sábado saímos da cidade e fomos para a beira do rio, onde esperávamos encontrar um lugar de oração. Sentamo-nos e começamos a conversar com as mulheres que se haviam reunido ali.
14 Kateva ta ila o lo atoa laghe nongonongo inangari, kateva vause, ararina ateae ta Lidia, ia tau ngai kkaua ia ta God me karika va aJiu ia, laghe polipoli ghinna ghueghuenna etana, tanganuena tale masaliki taatara ateae eTaeataera. Vau ngepona ateva ghe otila urunguitanina ateva tani nongo amasina voto Pol ghe ppooaala.
14 Uma das que ouviam era uma mulher temente a Deus chamada Lídia, vendedora de tecido de púrpura, da cidade de Tiatira. O Senhor abriu seu coração para atender à mensagem de Paulo.
15 Vara me ia me lo atoa laghe tokatoka aitauaa nonga tale kateva ale, laghe ghaala niaasuu, me ghe koloamamila va ami lao tanganuena. Ghe uela va, “Arova am aaiesoaa va aghaaikaaiaa ta Vau ngepona ateva, am mae toka tanganueghi.” Ghe tani kolokolo rerrekanainiemami, liuna avalua o me ami ghe toka teeiela.
15 Tendo sido batizada, bem como os de sua casa, ela nos convidou, dizendo: "Se os senhores me consideram uma crente no Senhor, venham ficar em minha casa". E nos convenceu.
16 Kateva nau, ami ghe laolao tale voto ateva ailooloo sae ia, me ami ghe soula aliki vause ateva, karika ghe tokatoka tale aloannaane, me kateva spiriti ghe tokatoka etana me ghe aaulia ngamuemue voto, me ghe vira mene lutulutu. Ghe gheelei oroieili uneira viliki veu lo atoa laghe aaitarainia poli ghe aauliaa voto auena elutu.
16 Certo dia, indo nós para o lugar de oração, encontramos uma escrava que tinha um espírito pelo qual predizia o futuro. Ela ganhava muito dinheiro para os seus senhores com adivinhações.
17 Ia o aliki vause ateva ghe aaimuli teeiemami me Pol, me ghe ovaova ghe ue va, “Isaa oia taumattu, kapuna tau ngai nongonongo anna ila Goto ateva iaaili epona, me la ghaauliaa etaimim salana tani saanga.”
17 Essa moça seguia a Paulo e a nós, gritando: "Estes homens são servos do Deus Altíssimo e lhes anunciam o caminho da salvação".
18 Ghe gheelei evaluela o oroi nau, me Pol ang ghe maamangoo teeia, liuna avalua o me ghe kiriela me ghe uela ta spiriti eteva va, “Tale ararina ateae Iesu Karisto, aghaauliaa etam va ukupi vulue ghoa!” Tale ia o tuku nau erighi, spiriti eteva ghe kasu vuliela.
18 Ela continuou fazendo isso por muitos dias. Finalmente, Paulo ficou indignado, voltou-se e disse ao espírito: "Em nome de Jesus Cristo eu lhe ordeno que saia dela! " No mesmo instante o espírito a deixou.
19 Nau eteva lo atoa laghe aaitaraa ia o aliki vause ateva, karika ghe tokatoka tale aaloannaane, laghe kilala va salaira tani ghaa viliki veu ang ghe kapala, laghe kunela Pol me Saelas me laghe aelalue lao sio tale matavanga tani laa tingina ta mataira namu ngatoa.
19 Percebendo que a sua esperança de lucro tinha se acabado, os donos da escrava agarraram Paulo e Silas e os arrastaram para a praça principal, diante das autoridades.
20 Laghe laoainilalue sio ta lo atoa laghe gheelei niaisakei me laghe uela va, “Taumattu ngalua oia aJiu ilalua, me lalu ghe gheleila me niaisessaii ang ghele namuula tale masaliki eteae oia.
20 E, levando-os aos magistrados, disseram: "Estes homens são judeus e estão perturbando a nossa cidade,
21 Lalu ghe aapasunga voto karika masina va ita aRom atoa ita aimuli tee.”
21 propagando costumes que a nós, romanos, não é permitido aceitar nem praticar".
22 Taumattu ngatoa laghe usila kaluira tani ghelei tee Pol me Saelas, me tau ngai ghelei niaisakei etoa laghe auliaala me polisi etoa laghe ghaa vella ghinnaniirarua me laghe parulaluela.
22 A multidão ajuntou-se contra Paulo e Silas, e os magistrados ordenaram que se lhes tirassem as roupas e fossem açoitados.
23 Laghe paru emaamaatelaluela me laghe atokailalue ssola tale ale mata voovoo ateva, me laghe auliaala ta tau ngai toitoi eteva va, “Ukaarasi tani tara rungarungainilalua.”
23 Depois de serem severamente açoitados, foram lançados na prisão. O carcereiro recebeu instrução para vigiá-los com cuidado.
24 Nau ghe ghaala inangari matuutuliena, ghe atokailaluela tale ale ngelome atiulu me ghe sikilaala kkeirarua tale aikakkamoti eteva me ghe kamotila kkeirarua.
24 Tendo recebido tais ordens, ele os lançou no cárcere interior e lhes prendeu os pés no tronco.
25 Elomatuaa voo me Pol me Saelas ngilalu ghe looloo sae me kikkinari sae ta God me karavusu etoa laghe nongonongolalua.
25 Por volta da meia-noite, Paulo e Silas estavam orando e cantando hinos a Deus; os outros presos os ouviam.
26 Vara me kinatama rukeruke ateva ghe rukela. Nau eteva rukeruke ateva ghe rukela ale mata voovoo ateva, atamana akapa atoa ghe otilala me sene ta karavusu etoa ghe kaola.
26 De repente, houve um terremoto tão violento que os alicerces da prisão foram abalados. Imediatamente todas as portas se abriram, e as correntes de todos se soltaram.
27 Tau ngai toi ale mata voovoo ateva ghe totula me ghe tarala ta atamana tale ale mata voovoo ghe otila, me ghe ghaala iemane baenata ateva me vara ghe pasa amatea poli ghe annaa va karavusu etoa ngila ghe iloula.
27 O carcereiro acordou e, vendo abertas as portas da prisão, desembainhou sua espada para se matar, porque pensava que os presos tivessem fugido.
28 Pol ghe kolokolo anamungainiela me ghe uela va, “Urau mene pasa amateo ta ami ekapa ami tokatoka!”
28 Mas Paulo gritou: "Não faça isso! Estamos todos aqui! "
29 Me tau ngai toi ale mata voovoo ateva ghe reterete poli ghe matautula, me ghe kolokolola va la maeaa teae lam, ghe ilou velu ssola, me ghe suuiaala emua ta Pol me Saelas.
29 O carcereiro pediu luz, entrou correndo e, trêmulo, prostrou-se diante de Paulo e Silas.
30 Vara me ghe ghoainilaluela eleka me ghe kolomilaluela va, “Namu ngalua, sa ateva arooroo tani gheleia me asaanga?”
30 Então levou-os para fora e perguntou: "Senhores, que devo fazer para ser salvo? "
31 Lalu ghe liula me lalu ghe uela etana va, “Uaiesoaa ta Vau ngepona Iesu, me aue usaanga, io me kapum atoa tanganuem.”
31 Eles responderam: "Creia no Senhor Jesus, e serão salvos, você e os de sua casa".
32 Tale ia o voo ngateva, tau ngai toi ale mata voovoo ateva ghe ghaailalue lao sio tanganuena me ghe porala usaiirarua, me ghe anginilaluela. Me lalu ghe auliaala inangarina Vau ngepona ateva etana, me tee ta lo atoa laghe tokatoka tanganuena. Ia ghe aiesoaala, me arovaeaa ta lalu ghe asuuela me lo atoa tee tanganuena. Emuli tale nau laghe suula, ghe pasula tale nimasimasi poli ghe aiesoaala ta God, ia me natuna akapa atoa me vausenna ateva.
32 E pregaram a palavra de Deus, a ele e a todos os de sua casa.
33 — ausente —
33 Naquela mesma hora da noite o carcereiro lavou as feridas deles; em seguida, ele e todos os seus foram batizados.
34 — ausente —
34 Então os levou para a sua casa, serviu-lhes uma refeição e com todos os de sua casa alegrou-se muito por haver crido em Deus.
35 Vara ghe paila, me tau ngai ghelei niaisakei etoa laghe suula inangari ta kapuira polisi etoa va la laa ue va la tau velu taita alua.
35 Quando amanheceu, os magistrados mandaram os seus soldados ao carcereiro com esta ordem: "Solte estes homens".
36 Vara me tau ngai toi ale mata voovoo ateva ghe uela ta Pol va, “Tau ngai ghelei niaisakei etoa la uela va ami tau veluemalua. Amalu rooroo tani kasu, me aue amalu kasu tale luei.”
36 O carcereiro disse a Paulo: "Os magistrados deram ordens para que você e Silas sejam libertados. Agora podem sair. Vão em paz".
37 Pol ghe uela ta polisi etoa va, “Angalua sitisen nge Rom iengalua, me karika laghe ghelei muela niaisakei etaingalua me laghe paruengaluela ta mata ngoroi etoa. Me tee laghe atokaiengalue ssola tale ale mata voovoo. Me isaa oia ngila nim anna tani sungieinangalua va angalu kasu? Karika poi! Ila la tani mae ghaaiengalua, me la kasueinangalua.”
37 Mas Paulo disse aos soldados: "Sendo nós cidadãos romanos, eles nos açoitaram publicamente sem processo formal e nos lançaram na prisão. E agora querem livrar-se de nós secretamente? Não! Venham eles mesmos e nos libertem".
38 Polisi etoa laghe lao sio tani auliaa inangarina Pol ta tau ngai ghelei niaisakei etoa. Me nau laghe nongola va Pol me Saelas sitisen nge Rom ilalua, ghe moilala tale llo laghe ghelei teeilaluela.
38 Os soldados relataram isso aos magistrados, os quais, ouvindo que Paulo e Silas eram romanos, ficaram atemorizados.
39 Laghe lao sio tale ale mata voovoo tani kkaluaa etairarua me laghe kololaluela me laghe kasu eitauaa teeilalue ghoala eleka, me laghe uela etairarua va, “Masina, amalu rau mene toka oia, amalu kasu.”
39 Vieram para se desculpar diante deles e, conduzindo-os para fora da prisão, pediram-lhes que saíssem da cidade.
40 Nau lalu ghe kupi ghoala tale ale mata voovoo, lalu ghe lao sio tanganue Lidia, me lalu ghe saopila lo atoa laghe aiesoaala ta Iesu me lalu ghe aippooaa teeilala tani asarasarakanaila, me lalu ghe mene kasula.
40 Depois de saírem da prisão, Paulo e Silas foram à casa de Lídia, onde se encontraram com os irmãos e os encorajaram. E então partiram.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 16, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.