Lucas 15

Bibulu Jinmiire ni (DYI) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Nizara shɔfɛnnɛ poro naa kapere pyefɛnnɛ pe ni fuun pàa pye na fulo Zhezu wi tanla mbe logo wi yeri.
1 Aproximavam-se de Jesus os publicanos e os pecadores para ouvi-lo.
2 Ɛɛn fɔ, a Fariziye poro naa lasiri sɛwɛ jɛnfɛnnɛ pe ni, pe nɛɛ kɔngɔri na yuun fɔ: «Ki naŋa ŋa wi yɛn na kapere pyefɛnnɛ pe yinri tiyɔngɔ, na kaa pe ni.»
2 Os fariseus e os escribas murmuravam: Este homem recebe e come com pessoas de má vida!
3 Kona, a Zhezu wì sigi yomiyɛlɛ na li wa pe kan,
3 Então lhes propôs a seguinte parábola:
4 ma yo fɔ: «Ye ni, mì yo, na sumbyɔ cɛnmɛ ka pye lere wa yeri, wii nuŋgba puŋgo pe ni, wi yaa nafa tijɛrɛ ma yiri kɛ ma yiri kɔlɔjɛrɛ sanmbala pe yaga wa pe kasaga, mbe sa ŋa wì puŋgo wi lagaja fɔ wi saa yan!
4 Quem de vós que, tendo cem ovelhas e perdendo uma delas, não deixa as noventa e nove no deserto e vai em busca da que se perdeu, até encontrá-la?
5 Na wiga ka saa yan sanga ŋa ni, wi yaa wi yigi mboo taga wi pajogo ki na nayinmɛ coli, mbe sila kee.
5 E depois de encontrá-la, a põe nos ombros, cheio de júbilo,
6 Wiga ka sa gbɔn wa wi laga, wi yaa wi wɛnnɛ naa wi cɛnyɛɛnlɛ pe yeri, mbe pe pye fɔ: ‹Ye pan we yɔgɔri ja, katugu na sumbyɔ ŋa wìla puŋgo, mùu yan.›
6 e, voltando para casa, reúne os amigos e vizinhos, dizendo-lhes: Regozijai-vos comigo, achei a minha ovelha que se havia perdido.
7 Ki pyelɔmɔ nuŋgba pi na fun, mila ki yuun ye kan, na kapege pyefɔ nuŋgba kaa kapere ti jɛn mberi yaga, nayinmɛ yaa pye wa yɛnŋɛlɛ na wi kala na mbe wɛ lesinmbele nafa tijɛrɛ ma yiri kɛ ma yiri kɔlɔjɛrɛ kala na. Poro mbele pee jori mbe pe kapere ti jɛn mberi yaga we.
7 Digo-vos que assim haverá maior júbilo no céu por um só pecador que fizer penitência do que por noventa e nove justos que não necessitam de arrependimento.
8 «Nakosima, na jɛlɛ wa ka warifuwe pyɔ kɛ ta, nuŋgba ka puŋgo pe ni, wii yaa fitanla mu mbe go ki pɛ mboo wele yɛtogowo ni fɔ wi saa yan wi le?
8 Ou qual é a mulher que, tendo dez dracmas e perdendo uma delas, não acende a lâmpada, varre a casa e a busca diligentemente, até encontrá-la?
9 Na wiga kaa yan sanga ŋa ni, wi yaa wi wɔnlɔnjaala naa wi cɛnyɛɛnlɛ pe yeri, mbe si pe pye fɔ: ‹Ye pan we yɔgɔri ja, katugu na warifuwe pyɔ ŋa wìla puŋgo, mùu yan.›
9 E tendo-a encontrado, reúne as amigas e vizinhas, dizendo: Regozijai-vos comigo, achei a dracma que tinha perdido.
10 Ki pyelɔmɔ nuŋgba pi na fun, na kapere pyefɔ nuŋgba kaa kapere ti jɛn mberi yaga, nayinmɛ ma pye Yɛnŋɛlɛ li mɛrɛgɛye pe yeri wi kala na ma fun.»
10 Digo-vos que haverá júbilo entre os anjos de Deus por um só pecador que se arrependa.
11 A Zhezu wì sho naa fɔ: «Pinambiile shyɛn la pye naŋa wa yeri.
11 Disse também: Um homem tinha dois filhos.
12 A pinambyɔ jɛɛ wì si kaa wi to wi pye fɔ: ‹Baba, kɔrɔgɔ ŋga mi yaa ka ta wa ma yarijɛndɛ ti ni, ki kan na yeri.› Kì kaa pye ma, a tofɔ wì si kɔrɔgɔ ki wali wi piile shyɛn pe na.
12 O mais moço disse a seu pai: Meu pai, dá-me a parte da herança que me toca. O pai então repartiu entre eles os haveres.
13 Naa piliye jɛnri la kaa toro, a pinambyɔ jɛɛ wì suu kɛɛ yaara ti ni fuun ti gbogolo ti yɛɛ na, mɛɛ kari ki penjara ti ni taleere ta ni, ma saa naa yinwege ki piin wa kalikalawa pi ni, maa penjara ti ni fuun ti jɔgɔ.
13 Poucos dias depois, ajuntando tudo o que lhe pertencia, partiu o filho mais moço para um país muito distante, e lá dissipou a sua fortuna, vivendo dissolutamente.
14 Naa wìla kaa ti ni fuun ti li ma, a fuŋgo gbɔgɔ kà si to wa ki tara ti ni. A fyɔnwɔ si to wi na.
14 Depois de ter esbanjado tudo, sobreveio àquela região uma grande fome e ele começou a passar penúria.
15 A wì si saa ye tunŋgo ki tara ti woo wa yeri. A wo suu torogo wi saa wi cɛɛlɛ kɔrɔsi wi kan wa wi kɛɛrɛ ti ni.
15 Foi pôr-se ao serviço de um dos habitantes daquela região, que o mandou para os seus campos guardar os porcos.
16 Yaakara nda cɛɛlɛ pàa pye na kaa, to tari wìla pye na jaa mbaa kaa. Ɛɛn fɔ, pe sila yɛnlɛ mbaa ta kaan wi yeri.
16 Desejava ele fartar-se das vagens que os porcos comiam, mas ninguém lhas dava.
17 Kona, a wì si cɛn nɛɛ jatere piin wi cɛnwɛ pi na, ma suu yɛɛ pye fɔ: ‹Wa na to wi yeri, tunmbyeele pe ni fuun pe ma ka yaakara tila kɔ. Ma si yala, muu yɛn na kuun fuŋgo lagamɛ.
17 Entrou então em si e refletiu: Quantos empregados há na casa de meu pai que têm pão em abundância... e eu, aqui, estou a morrer de fome!
18 Mi yaa yiri mbe sɔngɔrɔ mbe kari na to wi kɔrɔgɔ, mbe saa pye fɔ: Baba, mì kapege pye Yɛnŋɛlɛ li na, ma ka pye ma na.
18 Levantar-me-ei e irei a meu pai, e dir-lhe-ei: Meu pai, pequei contra o céu e contra ti;
19 Mii daga paa na yinri ma pyɔ. Tanla piin paa ma tunmbyeele pe yɛn.›
19 já não sou digno de ser chamado teu filho. Trata-me como a um dos teus empregados.
20 A wì si yiri nɛɛ sɔngɔrɔ wa wi to wi yeri.
20 Levantou-se, pois, e foi ter com seu pai. Estava ainda longe, quando seu pai o viu e, movido de compaixão, correu-lhe ao encontro, lançou-se-lhe ao pescoço e o beijou.
21 Kona, a pyɔfɔ wì suu pye fɔ: ‹Baba, mì kapege pye Yɛnŋɛlɛ li na, ma ka pye ma na. Mii daga paa na yinri naa ma pyɔ.›
21 O filho lhe disse, então: Meu pai, pequei contra o céu e contra ti; já não sou digno de ser chamado teu filho.
22 Ɛɛn fɔ, a tofɔ wì suu tunmbyeele pe pye fɔ: ‹Ye fyɛɛlɛ ye pan yanla derigbɔrɔ ti ni fuun tiyɔngɔ ki le wi kan. Ye kannjinɛ le wi yombɛlɛ li na. Ye sawira le wi kan.
22 Mas o pai falou aos servos: Trazei-me depressa a melhor veste e vesti-lha, e ponde-lhe um anel no dedo e calçado nos pés.
23 Ye pan napige ŋga kì tɔrɔ ki ni, yege gbo. We nayinmɛ suro sɔgɔ,
23 Trazei também um novilho gordo e matai-o; comamos e façamos uma festa.
24 katugu na pyɔ ŋa yɛɛn, wìla pye ndɛɛ wì ku, yiŋgɔ wì yɛn. Wìla puŋgo yiŋgɔ mùu yan!› A pè sigi lɛ na nayinmɛ fɛti piin.
24 Este meu filho estava morto, e reviveu; tinha se perdido, e foi achado. E começaram a festa.
25 «Ko sanga wo ni, ki naŋa wi pinambyɔ koŋgbanŋa wìla pye wa kɛɛrɛ. Naa wìla kaa pan ma yɔngɔ pe go ki ni, a wi nɛɛ piŋge naa yɔrɔ tinmɛ taa wa go.
25 O filho mais velho estava no campo. Ao voltar e aproximar-se da casa, ouviu a música e as danças.
26 A wì si tunmbyee wa yeri maa yewe ki yɔrɔ ti kɔrɔ wi ni.
26 Chamou um servo e perguntou-lhe o que havia.
27 A tunmbyee wì suu pye fɔ: ‹Ma jɔnlɔ wo wì sɔngɔrɔ ma pan. A ma to wì si napige ŋga kì tɔrɔ ki kan, a wège gbo; katugu wùu yan wì pan ŋgbaan.›
27 Ele lhe explicou: Voltou teu irmão. E teu pai mandou matar um novilho gordo, porque o reencontrou são e salvo.
28 Kì kaa pye ma, a pinambyɔ koŋgbanŋa wì si nawa ŋgban, mɛɛ je ma yo wi se ye wa go. A tofɔ wì si yiri ma pan maa sulu ma yo wi ye.
28 Encolerizou-se ele e não queria entrar, mas seu pai saiu e insistiu com ele.
29 Ɛɛn fɔ, a wì si tofɔ wi pye fɔ: ‹Ta nuru! Malɛ wa, yɛgɛlɛ lɛgɛrɛ kè toro, mi yɛn na tunŋgo piin ma kan. Mi fɔɔn sɛnrɛ ta kɛ. Konaa ki ni fuun, ali sikapile jate, ma fa la kan na yeri mbe nayinmɛ suro sɔgɔ, mbanla wɛnnɛ pe yeri.
29 Ele, então, respondeu ao pai: Há tantos anos que te sirvo, sem jamais transgredir ordem alguma tua, e nunca me deste um cabrito para festejar com os meus amigos.
30 Ɛɛn fɔ, ma pyɔ ŋa yɛɛn, wo kaa pan, wo ŋa wɔ̀ɔn penjara ti ni fuun ti li nanjaala ni, a mà si napige ŋga kì tɔrɔ ki kan, a pège gbo wo kan.›
30 E agora, que voltou este teu filho, que gastou os teus bens com as meretrizes, logo lhe mandaste matar um novilho gordo!
31 A tofɔ wì suu pye fɔ: ‹Na pyɔ, ma yɛn laga na ni pilige pyew, yaraga ŋga fuun ki yɛn na yeri, ma wogo yi.
31 Explicou-lhe o pai: Filho, tu estás sempre comigo, e tudo o que é meu é teu.
32 Ɛɛn fɔ, we daga mbe nayinmɛ fɛti pye mbe pye yɔgɔrimɔ na, katugu ma jɔnlɔ ŋa yɛɛn, wìla pye ndɛɛ wì ku, yiŋgɔ wì yɛn. Wìla puŋgo, yiŋgɔ mùu yan.› »
32 Convinha, porém, fazermos festa, pois este teu irmão estava morto, e reviveu; tinha se perdido, e foi achado.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.