Lucas 15
Bibulu Jinmiire ni (DYI) vs NVT
1 Nizara shɔfɛnnɛ poro naa kapere pyefɛnnɛ pe ni fuun pàa pye na fulo Zhezu wi tanla mbe logo wi yeri.
1 Cobradores de impostos e outros pecadores vinham ouvir Jesus ensinar.
2 Ɛɛn fɔ, a Fariziye poro naa lasiri sɛwɛ jɛnfɛnnɛ pe ni, pe nɛɛ kɔngɔri na yuun fɔ: «Ki naŋa ŋa wi yɛn na kapere pyefɛnnɛ pe yinri tiyɔngɔ, na kaa pe ni.»
2 Os fariseus e mestres da lei o criticavam, dizendo: “Ele se reúne com pecadores e até come com eles!”.
3 Kona, a Zhezu wì sigi yomiyɛlɛ na li wa pe kan,
3 Então Jesus lhes contou esta parábola:
4 ma yo fɔ: «Ye ni, mì yo, na sumbyɔ cɛnmɛ ka pye lere wa yeri, wii nuŋgba puŋgo pe ni, wi yaa nafa tijɛrɛ ma yiri kɛ ma yiri kɔlɔjɛrɛ sanmbala pe yaga wa pe kasaga, mbe sa ŋa wì puŋgo wi lagaja fɔ wi saa yan!
4 “Se um homem tiver cem ovelhas e uma delas se perder, o que acham que ele fará? Não deixará as outras noventa e nove no pasto e buscará a perdida até encontrá-la?
5 Na wiga ka saa yan sanga ŋa ni, wi yaa wi yigi mboo taga wi pajogo ki na nayinmɛ coli, mbe sila kee.
5 E, quando a encontrar, ele a carregará alegremente nos ombros e a levará para casa.
6 Wiga ka sa gbɔn wa wi laga, wi yaa wi wɛnnɛ naa wi cɛnyɛɛnlɛ pe yeri, mbe pe pye fɔ: ‹Ye pan we yɔgɔri ja, katugu na sumbyɔ ŋa wìla puŋgo, mùu yan.›
6 Quando chegar, reunirá os amigos e vizinhos e dirá: ‘Alegrem-se comigo, pois encontrei minha ovelha perdida!’.
7 Ki pyelɔmɔ nuŋgba pi na fun, mila ki yuun ye kan, na kapege pyefɔ nuŋgba kaa kapere ti jɛn mberi yaga, nayinmɛ yaa pye wa yɛnŋɛlɛ na wi kala na mbe wɛ lesinmbele nafa tijɛrɛ ma yiri kɛ ma yiri kɔlɔjɛrɛ kala na. Poro mbele pee jori mbe pe kapere ti jɛn mberi yaga we.
7 Da mesma forma, há mais alegria no céu por causa do pecador perdido que se arrepende do que por noventa e nove justos que não precisam se arrepender.”
8 «Nakosima, na jɛlɛ wa ka warifuwe pyɔ kɛ ta, nuŋgba ka puŋgo pe ni, wii yaa fitanla mu mbe go ki pɛ mboo wele yɛtogowo ni fɔ wi saa yan wi le?
8 “Ou suponhamos que uma mulher tenha dez moedas de prata e perca uma. Acaso não acenderá uma lâmpada, varrerá a casa inteira e procurará com cuidado até encontrá-la?
9 Na wiga kaa yan sanga ŋa ni, wi yaa wi wɔnlɔnjaala naa wi cɛnyɛɛnlɛ pe yeri, mbe si pe pye fɔ: ‹Ye pan we yɔgɔri ja, katugu na warifuwe pyɔ ŋa wìla puŋgo, mùu yan.›
9 E, quando a encontrar, reunirá as amigas e vizinhas e dirá: ‘Alegrem-se comigo, pois encontrei a minha moeda perdida!’.
10 Ki pyelɔmɔ nuŋgba pi na fun, na kapere pyefɔ nuŋgba kaa kapere ti jɛn mberi yaga, nayinmɛ ma pye Yɛnŋɛlɛ li mɛrɛgɛye pe yeri wi kala na ma fun.»
10 Da mesma forma, há alegria na presença dos anjos de Deus quando um único pecador se arrepende”.
11 A Zhezu wì sho naa fɔ: «Pinambiile shyɛn la pye naŋa wa yeri.
11 Jesus continuou: “Um homem tinha dois filhos.
12 A pinambyɔ jɛɛ wì si kaa wi to wi pye fɔ: ‹Baba, kɔrɔgɔ ŋga mi yaa ka ta wa ma yarijɛndɛ ti ni, ki kan na yeri.› Kì kaa pye ma, a tofɔ wì si kɔrɔgɔ ki wali wi piile shyɛn pe na.
12 O filho mais jovem disse ao pai: ‘Quero a minha parte da herança’, e o pai dividiu seus bens entre os filhos.
13 Naa piliye jɛnri la kaa toro, a pinambyɔ jɛɛ wì suu kɛɛ yaara ti ni fuun ti gbogolo ti yɛɛ na, mɛɛ kari ki penjara ti ni taleere ta ni, ma saa naa yinwege ki piin wa kalikalawa pi ni, maa penjara ti ni fuun ti jɔgɔ.
13 “Alguns dias depois, o filho mais jovem arrumou suas coisas e se mudou para uma terra distante, onde desperdiçou tudo que tinha por viver de forma desregrada.
14 Naa wìla kaa ti ni fuun ti li ma, a fuŋgo gbɔgɔ kà si to wa ki tara ti ni. A fyɔnwɔ si to wi na.
14 Quando seu dinheiro acabou, uma grande fome se espalhou pela terra, e ele começou a passar necessidade.
15 A wì si saa ye tunŋgo ki tara ti woo wa yeri. A wo suu torogo wi saa wi cɛɛlɛ kɔrɔsi wi kan wa wi kɛɛrɛ ti ni.
15 Convenceu um fazendeiro da região a empregá-lo, e esse homem o mandou a seus campos para cuidar dos porcos.
16 Yaakara nda cɛɛlɛ pàa pye na kaa, to tari wìla pye na jaa mbaa kaa. Ɛɛn fɔ, pe sila yɛnlɛ mbaa ta kaan wi yeri.
16 Embora quisesse saciar a fome com as vagens dadas aos porcos, ninguém lhe dava coisa alguma.
17 Kona, a wì si cɛn nɛɛ jatere piin wi cɛnwɛ pi na, ma suu yɛɛ pye fɔ: ‹Wa na to wi yeri, tunmbyeele pe ni fuun pe ma ka yaakara tila kɔ. Ma si yala, muu yɛn na kuun fuŋgo lagamɛ.
17 “Quando finalmente caiu em si, disse: ‘Até os empregados de meu pai têm comida de sobra, e eu estou aqui, morrendo de fome.
18 Mi yaa yiri mbe sɔngɔrɔ mbe kari na to wi kɔrɔgɔ, mbe saa pye fɔ: Baba, mì kapege pye Yɛnŋɛlɛ li na, ma ka pye ma na.
18 Vou retornar à casa de meu pai e dizer: Pai, pequei contra o céu e contra o senhor,
19 Mii daga paa na yinri ma pyɔ. Tanla piin paa ma tunmbyeele pe yɛn.›
19 e não sou mais digno de ser chamado seu filho. Por favor, trate-me como seu empregado’.
20 A wì si yiri nɛɛ sɔngɔrɔ wa wi to wi yeri.
20 “Então voltou para a casa de seu pai. Quando ele ainda estava longe, seu pai o viu. Cheio de compaixão, correu para o filho, o abraçou e o beijou.
21 Kona, a pyɔfɔ wì suu pye fɔ: ‹Baba, mì kapege pye Yɛnŋɛlɛ li na, ma ka pye ma na. Mii daga paa na yinri naa ma pyɔ.›
21 O filho disse: ‘Pai, pequei contra o céu e contra o senhor, e não sou mais digno de ser chamado seu filho’.
22 Ɛɛn fɔ, a tofɔ wì suu tunmbyeele pe pye fɔ: ‹Ye fyɛɛlɛ ye pan yanla derigbɔrɔ ti ni fuun tiyɔngɔ ki le wi kan. Ye kannjinɛ le wi yombɛlɛ li na. Ye sawira le wi kan.
22 “O pai, no entanto, disse aos servos: ‘Depressa! Tragam a melhor roupa da casa e vistam nele. Coloquem-lhe um anel no dedo e sandálias nos pés.
23 Ye pan napige ŋga kì tɔrɔ ki ni, yege gbo. We nayinmɛ suro sɔgɔ,
23 Matem o novilho gordo. Faremos um banquete e celebraremos,
24 katugu na pyɔ ŋa yɛɛn, wìla pye ndɛɛ wì ku, yiŋgɔ wì yɛn. Wìla puŋgo yiŋgɔ mùu yan!› A pè sigi lɛ na nayinmɛ fɛti piin.
24 pois este meu filho estava morto e voltou à vida. Estava perdido e foi achado!’. E começaram a festejar.
25 «Ko sanga wo ni, ki naŋa wi pinambyɔ koŋgbanŋa wìla pye wa kɛɛrɛ. Naa wìla kaa pan ma yɔngɔ pe go ki ni, a wi nɛɛ piŋge naa yɔrɔ tinmɛ taa wa go.
25 “Enquanto isso, o filho mais velho trabalhava no campo. Na volta para casa, ouviu música e dança,
26 A wì si tunmbyee wa yeri maa yewe ki yɔrɔ ti kɔrɔ wi ni.
26 e perguntou a um dos servos o que estava acontecendo.
27 A tunmbyee wì suu pye fɔ: ‹Ma jɔnlɔ wo wì sɔngɔrɔ ma pan. A ma to wì si napige ŋga kì tɔrɔ ki kan, a wège gbo; katugu wùu yan wì pan ŋgbaan.›
27 O servo respondeu: ‘Seu irmão voltou, e seu pai matou o novilho gordo, pois ele voltou são e salvo!’.
28 Kì kaa pye ma, a pinambyɔ koŋgbanŋa wì si nawa ŋgban, mɛɛ je ma yo wi se ye wa go. A tofɔ wì si yiri ma pan maa sulu ma yo wi ye.
28 “O irmão mais velho se irou e não quis entrar. O pai saiu e insistiu com o filho,
29 Ɛɛn fɔ, a wì si tofɔ wi pye fɔ: ‹Ta nuru! Malɛ wa, yɛgɛlɛ lɛgɛrɛ kè toro, mi yɛn na tunŋgo piin ma kan. Mi fɔɔn sɛnrɛ ta kɛ. Konaa ki ni fuun, ali sikapile jate, ma fa la kan na yeri mbe nayinmɛ suro sɔgɔ, mbanla wɛnnɛ pe yeri.
29 mas ele respondeu: ‘Todos esses anos, tenho trabalhado como um escravo para o senhor e nunca me recusei a obedecer às suas ordens. E o senhor nunca me deu nem mesmo um cabrito para eu festejar com meus amigos.
30 Ɛɛn fɔ, ma pyɔ ŋa yɛɛn, wo kaa pan, wo ŋa wɔ̀ɔn penjara ti ni fuun ti li nanjaala ni, a mà si napige ŋga kì tɔrɔ ki kan, a pège gbo wo kan.›
30 Mas, quando esse seu filho volta, depois de desperdiçar o seu dinheiro com prostitutas, o senhor comemora matando o novilho!’.
31 A tofɔ wì suu pye fɔ: ‹Na pyɔ, ma yɛn laga na ni pilige pyew, yaraga ŋga fuun ki yɛn na yeri, ma wogo yi.
31 “O pai lhe respondeu: ‘Meu filho, você está sempre comigo, e tudo que eu tenho é seu.
32 Ɛɛn fɔ, we daga mbe nayinmɛ fɛti pye mbe pye yɔgɔrimɔ na, katugu ma jɔnlɔ ŋa yɛɛn, wìla pye ndɛɛ wì ku, yiŋgɔ wì yɛn. Wìla puŋgo, yiŋgɔ mùu yan.› »
32 Mas tínhamos de comemorar este dia feliz, pois seu irmão estava morto e voltou à vida. Estava perdido e foi achado!’”.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.