2 Samuel 3
Bibulu Jinmiire ni (DYI) vs NVT
1 Malaga kìla mɔ jɛŋgɛ Sawuli go woolo poro naa Davidi go woolo pe sɔgɔwɔ. Ɛɛn fɔ Davidi wo la pye na fanŋga taa na kee yɛgɛ, a Sawuli go woolo poro fanŋga ko nɛɛ koo na paan.
1 Assim começou uma longa guerra entre a família de Saul e a família de Davi. Com o tempo, Davi se fortaleceu cada vez mais, e a família de Saul foi se enfraquecendo.
2 Davidi wìla pinambiile se wa Eburɔn ca. Wi pinambyɔ koŋgbanŋa pàa pye naa yinri Aminɔ. Wi jɔ Ahinowamu ŋa wìla yiri wa Zhizireyɛli ca wo pinambyɔ lawi.
2 Estes são os filhos de Davi que nasceram em Hebrom: O mais velho era Amnom, filho de Ainoã, de Jezreel.
3 Wi pinambyɔ shyɛn woo pàa pye naa yinri Kileyabu. Nabali ŋa wìla ku wi jɔ Abigayili ŋa wìla yiri wa Karimɛli ca wo pinambyɔ lawi. Wi pinambyɔ taanri woo pàa pye naa yinri Abisalɔmu. Wi jɔ Maaka ŋa wìla pye Geshuri ca wunlunaŋa Talimayi wi sumborombyɔ wo pinambyɔ lawi.
3 O segundo era Daniel, filho de Abigail, a viúva de Nabal, do Carmelo. O terceiro era Absalão, filho de Maaca, filha de Talmai, rei de Gesur.
4 Wi pinambyɔ tijɛrɛ woo pàa pye naa yinri Adoniya. Wi jɔ Hagiti wo pinambyɔ lawi. Wi pinambyɔ kaŋgurugo woo pàa pye naa yinri Shefatiya. Wi jɔ Abitali wo pinambyɔ lawi.
4 O quarto era Adonias, filho de Hagite. O quinto era Sefatias, filho de Abital.
5 Wi pinambyɔ kɔgɔlɔni woo pàa pye naa yinri Yitireyamu. Davidi wì jɔ Egila wo pinambyɔ lawi. Pinambiile mbele Davidi wìla se maa ta wa Eburɔn ca poro la wɛlɛ yɛɛn.
5 O sexto era Itreão, filho de Eglá, esposa de Davi. Todos esses filhos de Davi nasceram em Hebrom.
6 Ma malaga ki ta Sawuli go woolo poro naa Davidi go woolo pe sɔgɔwɔ, Abinɛri wìla fanŋga ta wa Sawuli go woolo pe sɔgɔwɔ fɔ jɛŋgɛ.
6 Enquanto continuava a guerra entre as famílias de Saul e de Davi, Abner se tornou um líder cada vez mais influente entre a família de Saul.
7 Ma si yala Sawuli wìla jɛlɛ wa lɛ maa tɛgɛ, pàa pye naa yinri Irizipa. Wi nɔ pàa pye naa yinri Aya. Pilige ka, a Ishiboshɛti wì si Abinɛri wi pye fɔ: «Yiŋgi na, a mà si saa sinlɛ na to wi cɛnfɔ wi ni?»
7 Um dia, Isbosete, filho de Saul, acusou Abner de ter relações com uma das concubinas de Saul, uma mulher chamada Rispa, filha de Aiá.
8 A Abinɛri wì si nawa ŋgban fɔ jɛŋgɛ Ishiboshɛti wi sɛnrɛ ti kala na, mɛɛ wi pye fɔ: «Ma yɛn naga jate mi yɛn pyɔn mbe saa tunŋgo piin Zhuda cɛnlɛ woolo pe kan wi le? Mì kajɛŋgɛ pye ma to Sawuli wi go woolo pe kan, naa wi nɔsepiile konaa wi wɛnnɛ pe kan. Mi sila ma le Davidi wi kɛɛ. Kooŋga nala ma yɛn nala jɛrɛgi ki jɛlɛ ŋa wi wogo na.
8 Abner ficou furioso com as palavras de Isbosete. “Por acaso sou um cão de Judá para ser tratado dessa maneira?”, gritou ele. “Depois de tudo que fiz por seu pai, Saul, e pela família e os amigos dele ao não entregar você a Davi, minha recompensa é ser acusado por causa dessa mulher?
9 Yawe Yɛnŋɛlɛ lì yɔn fɔlɔ na lɛ Davidi wi yeri, na mii ki kala li pye mbeli yɔn fili wi kan, pa li jɔlɔgɔ gbɔgɔ wa na na, li ka taga ko na naa bere.
9 Que Deus me castigue severamente se eu não fizer por Davi tudo que o S enhor prometeu a ele!
10 Làa yo fɔ li yaa wunluwɔ pi shɔ Sawuli go woolo pe yeri, mbe Davidi wi tɛgɛ wunluwɔ Izirayɛli woolo naa Zhuda cɛnlɛ woolo pe go na, mbege lɛ wa Dan ca ki na fɔ sa gbɔn wa Bɛrisheba ca ki na.»
10 Tomarei o reino da família de Saul e o entregarei a Davi. Estabelecerei o trono de Davi tanto sobre Israel como sobre Judá, desde Dã, ao norte, até Berseba, ao sul!”
11 Kì pye ma, Ishiboshɛti wi sila ya mbe sɛnpyɔ nuŋgba wo yo Abinɛri wi ni, katugu wìla pye na fyɛ wi yɛgɛ.
11 Isbosete não se atreveu a dizer nem mais uma palavra, pois teve medo do que Abner poderia fazer.
12 A Abinɛri wì si leele tun wa Davidi wi yeri ma yo pe saa pye fɔ: «Tara ti yɛn ambɔ woro na mboro ma? Yɔn finliwɛ le na ni, pa mi yaa ma saga mbe Izirayɛli woolo pe ni fuun pe pye pe taga ma na.»
12 Então Abner enviou mensageiros para dizer a Davi: “Afinal, a quem pertence esta terra? Faça um acordo comigo, e eu o ajudarei a conseguir o apoio de todo o Israel”.
13 A Davidi wì suu yɔn sogo ma yo fɔ: «Ki yɛn ma yɔn. Mi yaa yɔn finliwɛ le ma ni. Ɛɛn fɔ mi yɛn na kala nuŋgba yɛnri ma yeri, lo yɛn fɔ maga ka pan laga na yɛgɛ sɔgɔwɔ, na mɛɛ pan Sawuli wi sumborombyɔ Mikali wi ni.»
13 “Está bem”, respondeu Davi. “Mas só farei acordo com você se, quando vier para cá, trouxer de volta minha esposa Mical, filha de Saul.”
14 Kona, a Davidi wì si leele tun wa Sawuli wi pinambyɔ Ishiboshɛti wi yeri, pe saa pye fɔ: «Na jɔ Mikali wi kan na yeri, wo ŋa mìla Filisiti tara fɛnnɛ nambala cɛnmɛ gbo ma pe nama sɛɛrɛ ti tɛgɛ maa pɔri we.»
14 Davi enviou a seguinte mensagem a Isbosete, filho de Saul: “Devolva minha esposa Mical, pois eu conquistei o direito de me casar com ela com os prepúcios de cem filisteus”.
15 A Ishiboshɛti wì si ti a pè saa wi lɛ wa wi pɔlɔ Palitiyɛli wi yeri. Palitiyɛli wìla pye Layishi wi pinambyɔ.
15 Então Isbosete mandou tirar Mical de seu marido, Palti, filho de Laís.
16 A wi pɔlɔ wì si taga wi na, na gbele fɔ ma saa gbɔn wa Bahurimu ca. Kona, a Abinɛri wì suu pye fɔ: «Sɔngɔrɔ maa kee.» A wì si sɔngɔrɔ ma kari.
16 Palti a seguiu até Baurim, chorando ao longo de todo o caminho, até que Abner lhe disse: “Volte para casa!”, e ele voltou.
17 A Abinɛri wì si Izirayɛli tara lelɛɛlɛ pe yeri ma pe pye fɔ: «Maga lɛ wa, yàa pye na jaa Davidi wi pye ye wunlunaŋa,
17 Abner reuniu as autoridades de Israel e lhes disse: “Faz algum tempo que vocês querem declarar Davi seu rei.
18 koni yoo tɛgɛ ye wunluwɔ, katugu Yawe Yɛnŋɛlɛ làa para wi wogo na ma yo fɔ: ‹Na tunmbyee Davidi wo mi yaa tɛgɛ mbe Izirayɛli, na woolo pe shɔ Filisiti tara fɛnnɛ pe kɛɛ konaa pe juguye pe ni fuun pe kɛɛ.› »
18 Chegou a hora de agir! Pois o S enhor disse: ‘Escolhi meu servo Davi para livrar meu povo, Israel, das mãos dos filisteus e de todos os seus inimigos’”.
19 A Abinɛri wì si saa ki sɛnrɛ nuŋgba ti yo Bɛnzhamɛ cɛnlɛ woolo pe kan. Ko puŋgo na, a wì si kari wa Eburɔn ca, ŋga Izirayɛli woolo pàa yo ma yere ki na konaa Bɛnzhamɛ cɛnlɛ wolo pe ni, ma saa ki yɛgɛ yo Davidi wi kan.
19 Abner também falou com os homens de Benjamim. Depois, foi a Hebrom para dizer a Davi que todo o povo de Israel e de Benjamim tinha concordado em apoiá-lo.
20 Abinɛri wìla saa gbɔn wa Eburɔn ca wa Davidi wi na, wo naa nambala nafa ni. A Davidi wì si sɔgɔlɔ gbɔlɔ sɔgɔ Abinɛri naa wi pinlɛyɛɛnlɛ pe kan.
20 Quando Abner, acompanhado de vinte homens, chegou a Hebrom, Davi os recebeu com um grande banquete.
21 Kona, a Abinɛri wì si Davidi wi pye fɔ: «Mi yaa yiri mbe sa Izirayɛli woolo pe ni fuun pe gbogolo wunlunaŋa, na tafɔ ma kan, jaŋgo pe yɔn finliwɛ le ma ni, ma yaa pye Izirayɛli woolo pe ni fuun pe go na paa yɛgɛ ŋga na kɔ̀ɔn ndanla we.» A Davidi wì si Abinɛri wi yaga, a wì sɔngɔrɔ ma kari yɛyinŋge na.
21 Então Abner disse a Davi: “Deixe que eu vá e convoque uma reunião de todo o Israel para apoiar meu senhor, o rei. Farão uma aliança com o senhor para que reine sobre eles, e o senhor governará sobre tudo que seu coração desejar”. Davi se despediu dele, e Abner partiu em paz.
22 Sanni jɛnri, Davidi wi lenambala poro naa Zhowabu wi ni, pè si yiri malaga ka na ma yarijɛndɛ lɛgɛrɛ koli ma pan ti ni. Ɛɛn fɔ, Abinɛri wi sila pye wa Eburɔn ca wa Davidi wi yeri, katugu Davidi wìla wi yaga, a wì kari yɛyinŋge na.
22 Contudo, logo depois que Davi despediu Abner em paz, Joabe e alguns dos soldados de Davi retornaram de um ataque, trazendo muitos despojos.
23 Naa Zhowabu naa wi lenambala pe ni fuun pe ni pàa kaa pan, a pè sigi sɛnrɛ ti yo wi kan fɔ: «Nɛri pinambyɔ Abinɛri wì pan laga wunlunaŋa wi yeri, a wùu yaga wì kari yɛyinŋge na.»
23 Quando Joabe chegou, foi informado de que Abner, filho de Ner, tinha acabado de visitar o rei, que o havia despedido em paz.
24 Kona, a Zhowabu wì si kari wa wunlunaŋa wi yeri, ma suu pye fɔ: «Yiŋgi kala ma pye yɛɛn? Wele, Abinɛri wì pan laga ma yeri, yiŋgi na, a mà suu yaga, wì sɔngɔrɔ ma kari yinŋge?
24 Joabe foi até o rei e perguntou: “O que foi que o senhor fez? Por que deixou Abner escapar?
25 Nɛri pinambyɔ Abinɛri ŋa maa jɛn gbari? Wì pan mbɔɔn kanŋgalɔmɔ pi jɛn konaa mbɔɔn kapyegele ke ni fuun ke jɛn.»
25 O senhor conhece muito bem Abner, filho de Ner! Sabe que ele veio espioná-lo e descobrir tudo que o senhor anda fazendo!”.
26 A Zhowabu wì si yiri wa Davidi wi yeri, mɛɛ saa leele tun, a pè taga Abinɛri wi na ma saa wi yigi konɔ, wa Sira tɔnmɔ titɛgɛ ki tanla, mɛɛ wi pye ma yo wi sɔngɔrɔ wi pan. Ɛɛn fɔ Davidi wi sila ki kala jɛn.
26 Então Joabe saiu da presença de Davi e enviou mensageiros para alcançar Abner. Eles o encontraram perto do poço de Sirá e o trouxeram de volta, sem que Davi soubesse.
27 Naa Abinɛri wìla kaa sɔngɔrɔ ma pan wa Eburɔn ca, a Zhowabu wì si yiri wi ni kanŋgaga na, ma ye wa ca ki mbogo yeyɔngɔ ki ni ndɛɛ wi yaa sɛnrɛ yo wi kan larawa. A Zhowabu wì suu sun wa wi lara ti na maa gbo, ma ta ma wi nɔsepyɔ Azayɛli wi kunwɔ pi kayaŋga wɔ.
27 Quando Abner chegou a Hebrom, Joabe o chamou para um lado, junto ao portão da cidade, como se fosse falar com ele em particular. Então, apunhalou-o no estômago e o matou para vingar a morte de Asael, seu irmão.
28 Ko puŋgo na, a Davidi wì sigi logo, mɛɛ yo fɔ: «Yawe Yɛnŋɛlɛ lìgi jɛn ma yo mi naa na wunluwɔ pi ni we yɛn jɛrɛgisaga fu Nɛri pinambyɔ Abinɛri wi gbokala li wogo na.
28 Quando Davi soube o que havia acontecido, declarou: “Juro pelo S enhor que eu e meu reino somos para sempre inocentes desse crime contra Abner, filho de Ner.
29 Yɛnŋɛlɛ sa ti Abinɛri wi kunwɔ pi go kala li to Zhowabu naa wi go woolo pe ni fuun pe na. Fyomiŋge fɔ, nakoma yayɛnwɛ fɔ, nakoma ŋa wi ma gbɔw na tanri kanŋgala na, nakoma ŋa pe ma gbo tokobi ni, nakoma ŋa wila yaakara ta, wa ka ka la wa wi go ki ni fɔ sanga pyew.»
29 Que essa culpa permaneça sobre Joabe e sua família! Que em todas as gerações da família de Joabe nunca falte um homem que tenha fluxo ou lepra, que use muletas, que morra pela espada, ou que tenha de mendigar o alimento!”.
30 Pa Zhowabu naa wi nɔsepyɔ Abishayi wi ni, pàa Abinɛri wi gbo yɛɛn, katugu wìla pe nɔsepyɔ Azayɛli wi gbo wa malaga ŋga pàa gbɔn wa Gabawɔn ca ki ni.
30 Assim, Joabe e seu irmão Abisai assassinaram Abner, pois ele havia matado Asael, irmão deles, na batalha em Gibeom.
31 Kona, a Davidi wì si Zhowabu wo naa leele mbele fuun pàa pye wi ni pe pye fɔ: «Ye ye yaripɔrɔ ti walagi, ye jatere piriwɛn yaripɔrɔ le, ye Abinɛri wi kunwɔ pi gbele. Ye keli gboo wi yɛgɛ.» A wunlunaŋa Davidi wo nɛɛ tanri gboo kɛsu wi puŋgo na.
31 Então Davi disse a Joabe e a todos que estavam com ele: “Rasguem suas roupas e vistam pano de saco. Lamentem a morte de Abner”, e o próprio rei seguiu o cortejo fúnebre.
32 Pàa Abinɛri wi le wa Eburɔn ca. A wunlunaŋa Davidi wi nɛɛ gbele ŋgbanga wa Abinɛri wi fanga ki na. A leele pe ni fuun pe nɛɛ gbele fun.
32 Sepultaram Abner em Hebrom, e o rei chorou em alta voz junto ao túmulo, e todo o povo lamentou com ele.
33 A wunlunaŋa wì sigi kunwɔ yurugo ŋga ki kɔ Abinɛri wi kan ma yo fɔ:
33 Então o rei entoou esta canção fúnebre: “Acaso Abner devia morrer como um vilão?
34 Pe sila ma kɛyɛn yi pɔ.
34 Suas mãos não estavam atadas, nem seus pés acorrentados. Não, você foi assassinado, vítima de uma trama perversa”. Todo o povo lamentou uma vez mais por Abner.
35 Ko puŋgo na, a leele pe ni fuun pè si fulo wa Davidi wi tanla maa ŋgbanga ma yo wi ka sanni yɔnlɔ ki sa to. Ɛɛn fɔ, a Davidi wì si wugu ma yo fɔ: «Na mi ka yaakaga le wa na yɔn, nakoma mbe yaraga ka yɛgɛ ka, na yɔnlɔ ki fa to, pa Yɛnŋɛlɛ li jɔlɔgɔ gbɔgɔ wa na na.»
35 Davi tinha se recusado a comer no dia do funeral, e todos insistiram para que ele se alimentasse. Mas ele havia feito um voto: “Que Deus me castigue severamente se eu comer alguma coisa antes do pôr do sol”.
36 Ŋga Davidi wìla pye, leele pe ni fuun pàa ki logo mɛɛ yɛnlɛ ki na. Wunlunaŋa wi kapyege ki ni fuun kìla leele pe ndanla.
36 Seu voto agradou muito o povo. De fato, aprovavam tudo que o rei fazia.
37 Ki pilige ki ni, a leele pe ni fuun, naa Izirayɛli woolo pe ni fuun pè sigi jɛn ma yo wunlunaŋa wo ma wìla konɔ kan, a pè Nɛri pinambyɔ Abinɛri wi gbo.
37 Assim, todos em Judá e em Israel entenderam que Davi não era responsável pelo assassinato de Abner, filho de Ner.
38 A wunlunaŋa wì suu tunmbyeele pe pye fɔ: «Ye sigi jɛn mbe yo fɔ fanŋga fɔ naa togbɔɔ wa to nala laga Izirayɛli tara wi le?
38 Então o rei disse a seus oficiais: “Não percebem que um grande comandante caiu hoje em Israel?
39 Mi wo na, ali mbege ta pè sinmɛ kpoyi wo na na mala tɛgɛ wunluwɔ, na fanŋga kì kologo nala. Ki leele mbele yɛɛn, Zeruya pinambiile wele, pè wɛli ma wɛ na na, mi se ya pe kala li ni. Yawe Yɛnŋɛlɛ li lepee wi sara mbe yala wi tipewe pi ni.»
39 E, embora eu seja o rei ungido, esses dois filhos de Zeruia, Joabe e Abisai, são fortes demais para que eu os controle. Que o S enhor retribua a esses homens maus por sua maldade”.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 2 Samuel 3, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.