1 Samuel 20
Digo (DIG) vs NAA
1 Chisha Daudi wachimbira kula Nayothi hiko Rama, achiphiya kpwa Jonathani, achendamuuza, “Nkahenda utu wani? Uyi wangu ni uphi? Dambi yangu nchiyomkosera sowe ni iphi, hadi analonda kunituluza roho?”
1 Então Davi fugiu da casa dos profetas, em Ramá, foi até o lugar onde Jônatas estava e lhe perguntou: — O que foi que eu fiz? Qual é a minha culpa? E qual é o meu pecado diante de seu pai, que procura tirar-me a vida?
2 Naye wamjibu, “Kundafwa bii! Baba kahenda dzambo rorosi, kulu wala dide bila ya kunifwinya likombe. Siona chausa cha iye kunifwitsa dzambo hiri. Hivyo ugombavyo si kpweli.”
2 Jônatas respondeu: — Nada disso! Você não será morto. Meu pai não faz coisa nenhuma, nem grande nem pequena, sem primeiro me dizer. Por que, então, meu pai esconderia isso de mim? Não há nada disso.
3 Ela Daudi wajibu achiamba, “Sowe anamanya vinono sana kukala uwe wanitsunuka, naye mwakpwe moyoni anaamba, ‘Jonathani asirimanye dzambo hiri, sedze akasononeka,’ ela ni kpweli naapa kpwa dzina ra Mwenyezi Mlungu na kpwa rohoyo kukala naweza kuolagbwa wakati wowosi.”
3 Então Davi respondeu enfaticamente: — Seu pai sabe muito bem que encontrei favor diante de você. Assim, ele resolveu que você não deve ficar sabendo disso, para não se entristecer. Mas tão certo como vive o
4 Ndipho Jonathani achimuambira Daudi, “Niambira vira ulondavyo nami ndakuhendera.”
4 Jônatas disse a Davi: — Farei tudo o que você quiser que eu faça.
5 Naye Daudi achimuambira Jonathani, “Muhondo ni sikukuu ya kulumbwa kpwa mwezi nami lazima nsagale chakuryani phamwenga na mfalume. Ela niricha nkadzifwitse deteni hadi siku ya hahu dziloni.
5 Davi disse a Jônatas: — Amanhã é a Festa da Lua Nova, em que sem falta deveria assentar-me com o rei para comer. Mas deixe que eu vá embora, para me esconder no campo, até a tarde do terceiro dia.
6 Sowe achimanya sipho na achikuuza muambe, ‘Daudi kapho, wanivoya sana nimuphe ruhusa aphiye kpwao Bethilehemu mara mwenga mana kuna sadaka ya chila mwaka kpwa ajili ya atu osi a nyumba yao.’
6 Se o seu pai notar a minha ausência, diga o seguinte: “Davi me pediu muito que o deixasse ir a toda pressa a Belém, sua cidade, porque lá será oferecido o sacrifício anual para toda a família.”
7 Napho andaamba, ‘Ni sawa!’ Ndipho mino mtumishio ndakala ni salama. Ela achitsukirwa, umanye kukala akakusudiya kuhenda mai.
7 Se ele disser: “Está bem”, então este seu servo terá paz. Porém, se ficar com muita raiva, saiba que ele já decidiu me fazer mal.
8 Kpwa hivyo nionera mbazi mtumishio, mana hwaikirana chilagane mbere za Mwenyezi Mlungu hukale asena a kurya na kuusa. Ela ichikala undaona uyi moyoni mwangu, phahi niolaga uwe usiniphirike nkaolagbwe ni sowe.”
8 Use, pois, de misericórdia para com este seu servo, porque você me fez entrar em aliança no Senhor com você. Mas, se sou culpado, mate-me você mesmo. Por que você me levaria ao seu pai?
9 Naye Jonathani achiamba, “Hata! Kalapho namanya kukala baba wakusudiya kukuhenda mai, dze, mino nisingekuambira?”
9 Então Jônatas disse: — Nada disso! Se eu de algum modo soubesse que o meu pai está determinado a trazer esse mal sobre você, acha que eu não avisaria você?
10 Ndipho Daudi achimuuza Jonathani, “Ni ani ndiyeniambira napho sowe andakujibu chisiru?”
10 Então Davi perguntou: — Quem irá me avisar, se, por acaso, o seu pai lhe responder asperamente?
11 Jonathani achimuambira Daudi, “Huphiye vyehu hiko kondze mindani.” Osi airi achiphiya mindani.
11 Jônatas respondeu: — Venha, vamos ao campo. E eles foram.
12 Ariphofika hiko Jonathani wamuambira Daudi, “Mwenyezi Mlungu, Mlungu wa Iziraeli naakale shaidi, ndiphokala nkamuuza baba, muhondo wakati kama huno, au siku ya hahu napho kuna neno ra kukufwaha, ndakpwedza nikumanyise neno hiro.
12 Jônatas disse a Davi: — O
13 Ela napho baba akakusudiya kukuhendera mai na nisikuambire na kukuterya kuchimbira na ukale salama, phahi Mwenyezi Mlungu naanione. Nakuvoyera Mwenyezi Mlungu akale phamwenga nawe, dza arivyokala phamwenga na baba.
13 Mas, se meu pai quiser fazer mal a você, que o Senhor faça com Jônatas o que bem quiser, se eu não o avisar disso e não o deixar ir embora, para que você siga em paz. E que o Senhor esteja com você, como tem estado com o meu pai.
14 Napho ndakala nchere moyo, undanionyesa mendzwa ya Mwenyezi Mlungu isiyosika ili nisifwe,
14 E, se eu, então, ainda viver, use para comigo da bondade do Senhor , para que eu não morra.
15 ela hata nchifwa aonere mbazi atu a chivyazi changu. Wakati Mwenyezi Mlungu ndiphokala akaangamiza avihao tsetsetse hipha duniani.”
15 Nem tampouco jamais afaste da minha casa a sua bondade; nem ainda quando o Senhor eliminar da face da terra todos os inimigos de Davi.
16 Phahi Jonathani waika chilagane na nyumba ya Daudi na kuamba, “Mwenyezi Mlungu naariphize maadui ga Daudi.”
16 Assim, Jônatas fez aliança com a casa de Davi, dizendo: — Que o
17 Naye Jonathani wamuhenda Daudi aape kano ya phiri, kpwa sababu ya mendzwa ariyokala nayo, mana Jonathani kala anammendza Daudi dza vyokala adzimendzavyo mwenye.
17 Jônatas fez com que Davi jurasse de novo, pelo amor que lhe tinha, porque Jônatas o amava com todo o amor da sua alma.
18 Chisha Jonathani achimuambira, “Muhondo ni sikukuu ya kulumbwa kpwa mwezi nawe undamanyikana kukala kupho, kpwa mana phatupho phandakala taphana mutu.
18 Jônatas disse a Davi: — Amanhã é a Festa da Lua Nova. Eles vão perguntar por você, porque o seu lugar estará vazio.
19 Nawe godza kuko hadi siku ya hahu ambapho chila mutu andamanya kupho, chisha phiya upesi hiko urikodzifwitsa mambo gaga gariphoandza siku hira. Uchifika kuko kakale phephi na hira ndulu ya mawe.
19 No terceiro dia, vá depressa ao lugar onde você se escondeu no dia do combinado e fique junto à pedra de Ezel.
20 Ndajeza mivi mihahu kanda-kandaye, avi nalenga shabaha.
20 Atirarei três flechas para aquele lado, como quem atira ao alvo.
21 Chisha ndamuhuma barobaro nimuambe, ‘Phiya ukaiendze hira mivi.’ Naapa kpwa dzina ra Mwenyezi Mlungu undamanya napho kusalama kpwa vira ndivyomuambira hiye mwanache. Nchimuamba, ‘Mivi i hiku uphandeo itsole,’ phahi wedze, mana kuna amani na takuna hatari yoyosi.
21 Eis que mandarei o moço e lhe direi: “Vá, procure as flechas.” Se eu disser ao moço: “Olhe, as flechas estão para cá de você; traga-as”, então venha, Davi, porque, tão certo como vive o Senhor , você terá paz, e nada há que temer.
22 Ela nchimuambira, ‘Mivi i hiko mberezo,’ phahi takuna usalama phiya vyako, mana Mwenyezi Mlungu akakuamuru uuke.
22 Porém, se eu disser ao moço: “Olhe, as flechas estão mais para lá de você”, vá embora, porque o Senhor manda que você vá.
23 Na kuhusu chira chilagane chehu huchicholagana, Mwenyezi Mlungu andahakikisha hukagatimiza hadi kare na kare.”
23 Quanto àquilo de que eu e você falamos, eis que o Senhor é nossa testemunha para sempre.
24 Phahi Daudi wadzifwitsa hiko mindani na mwezi uripholumbwa, mfalume wakpwedza shareeni,
24 Então Davi se escondeu no campo. E, sendo a Festa da Lua Nova, o rei se pôs à mesa para comer.
25 achisagala phephi na chambaza dza siku zosi. Jonathani kala a mbereze, Abineri naye achisagala phephi na Sauli. Nafwasi ya Daudi yakala taina mutu.
25 O rei sentou-se na sua cadeira, segundo o costume, no lugar junto à parede. Jônatas ficou na frente dele, e Abner sentou-se ao lado de Saul. Mas o lugar de Davi estava desocupado.
26 Ela Sauli kayagomba neno siku iyo mana waona kukala, Daudi akapatwa ni neno ambaro rikamuhenda asikale swafi kukala shareeni.
26 Porém, naquele dia, Saul não disse nada, pois pensava: “Deve ter acontecido alguma coisa com ele. Ele está cerimonialmente impuro. Certamente está impuro.”
27 Siku ya phiriye iriphokala nafwasi ya Daudi taina mutu piya, Sauli wauza mwanawe Jonathani, “Mbona mwana wa Jese kedzere chakuryani dzana wala rero?”
27 No dia seguinte, o segundo dia da Festa da Lua Nova, o lugar de Davi continuava desocupado. Então Saul perguntou a Jônatas, seu filho: — Por que o filho de Jessé não veio comer, nem ontem nem hoje?
28 Naye Jonathani wajibu achiamba, “Daudi wanivoya sana nimuphe ruhusa aphiye Bethilehemu.
28 Jônatas respondeu: — Davi me pediu, encarecidamente, que o deixasse ir a Belém.
29 Waniamba, ‘Navoya uniphe ruhusa niphiye mana hiko kpwehu kaya kundakala na sadaka na mwenehu akanilagizira nisikose kuphiya. Phahi ichikala ni vinono, nakuvoya uniphe ruhusa nkalole enehu.’ Ndiyo sababu kedzere chakuryani pha mfalume.”
29 Ele me disse: “Peço que você me deixe ir, porque a nossa família tem um sacrifício na cidade, e um de meus irmãos insiste comigo para que eu vá. Portanto, se encontrei favor aos seus olhos, peço que me deixe partir, para que eu veja os meus irmãos.” Por isso, não veio à mesa do rei.
30 Sauli wamdemurira Jonathani na usiru achimuamba, “Uwe u mwana wa mchetu mkaidi na muasi. Mino namanya wamgbwira usena ye mwana wa Jese. Ela andakuaibisha uwe mwenye na mayoo andajuta wakuvyarirani.
30 Então Saul ficou irado com Jônatas e lhe disse: — Seu filho de mulher vadia e rebelde! Você acha que eu não sei que você elegeu o filho de Jessé, para vergonha sua e para vergonha de sua mãe?
31 Mana ichikala mwana wa Jese andakala moyo, uwe kundaongokerwa wala ufalumeo taundaimarika. Phahi vi sambi huma akalungbwe, mana iye kpwa kpweli ni afwe.”
31 Pois, enquanto o filho de Jessé viver sobre a terra, nem você estará seguro, nem seguro estará o seu reino. Por isso, mande buscá-lo, agora, porque deve morrer.
32 Jonathani achimjibu ise achimuamba, “Daudi andaolagbwa kpwa sababu yani? Wahendadze?”
32 Então Jônatas perguntou a Saul, seu pai: — Por que ele deve morrer? O que foi que ele fez?
33 Sauli achimtsuphira fumo kulonda kumuolaga Jonathani ndipho achimanya kpwa kpweli ise akakusudiya kumuolaga Daudi.
33 Então Saul atirou a sua lança contra Jônatas para matá-lo. Com isso Jônatas entendeu que, de fato, seu pai já havia decidido matar Davi.
34 Phahi Jonathani wauka hipho chakuryani na tsukizi nyinji wala kayarya siku iyo ya phiri ya sikukuu ya kulumbwa kpwa mwezi, mana wamsononekera Daudi sana na kpwa sababu ya kutiywa waibu ni ise.
34 Por isso, Jônatas, com muita raiva, se levantou da mesa e, neste segundo dia da Festa da Lua Nova, não comeu pão, pois ficou muito sentido por causa de Davi, a quem seu pai havia insultado.
35 Ligundzure Jonathani waphiya mundani wakati uratu ariolagana na Daudi phamwenga na hiye mwanache.
35 Na manhã seguinte, Jônatas saiu ao campo, no tempo combinado com Davi, e levou consigo um rapazinho.
36 Achimuambira ye mwanache, “Zola mairo, ukaiendze mivi niitsuphayo.” Yuya mwanache ariphokala anazola, Jonathani wajeza muvwi uchitsupa na dzulu za ye mwanache.
36 Então disse ao seu rapaz: — Corra e busque as flechas que eu atirar. O rapaz correu, e ele atirou uma flecha, que fez passar além do rapaz.
37 Na hiye mwanachewe ariphofika phenye nyo muvwi, Jonathani achimpigira kululu achimuamba, “Muvwi u ko mberezo!”
37 Quando o rapaz chegou ao lugar da flecha que Jônatas havia atirado, Jônatas gritou atrás dele: — A flecha não está mais para lá de você?
38 Jonathani wamkotera kululu iye mwanachewe achimuamba, “Upesi! Zola mairo usichelewe!” Mwanache wa Jonathani watsolatsola yo mivi, achiuya kpwa bwanawe.
38 Jônatas gritou mais uma vez: — Vamos! Depressa! Não fique aí parado! O rapaz de Jônatas apanhou as flechas e voltou ao seu senhor.
39 Ela hiye mwanache kamanyire chiendereracho. Jonathani na Daudi ndio ariomanya dzambo hiro.
39 O rapaz não entendeu coisa alguma, pois só Jônatas e Davi sabiam deste combinado.
40 Naye Jonathani achimupha hiye mwanachewe hizo silahaze, achimuambira, “Ziphirike mudzini.”
40 Então Jônatas deu as suas armas ao rapaz que o acompanhava e lhe disse: — Vá, leve-as para a cidade.
41 Mara tu ariphouka yuya mwanache, Daudi watuluka kula hipho nyuma ya chitsulu, achidzibwaga chimabumabu, achisujudu kano tahu; nao achidonerana na chila mutu achiririra myawe, ela chiriro cha Daudi chazidi cha Jonathani.
41 Quando o rapaz foi embora, Davi se levantou do lado do monte de pedras e se prostrou com o rosto em terra três vezes. E beijaram um ao outro e choraram juntos; Davi, porém, muito mais.
42 Alafu Jonathani achimuambira Daudi, “Phiya vyako kpwa amani, navikale viratu hurivyoapirana kpwa dzina ra Mwenyezi Mlungu huriphoamba, ‘Mwenyezi Mlungu andakala kahi ya mimi na uwe, na kahi ya chivyazi changu na chivyazicho, ili huike chilagane chehu hata kare na kare.’ ” Daudi wauka, achiphiya vyakpwe, naye Jonathani achiuya mudzini.
42 Então Jônatas disse a Davi: — Vá em paz, porque ambos juramos em nome do
43 — ausente —
43 Então Davi se levantou e foi embora. E Jônatas voltou para a cidade.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 1 Samuel 20, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.