Lucas 14
El Nayar Presidio De Los Reyes Cora NT (CRN_WBT) vs NVT
1 Ayee pu jaꞌanáj tiujuꞌurɨ́j tɨ aꞌájna pɨ́tíꞌirɨjcaa aꞌɨ́jna xɨcájraꞌan mej jetzen ruseꞌupi. Aꞌuu pu aꞌaráꞌa aꞌu tɨ éꞌeche ɨ́ seɨ́j ɨ́ fariseo tɨ veꞌecán jɨ́n tiꞌitéjvee, tɨ ij tiúꞌucuaꞌani jemin. Majta aꞌɨ́ɨme ɨ́ teɨte, jeíhua mú ráꞌeeveꞌecaꞌa meꞌɨ́jna ɨ́ Jesús.
1 Certo sábado, Jesus foi comer na casa de um líder fariseu, onde o observavam atentamente.
2 Ajta seɨ́j á vejliꞌi úuveecaꞌa jemin ɨ́ Jesús. Tiꞌicuiꞌi aꞌɨ́jna ɨ́ jaꞌatɨ. Nainjapua pu cajaa ɨ́ ru jetze.
2 Estava ali um homem com o corpo muito inchado.
3 Ajta aꞌɨ́ɨn ɨ́ Jesús, ayée pu tihuaꞌutaꞌíhuaꞌuriꞌi aꞌɨ́mej ɨ́ fariseos, ajta aꞌɨ́mej ɨ́ mej tíꞌimuaꞌata ɨ́ yuꞌuxari jetze Moisés tɨ raꞌutéyuꞌuxacaꞌa. Ayen tɨjɨ́n: ―¿Ni caí aꞌij tíꞌirɨꞌɨri nej tiráahuaateꞌen aꞌíjna xɨcájraꞌan tej jetzen taseꞌupi nusu caí?
3 Jesus perguntou aos fariseus e aos especialistas da lei: “A lei permite ou não curar no sábado?”.
4 Majta aꞌɨ́ɨme, camu tiꞌitɨ́j aꞌij tiuꞌutaxájtacaꞌa. Ajta aꞌɨ́ɨn Jesús, aꞌɨ́ɨ pu raꞌajtamuárɨej aꞌɨ́jna tɨ tíꞌicuiꞌi. Ajta tiráahuaa. Aj pu i raataꞌítecaꞌa tɨ áꞌuraꞌani ruxɨéehua.
4 Eles nada responderam, e Jesus tocou no homem enfermo, o curou e o mandou embora.
5 Tɨ́ꞌɨj i Jesús ayén tihuaꞌutaꞌíhuaꞌuriꞌi tɨjɨ́n: ―¿Ni caí rɨꞌɨrí tɨ jaꞌatɨ ayén huárɨni aꞌájna xɨcájraꞌan jetze mej jetzen ruseꞌupi? Tɨ́ puaꞌa puuruꞌu atéjveti aꞌu tɨ eꞌetécun, naꞌari puuya atéjveti, ¿ni pecaí hui piyen caꞌanacan rɨni pej raꞌitátuaani aꞌu tɨ eꞌetéjve?
5 Depois, perguntou a eles: “Qual de vocês, se seu filho ou seu boi cair num buraco, não se apressará em tirá-lo de lá, mesmo que seja sábado?”.
6 Majta aꞌɨ́mej jemi, capu úꞌu anúꞌuꞌaꞌahuaꞌacaꞌa huáꞌa tzajtaꞌa aꞌij tɨ tiuꞌutaxáj.
6 Mais uma vez, não puderam responder.
7 Tɨ́ꞌɨj i Jesús raaseíj aꞌij mej rɨjcaa aꞌɨ́ɨme ɨ́ tɨ huáꞌaꞌinee mej tiúꞌucuaꞌani. Aꞌɨ́ɨ mú rahuaucaꞌa vejliꞌi mej aꞌujráꞌase jemin ɨ́ tɨ tihuáꞌamicua. Aj pu i ayén tihuaꞌutáꞌixaa tɨjɨ́n:
7 Quando Jesus observou que os convidados para o jantar procuravam ocupar os lugares de honra à mesa, deu-lhes este conselho:
8 ―Tɨ́ puaꞌa hui jaꞌatɨ muáꞌineen pej tiúꞌucuaꞌani huáꞌa jamuan ɨ́ mej tíꞌiyeste aꞌɨ́jna jɨmeꞌe tɨ seɨ́j huaténeꞌɨchecaꞌa, capej peꞌánna aꞌujyéꞌixaꞌan aꞌájna vejliꞌi jemin ɨ́ tɨ muaatáꞌinee pej tiúꞌucuaꞌani, sino aꞌatzu pe aꞌɨmuá aꞌutayeíjxɨꞌɨn. Naꞌari caí, tɨ puaꞌa seɨ́j uvéꞌenen tɨ jaítzeꞌe ruxeꞌeveꞌe pecaí múꞌee tɨ ajta raatáꞌinee, aj pu i aꞌɨ́ɨn muaatáꞌixaateꞌesin yee ájchesi, táꞌaj amanna aꞌujyeíjxɨꞌɨn aꞌíjna i jaꞌatɨ. Aj pej pi tiuꞌutatéviꞌiraꞌata, aꞌánna pej aꞌujyeíjxɨꞌɨn peꞌɨ́jna japua ɨ́ tɨ jaítzeꞌe caí ruxeꞌeveꞌe.
8 “Quando você for convidado para um banquete de casamento, não ocupe o lugar de honra. E se chegar algum convidado mais importante que você?
9 — ausente —
9 O anfitrião virá e dirá: ‘Dê o seu lugar a esta pessoa’, e você, envergonhado, terá de sentar-se no último lugar da mesa.
10 ’Mɨ pajta múꞌee, ayée pepuꞌu hui huárɨni tɨ puaꞌa jaꞌatɨ muaatáꞌineen, án pej aꞌujyeíjxɨꞌɨn japuan ɨ́ tɨ jaítzeꞌe caí ruxeꞌeveꞌe tɨ i ayén aꞌɨ́ɨn tɨ muaatáꞌinee timuaatáꞌixaateꞌen tɨ́ꞌɨj uvéꞌenen aꞌu pej aꞌujyeíjxɨꞌɨn. Ayee pu timuaatáꞌixaateꞌesin tɨjɨ́n: “Neꞌamiigu, patáꞌaj ájcheni peyajna patáꞌaj aꞌujyeíjxɨꞌɨn yé vejliꞌi aꞌu tɨ jaítzeꞌe áꞌujxeꞌeveꞌe.” Ayee pej peꞌɨ́jna jɨ́n huarɨ́n, ayée pej hui rɨ́ꞌɨ tiraꞌancuréꞌasin huáꞌa jemi ɨ́ teɨte mej á jamuan aꞌujteí.
10 “Em vez disso, ocupe o lugar menos importante à mesa. Assim, quando o anfitrião o vir, dirá: ‘Amigo, temos um lugar melhor para você!’. Então você será honrado diante de todos os convidados.
11 ’Jaꞌiné jaꞌatɨ tɨ naꞌa tɨ áꞌujtzaahuateꞌe, aj pu i aꞌij puaꞌa raatáꞌixaa tɨ caí jeíhua ruxeꞌeveꞌe. Ajta aꞌɨ́ɨn tɨ caí áꞌujcaꞌane tɨ tiꞌitɨ́j jɨ́n teꞌenteárute tɨ veꞌée, aj pu i tiraatáꞌasin tɨ ayén teꞌenteárute tiꞌitɨ́j jɨmeꞌe tɨ jaítzeꞌe veꞌée. ―Ayee pu tihuaꞌutáꞌixaa aꞌɨ́jna ɨ́ Jesús.
11 Pois os que se exaltam serão humilhados, e os que se humilham serão exaltados”.
12 Aj pu i ayén tiraataꞌixaa aꞌɨ́jna tɨ raatáꞌinee tɨ tiúꞌucuaꞌani tɨjɨ́n: ―Ayee pej hui huárɨni patɨ́ꞌɨj huaꞌutáꞌinen mej tiúꞌucuaꞌani aꞌatzaj chumuaꞌan nusu tɨ́caꞌa. Capej huáꞌinen aꞌɨ́mej ɨ́ áꞌa amiigustemuaꞌa, caꞌɨ́n aꞌihuáamuaꞌa nusu áꞌajuutzimuaꞌa, o aꞌɨ́mej ɨ́ chíjteaani mej á éꞌeche vejliꞌi á jemi. Tɨ́ puaꞌa piyen huaꞌutáꞌinen aꞌɨ́mej, matɨ́ꞌɨj mi majta meꞌɨ́n muaatáꞌineesin múꞌeetzi. Ayee mú huarɨ́n, aꞌɨ́ɨ mú hui tíꞌimuanajchiteꞌen.
12 Então Jesus se voltou para o anfitrião e disse: “Quando oferecer um banquete ou jantar, não convide amigos, irmãos, parentes e vizinhos ricos. Eles poderão retribuir o convite, e essa será sua única recompensa.
13 ’Mɨ pajta múꞌee, patɨ́ꞌɨj huaꞌutáꞌinen mej tiúꞌucuaꞌani, aꞌɨ́mej pepuꞌu huatáꞌinen ɨ́ mej caí aꞌij tíꞌijviicuaꞌi, pajta aꞌɨ́mej ɨ́ mej jeíhua rajpuaíjtzi cuíꞌiniꞌiraꞌa jɨmeꞌe, pajta aꞌɨ́ɨme ɨ́ mej aꞌij puaꞌa titéecɨꞌɨca, pajta aꞌɨ́ɨme ɨ́ mej aracúcuꞌunijmee.
13 Em vez disso, convide os pobres, os aleijados, os mancos e os cegos.
14 Ayee pej huarɨ́n, rɨ́ꞌɨ mú timuaatáꞌasin, aꞌiné camu tíꞌituaave ɨ́ mej jɨ́n timuaanájchiteꞌen. Mɨ́ ajta, aꞌɨ́ɨ pu Dios hui timuaatanájchiteꞌesin aꞌájna xɨcájraꞌan jetze mé jetzen aꞌitajúꞌun huáꞌa tzajtaꞌa ɨ́ mɨꞌɨchite. ―Ayee pu tiraataꞌixaa aꞌɨ́jna ɨ́ Jesús.
14 Assim, na ressurreição dos justos, você será recompensado por ter convidado aqueles que não podiam lhe retribuir”.
15 Ajta seɨ́j tɨ ajta aꞌuun huatéjca huáꞌa jamuan, tɨ́ꞌɨj ráanamuajriꞌi aꞌij tɨ tiuꞌutaxájtacaꞌa aꞌɨ́jna ɨ́ Jesús, ayée pu tiraataꞌixaa tɨjɨ́n: ―Rɨ́ꞌɨ pu tiraatáꞌasin aꞌɨ́jna tɨ tiúꞌucuaꞌani aꞌájna xɨcájraꞌan jetze tɨ jetzen Dios huataseíjreꞌesin tɨ ij tiuꞌutaꞌaíjta íiyen chaanaca japua.
15 Ao ouvir isso, um homem que estava à mesa com Jesus exclamou: “Feliz será aquele que participar do banquete no reino de Deus!”.
16 Jesús pu ayén tiuꞌutaniú tɨjɨ́n: ―Jaꞌatɨ pu nuꞌu hui rɨ́ꞌɨ huaújruurejcaꞌa tɨ ij tihuaꞌumín. Muꞌiicáca pu nuꞌu huatáꞌinee.
16 Jesus respondeu com a seguinte parábola: “Certo homem preparou um grande banquete e enviou muitos convites.
17 Tɨ́ꞌɨj aꞌájna tejaꞌuréꞌene tɨ tihuaꞌumín, tɨꞌɨquí aꞌɨ́ɨn raataꞌítecaꞌa ɨ́ tɨ jemin tíꞌivaɨreꞌe tɨ ij huaꞌutájeeve aꞌɨ́mej ɨ́ mej huatáꞌiniihuacaꞌa. Ayen tɨjɨ́n: “Setáꞌaj yeehui aꞌuréꞌenen aꞌiné puꞌuri huaxɨ́ꞌepɨꞌɨn.”
17 Quando estava tudo pronto, mandou seu servo dizer aos convidados: ‘Venham, o banquete está pronto’.
18 ’Majta aꞌɨ́ɨme, naímiꞌi mú nuꞌu miyen autéjhuii mej tiuꞌutaúruuniꞌi. Ajta aꞌɨ́ɨn ɨ́ tɨ amuacaí raatáꞌinee, ayée pu tiuꞌutaxájtacaꞌa tɨjɨ́n: “Neuchén nu chuej huánanai nej japuan tiuꞌumuárɨꞌen. Ruxeꞌeveꞌe nej yeꞌutéeseij. Ayee nu tíꞌimuahuavii múꞌeetzi pej tinaatáꞌuuniꞌi.”
18 Mas todos eles deram desculpas. Um disse: ‘Acabei de comprar um campo e preciso inspecioná-lo. Peço que me desculpe’.
19 ’Ajta seɨ́j, ayée pu nuꞌu tiuꞌutaxájtacaꞌa tɨjɨ́n: “Neuchén nu puuyesi huánanai. Anxɨ́j paari mú aráꞌase. Nuꞌuri áꞌuraa nej ni huáꞌucalaadu. Patáꞌaj tinaatáꞌuuniꞌi pajta ineetzi.”
19 Outro disse: ‘Acabei de comprar cinco juntas de bois e quero experimentá-las. Sinto muito’.
20 ’Ajtahuaꞌa ɨ́ seɨj, ayée pu nuꞌu tiraataꞌixaa tɨjɨ́n: “Neuchén nu huaténeꞌɨchecaꞌa. Aꞌɨ́j pu jɨ́n caí rɨꞌɨrí nej neꞌuun áꞌumeꞌen.”
20 Ainda outro disse: ‘Acabei de me casar e não posso ir’.
21 ’Ajta aꞌɨ́ɨn tɨ tíꞌivaɨreꞌe tɨ huajaꞌutajé, tɨꞌɨquí aꞌuréꞌaraa. Ajta nuꞌu ayén tiraataꞌixaa aꞌɨ́jna tɨ tíꞌiraꞌaijteꞌe aꞌij mej tiuꞌutaxájtacaꞌa. Ajta, aꞌɨ́ɨn tɨ huatéechiꞌi, jeíhua pu nuꞌu hui huataniúꞌucacaꞌa. Tɨ́ꞌɨj i raataꞌítecaꞌa aꞌɨ́jna tɨ tíꞌivaɨreꞌe tɨjɨ́n: “Patáꞌaj yeehui caꞌanacan peꞌuun áꞌumeꞌen caaye jetze, ajta juye jetze tɨ cɨ́j antayaúj, tɨ́j naꞌa taꞌuténinei u chajtaꞌa. Patáꞌaj huaꞌeráviꞌitɨn aꞌɨ́mej ɨ́ mej caí aꞌij tíꞌijviicuaꞌi, pajta aꞌɨ́mej ɨ́ mej rajpuaíjtzi cuíꞌiniꞌiraꞌa jɨmeꞌe, pajta aꞌɨ́mej ɨ́ mej aracúcuꞌunijmee, pajta aꞌɨ́mej ɨ́ mej náꞌachijmee ɨ́ ruꞌɨ́ɨca jetze.”
21 “O servo voltou e informou a seu senhor o que tinham dito. Ele ficou furioso e ordenou: ‘Vá depressa pelas ruas e becos da cidade e convide os pobres, os aleijados, os cegos e os mancos’.
22 ’Ajta aꞌɨ́ɨn tɨ tíꞌivaɨreꞌe, ayée pu nuꞌu tiraataꞌixaa tɨjɨ́n: “Nevástaraꞌa, nuꞌuri niyen huarɨ́j aꞌij pej tinaataꞌaíj. Aru maúcheꞌe mú úꞌuve mej seica mú aꞌuvéꞌejuꞌun.”
22 Depois de cumprir essa ordem, o servo informou: ‘Ainda há lugar para mais gente’.
23 ’Ajta aꞌɨ́ɨn tɨ huatéechiꞌi, aꞌɨ́ɨ pu núꞌu hui ayén tiraataꞌixaa aꞌɨ́jna tɨ jemin tíꞌivaɨreꞌe tɨjɨ́n: “Patáꞌaj yeehui peꞌuun áꞌumeꞌen ɨ́ juye jetze aꞌɨmuá tɨ aꞌataneáatɨmee, pajta méyee aꞌɨmuá mej huachéjme. Patáꞌaj caꞌanéeri jɨ́n huaꞌutájeeve mej mú aꞌuvéꞌejuꞌun, mej mi u huájɨste yú nechiꞌita.
23 Então o senhor disse: ‘Vá pelas estradas do campo e junto às cercas entre as videiras e insista com todos que encontrar para que venham, de modo que minha casa fique cheia.
24 Ayee nu tíꞌimuaꞌixaateꞌe. Aꞌɨ́ɨme ɨ́ nej amuacaí huaꞌutáꞌinee, aꞌɨ́ɨme, capu seɨ́j yé tíꞌicuaꞌani íiyu i nej tihuáꞌamin.” Ayee pu hui tiuꞌutaxájtacaꞌa aꞌɨ́jna tɨ huatéechiꞌi.
24 Pois nenhum dos que antes foram convidados provará do meu banquete’”.
25 Jéihua mú teɨte áꞌujujhuaꞌaneꞌe meꞌɨ́jna jamuan ɨ́ Jesús. Tɨꞌɨj jí aꞌɨ́ɨn huaꞌuseíirajraa aꞌɨ́mej ɨ́ teɨte. Ayee pu tihuaꞌutáꞌixaa tɨjɨ́n:
25 Uma grande multidão seguia Jesus, que se voltou para ela e disse:
26 ―Jaꞌatɨ tɨ naꞌa tɨ mú aꞌuvéꞌemeꞌen ineetzi jemi, ayée pu hui tiúꞌujxeꞌeveꞌe tɨ aꞌɨ́ɨn jaítzeꞌe rɨ́ꞌɨ tinájchaꞌɨɨca ineetzi caí rɨ́ꞌɨ tirájchaꞌɨɨca ɨ́ rutáàta, ajta ɨ́ runáàna nusu ɨ́ ruꞌɨ́j, ajta ɨ́ ruyaujmuaꞌa nusu ɨ́ ruꞌihuaamuaꞌa, ajta ɨ́ rucuꞌutzimuá nusu ɨ́ rujúutzimuaꞌa. Naꞌari caí, canu raatáꞌasin tɨ nee jamuan áꞌucheꞌecaneꞌen. ’Ee xaa neꞌu, canu jaꞌatɨ huatáꞌasin tɨ neetzi jamuan áꞌucheꞌecaneꞌen tɨ puaꞌa caí jaꞌatɨ áꞌujcaꞌane tɨ naꞌaráꞌastijreꞌen, tɨ aꞌɨ́ɨn jaꞌatɨ huámɨꞌɨni neetzi jetze meꞌecan, tɨ ayén teꞌehuaújcaꞌanen ruxɨ́ꞌeviꞌiraꞌa jɨmeꞌe.
26 “Se alguém que me segue amar pai e mãe, esposa e filhos, irmãos e irmãs, e até mesmo a própria vida, mais que a mim, não pode ser meu discípulo.
27 ’Ayee nu hui tejáꞌamuaꞌixaateꞌe tɨ ayén tiꞌayajna nej caí jaꞌatɨ huatáꞌan tɨ neetzi jamuan áꞌucheꞌecaneꞌen tɨ puaꞌa aꞌɨ́jna ɨ́ jaꞌatɨ caí ruxɨ́ꞌeviꞌiraꞌa jɨ́n naꞌaráꞌasten, tɨ puaꞌa caí ayén cheꞌatá naꞌa tirajpuaíjtzi áꞌaraꞌani netɨ́j inee tirajpuaíitzi naꞌame.
27 E, se não tomar sua cruz e me seguir, não pode ser meu discípulo.
28 ’Tɨ́ puaꞌa seɨ́j múꞌeen ayén tiráꞌajtaahuamɨꞌɨ chiꞌij tɨ ájtee, ni caí jaꞌatɨ ayén rɨni tɨ autéjcheni tɨ ráꞌajtaahuan. Amuacaícan aꞌɨ́ɨ pu aꞌujyeíjxa tɨ́ꞌij raatéꞌitɨen aꞌachú tɨ tiꞌitɨ́j huataújxeꞌeveꞌesin tɨ ij ráamuaꞌaree tɨ puaꞌa cɨꞌɨpée ɨ́ tumin tɨ ij ráꞌajcɨꞌɨti, nusu caí.
28 “Quem começa a construir uma torre sem antes calcular o custo e ver se possui dinheiro suficiente para terminá-la?
29 ’Ee xaa, ayée pu rɨni. Naꞌari caí, tɨ puaꞌa auchén autéechen, ajta huaxɨ́n ɨ́ tumin, capu chéꞌe raꞌantícɨꞌɨtzi. Majta meꞌɨ́n ɨ́ teɨte, matɨ́ꞌɨj raseijra, aꞌɨ́ɨ mú autéhuijsin mej raꞌutéxɨeehuariꞌira.
29 Pois, se completar apenas os alicerces e ficar sem dinheiro, todos rirão dele,
30 ’Ayee mú tiuꞌutaxájta tɨjɨ́n: “Amɨ́jna mɨ teáataꞌa, aꞌɨ́ɨ pu yeehui aꞌutéjche tɨ ráꞌajtaahua mɨ chiꞌij, aru capu chaꞌa tíꞌituaaveꞌe ɨ́ tɨ jɨ́n raꞌantícɨꞌɨti.”
30 dizendo: ‘Esse aí começou a construir, mas não conseguiu terminar!’.
31 ’Naꞌari seɨ́j tɨ tiꞌitéjvee rey jɨmeꞌe, tɨ puaꞌa meri áꞌujuꞌun mej huateújneꞌusiꞌiteꞌen, ¿aꞌiné rɨni aꞌɨ́jna? ¿Ni caí amuacaí aꞌujyeíjxa tɨ ij tiúꞌumuaꞌati aisí tɨ puaꞌa caí rɨꞌɨrí tɨ huaꞌutémuaꞌitɨn aꞌɨ́mej jɨmeꞌe ɨ́ mej tamuáamuataꞌa viꞌiraꞌa aráꞌase? Ajta aꞌɨ́ɨn ɨ́ seɨ́j tɨ tiꞌitéjvee rey jɨmeꞌe, ayée pu huaꞌitéviꞌitɨcɨ aꞌachú cumu seité viꞌiraꞌa ɨ́ xantaaruꞌu. Aa niꞌijtá xaa neꞌu, ayée pu hui rɨni.
31 “Ou que rei iria à guerra sem antes avaliar se seu exército de dez mil poderia derrotar os vinte mil que vêm contra ele?
32 ’Ajta tɨ puaꞌa ayén tiraꞌatámitɨejteꞌen tɨ caí huatárɨꞌɨristare tɨ huaꞌutémuaꞌitɨn, ayée pu rɨni. Tɨ́ꞌɨj auj aꞌɨmuá eꞌevéꞌevee ɨ́ seɨj, aꞌɨ́ɨ pu seica huataꞌíti mej mi áꞌujuꞌun ɨ́ seɨ́j jemi ɨ́ rey mej mi raatáhuavii mej raaxɨ́ꞌepɨꞌɨntareꞌen mej mi caí runéꞌusiꞌiteꞌe.
32 E, se concluir que não, o rei enviará uma delegação para negociar um acordo de paz enquanto o inimigo está longe.
33 ’Ayee pu hui cheꞌatá naꞌa ꞌeen múꞌejmi jemi. Jaꞌatɨ tɨ naꞌa tɨ ayén tíꞌijxeꞌeveꞌe tɨ nee jamuan áꞌucheꞌecaneꞌen, ayée pu tiúꞌujxeꞌeveꞌe tɨ nain mé teuúhuaꞌaxɨn aꞌachú tɨ tíꞌijchaꞌɨɨ. Naꞌari caí, canu raatáꞌasin tɨ nee jamuan áꞌucheꞌecaneꞌen.
33 Da mesma forma, ninguém pode se tornar meu discípulo sem abrir mão de tudo que possui.
34 ’Seajta múꞌeen, ayée xu hui tíꞌivaɨreꞌe sej rɨ́ꞌɨ huáꞌuruuren ɨ́ seica ɨ́ teɨte ɨ́ niuucari jɨmeꞌe mej mi rɨ́ꞌɨ rɨꞌéeneꞌe muáꞌaraꞌani ɨ́ ru tzajtaꞌa. Seajta, ayée xu cheꞌatá senaꞌa tíꞌivaɨreꞌe tɨ́j unaj mej raꞌuréꞌeviváaraꞌa muáꞌayeꞌi ɨ́ teɨte ɨ́ huaꞌiraꞌa japua aꞌiné naa pu taꞌancacá ɨ́ unaj. Aru tɨ puaꞌa huateáruꞌuna, tɨꞌɨquí ráxɨꞌɨsin ɨ́ taꞌancacá, ¿aꞌiné tejamuáꞌamitɨejteꞌe? ¿Niqui ajtahuaꞌa rɨꞌɨrí tɨ ancacá áꞌaraꞌani? Capu hui xaa neꞌu aꞌatzu.
34 “O sal é bom para temperar, mas, se perder o sabor, como torná-lo salgado outra vez?
35 Capu chéꞌe tiꞌitɨ́j vaɨreꞌe, ni ɨ́ chuej japua, capu ajta tíꞌivaɨreꞌe tɨ rajnájchiteꞌen ɨ́ yeꞌemuaate chuita japua. Ayee muꞌu raruꞌujca mé mú rúurɨeexɨjsin. ’Ayee puꞌu hui, jɨ́meꞌen ɨ́ jaꞌatɨ tɨ huiteájnamua, chéꞌe aꞌɨ́ɨn ráanamua temuaꞌa naa.
35 O sal sem sabor não serve nem para o solo nem para adubo; é jogado fora. Quem é capaz de ouvir, ouça com atenção!”.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 14, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.