Marcos 5
Ɨ nyúucarij tɨ jájcua tɨ aꞌɨj́na áꞌxaj ɨ Tavástaraꞌ ɨ Jesús tɨ Cɨríistuꞌ pueꞌeen ajta Salmos (COK) vs VC
1 Aj mu mij után jitze pujmuaꞌ jaꞌráꞌaj, aꞌyaa pu tyaꞌrájtyapuaj tɨjɨn Gadara.
1 Passaram à outra margem do lago, ao território dos gerasenos.
2 Tɨꞌɨj naꞌaj tyeꞌtáraa ɨ Jesús ɨ báarcuj jitze, sɨ́ɨj pu tyáatɨꞌ jimi ajtyáxɨɨriacaꞌ tɨ tyiyáaruꞌ tzajtaꞌ úꞌsejreꞌ. Aꞌɨ́jna ɨ tyáatɨꞌ aꞌáa pu jeꞌtáraa joꞌmaj ɨ muɨꞌchítyee jáꞌavaꞌtacaa,
2 Assim que saíram da barca, um homem possesso do espírito imundo saiu do cemitério
3 jiꞌnye aꞌáa pu jáꞌchajcaꞌaj. Capu ɨꞌriitacaꞌaj tɨ aꞌtɨ́j jaatyájɨꞌqueꞌen, nyi cadéenaj jɨmeꞌ.
3 onde tinha seu refúgio e veio-lhe ao encontro. Não podiam atá-lo nem com cadeia, mesmo nos sepulcros,
4 Mueꞌtɨ́j muꞌríj jaꞌnájɨꞌcaꞌcaꞌaj ɨ muácaꞌraꞌan majta ɨ ɨcájraꞌ jitze ɨ cadéenaj jɨmeꞌ, jeꞌen pu jajtzáꞌnaꞌaj, capu jeꞌej tyíɨꞌriitacaꞌaj tɨ aꞌtɨ́j jaamuéꞌtɨn.
4 pois tinha sido ligado muitas vezes com grilhões e cadeias, mas os despedaçara e ninguém o podia subjugar.
5 Aꞌnáj tɨ naꞌaj pu aꞌáa joꞌcháꞌcanyaꞌaj ɨ jɨríj jitze ajta joꞌmaj muɨꞌchítyee jáꞌavaꞌtacaa tújca ajta tɨ́caꞌ, antyijíihua ajta tyetyéj jɨn curióotoꞌxaꞌaj.
5 Sempre, dia e noite, andava pelos sepulcros e nos montes, gritando e ferindo-se com pedras.
6 Ajta tɨꞌɨj aꞌɨ́j huaséj ɨ Jesús, aj puꞌij ootatéj, tɨꞌɨj ij tyítunutacaꞌ aꞌájna véjriꞌ joꞌtɨj joꞌtyávaacaꞌaj ɨ Jesús,
6 Vendo Jesus de longe, correu e prostrou-se diante dele, gritando em alta voz:
7 tɨꞌquij aꞌyan tyaatajé caꞌnyíin jɨmeꞌ tɨjɨn:
7 Que queres de mim, Jesus, Filho do Deus Altíssimo?Conjuro-te por Deus, que não me atormentes.
8 Aꞌyaa pu tyíꞌxajtacaꞌaj, jiꞌnye Jesús pu aꞌyan tyaatájeevacaꞌaj tɨjɨn:
8 É que Jesus lhe dizia: Espírito imundo, sai deste homem!
9 Jesús pu aꞌyan tyaataꞌíhuoꞌriꞌ tɨjɨn:
9 Perguntou-lhe Jesus: Qual é o teu nome? Respondeu-lhe: Legião é o meu nome, porque somos muitos.
10 Aꞌɨ́ɨ puꞌij aꞌyan jéehua tyáꞌhuaviiracaꞌaj aꞌɨ́jcɨ ɨ Jesús tɨquee hueꞌráꞌityacareꞌen aꞌájna.
10 E pediam-lhe com instância que não os lançasse fora daquela região.
11 Ajta aꞌájna véjriꞌ, jéehua mu ɨ tuíixuj aꞌáa tyojóohuɨɨracaꞌaj,
11 Ora, uma grande manada de porcos andava pastando ali junto do monte.
12 aꞌyaa mu mij ɨ tyiyáaruꞌuj tyaatáhuaviiriꞌ tɨjɨn:
12 E os espíritos suplicavam-lhe: Manda-nos para os porcos, para entrarmos neles.
13 Aj puꞌij ɨ Jesús huoꞌtaꞌ, matɨꞌɨj mij iiráacɨj ɨ tyiyáaruꞌ ɨ maj tzajtaꞌ séjriaꞌcaꞌaj aꞌɨ́jcɨ ɨ tyévij, aj mu mij ɨ tuíixuj tzajtaꞌ utyájrupij. Majta ɨ tuíixuj aꞌyaa mu aráꞌaxcaa aꞌchu huaꞌpuaj víꞌraꞌaj, aꞌɨ́ɨ mu mij joꞌhuáachajraa aꞌájna pujmuaꞌ joꞌtɨj jaꞌancátyee, aj mu mij ujvátzɨj majta jeꞌen jáataꞌ atyáavatzɨj aꞌáa mu mij néijmiꞌi atyájcuii.
13 Jesus lhos permitiu. Então os espíritos imundos, tendo saído, entraram nos porcos; e a manada, de uns dois mil, precipitou-se no mar, afogando-se.
14 Majta aꞌɨ́ɨmaj ɨ maj huaꞌchaꞌɨɨcaꞌaj ɨ tuíixuj aꞌɨ́ɨ mu tyuꞌtátzɨɨn, matɨꞌɨj mij jóꞌjuꞌ maj tyojoꞌtaxáj ɨ chájtaꞌ, majta aꞌɨ́ɨjma ɨ maj a ɨmuáj antacháatɨmee. Aj mu mij ajeꞌréꞌnyej ɨ tyeɨ́tyee mej mij jáamuaꞌreej jeꞌej tɨ tyiꞌtɨ́j huarɨ́j.
14 Fugiram os pastores e narraram o fato na cidade e pelos arredores. Então saíram a ver o que tinha acontecido.
15 Matɨꞌɨj aꞌáa joꞌréꞌnyej joꞌtɨj jeꞌej jéꞌeenyeꞌej ɨ Jesús, aj mu mij aꞌɨ́j huaséj ɨ tyévij ɨ tyiyáaruꞌuj maj tzajtaꞌ úꞌsejriaꞌcaꞌaj, aꞌáa pu joꞌtácatyii, capu cheꞌ jutɨmueꞌracaꞌaj, puꞌríj tyámuaꞌ éenyaꞌcaꞌaj aꞌɨ́jna ɨ tyévij. Jéehua mu ɨ tyeɨ́tyee tyuꞌtátzɨɨn,
15 Aproximaram-se de Jesus e viram o possesso assentado, coberto com seu manto e calmo, ele que tinha sido possuído pela Legião. E o pânico apoderou-se deles.
16 majta aꞌɨ́ɨmaj ɨ maj jaaséj jeꞌej tɨ tyiꞌtɨ́j huarɨ́j, néijmiꞌi mu huoꞌtéꞌexaa ɨ tyeɨ́tyee jeꞌej tɨ tyáaruj ɨ tyévij ɨ tyiyáaruꞌuj maj tzajtaꞌ séjriaꞌcaꞌaj, ajta jeꞌej tɨ tyiꞌtɨ́j huóꞌruuj ɨ tuíixuj.
16 As testemunhas do fato contaram-lhes como havia acontecido isso ao endemoninhado, e o caso dos porcos.
17 Aj mu mij huatyóohuij ɨ tyeɨ́tyee maj jaatáhuaviij ɨ Jesús tɨ jóꞌraꞌnyij aꞌájna.
17 Começaram então a rogar-lhe que se retirasse da sua região.
18 Tɨꞌɨj ɨ Jesús atyájraa ɨ báarcuj jitze, aꞌɨ́jna ɨ tyévij tyiyáaruꞌ maj tzajtaꞌ séjriaꞌcaꞌaj, aꞌɨ́ɨ pu aꞌyan tyaatáhuaviiriꞌ aꞌɨ́jcɨ ɨ Jesús tɨ jaatáꞌan tɨ jamuán jóꞌmeꞌen.
18 Quando ele subia para a barca, veio o que tinha sido possesso e pediu-lhe permissão de acompanhá-lo.
19 Ajta ɨ Jesús capu jaatáꞌ, sulu aꞌyaa pu tyaatéꞌexaa tɨjɨn:
19 Jesus não o admitiu, mas disse-lhe: Vai para casa, para junto dos teus e anuncia-lhes tudo o que o Senhor fez por ti, e como se compadeceu de ti.
20 Aj puꞌij jóꞌraa ɨ aꞌtɨ́j, ajta jeꞌen huatyóochej tɨ huoꞌtéꞌexaatyeꞌen ɨ maj aꞌáa joꞌcháatɨmee aꞌájna tɨ aꞌyan tyaꞌrájtyapuaj tɨjɨn Tamuáamuataꞌ tɨ Chájtaꞌnajmee, jeꞌej tɨ tyiꞌtɨ́j huáruuj jimi aꞌɨ́jna ɨ Jesús, néijmiꞌi mu ɨ tyeɨ́tyee jeꞌej tyityoꞌtóomuajtyacaꞌ.
20 Foi-se ele e começou a publicar, na Decápole, tudo o que Jesus lhe havia feito. E todos se admiravam.
21 Tɨꞌɨj ɨ Jesús huariáꞌraa ɨ báarcuj jitze aꞌáa pu jaꞌráꞌaj után jitze pujmuaꞌ, aj mu mij jéehua ɨ tyeɨ́tyee ajtyáxɨɨriacaꞌ, ajta ɨ Jesús aꞌáa pu joꞌtyéechaxɨj joꞌtɨj jóoꞌasej ɨ jájtyij.
21 Tendo Jesus navegado outra vez para a margem oposta, de novo afluiu a ele uma grande multidão. Ele se achava à beira do mar, quando
22 Aj puꞌij sɨ́ɨj aráꞌaj ɨ tɨ vaꞌcán jɨn tyiꞌtyávaacaꞌaj huaꞌ tyeyúuj tzajtaꞌ, aꞌyaa pu ántyapuaacaꞌaj tɨjɨn Jairo, tɨꞌɨj jaaséj ɨ Jesús aj puꞌij tyítunutacaꞌ a chóotaꞌ joꞌtɨj joꞌtyéjvee,
22 um dos chefes da sinagoga, chamado Jairo, se apresentou e, à sua vista, lançou-se-lhe aos pés,
23 jéehua pu aꞌyan tyaatáhuaviiriꞌ tɨjɨn:
23 rogando-lhe com insistência: Minha filhinha está nas últimas. Vem, impõe-lhe as mãos para que se salve e viva.
24 Jesús puꞌij jamuán ujóꞌmej, majta jéehua ɨ tyeɨ́tyee ujóꞌjuꞌ huaꞌ jamuán tyámuaꞌ mu mij tyityóotajchacaꞌaj.
24 Jesus foi com ele e grande multidão o seguia, comprimindo-o.
25 Ajta huaꞌ tzajtaꞌ ɨ tyeɨ́tyee íitɨꞌ tɨ tyíꞌcuiꞌ pu ajoꞌtyávaacaꞌaj, puꞌríj tamuáamuataꞌ japuan huaꞌpuaj nyinyiꞌraꞌaj áꞌtyeeviꞌcaꞌaj tɨ tyíꞌcuiꞌ, aꞌnáj tɨnaꞌaj pu anámuɨꞌyacaꞌaj ɨ xúureꞌej.
25 Ora, havia ali uma mulher que já por doze anos padecia de um fluxo de sangue.
26 Jéehua pu jajpuéjtzicaꞌaj aꞌɨ́jcɨ jɨmeꞌ tɨ arí jéehua huóoꞌijtacaꞌ ɨ maj tyíꞌhuaꞌtacaa jimi, puꞌríj ij néijmiꞌi tyajaꞌhuóorɨeecaꞌaj, ajta capu tyiꞌtɨ́j jarújtyeꞌ. Sulu aꞌyaa puꞌuj jéetzeꞌ tyiꞌijcuíꞌnyacaꞌ.
26 Sofrera muito nas mãos de vários médicos, gastando tudo o que possuía, sem achar nenhum alívio; pelo contrário, piorava cada vez mais.
27 Tɨꞌɨj tyúꞌnamuajriꞌ jeꞌej tɨ tyiꞌtɨ́j huáruuj ɨ Jesús, aꞌɨ́jna íitɨꞌ pu huaꞌhuaritaꞌ ɨ tyeɨ́tyee ajeꞌreꞌnyéej tɨꞌquij jaꞌajtamuárɨej ɨ máancajraꞌan ɨ Jesús.
27 Tendo ela ouvido falar de Jesus, veio por detrás, entre a multidão, e tocou-lhe no manto.
28 Jiꞌnye aꞌyaa pu tyíꞌmuaꞌajcaa tɨjɨn: “Aꞌɨ́j nu jɨn tyámuaꞌ rɨnyij tɨpuaꞌaj nyaꞌajtamuárɨeꞌen máancajraꞌan.”
28 Dizia ela consigo: Se tocar, ainda que seja na orla do seu manto, estarei curada.
29 Tɨꞌɨj aꞌyan huarɨ́j aj puꞌij huatyápuaꞌriacaꞌ ɨ tɨ anámuɨꞌyacaꞌaj ɨ xúureꞌej, ajta aꞌyan jaataꞌaj ɨ tzajtaꞌ tɨ arí tyámuaꞌ huarɨ́j.
29 Ora, no mesmo instante se lhe estancou a fonte de sangue, e ela teve a sensação de estar curada.
30 Jesús pu jáamuaꞌreeriꞌ tɨ aꞌtɨ́j tyúꞌhuaaj tɨ tyíꞌcuiꞌ, aj puꞌij pu ájvej huoꞌséerajraa ɨ tyeɨ́tyee, ajta jeꞌen aꞌyan tyuꞌtaꞌíhuoꞌ tɨjɨn:
30 Jesus percebeu imediatamente que saíra dele uma força e, voltando-se para o povo, perguntou: Quem tocou minhas vestes?
31 Aꞌɨ́ɨmaj ɨ maj jamuán huacɨ́j mu aꞌyan tyaatéꞌexaa tɨjɨn:
31 Responderam-lhe os seus discípulos: Vês que a multidão te comprime e perguntas: Quem me tocou?
32 Ajta ɨ Jesús pu huoꞌséerajyiꞌcaa ɨ maj aꞌáa joꞌváatɨmaꞌcaa, tɨꞌij jaaséj aꞌtɨ́j tɨ jaꞌajtamuárɨej.
32 E ele olhava em derredor para ver quem o fizera.
33 Aj puꞌij ɨ íitɨꞌ tyuꞌtátzɨɨn ajta tyóoviveesimaꞌaj, jiꞌnye jamuaꞌreeriacaꞌaj tyiꞌtɨ́j tɨ jeꞌej jáaruuj, aj puꞌij ajtyáxɨɨriacaꞌ joꞌtɨj joꞌtyéjvee ɨ Jesús tɨꞌquij jimi tyítunutacaꞌ, ajta jeꞌen néijmiꞌi jaatéꞌexaa tzáahuatyiꞌraꞌaj jɨmeꞌ.
33 Ora, a mulher, atemorizada e trêmula, sabendo o que nela se tinha passado, veio lançar-se-lhe aos pés e contou-lhe toda a verdade.
34 Jesús pu aꞌyan tyaatéꞌexaa tɨjɨn:
34 Mas ele lhe disse: Filha, a tua fé te salvou. Vai em paz e sê curada do teu mal.
35 Óocheꞌ pu tyiꞌtyaxáatasimaꞌcaj ɨ Jesús, matɨꞌɨj séecan aráꞌaj aꞌáa maj jaꞌchej aꞌɨ́jcɨ jamuán ɨ tɨ vaꞌcán jɨn tyiꞌtyéjvee ɨ huaꞌ tyeyúuj tzajtaꞌ, aꞌyaa mu mij tyaatéꞌexaa ɨ yoꞌpuáaraꞌan ɨ tɨ tyíꞌcuiꞌ tɨjɨn:
35 Enquanto ainda falava, chegou alguém da casa do chefe da sinagoga, anunciando: Tua filha morreu. Para que ainda incomodas o Mestre?
36 Ajta ɨ Jesús, capu huaꞌantzaahuaj aꞌɨ́ɨmaj, aꞌyaa puꞌij tyaatéꞌexaa ɨ yoꞌpuáaraꞌan tɨjɨn:
36 Ouvindo Jesus a notícia que era transmitida, dirigiu-se ao chefe da sinagoga: Não temas; crê somente.
37 Ajta quee aꞌtɨ́j huatáꞌ mej mij jamuán ujóꞌjuꞌ, sulu aꞌɨ́j puꞌuj ɨ Pedro, ajta ɨ Santiago, ajta aꞌɨ́jcɨ ɨ Juan, ɨ tɨ ihuáariaꞌraꞌ puéꞌeen ɨ Santiago.
37 E não permitiu que ninguém o acompanhasse, senão Pedro, Tiago e João, irmão de Tiago.
38 Matɨꞌɨj aꞌáa jaꞌráꞌaj joꞌtɨj jaꞌchej ɨ yoꞌpuáaraꞌan aꞌɨ́jcɨ ɨ tɨ huamuɨ́ꞌ, jéehua mu ɨ tyeɨ́tyee huaséj ɨ maj caꞌnyíin jɨn tyóoyiinyisimeꞌej,
38 Ao chegar à casa do chefe da sinagoga, viu o alvoroço e os que estavam chorando e fazendo grandes lamentações.
39 aj puꞌij utyájrupij uchiꞌtáj tɨꞌquij aꞌyan tyihuoꞌtéꞌexaaj tɨjɨn:
39 Ele entrou e disse-lhes: Por que todo esse barulho e esses choros? A menina não morreu. Ela está dormindo.
40 Aj mu mij ɨ tyeɨ́tyee jaatyaꞌatzájraa aꞌɨ́jcɨ ɨ Jesús, ajta aꞌɨ́ɨ pu néijmiꞌcaa iiráꞌityacaꞌ, aj puꞌij aꞌɨ́jna joꞌvíꞌtɨj ɨ táatajraꞌ ajta ɨ náanajraꞌ ajta aꞌɨ́ɨjma ɨ maj jamuán huajúꞌcaꞌaj, aj puꞌij aꞌúun joꞌtyájrupij joꞌtɨj jeꞌrácaꞌtyii aꞌɨ́jna ɨ páꞌrɨꞌɨj.
40 Mas riam-se dele. Contudo, tendo mandado sair todos, tomou o pai e a mãe da menina e os que levava consigo, e entrou onde a menina estava deitada.
41 Tɨꞌquij jajvíꞌ ɨ muácaꞌraꞌan jitze ajta jeꞌen aꞌyan tyaatajé tɨjɨn:
41 Segurou a mão da menina e disse-lhe: Talita cumi, que quer dizer: Menina, ordeno-te, levanta-te!
42 Aj puꞌij ájchej ɨ páꞌrɨꞌɨj, tɨ tamuáamuataꞌ japuan huaꞌpuaj nyinyiꞌraꞌaj jájchaꞌɨɨcaꞌaj ajta jeꞌen huatyóochej tɨ ajoꞌchaꞌcanyeꞌen. Majta aꞌɨ́ɨmaj ɨ tyeɨ́tyee jéehua mu jeꞌej tyoꞌtaséj.
42 E imediatamente a menina se levantou e se pôs a caminhar {pois contava doze anos}. Eles ficaram assombrados.
43 Ajta ɨ Jesús jéehua pu huoꞌtaꞌíj maj quee aꞌtɨ́j ixaatyeꞌej, ajta jeꞌen tyuꞌtaꞌíjtacaꞌ mej mij tyáacueꞌtyej aꞌɨ́jcɨ ɨ páꞌrɨꞌɨj.
43 Ordenou-lhes severamente que ninguém o soubesse, e mandou que lhe dessem de comer.Jesus de Nazaré
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 5, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.