Atos 22
Ɨ nyúucarij tɨ jájcua tɨ aꞌɨj́na áꞌxaj ɨ Tavástaraꞌ ɨ Jesús tɨ Cɨríistuꞌ pueꞌeen ajta Salmos (COK) vs NVT
1 —Nyeꞌihuáamuaꞌ siajta nyahuáasimuaꞌ, xáanamuajriꞌ jeꞌej nyaj tyajamuaatéꞌexaatyeꞌsij ɨ nyúucarij nyaj jɨn nyajapuáj huatányuusij.
1 “Irmãos e pais”, disse Paulo. “Ouçam-me enquanto apresento minha defesa.”
2 Matɨꞌɨj jáanamuajriꞌ tɨ aꞌɨ́j jɨn tyihuáꞌixaatyaꞌcaꞌaj ɨ hebreos nyuucaaj jɨmeꞌ, aj mu mij jéetzeꞌ huatyápuaꞌriacaꞌ ɨ maj jeꞌej tyáhuaasimeꞌej. Ajta ɨ Pablo aꞌyaa pu tyihuaꞌtyéꞌixaatyeꞌsimaꞌaj tɨjɨn:
2 Quando o ouviram falar em aramaico, o silêncio foi ainda maior.
3 —Nyáaj nu Israel jitze ajtyámaꞌcan, aꞌáa nu joꞌnɨéꞌhuacaꞌ aꞌájna a Tarso aꞌáa tɨ jaꞌajtyámaꞌcan a Cilicia, aꞌyaa nu huaveꞌsej iiyeꞌej Jerusalén, nyajta tyiꞌhuányamuaꞌaj aꞌɨ́jcɨ jimi ɨ Gamaliel, ɨ tɨ aꞌyan tyaꞌróonajchij ɨ nyúucarij jeꞌej maj tyoꞌyúꞌxacaꞌ ɨ tahuásimuaꞌcɨꞌɨj. Aꞌnáj tɨnaꞌaj nu aꞌyan tyáahuoosij jeꞌej nyaj tyeetyáhuɨɨreꞌen ɨ Dios, néijmiꞌi jɨmeꞌ ɨ nyaxɨéjnyuꞌcaa, aꞌyájna siatɨꞌɨj néijmiꞌi muaꞌaj ijíij tyaáꞌsij.
3 Então Paulo disse: “Sou judeu, nascido em Tarso, cidade da Cilícia. Fui criado aqui em Jerusalém e educado por Gamaliel. Como aluno dele, fui instruído rigorosamente em nossas leis e nos costumes judaicos. Tornei-me muito zeloso de honrar a Deus em tudo que fazia, como vocês são hoje.
4 Jájcuaj ɨmuáj nu aꞌyan tyihuáꞌhuoocaꞌaj nyej nyij huóꞌcuiꞌnyij aꞌɨ́ɨjma ɨ maj jájcuan jɨn tyáꞌtzaahuatyeꞌ, nyajta néijmiꞌcaa huavíviꞌ ɨ tyétyacaa, nyajta ɨ maj úucaa nyej nyij hueꞌtyáanaj.
4 E fui ao encalço dos seguidores do Caminho, perseguindo alguns até a morte, prendendo homens e mulheres e lançando-os na prisão.
5 Aꞌɨ́jna ɨ tɨ tyihuáꞌijtyeꞌ aꞌɨ́ɨjma ɨ puaaríij, majta néijmiꞌi ɨ huáasij aꞌɨ́ɨ mu jamuaꞌreej. Aꞌɨ́ɨ mu yuꞌxarij tyinaatapíj nyej nyij tyihuoꞌtátuiireꞌen ɨ nye ihuáamuaꞌ Israel maj jitze ajtyámaꞌcan, Damasco maj jaꞌchej, nyajta aꞌáa jaꞌtanyéj nyej nyij huóꞌhuoonyij aꞌɨ́ɨjma ɨ maj tyáꞌtzaahuatyeꞌ, nyej nyij uhuajaꞌráviꞌtɨj aꞌyájna iiyeꞌej Jerusalén tyej tyij puéjtzij huoꞌtáꞌan.
5 O sumo sacerdote e todo o conselho dos líderes do povo podem confirmar isso. Recebi deles cartas para nossos irmãos judeus em Damasco que me autorizavam a trazer os seguidores do Caminho de lá para Jerusalém, em cadeias, para serem castigados.
6 ’Nyatɨꞌɨj aꞌáa joomáꞌcaj juyéj jitze, nuꞌríj avéjriꞌ joomáꞌcaj a Damasco aꞌtzáaj tacuaríixpuaj, aj puꞌij jiyeꞌtzín caꞌnyíin jɨn ujeꞌcátatzariacaꞌ u tajapuá, tɨꞌquij nɨeꞌriáꞌnaj.
6 “Quando me aproximava de Damasco, por volta do meio-dia, de repente uma luz muito intensa brilhou ao meu redor.
7 Nyatɨꞌɨj nyij eetávej a chóotaꞌ. Nyajta jeꞌen aꞌtɨ́j huánamuajriꞌ tɨ aꞌyan tyinaatajé tɨjɨn: “Saulo, ¿jiꞌnye een jɨmeꞌ jeꞌej puaꞌaj pényoorej?”
7 Caí no chão e ouvi uma voz que me disse: ‘Saulo, Saulo, por que você me persegue?’.
8 Nyatɨꞌɨj nyij tyuꞌtaꞌíhuoj aꞌyan tɨjɨn: “¿Aꞌtanyíj papuéꞌeen nyavástaraꞌ?” Ajtáhuaꞌaj aꞌyan tyuꞌtánamuajrej tɨjɨn: “Nyáaj nu aꞌɨ́ɨn puéꞌeen ɨ Jesús Nazaret nyaj jáꞌmaꞌcan, aꞌɨ́jna ɨ paj muáaj meyoꞌvajran.”
8 “‘Quem és tu, Senhor?’, perguntei. “E a voz respondeu: ‘Sou Jesus, o nazareno,
9 Majta ɨ maj nyaj jamuán huajúꞌcaꞌaj, aꞌɨ́ɨ mu majta jaaséej ɨ tɨ huatátzariajraa, aꞌɨ́j muꞌuj quee huánamuajriꞌ ɨ nyúucarij tɨ tyíꞌnyeꞌixaatyaꞌcaꞌaj.
9 Os que me acompanhavam viram a luz, mas não entenderam a voz daquele que falava comigo.
10 Nyatɨꞌɨj nyij tyuꞌtaꞌíhuoꞌ aꞌyan tɨjɨn: “¿Jiꞌnye náarɨnyij nyavástaraꞌ?” Aj puꞌij ɨ tavástaraꞌ aꞌyan tyinaatéꞌexaaj tɨjɨn: “Ájchesij, pataꞌaj ɨ paj pooj huaméj aꞌájna a Damasco. Aꞌáa mu néijmiꞌi muojoꞌtéꞌexaatyeꞌsij jeꞌej paj huárɨnyij.”
10 “Então perguntei: ‘Que devo fazer, Senhor?’. “E o Senhor me disse: ‘Levante-se e entre em Damasco, onde lhe dirão tudo que você deve fazer’.
11 Jiꞌnye naꞌracúunyij nu naꞌraa aꞌɨ́jcɨ jɨmeꞌ ɨ tatzárij, aꞌɨ́j mu jɨn aꞌɨ́ɨmaj ɨ maj nyaj jamuán huajúꞌcaꞌaj manaꞌnavíꞌraj muꞌ mij nyojoꞌviꞌtɨj aꞌájna a Damasco.
11 “A luz intensa havia me deixado cego, e meus companheiros tiveram de levar-me pela mão a Damasco.
12 ’Sɨ́ɨj pu tyáatɨꞌ aꞌáa joꞌtyávaacaꞌaj tɨ aꞌyan ántyapuaj tɨjɨn Ananías, ɨ tɨ naa tyíꞌtyevistacaꞌaj ajta jaꞌtzaahuatyaꞌcaꞌaj aꞌɨ́jcɨ ɨ yuꞌxarij Moisés tɨ joꞌyúꞌxacaꞌ, néijmiꞌi mu naa yóꞌmuaꞌrajcaꞌaj ɨ maj Israel jitze ajtyámaꞌcan ɨ maj aꞌáa jáꞌchajcaꞌaj aꞌájna a Damasco.
12 Vivia ali Ananias, um homem devoto, dedicado à lei e muito respeitado por todos os judeus da cidade.
13 Ananías pu aꞌáa nyojoꞌtyéesej, tɨꞌɨj aráꞌaj aꞌyaa puꞌij tyinaatéꞌexaaj tɨjɨn: “Nyeꞌihuáaraꞌ Saulo, ancuriáaꞌ ajtáhuaꞌaj jájcuan ɨ paj jɨn atányeerej.” Tɨꞌɨj aꞌyan tyinaatajé aj nu nyij jiyeꞌtzín atányeeriacaꞌ, nyatɨꞌɨj nyij jaaséj.
13 Ele veio, colocou-se ao meu lado e disse: ‘Irmão Saulo, volte a enxergar’. E, naquele mesmo instante, pude vê-lo.
14 Ajta aꞌyan tyinaatéꞌexaaj tɨjɨn: “Ɨ huaꞌ Dios ɨ tahuásimuaꞌcɨꞌɨj, aꞌɨ́ɨ pu muaꞌantyíhuoo muéetzij pej pij jáamuaꞌreej jeꞌej tɨ tyáꞌxɨeꞌveꞌ, pataꞌaj jaaséj aꞌɨ́jcɨ ɨ tɨquee aꞌnáj tyiꞌtɨ́j jɨn ootyáꞌɨtzee ɨ Dios jimi, pajta jáanamuaj jeꞌej tɨ tyíꞌxaj.
14 “Então ele disse: ‘O Deus de nossos antepassados escolheu você para conhecer a vontade dele e para ver o Justo e ouvi-lo falar.
15 Muáaj paj aꞌɨ́ɨn puéꞌeenyeꞌej puáꞌmej ɨ paj aꞌɨ́j jɨn antyíaꞌmuaꞌreeriaj puáꞌmej néijmiꞌqueꞌ ɨ cháanacaj japua, jitzán maꞌcan ɨ tavástaraꞌ, pataꞌaj huóꞌixaatyeꞌen jeꞌej paj períj tyiꞌtɨ́j tyuꞌséj, pajta jeꞌej paj tyúꞌnamuajriꞌ.
15 Você será testemunha dele, dizendo a todos o que viu e ouviu.
16 Ajta ijíij, capáj jéehua tyiꞌchóꞌveꞌej. Ájchesij, pataꞌaj huáɨꞌhuaj nyúucaritzeꞌ ɨ tavástaraꞌ, tɨꞌij aꞌɨ́ɨn tyimuaatúꞌuunyiꞌ ɨ paj jɨn ootyáꞌɨtzee ɨ Dios jimi.”
16 O que está esperando? Levante-se e seja batizado! Fique limpo de seus pecados invocando o nome do Senhor’.
17 ’Nyatɨꞌɨj aꞌáa jaꞌráꞌaj a Jerusalén, aj nu nyij utyájrupij ɨ tyeyúuj tzajtaꞌ nyej nyij huatyényuunyij ɨ Dios jimi, aj nu nyij tyuꞌséj.
17 “Depois que voltei a Jerusalém, estava orando no templo e tive uma visão,
18 Aꞌɨ́j nu huaséj ɨ tavástaraꞌ tɨ aꞌyan tyinaatéꞌexaaj tɨjɨn: “Caꞌnácan, eerájraꞌ jiyeꞌtzín jɨmeꞌ aꞌyájna Jerusalén, jiꞌnye camu muáꞌantzaahuatyeꞌsij jeꞌej paj tyihuoꞌtéꞌexaatyeꞌsij nye jitze maꞌcan.”
18 na qual o Senhor me dizia: ‘Depressa! Saia de Jerusalém, pois o povo daqui não aceitará seu testemunho a meu respeito’.
19 Aj nu nyij aꞌyan tyaatéꞌexaa tɨjɨn: “Nyavástaraꞌ, aꞌɨ́ɨ mu aꞌyan tyáꞌmuaꞌreej nyej nyáaj majoꞌchaꞌcanyaꞌaj néijmiꞌqueꞌ huaꞌ tyeyúuj tzajtaꞌ, nyajta hueꞌtyáanamua ɨ maj muéetzij muaꞌtzaahuatyaꞌcaꞌaj, nyajta huaꞌtyávaꞌraꞌaj.
19 “E eu respondi: ‘Senhor, sem dúvida eles sabem que em cada sinagoga eu prendia e açoitava aqueles que criam em ti.
20 Ajta matɨꞌɨj aꞌɨ́j huajéꞌcaj ɨ Esteban ɨ tɨ muahuɨɨriaꞌcaꞌaj, ajta tyíꞌxajtacaꞌaj a jitze maꞌcan, nyáaj nu aꞌáa joꞌtyávaacaꞌaj, aꞌyaa nu tyáꞌxaꞌpuɨꞌɨntariaꞌcaꞌaj maj jaajéꞌcaj, nyáaj nu nyajta tyúꞌchaꞌɨj ɨ tyihuáꞌcaanaa aꞌɨ́ɨjma ɨ maj jaajéꞌcaj.”
20 E quando Estêvão, tua testemunha, foi morto, eu estava inteiramente de acordo. Fiquei ali e guardei os mantos que eles tiraram quando foram apedrejá-lo’.
21 Ajta ɨ tavástaraꞌ aꞌyaa pu tyinaatéꞌexaaj tɨjɨn: “Áricuj maꞌúrutyij, jiꞌnye nyamuaataꞌítyij ɨmuáj tyeɨ́tyee tzajtaꞌ ɨ maj séej chuéj japua jáꞌmaꞌcan.”
21 “Mas o Senhor me disse: ‘Vá, pois eu o enviarei para longe, para os gentios’”.
22 Aꞌyaa muꞌuj úhuiixɨj ɨ maj móoj jatyánamuajrasimaꞌaj, matɨꞌɨj mij huatyóohuij maj huatyejíihuajraꞌnyij aꞌyan tɨjɨn:
22 A multidão ouviu Paulo até ele dizer essa palavra. Então começaram a gritar: “Fora com esse sujeito! Ele não merece viver!”.
23 Aꞌyaa muꞌuj jéetzeꞌ tyityetyéjijhuasimeꞌej, majta ɨ tyúucaanaa jútyeꞌ tyojóꞌraaraꞌaj, majta ɨ chuéj jútyeꞌ jóꞌraaraaj.
23 Gritavam, arrancavam seus mantos e jogavam poeira para o alto.
24 Aj puꞌij ɨ xantáaruꞌ taꞌnájcaj tyuꞌtaꞌíjtacaꞌ maj juꞌtyátoonyij aꞌɨ́jcɨ ɨ Pablo joꞌmaj jeꞌráatyij ɨ xantáaruꞌuj, ajta huoꞌtaꞌíj maj jeꞌriáꞌvaxɨꞌɨn, taꞌaj ij tyuꞌtaxáj jeꞌej maj een jɨmeꞌ tyityetyéjijhuaj ɨ tyeɨ́tyee.
24 O comandante trouxe Paulo para dentro e ordenou que ele fosse açoitado e interrogado a fim de descobrir por que a multidão tinha ficado tão furiosa.
25 Matɨꞌɨj meríj jaatyajɨ́ꞌcaꞌaj mej mij jeꞌriáꞌvaxɨꞌɨn, aj puꞌij ɨ Pablo aꞌɨ́j aꞌyan tyaataꞌíhuoꞌriꞌ ɨ xantáaruꞌ taꞌnájcaj tɨ aꞌáa joꞌtyávaacaꞌaj tɨjɨn:
25 Quando amarravam Paulo para açoitá-lo, ele disse ao oficial que estava ali: “A lei permite açoitar um cidadão romano sem que ele tenha sido julgado?”.
26 Tɨꞌɨj aꞌyan tyáanamuajriꞌ, aꞌɨ́jna ɨ anxɨtyej xantáaruꞌuj tɨ tyíꞌijtyeꞌ, aꞌáa pu joꞌmej aꞌɨ́jcɨ jimi ɨ xantáaruꞌ taꞌnájcaj, aꞌyaa puꞌij tyaatéꞌexaa tɨjɨn:
26 Ao ouvir isso, o oficial foi ao comandante e perguntou: “O que o senhor está fazendo? Este homem é cidadão romano!”.
27 Aj puꞌij ɨ xantáaruꞌ taꞌnájcaj a uréꞌnyej ɨ Pablo jimi, tɨꞌquij aꞌyan tyaataꞌíhuoꞌriꞌ tɨjɨn:
27 O comandante perguntou a Paulo: “Diga-me, você é cidadão romano?”. Ele respondeu: “Sim, eu sou”.
28 Ajta ɨ xantáaruꞌ taꞌnájcaj aꞌyan tyaatéꞌexaa tɨjɨn:
28 “Eu também”, disse o comandante. “E paguei caro por minha cidadania!” Paulo respondeu: “Mas eu sou cidadão de nascimento”.
29 Aj mu mij aꞌɨ́ɨmaj eeráxɨɨriacaꞌ ɨ maj jeꞌriaꞌvaaxɨꞌnyijcheꞌ ɨ Pablo, ajta aꞌɨ́jna ɨ xantáaruꞌ taꞌnájcaj, tɨꞌɨj jáamuaꞌreeriꞌ tɨ Roma jáꞌmaꞌcan, tyámuaꞌ pu tyuꞌtátzɨɨn tɨ jeꞌej tyeetyajɨ́ꞌqueꞌej ɨ cadéenaj jɨmeꞌ.
29 Quando os soldados que estavam prestes a interrogar Paulo ouviram que ele era cidadão romano, retiraram-se de imediato. Até mesmo o comandante ficou com medo ao saber que Paulo era cidadão romano, pois tinha mandado amarrá-lo.
30 Yaa ariáꞌpuaꞌaj, ɨ xantáaruꞌ taꞌnájcaj, aꞌyaa pu tyáꞌxɨeꞌvaꞌcaꞌaj tɨ jáamuaꞌreej jeꞌej maj een jɨmeꞌ tyáꞌxajtziꞌracaꞌaj aꞌɨ́jcɨ ɨ Pablo, aj puꞌij jiꞌrájtoo, ajta tyuꞌtaꞌíjtacaꞌ maj tyúusɨɨreꞌen aꞌɨ́ɨmaj ɨ maj tyíꞌijta u tyeyúuj tzajtaꞌ, majta néijmiꞌi ɨ maj tyityatatyíj. Aj puꞌij huaꞌ jimi áyooviꞌtɨj.
30 No dia seguinte, o comandante ordenou que os principais sacerdotes se reunissem com o conselho dos líderes do povo. Queria descobrir exatamente qual era o problema, por isso soltou Paulo e mandou que o trouxessem diante deles.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.