Mateus 25
Diiloŋ-nelma Tobisĩfɛlɛnni (CMENT) vs NVI
1 Ku huoŋgu-na, Yesu wuɔ naŋ gbãnalãaŋ daaku‑i baa-ba wuɔ: «*Diiloŋ-nelle suurmaŋ-kũŋgu ka waa ŋaa biemba cĩncieluo naŋ kũŋgu: Ba siire isuɔŋgu naŋgu-na a biɛ ba fitĩmbaa-ba‑i wuɔ ba ka jãrã dɔrbiɛŋo.
1 "O Reino dos céus, pois, será semelhante a dez virgens que pegaram suas candeias e saíram para encontrar-se com o noivo.
2 Ba hɔlma-na, ba ndii cɛ̃ aa ba ndii baamba namba sa cɛ̃.
2 Cinco delas eram insensatas, e cinco eram prudentes.
3 Bamaŋ sa cãaŋ ba biyaa ba fitĩmbaa-ba‑i aa ba saa biɛ namma bel ba naŋ-na.
3 As insensatas pegaram suas candeias, mas não levaram óleo consigo.
4 Bamaŋ cãaŋ, bafamba biɛ ba baamba‑i aa biɛ namma bel ba naŋ-na wuɔ ba sa suɔ wɛimaŋ maa-na.
4 As prudentes, porém, levaram óleo em vasilhas juntamente com suas candeias.
5 Baŋ kãa, dɔrbiɛŋo jomma ka ce pãnna, ba kor duɔfũŋ hiere.
5 O noivo demorou a chegar, e todas ficaram com sono e adormeceram.
6 «Isuɔholleŋ juɔ hi, ba nu molo piiye da gbagaga wuɔ: ‹Dɔrbiɛŋo'i juɔŋ daayo! Hilaaŋ na jãrã-yuɔ!›
6 "À meia-noite, ouviu-se um grito: ‘O noivo se aproxima! Saiam para encontrá-lo! ’
7 Ba sire ku yaa nuɔ‑i ba hieroŋo‑i, ta ba migãaŋ ba fitĩmbaa-ba‑i.
7 "Então todas as virgens acordaram e prepararam suas candeias.
8 Bamaŋ saa biɛ namma‑i, ba ta ba piiye baa bamaŋ biyaa wuɔ: ‹I namma tĩɛ, i fitĩmbaa-ba ce da ba dĩŋ; na sa hã-ye manamma wɛi?›
8 As insensatas disseram às prudentes: ‘Dêem-nos um pouco do seu óleo, pois as nossas candeias estão se apagando’.
9 Bamaŋ biyaa namma‑i ba cira: ‹Miɛ iŋ biyaa mamaŋ, ma siɛ gbɛ̃ i calnu-mɛi. Kumaŋ bɔyaa, kãaŋ na ka sãa manamma na jo.›
9 "Elas responderam: ‘Não, pois pode ser que não haja o suficiente para nós e para vocês. Vão comprar óleo para vocês’.
10 Ba sire ku yaa nuɔ‑i da ba ka sãa. Baŋ taa, dɔrbiɛŋo jo. Ba ndii baamba suur baa-yo kãlleŋ-dũŋgu-na aa ba gbonu-kuɔ.
10 "E saindo elas para comprar o óleo, chegou o noivo. As virgens que estavam preparadas entraram com ele para o banquete nupcial. E a porta foi fechada.
11 Daabaŋ kaa jo, ba jo ji ta ba muo dũŋgu‑i wuɔ ba hĩl-ku ba suur.
11 "Mais tarde vieram também as outras e disseram: ‘Senhor! Senhor! Abra a porta para nós! ’
12 Dɔrbiɛŋo gbɛ̃-ba wuɔ: ‹Mi sa suɔ namaaŋo‑i, mi siɛ fuo-ma nɛi!›»
12 "Mas ele respondeu: ‘A verdade é que não as conheço! ’
13 Yesu wuɔ miɛl gbɛ̃ u *hãalãbiemba‑i wuɔ: «Terieŋgu faŋgu-na, baa na gonya duɔfũmmu. Na sa suɔ *Moloŋ-Biɛŋo jommaŋ-yiiŋgu ka feŋ bĩ u jommaŋ-huɔŋgu.»
13 "Portanto, vigiem, porque vocês não sabem o dia nem a hora! "
14 «*Diiloŋ-nelle kũŋgu ka waa ŋaa naacolŋo maŋ wuɔ u kã nelle aa bĩ u maacembiemba‑i a ji hã-ba u gbeiŋa‑i.
14 "E também será como um homem que, ao sair de viagem, chamou seus servos e confiou-lhes os seus bens.
15 U hãa unaŋo‑i tãmabaa-ba ndii, aa hã unaŋo‑i ba hãi, aa hã siɛliŋ-wuoŋo‑i u diei. U niɛ ba fɔ̃ŋgɔ̃baa-baŋ hii ba ce mamaŋ aa hã-ba saanu baa ku yaa‑i, aa ta.
15 A um deu cinco talentos, a outro dois, e a outro um; a cada um de acordo com a sua capacidade. Em seguida partiu de viagem.
16 Umaŋ daa tãmabaa-ba ndii‑i, u pãŋ kã ka doŋ tuɔ bibirre u naŋga baa u waaŋa‑i ji da u gbeinyuŋo temma.
16 O que havia recebido cinco talentos saiu imediatamente, aplicou-os, e ganhou mais cinco.
17 Umaŋ daa tãmabaa-ba hãi maaduɔma; fuɔ‑i a bi ji da u gbeinyuŋo temma.
17 Também o que tinha dois talentos ganhou mais dois.
18 Umaŋ daa u diei u bir yaŋ aa kã ka hĩŋ fuoŋgu fuo u wuoŋo‑i.
18 Mas o que tinha recebido um talento saiu, cavou um buraco no chão e escondeu o dinheiro do seu senhor.
19 «Ba yuntieŋ uŋ taa dumaaŋo-na, u kaa vaaya. Uŋ juɔ jo, u bĩ-ba ji tuɔ yuu-ba.
19 "Depois de muito tempo o senhor daqueles servos voltou e acertou contas com eles.
20 Uŋ ŋa naa hã umaŋ tãmabaa-ba ndii‑i, u piɛ pigãaŋ-yo tãmabaa-ba ndii daayo‑i aa cira: ‹Yuntie, niŋ ŋa naa hã-mi tãmabaa-ba ndii maŋ, mi tiraa da ba temma naara-bɛi; ba yaa daaba.›
20 O que tinha recebido cinco talentos trouxe os outros cinco e disse: ‘O senhor me confiou cinco talentos; veja, eu ganhei mais cinco’.
21 «U yuntieŋo gbɛ̃-yo wuɔ: ‹Ku faa, maacembiloviiyoŋ nuɔ. Niŋ suyaa cɛkũɔ kũŋgu belma, mi ka hã-ni bãmbãale kũŋgu. Jo ŋ ji ta ŋ ce ŋ bãaŋgu‑i baa-mi.›
21 "O senhor respondeu: ‘Muito bem, servo bom e fiel! Você foi fiel no pouco; eu o porei sobre o muito. Venha e participe da alegria do seu senhor! ’
22 «Uŋ ŋa naa hã umaŋ tãmabaa-ba hãi, u piɛ aa cira: ‹Yuntie, niŋ ŋa naa hã-mi tãmabaa-ba hãi maŋ, mi daa ba hãi naŋo naara-bɛi, ba yaa daaba.›
22 "Veio também o que tinha recebido dois talentos e disse: ‘O senhor me confiou dois talentos; veja, eu ganhei mais dois’.
23 «U yuntieŋo gbɛ̃-yo wuɔ: ‹Ku faa, maacembiloviiyoŋ nuɔ. Niŋ suyaa cɛkũɔ kũŋgu belma, mi ka hã-ni bãmbãale kũŋgu. Jo ŋ ji ta ŋ ce ŋ bãaŋgu‑i baa-mi.›
23 "O senhor respondeu: ‘Muito bem, servo bom e fiel! Você foi fiel no pouco; eu o porei sobre o muito. Venha e participe da alegria do seu senhor! ’
24 «Uŋ ŋa naa hã umaŋ u diei, u piɛ aa cira: ‹Yuntie, mi suyaa miɛ naŋ kũŋgu dii kpelle, nuɔ da ŋ saa kũ suoŋgu maŋ, ŋ kar kufaŋgu dĩmma yaa‑i; da ŋ saa duu dĩmma maŋ, ŋ kar ma yaa‑i.
24 "Por fim veio o que tinha recebido um talento e disse: ‘Eu sabia que o senhor é um homem severo, que colhe onde não plantou e junta onde não semeou.
25 Mɛi kãalãayã aa kã ka hĩŋ fuoŋgu fuo ŋ gbeiŋa‑i, a yaa daaya.›
25 Por isso, tive medo, saí e escondi o seu talento no chão. Veja, aqui está o que lhe pertence’.
26 «U yuntieŋo gbɛ̃-yo wuɔ: ‹Maacembilobabalaŋ nuɔ naŋ temma‑i daani‑i, yentieŋ nuɔni maŋ daani‑i, nii naa suɔ wuɔ da mi saa kũ suoŋgu maŋ, mi kar kufaŋgu dĩmma yaa‑i; aa da mi saa duu dĩmma maŋ, mi kar ma yaa‑i,
26 "O senhor respondeu: ‘Servo mau e negligente! Você sabia que eu colho onde não plantei e junto onde não semeei?
27 bige‑i ciɛ ŋ saa kã ka jĩna mi gbeiŋa‑i gbeindũŋ-nu? Miŋ juɔ dɛ‑i-na mii naa saa jo ji da a huonaana mi hũu-ya wɛi?›
27 Então você devia ter confiado o meu dinheiro aos banqueiros, para que, quando eu voltasse, o recebesse de volta com juros.
28 Aa naa cira: ‹Hũyãaŋ tãma maŋ u wulaa na hã umaŋ daa tãmabaa cĩncieluo‑i baa-yo!
28 " ‘Tirem o talento dele e entreguem-no ao que tem dez.
29 Umaŋ duɔ da, kunaŋgu ka naara u kũŋgu‑i a ce ku yure baa-yo, ŋga umaŋ duɔ saa da, cɛllɛ kũŋgu maŋ dii baa-yo, ku hũu.
29 Pois a quem tem, mais será dado, e terá em grande quantidade. Mas a quem não tem, até o que tem lhe será tirado.
30 Aa maacembiloŋo faŋo‑i daayo‑i, u siɛ bi gbãa cii muonu caŋga, hielaaŋ-yoŋ fuoreŋ dii kukulma-na. Duɔ tĩɛ dii terieŋgu-na, kaaluŋgu siɛ gbuu waa dɛi.›»
30 E lancem fora o servo inútil, nas trevas, onde haverá choro e ranger de dentes’ ".
31 Yesuŋ waaŋ mafamma‑i, wuɔ cira: «*Moloŋ-Biɛŋ duɔ ji jo u fɔ̃ŋgɔ̃tesĩnniŋ-jomma‑i baa *dɔrpɔpuɔrbiemba‑i u ka tĩɛna u fɔ̃ŋgɔ̃tesĩnni-na.
31 "Quando o Filho do homem vier em sua glória, com todos os anjos, assentar-se-á em seu trono na glória celestial.
32 Nuɔmba‑i nilɛiŋa-na hiere ba ka tigiiŋ u yaaŋga-na u fiɛl nelfafaamba‑i hiel-ba nelbabalaamba-na ŋaa ãncĩinaŋ uŋ fiɛl tũlmba‑i dumaa hiel-ba yɛrmba-na
32 Todas as nações serão reunidas diante dele, e ele separará umas das outras como o pastor separa as ovelhas dos bodes.
33 a jĩna tũlmba‑i u nadieŋ-na aa yɛrmba‑i u nanyuɔŋ-nu.
33 E colocará as ovelhas à sua direita e os bodes à sua esquerda.
34 «Bamaŋ da ba ji waa u nadieŋga-na ba yaa nelfafaamba‑i; u ka gbɛ̃-ba wuɔ: ‹Juɔŋ, mi To ciɛ baa namaaŋo‑i. *Diiloŋ-nelle migãaŋ dii miwaaŋo jĩnammaŋ-huɔŋgu ta di cie-na, juɔŋ na ji ta na ce na bãaŋgu‑i diɛ.
34 "Então o Rei dirá aos que estiverem à sua direita: ‘Venham, benditos de meu Pai! Recebam como herança o Reino que lhes foi preparado desde a criação do mundo.
35 Na saa da, nyulmu taa mu ko muɔ, na hã-mi niiwuoni mi wuo. Hũŋkuɔsĩnni waa-miɛ, na hã-mi hũmma mi nyɔŋ. Mi kãa na wulaa, na hũu-ma mi har-nɛi.
35 Pois eu tive fome, e vocês me deram de comer; tive sede, e vocês me deram de beber; fui estrangeiro, e vocês me acolheram;
36 Mi waa bebelle, na hã-mi nyarkpãtãnni mi cĩnnu mi kũɔma‑i. Mi taa mi jaŋ, na kã ka ne-mi. Mi waa kaso‑i-na, na kã ka jaal-mi.›
36 necessitei de roupas, e vocês me vestiram; estive enfermo, e vocês cuidaram de mim; estive preso, e vocês me visitaram’.
37 «Duɔ waŋ mafamma‑i, nelfafaamba ka bir yuu-yo wuɔ: ‹Itie, i daa-ni nyulmu-na yaku‑i aa i hã ŋ wuo? Yiiŋ haku‑i nuɔ‑i hũŋkuɔsĩnni waa-niɛ aa i hã-ni hũmma‑i ŋ nyɔŋ?
37 "Então os justos lhe responderão: ‘Senhor, quando te vimos com fome e te demos de comer, ou com sede e te demos de beber?
38 Yiiŋ haku‑i ŋ juɔ i wulaa i hũu-ma ŋ har-yiɛ? Aa yiiŋ haku‑i i daa-ni bebelle i hã-ni nyarkpãtãnni‑i ŋ cĩnnu ŋ kũɔma‑i?
38 Quando te vimos como estrangeiro e te acolhemos, ou necessitado de roupas e te vestimos?
39 Ŋ taa ŋ jaŋ yaku‑i aa ŋ waa kaso‑i-na yaku‑i i kã ka ne-ni?›
39 Quando te vimos enfermo ou preso e fomos te visitar? ’
40 «U ka gbɛ̃-ba wuɔ: ‹Yaaŋ mi waŋ ninsoŋo‑i baa-na: Naŋ taa na ce-ma na hã mi baamba‑i baa ba hãasĩmma‑i, kuu dii ŋaa na taa na ce-ma na hã muɔmɛi.›
40 "O Rei responderá: ‘Digo-lhes a verdade: o que vocês fizeram a algum dos meus menores irmãos, a mim o fizeram’.
41 «Ku huoŋgu-na, u ka bir waŋ baa bamaŋ dii u nanyuɔŋgu-na wuɔ: ‹Halaaŋ mi caaŋ-nu, Diiloŋo gãaŋ baa namaa fuɔ! Dãŋgbɔguɔŋgu maŋ diyaa ta ku cie *Sitãni‑i baa u pɔpuɔrbiemba‑i, taa na kã ku yaa nuɔ‑i!
41 "Então ele dirá aos que estiverem à sua esquerda: ‘Malditos, apartem-se de mim para o fogo eterno, preparado para o diabo e os seus anjos.
42 Na saa da, nyulmu taa mu ko-muɔ, na saa hã-mi niiwuoni mi wuo. Hũŋkuɔsĩnni waa-miɛ, na saa hã-mi hũmma mi nyɔŋ.
42 Pois eu tive fome, e vocês não me deram de comer; tive sede, e nada me deram para beber;
43 Mi kãa na wulaa, na saa hũu-ma mi har-nɛi. Mi waa bebelle, na saa hã-mi nyarkpãtãnni mi cĩnnu mi kũɔma‑i. Mi taa mi jaŋ, na saa kã ka ne-mi. Mi waa kaso‑i-na, na saa kã ka jaal-mi.›
43 fui estrangeiro, e vocês não me acolheram; necessitei de roupas, e vocês não me vestiram; estive enfermo e preso, e vocês não me visitaram’.
44 «Duɔ waŋ mafamma‑i, ba ka cira: ‹Itie, i daa nyulmu taa mu ko-ni yaku‑i aa i yagar wuɔ i siɛ hã ŋ wuo? Yiiŋ haku‑i nuɔ‑i hũŋkuɔsĩnni‑i waa-niɛ aa i balaŋ-ni hũmma‑i? Yiiŋ haku‑i nuɔ‑i ŋ juɔ i wulaa aa i saa hũu-ma ŋ har-yiɛ? Aa yiiŋ haku‑i nuɔ‑i i daa-ni bebelle i saa hã-ni nyarkpãtãnni‑i ŋ cĩnnu ŋ kũɔma‑i? Ŋ taa ŋ jaŋ yaku‑i aa ŋ waa kaso‑i-na yaku‑i aa i saa kã ka ne-ni?›
44 "Eles também responderão: ‘Senhor, quando te vimos com fome ou com sede ou estrangeiro ou necessitado de roupas ou enfermo ou preso, e não te ajudamos? ’
45 «U ka gbɛ̃-ba wuɔ: ‹Yaaŋ mi waŋ ninsoŋo‑i baa-na: Naŋ ŋa naa ta na yagar ma cemma da na hã mi baamba‑i baa ba hãasĩmma‑i, kuu dii ŋaa na taa na yagar da na ce-ma hã muɔmɛi.›
45 "Ele responderá: ‘Digo-lhes a verdade: o que vocês deixaram de fazer a alguns destes mais pequeninos, também a mim deixaram de fazê-lo’.
46 Terieŋgu faŋgu-na, bafamba ka ta ba kã dãamuŋ-nelleŋ aa nelfafaamba ta ba kã Diiloŋ-nelleŋ.»
46 "E estes irão para o castigo eterno, mas os justos para a vida eterna".
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Mateus 25, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.