Atos 18
Nyεmε Jɔrε Kadasi (CKO) vs NAA
1 Nyini sin, na Pɔɔlu afite Atensi miɛ kpiri n nu, na wɔ kɔ Kɔrinto miɛ kpiri n nu.
1 Depois disso, deixando Atenas, Paulo foi a Corinto.
2 Na wɔ kɔ atu Yudafɔ sɔnɔ be dɔ, bu fere i ka Akuyila, i ti Pontusi asiɛn su fɔ ɔ, i ni i yi, bu fere i ka Pirisila, bu fiteeri Itali asiɛn su baari a, wɔ nya cɛ má ye Pɔɔlu ŋuuri bu n a, dama Romafɔm fɛmɛ kpiri n bo bu fere i ka Kalodisi n ama nɔɔ ka Yudafɔm kɛrɛ fite i asiɛn n su. Nyini dɛɛ ti, na Pɔɔlu akɔ ka i kɔ niɛ bu busu,
2 Lá, encontrou um judeu chamado Áquila, natural do Ponto, recentemente chegado da Itália, com Priscila, sua mulher, porque o imperador Cláudio havia decretado que todos os judeus deviam sair de Roma. Paulo aproximou-se deles.
3 na wɔ kɔ aseke bu wɔfɔ, na i ni bɛrɛ asaŋga ayo juma, dama bu kɛrɛ ti jɛrɛkɛm ni tani wufɔm wɔ.
3 E, como tinham o mesmo ofício, passou a morar com eles e ali trabalhava. O ofício deles era fazer tendas.
4 Na Ŋumiyi cɛɛn kɛrɛ, i suwura bu tiɛntiɛnbunɔɔ sɔɔ n nu, na i subo anzama ni bɛrɛ, ni Girikifɔm kɛrɛ, adena i kaaki bu sunsunni na bu yo yarada.
4 E todos os sábados Paulo falava na sinagoga, persuadindo tanto judeus como gregos.
5 Saŋga bo Silasi ni Timoti fiteeri Makɛdoniya awɔrɛ n nu ba juuri ni, Pɔɔlu nyunu aboro ni labari kpa n jɔrɛ kan su ŋgumi wɔ. Na i sukere Yudafɔm n ka, Yesu ti Kristo n a, Tiidefɔ n bo Nyɛmɛ ase ka i súnma i ni.
5 Quando Silas e Timóteo chegaram da Macedônia, Paulo se entregou totalmente à palavra, testemunhando aos judeus que Jesus é o Cristo.
6 Ama, Yudafɔm n keteeri i nɔaniɛ n wɔ, na ba kpiɛ i nzukɔ. Nyini dɛɛ ti, na wɔ kpɔnkpɔn i sutura wuraawa tuturi agɔ bu ŋu, na wɔ se bu ka, “Ambɛrɛ, nzɛn am nya má tiide, i ti am dɛɛ jɔrɛ wɔ, má m dɛɛ. Fite kisa fa kɔ, m kɔ́ minɛm bo bu ti má Yudafɔm n dɔ ɔ lɛɛ.”
6 Como eles se opuseram e blasfemaram, Paulo sacudiu as roupas e disse-lhes: — Que o sangue de vocês caia sobre a cabeça de vocês! Eu estou limpo dele e, a partir de agora, vou para os gentios.
7 Dɔ na Pɔɔlu afite tiɛntiɛnbunɔɔ sɔɔ n nu ayaki bu, na wɔ kɔ sɔnɔ be dika, i ti má Yudafɔ, ama, i su Nyɛmɛ wɔ, bu fere i ka, Titosi Jusitosi, i dika n mata tiɛntiɛnbunɔɔ sɔɔ n wɔ.
7 Saindo dali, entrou na casa de um homem chamado Tício Justo, que era temente a Deus; a casa dele ficava ao lado da sinagoga.
8 Na sɔnɔ n be bo bu fere i ka Kirisipusi na i ti bu tiɛntiɛnbunɔɔ sɔɔ n kpiɛn n ayo Mibiɛ n yarada, i ni i dikafɔm kɛrɛ, na Kɔrintofɔm dɔŋgu bo bu tiiri labari n bo Pɔɔlu kaanri i ni, na bu kɛrɛ ayo yarada, na ba biɛ bu Nyɛmɛ nzue.
8 Crispo, o chefe da sinagoga, creu no Senhor, com toda a sua casa; também muitos dos coríntios, ouvindo, creram e foram batizados.
9 Cɛɛn n be kɔŋguɛ sɔ ɔ, na Mibiɛ n ajɔjɔ Pɔɔlu dɔ ka alɛlɛ nu dɛɛ su, i ŋa, “Má a soro sɛrɛ, ama, kɔ su na a sukan labari kpa n kere bu, má a mɔ u nɔɔ,
9 Certa noite Paulo teve uma visão em que o Senhor lhe disse:
10 dama m wo u dɔ. Be koro fa má i saa kan má u na i yo u pui. Niɛ fɛn, m la minɛ beberebe miɛ n nu fɛn bo bu ti m dɛɛ.”
10 porque eu estou com você, e ninguém ousará lhe fazer mal, pois tenho muito povo nesta cidade.
11 Na wɔ wo bu dɔ akɔ aju afɔ kun ni kpaaki nu, na i sukere bu Nyɛmɛ nɔaniɛ ni.
11 Assim, Paulo permaneceu em Corinto um ano e seis meses, ensinando entre eles a palavra de Deus.
12 Tɔ, bu wo bɛrɛ na sɔnɔ n be bo bu fere i ka Galiyo n aba adi Akaya awɔrɛ n nu gomina. Nyini saŋga n na Yudafɔm kɛrɛ nɔɔ ayo kun, na ba kete Pɔɔlu ŋu na ba fa i akɔ jɔrɛ diibiri.
12 Quando Gálio era procônsul da Acaia, os judeus, de comum acordo, se levantaram contra Paulo e o levaram ao tribunal,
13 Na ba se ka, “Ahin sɔnɔ ni suboro i nyi sukere minɛm kereewa bo i wo i ŋgumi ni Nyɛmɛ nɔaniɛ kpamaawa ni.”
13 dizendo: — Este homem quer persuadir as pessoas a adorar a Deus de um modo contrário à lei.
14 Saŋga bo Pɔɔlu tekeeri i nɔɔ ka i jɔjɔ ni, na Gomina Galiyo ase Yudafɔm ka, “Nzɛn má i ti ka wɔ yo satiɛ be, wara wɔ do ŋgasi be, ye am sujaraki i a, má m ti i bu ma am.
14 Quando Paulo ia falar, Gálio disse aos judeus: — Se fosse, de fato, alguma injustiça ou crime de maior gravidade, ó judeus, eu teria motivo para acolher a queixa que vocês estão trazendo.
15 Ama, kabo i nya ti bisaawam fa kɔ nɔaniɛm, ni dumam, ni am dɛɛ nɔaniɛ kpamaawam n su ni, ambɛrɛ ni am tii kɔ yo i dɔŋgu. Mini, m koro di má nyini jɔrɛ ni.”
15 Mas como é uma questão de palavras, de nomes e da própria lei de vocês, resolvam isso vocês mesmos; eu não quero ser juiz dessas coisas!
16 Na wɔ ma ba fɔn ayi bu afite jɔrɛ diibiri sɔɔ n nu.
16 E os expulsou do tribunal.
17 Na bu kɛrɛ akaba atɔ sɔnɔ n bo bu fere i ka Sositeni n ŋu na bu subo i wɔ, jɔrɛ diibiri n nyunu bɛrɛ, yiri ti tiɛntiɛnbunɔɔ sɔɔ nkpiɛn a. Ama, Gomina Galiyo cɛcɛ awo má nyini n be nu.
17 Então todos agarraram Sóstenes, o chefe da sinagoga, e começaram a espancá-lo diante do tribunal; Gálio, todavia, não se incomodava com estas coisas.
18 Na Pɔɔlu awo Kɔrinto miɛ kpiri n nu acɛ, nyini sin na wɔ kaari yaradayofɔm ni na i ni Pirisila ni Akuyila akɔ. Bu kɔ juuri miɛ kpiri n bo bu fere i ka Kenciriya n su ni, na Pɔɔlu ayi i tii dɔ, dama wɔ du mɔ atan ndiɛ n dɛɛ ti. Na ba wura lee bambaka be nu dɔ, i sukɔ Siriya awɔrɛ n nu.
18 Paulo ficou ainda muitos dias em Corinto. Por fim, despedindo-se dos irmãos, navegou para a Síria, levando em sua companhia Priscila e Áquila. Antes de embarcar, rapou a cabeça em Cencreia, porque tinha feito um voto.
19 Bu kɔ juuri Ɛfɛso miɛ kpiri n nu ni, na wɔ yaki Pirisila ni Akuyila dɔ, ama, na yiri akɔ awura Yudafɔm tiɛntiɛnbunɔɔ sɔɔ n nu, na i ni bɛrɛ abo anzama fa kɔ labari kpa n su.
19 Quando chegaram a Éfeso, Paulo deixou ali Priscila e Áquila. Ele, porém, entrando na sinagoga, pregava aos judeus.
20 Na ba sere i ka i wo bu dɔ lennyɔ, ama, wɔ soro má su.
20 Pediram-lhe que ficasse mais algum tempo, mas Paulo não quis.
21 Na wɔ sere bu atin na wɔ kaari bu, na wɔ se bu ka, “Nzɛn Nyɛmɛ maari m atin, m kpíe m nyi ba am dɔ.” Na wɔ yasu Ɛfɛso dɔ, na wɔ fa lee bambaka akɔ.
21 Ao se despedir, disse: — Se Deus quiser, virei visitá-los outra vez. E, embarcando, partiu de Éfeso.
22 Saŋga bo i kɔ juuri Sizariya miɛ kpiri n nu ni, na wɔ sin akɔ Yɛrusalem miɛ kpiri n nu akɔ ayo Kristo jama n ansɛ, na wɔ nya kɔ Antiyoki miɛ kpiri n nu.
22 Chegando a Cesareia, foi logo para Jerusalém. E, tendo saudado a igreja, seguiu para Antioquia.
23 Na wɔ yo lennyɔ dɔ, na wɔ nya akaaki ayasu dɔ, abara ayɛ miɛ miɛm bo bu wo Galatiya, ni Firigiya dɛɛ awɔrɛm n nu n kɛrɛ, na wɔ ma yaradayofɔm n kɛrɛ ahoresi.
23 Havendo passado ali algum tempo, saiu, atravessando sucessivamente a região da Galácia e Frígia, fortalecendo todos os discípulos.
24 Nyini saŋga ni, Yudafɔ sɔnɔ be aba Ɛfɛso miɛ kpiri n nu, bu fere i ka Apolosi, bu wuuri i Alɛkizanderiya miɛ kpiri n nu wɔ. I yo la si fa kɔ Nyɛmɛ Jɔrɛ Kadasi n su, na i koro jɔjɔ nahɔrɛ su.
24 Nesse meio-tempo, chegou a Éfeso um judeu, natural de Alexandria, chamado Apolo, homem eloquente e poderoso nas Escrituras.
25 Ba du mɔ akere i kereewam fa kɔ Mibiɛ n dɛɛ atin su, na i ahore abi na i ŋuniɛ ti nyakanyaka, na i sukan na i kere minɛm Yesu jɔrɛ nahɔrɛ su. Ama, i si má nzue biɛɛwa be, má ka Yohane dɛɛ Nyɛmɛ nzue biɛɛwa ni ŋgumi.
25 Ele era instruído no caminho do Senhor; e, sendo fervoroso de espírito, falava e ensinava com precisão a respeito de Jesus, conhecendo apenas o batismo de João.
26 Na wɔ bo i bu na i sukan i ni ahoresi Yudafɔm tiɛntiɛnbunɔɔ sɔɔ n nu. Saŋga bo Pirisila ni Akuyila tiiri i kereewam n sɔ ni, na ba fa i akɔ awuru, na ba kere i Nyɛmɛ atin n su jɔrɛ nyunyumi abuka su.
26 Apolo começou a falar ousadamente na sinagoga. Quando Priscila e Áquila o ouviram falar, levaram-no consigo e, com mais exatidão, lhe expuseram o caminho de Deus.
27 Nyini sin, na Apolosi akoro ka i kɔ Akaya awɔrɛ n nu, na yaradayofɔm ni bo bu wo Ɛfɛso n ama i ahoresi, na ba kɛrɛ kadasi ama bu ninbaam bo bu wo Akaya n ka bu de i wɔfɔ nyunyumi. Saŋga bo i kɔ juuri dɔ ni, na wɔ buka minɛm bo Nyɛmɛ dɛɛ ahɔrɔma n nu na ba yo yarada ni.
27 Quando ele resolveu percorrer a Acaia, os irmãos o animaram e escreveram aos discípulos para que o recebessem bem. Tendo chegado, Apolo auxiliou muito aqueles que, mediante a graça, haviam crido;
28 Na Yudafɔm seeri akuruwa n dɛɛ ti, na wɔ fa Nyɛmɛ Jɔrɛ Kadasi n na wɔ kan ayi bu fieo fieo jama n kɛrɛ nyunu, ka, Yesu ti Kristo n a, Tiidefɔ n bo Nyɛmɛ ase ka i súnma i ni.
28 porque, com grande poder, convencia publicamente os judeus, provando, por meio das Escrituras, que Jesus é o Cristo.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 18, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.