Atos 18
Nyεmε Jɔrε Kadasi (CKO) vs ARA
1 Nyini sin, na Pɔɔlu afite Atensi miɛ kpiri n nu, na wɔ kɔ Kɔrinto miɛ kpiri n nu.
1 Depois disto, deixando Paulo Atenas, partiu para Corinto.
2 Na wɔ kɔ atu Yudafɔ sɔnɔ be dɔ, bu fere i ka Akuyila, i ti Pontusi asiɛn su fɔ ɔ, i ni i yi, bu fere i ka Pirisila, bu fiteeri Itali asiɛn su baari a, wɔ nya cɛ má ye Pɔɔlu ŋuuri bu n a, dama Romafɔm fɛmɛ kpiri n bo bu fere i ka Kalodisi n ama nɔɔ ka Yudafɔm kɛrɛ fite i asiɛn n su. Nyini dɛɛ ti, na Pɔɔlu akɔ ka i kɔ niɛ bu busu,
2 Lá, encontrou certo judeu chamado Áquila, natural do Ponto, recentemente chegado da Itália, com Priscila, sua mulher, em vista de ter Cláudio decretado que todos os judeus se retirassem de Roma. Paulo aproximou-se deles.
3 na wɔ kɔ aseke bu wɔfɔ, na i ni bɛrɛ asaŋga ayo juma, dama bu kɛrɛ ti jɛrɛkɛm ni tani wufɔm wɔ.
3 E, posto que eram do mesmo ofício, passou a morar com eles e ali trabalhava, pois a profissão deles era fazer tendas.
4 Na Ŋumiyi cɛɛn kɛrɛ, i suwura bu tiɛntiɛnbunɔɔ sɔɔ n nu, na i subo anzama ni bɛrɛ, ni Girikifɔm kɛrɛ, adena i kaaki bu sunsunni na bu yo yarada.
4 E todos os sábados discorria na sinagoga, persuadindo tanto judeus como gregos.
5 Saŋga bo Silasi ni Timoti fiteeri Makɛdoniya awɔrɛ n nu ba juuri ni, Pɔɔlu nyunu aboro ni labari kpa n jɔrɛ kan su ŋgumi wɔ. Na i sukere Yudafɔm n ka, Yesu ti Kristo n a, Tiidefɔ n bo Nyɛmɛ ase ka i súnma i ni.
5 Quando Silas e Timóteo desceram da Macedônia, Paulo se entregou totalmente à palavra, testemunhando aos judeus que o Cristo é Jesus.
6 Ama, Yudafɔm n keteeri i nɔaniɛ n wɔ, na ba kpiɛ i nzukɔ. Nyini dɛɛ ti, na wɔ kpɔnkpɔn i sutura wuraawa tuturi agɔ bu ŋu, na wɔ se bu ka, “Ambɛrɛ, nzɛn am nya má tiide, i ti am dɛɛ jɔrɛ wɔ, má m dɛɛ. Fite kisa fa kɔ, m kɔ́ minɛm bo bu ti má Yudafɔm n dɔ ɔ lɛɛ.”
6 Opondo-se eles e blasfemando, sacudiu Paulo as vestes e disse-lhes: Sobre a vossa cabeça, o vosso sangue! Eu dele estou limpo e, desde agora, vou para os gentios.
7 Dɔ na Pɔɔlu afite tiɛntiɛnbunɔɔ sɔɔ n nu ayaki bu, na wɔ kɔ sɔnɔ be dika, i ti má Yudafɔ, ama, i su Nyɛmɛ wɔ, bu fere i ka, Titosi Jusitosi, i dika n mata tiɛntiɛnbunɔɔ sɔɔ n wɔ.
7 Saindo dali, entrou na casa de um homem chamado Tício Justo, que era temente a Deus; a casa era contígua à sinagoga.
8 Na sɔnɔ n be bo bu fere i ka Kirisipusi na i ti bu tiɛntiɛnbunɔɔ sɔɔ n kpiɛn n ayo Mibiɛ n yarada, i ni i dikafɔm kɛrɛ, na Kɔrintofɔm dɔŋgu bo bu tiiri labari n bo Pɔɔlu kaanri i ni, na bu kɛrɛ ayo yarada, na ba biɛ bu Nyɛmɛ nzue.
8 Mas Crispo, o principal da sinagoga, creu no Senhor, com toda a sua casa; também muitos dos coríntios, ouvindo, criam e eram batizados.
9 Cɛɛn n be kɔŋguɛ sɔ ɔ, na Mibiɛ n ajɔjɔ Pɔɔlu dɔ ka alɛlɛ nu dɛɛ su, i ŋa, “Má a soro sɛrɛ, ama, kɔ su na a sukan labari kpa n kere bu, má a mɔ u nɔɔ,
9 Teve Paulo durante a noite uma visão em que o Senhor lhe disse: Não temas; pelo contrário, fala e não te cales;
10 dama m wo u dɔ. Be koro fa má i saa kan má u na i yo u pui. Niɛ fɛn, m la minɛ beberebe miɛ n nu fɛn bo bu ti m dɛɛ.”
10 porquanto eu estou contigo, e ninguém ousará fazer-te mal, pois tenho muito povo nesta cidade.
11 Na wɔ wo bu dɔ akɔ aju afɔ kun ni kpaaki nu, na i sukere bu Nyɛmɛ nɔaniɛ ni.
11 E ali permaneceu um ano e seis meses, ensinando entre eles a palavra de Deus.
12 Tɔ, bu wo bɛrɛ na sɔnɔ n be bo bu fere i ka Galiyo n aba adi Akaya awɔrɛ n nu gomina. Nyini saŋga n na Yudafɔm kɛrɛ nɔɔ ayo kun, na ba kete Pɔɔlu ŋu na ba fa i akɔ jɔrɛ diibiri.
12 Quando, porém, Gálio era procônsul da Acaia, levantaram-se os judeus, concordemente, contra Paulo e o levaram ao tribunal,
13 Na ba se ka, “Ahin sɔnɔ ni suboro i nyi sukere minɛm kereewa bo i wo i ŋgumi ni Nyɛmɛ nɔaniɛ kpamaawa ni.”
13 dizendo: Este persuade os homens a adorar a Deus por modo contrário à lei.
14 Saŋga bo Pɔɔlu tekeeri i nɔɔ ka i jɔjɔ ni, na Gomina Galiyo ase Yudafɔm ka, “Nzɛn má i ti ka wɔ yo satiɛ be, wara wɔ do ŋgasi be, ye am sujaraki i a, má m ti i bu ma am.
14 Ia Paulo falar, quando Gálio declarou aos judeus: Se fosse, com efeito, alguma injustiça ou crime da maior gravidade, ó judeus, de razão seria atender-vos;
15 Ama, kabo i nya ti bisaawam fa kɔ nɔaniɛm, ni dumam, ni am dɛɛ nɔaniɛ kpamaawam n su ni, ambɛrɛ ni am tii kɔ yo i dɔŋgu. Mini, m koro di má nyini jɔrɛ ni.”
15 mas, se é questão de palavra, de nomes e da vossa lei, tratai disso vós mesmos; eu não quero ser juiz dessas coisas!
16 Na wɔ ma ba fɔn ayi bu afite jɔrɛ diibiri sɔɔ n nu.
16 E os expulsou do tribunal.
17 Na bu kɛrɛ akaba atɔ sɔnɔ n bo bu fere i ka Sositeni n ŋu na bu subo i wɔ, jɔrɛ diibiri n nyunu bɛrɛ, yiri ti tiɛntiɛnbunɔɔ sɔɔ nkpiɛn a. Ama, Gomina Galiyo cɛcɛ awo má nyini n be nu.
17 Então, todos agarraram Sóstenes, o principal da sinagoga, e o espancavam diante do tribunal; Gálio, todavia, não se incomodava com estas coisas.
18 Na Pɔɔlu awo Kɔrinto miɛ kpiri n nu acɛ, nyini sin na wɔ kaari yaradayofɔm ni na i ni Pirisila ni Akuyila akɔ. Bu kɔ juuri miɛ kpiri n bo bu fere i ka Kenciriya n su ni, na Pɔɔlu ayi i tii dɔ, dama wɔ du mɔ atan ndiɛ n dɛɛ ti. Na ba wura lee bambaka be nu dɔ, i sukɔ Siriya awɔrɛ n nu.
18 Mas Paulo, havendo permanecido ali ainda muitos dias, por fim, despedindo-se dos irmãos, navegou para a Síria, levando em sua companhia Priscila e Áquila, depois de ter raspado a cabeça em Cencreia, porque tomara voto.
19 Bu kɔ juuri Ɛfɛso miɛ kpiri n nu ni, na wɔ yaki Pirisila ni Akuyila dɔ, ama, na yiri akɔ awura Yudafɔm tiɛntiɛnbunɔɔ sɔɔ n nu, na i ni bɛrɛ abo anzama fa kɔ labari kpa n su.
19 Chegados a Éfeso, deixou-os ali; ele, porém, entrando na sinagoga, pregava aos judeus.
20 Na ba sere i ka i wo bu dɔ lennyɔ, ama, wɔ soro má su.
20 Rogando-lhe eles que permanecesse ali mais algum tempo, não acedeu.
21 Na wɔ sere bu atin na wɔ kaari bu, na wɔ se bu ka, “Nzɛn Nyɛmɛ maari m atin, m kpíe m nyi ba am dɔ.” Na wɔ yasu Ɛfɛso dɔ, na wɔ fa lee bambaka akɔ.
21 Mas, despedindo-se, disse: Se Deus quiser, voltarei para vós outros. E, embarcando, partiu de Éfeso.
22 Saŋga bo i kɔ juuri Sizariya miɛ kpiri n nu ni, na wɔ sin akɔ Yɛrusalem miɛ kpiri n nu akɔ ayo Kristo jama n ansɛ, na wɔ nya kɔ Antiyoki miɛ kpiri n nu.
22 Chegando a Cesareia, desembarcou, subindo a Jerusalém; e, tendo saudado a igreja, desceu para Antioquia.
23 Na wɔ yo lennyɔ dɔ, na wɔ nya akaaki ayasu dɔ, abara ayɛ miɛ miɛm bo bu wo Galatiya, ni Firigiya dɛɛ awɔrɛm n nu n kɛrɛ, na wɔ ma yaradayofɔm n kɛrɛ ahoresi.
23 Havendo passado ali algum tempo, saiu, atravessando sucessivamente a região da Galácia e Frígia, confirmando todos os discípulos.
24 Nyini saŋga ni, Yudafɔ sɔnɔ be aba Ɛfɛso miɛ kpiri n nu, bu fere i ka Apolosi, bu wuuri i Alɛkizanderiya miɛ kpiri n nu wɔ. I yo la si fa kɔ Nyɛmɛ Jɔrɛ Kadasi n su, na i koro jɔjɔ nahɔrɛ su.
24 Nesse meio tempo, chegou a Éfeso um judeu, natural de Alexandria, chamado Apolo, homem eloquente e poderoso nas Escrituras.
25 Ba du mɔ akere i kereewam fa kɔ Mibiɛ n dɛɛ atin su, na i ahore abi na i ŋuniɛ ti nyakanyaka, na i sukan na i kere minɛm Yesu jɔrɛ nahɔrɛ su. Ama, i si má nzue biɛɛwa be, má ka Yohane dɛɛ Nyɛmɛ nzue biɛɛwa ni ŋgumi.
25 Era ele instruído no caminho do Senhor; e, sendo fervoroso de espírito, falava e ensinava com precisão a respeito de Jesus, conhecendo apenas o batismo de João.
26 Na wɔ bo i bu na i sukan i ni ahoresi Yudafɔm tiɛntiɛnbunɔɔ sɔɔ n nu. Saŋga bo Pirisila ni Akuyila tiiri i kereewam n sɔ ni, na ba fa i akɔ awuru, na ba kere i Nyɛmɛ atin n su jɔrɛ nyunyumi abuka su.
26 Ele, pois, começou a falar ousadamente na sinagoga. Ouvindo-o, porém, Priscila e Áquila, tomaram-no consigo e, com mais exatidão, lhe expuseram o caminho de Deus.
27 Nyini sin, na Apolosi akoro ka i kɔ Akaya awɔrɛ n nu, na yaradayofɔm ni bo bu wo Ɛfɛso n ama i ahoresi, na ba kɛrɛ kadasi ama bu ninbaam bo bu wo Akaya n ka bu de i wɔfɔ nyunyumi. Saŋga bo i kɔ juuri dɔ ni, na wɔ buka minɛm bo Nyɛmɛ dɛɛ ahɔrɔma n nu na ba yo yarada ni.
27 Querendo ele percorrer a Acaia, animaram-no os irmãos e escreveram aos discípulos para o receberem. Tendo chegado, auxiliou muito aqueles que, mediante a graça, haviam crido;
28 Na Yudafɔm seeri akuruwa n dɛɛ ti, na wɔ fa Nyɛmɛ Jɔrɛ Kadasi n na wɔ kan ayi bu fieo fieo jama n kɛrɛ nyunu, ka, Yesu ti Kristo n a, Tiidefɔ n bo Nyɛmɛ ase ka i súnma i ni.
28 porque, com grande poder, convencia publicamente os judeus, provando, por meio das Escrituras, que o Cristo é Jesus.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 18, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.