Mateus 18
Hmooh hmëë he- ga-jmee Jesucristo; Salmos (CHZNTPS) vs ARC
1 Ja̱ˉbaˊ hor˜ ja̱ˉ gaꜙyaꜙjä̱hꜙ jnäähˈ kooꜘ kihꜗ Jesús mahꜗ gaꜙngɨɨˊ jnäähꜗ juuˈ kiyhꜗ:
1 Naquela mesma hora, chegaram os discípulos ao pé de Jesus, dizendo: Quem é o maior no Reino dos céus?
2 Mahꜗ gaꜙtëëhꜗ Jesús ja̱a̱ˉ gyʉ̱ʉ̱ˉ, gaꜙche̱e̱yhˉ jeeˊ kya̱a̱ˈ jnäähꜗ.
2 E Jesus, chamando uma criança, a pôs no meio deles
3 Mahꜗ gaꜙsɨɨyhꜙ jnäähˈ:
3 e disse: Em verdade vos digo que, se não vos converterdes e não vos fizerdes como crianças, de modo algum entrareis no Reino dos céus.
4 Hehꜗ läꜙja̱ˉ, hi̱ˉ jmä̱ä̱˜ hñiiꜘ hwa̱a̱ˊ läꜙko̱o̱ˉ gyʉ̱ʉ̱ˉ laˉ, hi̱ˉ heꜘ baˊ le̱e̱ꜘ jø̱ø̱hˈ yaꜙjwɨɨꜗ kihꜗ Dio.
4 Portanto, aquele que se tornar humilde como esta criança, esse é o maior no Reino dos céus.
5 Hi̱ˉ he̱e̱hˉ ja̱a̱ˉ gyʉ̱ʉ̱ˉ läꜙlaˉ kwa̱a̱t˜ kinꜙ, heˉ maˉhe̱e̱yhˉ jnäꜘ baˊ ja̱ˉ.
5 E qualquer que receber em meu nome uma criança tal como esta a mim me recebe.
6 ʼWaˊ hi̱ˉ chaˉ hi̱ˉ, hi̱ˉ jmeeꜗ të̱hꜗ ja̱a̱ˉ hi̱ˉ mähꜗ laˉ hi̱ˉ maˉläˉdsooꜘ dsëꜗ kinꜙ, lluꜗ gaˊ laˈ kiyhˈ waˊraˉ jähꜘ kihꜗ hñʉʉꜗ dsaˉ luuyˊ ko̱o̱ˉ chaˊtooꜗ kihꜗ moli̱i̱ˊ heˉ je̱e̱˜ burr˜ mahꜗ hmäähꜗ dsihꜘ ñiihˊ gaˊ kihˈ chaˊjmɨˉñeehꜚ.
6 Mas qualquer que escandalizar um destes pequeninos que creem em mim, melhor lhe fora que se lhe pendurasse ao pescoço uma mó de azenha, e se submergisse na profundeza do mar.
7 ¡Heˉ baˊ cheˉ jwɨɨ˜ dsaˉ jmɨˉgyʉʉꜙ! Johꜘ heˉ saꜙ jmeeꜙ dsaˉtë̱yhꜗ. Pero ko̱ˉja̱ˉ lleˋ kihˈ leꜘ baˊ. Peerꜙ jwɨɨ˜ dsaˉ hi̱ˉ jmeeꜙ dsaˉtë̱hꜗ dsaˉkya̱a̱hˊ.
7 Ai do mundo, por causa dos escândalos. Porque é mister que venham escândalos, mas ai daquele homem por quem o escândalo vem!
8 Heˉja̱ˉ cherˊmahꜗ maˉgoohˉ o maˉtɨɨhˊ gaꜙjmeeꜘ tä̱hꜙ kya̱a̱hˊ dsoˊkyeˉ, hnäꜗ goˉte˜ baˊ, mahꜗ beꜗ ʉ̱ʉ̱ꜘ kyahꜗ. Jëëhꜘ, lluꜗ gaˊ kyahˈ, gwa̱a̱hˈ jeeˊ tä̱ä̱hˊ hi̱ˉ naˊji̱i̱hꜙ, tʉ̱ʉ̱hˊ maˉgoohˉ o tʉ̱ʉ̱hˊ maˉtɨɨhˊ, läꜙko̱hꜘ gaˊ heˉ jwä̱ä̱yꜗ hneˉ jeeˊ moꜙsoꜙ ʉʉꜙ jeˉ kya̱a̱hˊ läꜙto̱ꜘ maˉgoohˉ maˉtɨɨhˊ.
8 Portanto, se a tua mão ou o teu pé te escandalizar, corta-o e atira-o para longe de ti; melhor te é entrar na vida coxo ou aleijado do que, tendo duas mãos ou dois pés, seres lançado no fogo eterno.
9 Hiꜙ cherˊmahꜗ mɨˈnëhˊ gaꜙjmeeꜘ tä̱hꜙ kya̱a̱hˊ dsoˊkyeˉ, lleˊ goˉte˜ baˊ, mahꜗ beꜗ ʉ̱ʉ̱ꜘ kyahꜗ. Jëëhꜘ, lluꜗ gaˊ kyahˈ gwa̱a̱hˈ jeeˊ tä̱ä̱hˊ hi̱ˉ naˊji̱i̱hꜙ kya̱a̱hˊ ko̱o̱ˉ mɨɨˈ mɨˊnëhˊ, läꜙko̱hꜘ gaˊ heˉ jwä̱ä̱yꜗ hneˉ jeeˊ moꜙsoꜙ ʉʉꜙ jeˉ kya̱a̱hˊ läꜙto̱ꜘ mɨɨˈ mɨˊnëhˊ.
9 E, se o teu olho te escandalizar, arranca-
10 ʼNiꜙ ja̱a̱ˉ hi̱ˉ mähꜗ läꜙlaˉ taꜙ jmä̱ä̱ꜙ hnähꜘ taꜙkooꜘ. Jëëhꜘ, jwë̱ë̱hn˜ hnähꜘ, ángele kya̱a̱yꜗ tä̱ä̱hˊ tä̱ä̱ꜘ chaˊnëˊ Tääˋ kya̱a̱nꜙ hi̱ˉ gyaꜗ gyʉʉhˈ.
10 Vede, não desprezeis algum destes pequeninos, porque eu vos digo que os seus anjos nos céus sempre veem a face de meu Pai que
11 Jëëhꜘ, jaꜗ Hi̱ˉgaꜙlë̱ë̱ꜗngoꜗ laˉ mahꜗ lä̱ä̱yꜗ hi̱ˉ naˉhë̱ë̱ˈ.
11 Porque o Filho do Homem veio salvar o que se tinha perdido.
12 ¿Haˉ läꜙ jëëhꜘ hnähꜘ heˉ jwahnꜚ laˉ? Cherˊmahꜗ ja̱a̱ˉ dsaˉ cha̱a̱ˉ hña̱ˉla̱a̱ꜘ borrego kya̱a̱ꜗ, mahꜗ dsaˉhë̱ë̱ꜗ ja̱a̱ˉ, ¿cheˊ saꜙ be̱e̱yꜗ ko̱ˉhwëëꜘ jeeˊ läꜙjë̱ë̱ꜙ jahꜘ heꜘ mahꜗ dsooyꜗ taꜙ mohꜘ dsaˉhnääyhꜙ hi̱ˉ naˉhë̱ë̱ˈ heꜘ?
12 Que vos parece? Se algum homem tiver cem ovelhas, e uma delas se desgarrar, não irá pelos montes, deixando as noventa e nove, em busca da que se desgarrou?
13 Maꜙraꜙ juˈdsooꜘ jwë̱ë̱hn˜ hnähꜘ. Waˊraˉ gaꜙjnä̱ä̱yhꜙ hi̱ˉ ja̱a̱ˉ heꜘ, läꜙcha̱a̱yˉ lluꜗ jwërte kya̱a̱yhˊ, läꜙko̱hꜘ gaˊ kihˈ läꜙjë̱ë̱ꜙ hi̱ˉ saꜙ naˉhë̱ë̱ˈ.
13 E, se, porventura, a acha, em verdade vos digo que maior prazer tem por aquela do que pelas noventa e nove que se não desgarraram.
14 Ja̱ˉbaˊ läꜙja̱ˉ laꜗ kihꜗ Tääˋ jnänˋ hi̱ˉ gyaꜗ gyʉʉhˈ, saꜙ hnøøyꜗ dsaˉhë̱ë̱ꜗ niꜙ ja̱a̱ˉ hi̱ˉ pihˈ läꜙlaˉ.
14 Assim também não é vontade de vosso Pai, que
15 ʼCherˊmahꜗ ja̱a̱ˉ ø̱ø̱hꜗ maˉjmeeꜘ ko̱o̱ˉ heˉ hlɨɨhˈ kyahꜗ, gwaˉ mahꜗ goˉchiiyhˊ heˉ maˉhlä̱ä̱yhˉ kya̱a̱hˊ hneˉ, pero jeeˊ läꜙu̱u̱ꜘ baˊ hnähꜘ. Cherˊmahꜗ gaꜙjmeeyꜘ heˈ kyahꜗ, maˉlë̱h˜ maˉcha̱a̱hˋ ø̱ø̱hˈ heꜘ.
15 Ora, se teu irmão pecar contra ti, vai e repreende-o entre ti e ele só; se te ouvir, ganhaste a teu irmão.
16 Pero cherˊmahꜗ saꜙ gaꜙjmeeyꜘ heˈ kyahꜗ, jä̱ä̱ꜙ gaˊ ja̱a̱ˉ u̱u̱ꜗ mahꜗ goˉhlëëhˊ kya̱a̱yhˊ kaˉlähꜘ. Jëëhꜘ, kya̱a̱hˊ juˈdsooꜘ heˉ hlëëhꜙ u̱u̱ꜗ u̱u̱ˉ dsaˉ, läꜙja̱ˉ jmeeꜙ dsooꜘ läꜙjëꜙ juuˈ.
16 Mas, se não te ouvir, leva ainda contigo um ou dois, para que, pela boca de duas ou três testemunhas, toda palavra seja confirmada.
17 Cherˊmahꜗ niꜙ kihꜗ dsaˉ heꜘ saꜙ hii˜ nuuyꜗ, ja̱ˉ jmeehˉ juuˈ kihꜗ gwahꜙ waˊraˉ gaꜙtëꜘ jeeˊ tä̱ä̱hˊ läꜙjë̱ë̱ꜙ. Hiꜙ cherˊmahꜗ niꜙ kihꜗ läꜙjë̱ë̱ꜙ hi̱ˉ tä̱ä̱hˊ gwahꜙ saꜙ gaꜙnuuyꜘ, jmä̱ä̱ˋ läꜙko̱o̱ˉ ja̱a̱ˉ hi̱ˉ saꜙ maˉhe̱e̱hˉ kihꜗ Dio o läꜙko̱o̱ˉ ja̱a̱ˉ hi̱ˉ ko̱o̱ˈ kuˊsɨhˉ.
17 E, se não as escutar, dize- considera-o como um gentio e publicano.
18 Maꜙraꜙ juˈdsooꜘ jwë̱ë̱hn˜ hnähꜘ, läꜙjëꜙ heˉ hñʉʉhˈ hnähꜘ hwaꜗ laˉ, läꜙja̱ˉ naˉhñʉʉꜚ gyʉʉhˈ yaꜙjwɨɨꜗ. Hiꜙ läꜙjëꜙ heˉ chiihˊ hnähꜘ hwaꜗ laˉ, läꜙja̱ˉ dsaˉchiihꜙ gyʉʉhˈ yaꜙjwɨɨꜗ kaˉlähꜘ.
18 Em verdade vos digo que tudo o que ligardes na terra será ligado no céu, e tudo o que desligardes na terra será desligado no céu.
19 Ko̱o̱ˉ kaˉlähꜘ jwë̱ë̱hn˜ hnähꜘ, cherˊmahꜗ u̱u̱ꜗ hnähꜘ gaꜙta̱a̱hˋ hnähꜘ juuˈ kweeˉ hwaꜗ laˉ mahꜗ ngɨɨhˊ hnähꜘ heˉ hnoohˉ hnähꜘ, Tääˋ kya̱a̱nꜙ hi̱ˉ gyaꜗ gyʉʉhˈ, kwaꜗ bihꜗ heˉ hnoohˉ hnähꜘ.
19 Também vos digo que, se dois de vós concordarem na terra acerca de qualquer coisa que pedirem, isso lhes será feito por meu Pai, que
20 Jëëhꜘ jeeˊ dsaˉñeeꜙ u̱u̱ꜗ u̱u̱ˉ ko̱ˉjø̱hꜘ ngɨɨyꜙ kiyhꜗ, jeeˊ ja̱ˉ hä̱ä̱nˊ jeeˊ kiyhˈ.
20 Porque onde estiverem dois ou três reunidos em meu nome, aí estou eu no meio deles.
21 Ja̱ˉgaˊ gaꜙllooꜗ Peeˊ kaˉlähꜘ chu̱hꜙ kihꜗ Jesús mahꜗ gaꜙngɨɨyꜘ juuˈ kiyhꜗ:
21 Então, Pedro, aproximando-se dele, disse: Senhor, até quantas vezes pecará meu irmão contra mim, e eu lhe perdoarei? Até sete?
22 Mahꜗ gaꜙjähꜘ Jesús sɨɨyhꜙ:
22 Jesus lhe disse: Não te digo que até sete, mas até setenta vezes sete.
23 ʼHeˉ jä̱ä̱ꜙ Dio dsaˉ läꜙhihꜙ kihꜗ, je̱e̱hˈ kweeˉ läꜙko̱o̱ˉ gaꜙjmeeꜘ ja̱a̱ˉ rey hi̱ˉ gaꜙjmeehꜗ kwa̱a̱t˜ kihꜗ läꜙjë̱ë̱ꜙ hi̱ˉ maˊ jmeeꜙ taˊ kiyhˈ.
23 Por isso, o Reino dos céus pode comparar-se a um certo rei que quis fazer contas com os seus servos;
24 Läꜙ maˊ gaꜙløøꜗ jmeeyh˜ kwa̱a̱t˜ kiyhꜗ, yaꜙjä̱ä̱yꜙ ja̱a̱ˉ hi̱ˉ maˊ ä̱ä̱ˉ chaˉmiihˉ kuuˊ.
24 e, começando a fazer contas, foi-lhe apresentado um que lhe devia dez mil talentos.
25 Pero dsaˉ heꜘ saꜙ chaˉ heˉ kya̱a̱hˊ miˉhmaayhˋ läꜙjëꜙ heˉ ä̱ä̱yˉ. Heˉja̱ˉ gaꜙjmeeꜘ rey heꜘ hihꜙ waˊ dsaˉhnëëyˋ goˉte˜ kya̱a̱hˊ mëyˊ kya̱a̱hˊ jo̱o̱yꜘ hiꜙ kya̱a̱hˊ läꜙjëꜙ heˉ chaˉ kiyhꜗ mahꜗ läꜙhmaahˊ läꜙjëꜙ heˉ ä̱ä̱yˉ.
25 E, não tendo ele com que pagar, o seu senhor mandou que ele, e sua mulher, e seus filhos fossem vendidos, com tudo quanto tinha, para que a
26 Heˉja̱ˉ gaꜙju̱u̱hꜗ dsaˉ heꜘ jnëˊ chaˊnëˊ rey mahꜗ gaꜙchu̱u̱yꜘ kya̱a̱hˊ, gaꜙjäyhꜘ: “Dsaˉjø̱ø̱hˈ kya̱a̱nꜙ, jmeeˊ jø̱hˉ hohꜘ kiꜙ jnäꜘ. Miˊhmaahˋ baˊ jnäꜘ kyahꜗ läꜙjëꜙ.”
26 Então, aquele servo, prostrando-se, o reverenciava, dizendo: Senhor, sê generoso para comigo, e tudo te pagarei.
27 Gaꜙläꜙñihꜘ baˊ dsëˈ rey heꜘ kiyhꜗ, moꜙsoꜙ gaꜙngɨɨhꜗ gyihꜗ kuuˊ heˉ maˊ ä̱ä̱yˉ ja̱ˉ, mahꜗ gaꜙlä̱ä̱yꜗ goˉte˜.
27 Então, o senhor daquele servo, movido de íntima compaixão, soltou-o e perdoou-lhe a dívida.
28 ʼPero läꜙko̱o̱ˉ yaꜙhë̱ë̱ꜗ baˊ dsaˉ hi̱ˉ maˊ ä̱ä̱ˉ kihꜗ rey, gaꜙje̱e̱yˈ ja̱a̱ˉ dsaˉkya̱a̱yhˊ hi̱ˉ maˊ ä̱ä̱ˉ ko̱ˉhi̱ˊpihˈ kuuˊ kiyhˈ. Gaꜙsa̱a̱yhꜗ mahꜗ gaꜙgwɨyhꜗ luuˊ hi̱ˉ heꜘ, gaꜙsɨɨyhꜙ: “Miˉhmaahˊ kinꜙ heˉ ä̱ä̱hˉ”.
28 Saindo, porém, aquele servo, encontrou um dos seus conservos que lhe devia cem dinheiros e, lançando mão dele, sufocava-o, dizendo: Paga-me o que me deves.
29 ʼPero hi̱ˉ maˊ ä̱ä̱ˉ kuuˊ kihˈ dsaˉkya̱a̱hˊ heꜘ, gaꜙjwä̱ä̱yꜗ hñiiyꜘ hʉʉˊ tɨɨˊ hi̱ˉ heꜘ mahꜗ gaꜙchu̱u̱yꜘ kya̱a̱hˊ, gaꜙjäyhꜘ: “Jmeeˊ jø̱hˉ hohꜘ kiꜙ jnäꜘ. Miˊhmaahˋ baˊ jnäꜘ kyahꜗ läꜙjëꜙ.”
29 Então, o seu companheiro, prostrando-se a seus pés, rogava-lhe, dizendo: Sê generoso para comigo, e tudo te pagarei.
30 ʼPero hi̱ˉ ja̱a̱ˉ heꜘ saꜙ gaꜙhe̱e̱yhˉ. Gaꜙhnɨɨyꜗ kihꜗ mahꜗ gaꜙheyꜗ nehꜙñeˈ läꜙji̱i̱hˈ gaꜙmiꜙhmaayhˊ läꜙjëꜙ heˉ maˊ ä̱ä̱yˉ.
30 Ele, porém, não quis; antes, foi encerrá-lo na prisão, até que pagasse a dívida.
31 Maˊ gaꜙjëëꜗ jeeˊ läꜙjë̱ë̱ꜙ dsaˉkya̱a̱yhˊ heꜘ läꜙko̱o̱ˉ gaꜙjmeeyꜘ, gaꜙji̱i̱ꜗ jwërte kiyhꜗ, mahꜗ naˊnääyˈ naˊjmeeyhˊ juuˈ kihꜗ rey haˉ läꜙ maˉlaꜗ.
31 Vendo, pois, os seus conservos o que acontecia, contristaram-se muito e foram declarar ao seu senhor tudo o que se passara.
32 ʼHeˉja̱ˉ gaꜙjmeeꜘ rey madaꜚ jaꜗ dsaˉ hñaaˉ dsëꜗ heꜘ, mahꜗ gaꜙsɨɨyhꜙ: “Peerꜙ hñaaˉ hohꜘ hneˉ dsaˉñʉʉhˉ. Gaꜙjmeenꜗ jø̱hˉ dsënꜙ kihꜗ läꜙjëꜙ heˉ maˊ ä̱ä̱hˉ kinꜙ, kihꜗ heˉ maˉchu̱u̱hˊ chaˉmiihˉ kya̱a̱hˊ jnäꜘ.”
32 Então, o seu senhor, chamando-o à sua presença, disse-lhe: Servo malvado, perdoei-te toda aquela dívida, porque me suplicaste.
33 ¿Ja̱ˈ maˊ ä̱ä̱hˉ jmɨɨˊ maˊ läˉñihꜘ hohꜘ kihꜗ dsaˉkya̱a̱hˊ, läꜙko̱o̱ˉ gaꜙläꜙñihꜘ dsënꜙ kyahꜗ hneˉ?
33 Não devias tu, igualmente, ter compaixão do teu companheiro, como eu também tive misericórdia de ti?
34 Heˉja̱ˉ gaꜙläꜙlle̱e̱ꜘ rey, gaꜙngëëyꜗ jaˊgooˉ pooˉ mahꜗ llaˉkya̱a̱yꜙ jmɨɨˊ läꜙji̱i̱hˈ miˉhmaayhˋ läꜙjëꜙ heˉ ä̱ä̱yˉ.
34 E, indignado, o seu senhor o entregou aos atormentadores, até que pagasse tudo o que devia.
35 Ja̱ˉgaˊ gaꜙjähꜘ Jesús kaˉlähꜘ:
35 Assim vos fará também meu Pai celestial, se do coração não perdoardes, cada um a seu irmão, as suas ofensas.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Mateus 18, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.