Lucas 15

Hmooh hmëë he- ga-jmee Jesucristo; Salmos (CHZNTPS) vs NTLH

Sair da comparação
NTLH Nova Tradução na Linguagem de Hoje 2000
1 Jwë̱ë̱ꜘ dsaˉ hi̱ˉ maˊ ko̱o̱ꜗ kuˊsɨhˉ hiꜙ jñahꜘ dsaˉ waˊ hi̱ˉ chaˉ hi̱ˉ gaꜙllaꜙnääꜗ kooꜘ kihꜗ Jesús mahꜗ nuuyꜗ juuˈ heˉ maˊ kwayꜙ.
1 Certa ocasião, muitos cobradores de impostos e outras pessoas de má fama chegaram perto de Jesus para o ouvir.
2 Heˉja̱ˉ saꜙ gaꜙtɨhꜗ dsëꜗ dsaˉ fariseo niꜙ saduceo kaˉlähꜘ, maˊ jäyhꜘ:
2 Os fariseus e os mestres da Lei criticavam Jesus, dizendo: — Este homem se mistura com gente de má fama e toma refeições com eles.
3 Heˉja̱ˉ gaꜙhlë̱ë̱yhꜗ dsaˉ heꜘ juuˈ naˉhmääˊ läꜙlaˉ, gaꜙjäyhꜘ:
3 Então Jesus contou esta parábola :
4 —Cherˊmahꜗ ja̱a̱ˉ hnähꜘ cha̱a̱ˉ hña̱ˉla̱a̱ꜘ borrego kya̱a̱ꜗ, mahꜗ dsaˉhë̱ë̱ꜗ ja̱a̱ˉ, ¿cheˊ saꜙ be̱e̱yꜗ ko̱ˉhwëëꜘ jeeˊ läꜙjë̱ë̱ꜙ jahꜘ heꜘ mahꜗ dsooyꜗ taꜙ mohꜘ dsaˉhnääyhꜙ hi̱ˉ naˉhë̱ë̱ˈ heꜘ läꜙji̱i̱hˈ jnääyhꜙ?
4 — Se algum de vocês tem cem ovelhas e perde uma, por acaso não vai procurá-la? Assim, deixa no campo as outras noventa e nove e vai procurar a ovelha perdida até achá-la.
5 Peerꜙ jë̱ë̱ꜘ dsëyꜗ waˊraˉ gaꜙjnä̱ä̱yhꜙ jahꜘ kya̱a̱yꜗ, mahꜗ tëëyꜙ jwëꜘ kaˊkyooyˉ.
5 Quando a encontra, fica muito contente e volta com ela nos ombros.
6 Hiꜙ waˊraˉ gaꜙlla̱a̱yhꜗ kiyhꜗ, tëëyhꜗ läꜙjë̱ë̱ꜙ omeꜚ kya̱a̱yꜗ hiꜙ läꜙjë̱ë̱ꜙ hi̱ˉ tä̱ä̱hˊ kooꜘ kiyhꜗ mahꜗ sɨɨyhꜙ: “Waˊ cha̱a̱ˉ jneˊ lluˈ, jëëhꜘ maˉjnä̱ä̱hnꜙ borrego kya̱a̱nꜙ hi̱ˉ maˊ naˉhë̱ë̱ˈ.”
6 Chegando à sua casa, chama os amigos e vizinhos e diz: “Alegrem-se comigo porque achei a minha ovelha perdida.”
7 Jwë̱ë̱hn˜ hnähꜘ, läꜙja̱ˉ kaˉlähꜘ chaˉgaˊmiihˉ cha̱a̱ˉ lluꜗ hi̱ˉ tä̱ä̱hˊ gyʉʉhˈ kya̱a̱hˊ ja̱a̱ˉ hi̱ˉ dsaˉje̱e̱h˜ kihꜗ Dio läꜙko̱hꜘ gaˊ kya̱a̱hˊ läꜙjë̱ë̱ꜙ to̱ꜙloꜙgya̱a̱ꜘ dsë˜ to̱ꜗla̱a̱ꜗ ñuꜗ hi̱ˉ saꜙ jmeeꜙ biiꜗ kihꜗ dsaˉje̱e̱yh˜ kihꜗ Dio.
7 — Pois eu lhes digo que assim também vai haver mais alegria no céu por um pecador que se arrepende dos seus pecados do que por noventa e nove pessoas boas que não precisam se arrepender.
8 ʼLäꜙja̱ˉ kaˉlähꜘ ja̱a̱ˉ dsaˉmëꜘ hi̱ˉ maˊ chaˉ gyaꜗ kuuˊ kihˈ. Cherˊmahꜗ gaꜙhɨɨꜗ ko̱o̱ˉ kuuˊ kiyhˈ, ¿cheˊ saꜙ hi̱yhꜗ jeˉ mahꜗ hyayhꜙ chaˊnehꜙ kiyhꜗ, hnooyhꜙ kweeˉ läꜙji̱i̱hˈ jnøøyhꜙ?
8 Jesus continuou:
9 Hiꜙ waˊraˉ gaꜙjnøøyhꜗ kuuˊ heˉ maˊ naˉhɨɨˈ ja̱ˉ, tëëyhꜗ läꜙjë̱ë̱ꜙ omeꜚ kya̱a̱yꜗ hiꜙ läꜙjë̱ë̱ꜙ hi̱ˉ tä̱ä̱hˊ kooꜘ kiyhꜗ mahꜗ jäyhꜙ: “Waˊ cha̱a̱ˉ jneˊ lluˈ, jëëhꜘ maˉjnøøhn˜ baˊ kuuˊ kinꜙ heˉ maˊ naˉhɨɨˈ.”
9 E, quando a encontra, convida as amigas e vizinhas e diz: “Alegrem-se comigo porque achei a minha moeda perdida.”
10 Läꜙja̱ˉ jwë̱ë̱hn˜ hnähꜘ, haˉ ko̱hꜘ saꜙ cha̱a̱ˉ lluꜗ ángele kya̱a̱ꜗ Dio waˊraˉ gaꜙtʉꜗ ja̱a̱ˉ dsaˉ jwëꜘ hlɨɨhˊ mahꜗ dsaˉje̱e̱yh˜ kya̱a̱hˊ Dio —gaꜙjähꜘ Jesús.
10 — Pois eu digo a vocês que assim também os anjos de Deus se alegrarão por causa de um pecador que se arrepende dos seus pecados.
11 Hiꜙ gaꜙjähꜘ Jesús kaˉlähꜘ juuˈ laˉ:
11 E Jesus disse ainda:
12 Nääꜚ hi̱ˉ mähꜗ gaꜙsɨɨyhꜙ jmiiyˉ: “Tääˋ, kwëëhˋ jnäꜘ he̱e̱nꜚ heˉ gaꜙtë̱ë̱nꜘ hyohnꜙ.” Mahꜗ gaꜙkwëëyhꜗ.
12 Certo dia o mais moço disse ao pai: “Pai, quero que o senhor me dê agora a minha parte da herança.”
13 Miihˉ jmɨɨˊ baˊ maˉhyaˉ, gaꜙka̱ꜗ hi̱ˉ mähꜗ heꜘ he̱e̱yꜚ heˉ gaꜙtë̱ë̱yꜘ ja̱ˉ, ngooyꜗ taꜙ jeeˊ jwɨɨˉ ʉ̱ʉ̱ꜘ. Jeeˊ ja̱ˉ, gaꜙjmeeyꜘ waˊ laˈ chaˉ laꜗ, gaꜙhe̱e̱yꜗ läꜙjëꜙ goˉte˜ he̱e̱yꜚ ja̱ˉ.
13 Poucos dias depois, o filho mais moço ajuntou tudo o que era seu e partiu para um país que ficava muito longe. Ali viveu uma vida cheia de pecado e desperdiçou tudo o que tinha.
14 Maˉngëëꜘ maˉmiˉllayˉ läꜙjëꜙ kuuˊ kiyhˈ, maˊ gaꜙläꜙchaꜙ hooˊ läꜙka̱a̱ˉ hwaꜗ ja̱ˉ. Ja̱ˉ ji̱i̱hˈ gaꜙløøꜗ llaˉkya̱a̱yꜗ läꜙjëꜙ.
14 — O rapaz já havia gastado tudo, quando houve uma grande fome naquele país, e ele começou a passar necessidade.
15 Heˉja̱ˉ ñeeyˊ naˊngɨɨyˊ taˊ kihˈ ja̱a̱ˉ hi̱ˉ maˊ cha̱a̱ˉ hwaꜗ ja̱ˉ. Dsaˉ heꜘ gaꜙche̱e̱yꜗ taꜙ mohꜘ kiyhꜗ mahꜗ dsaˉhä̱ä̱yꜘ ñeꜗ.
15 Então procurou um dos moradores daquela terra e pediu ajuda. Este o mandou para a sua fazenda a fim de tratar dos porcos.
16 Maˊ hnøøˈ chihˉ heꜘ maˊ ka̱yhˈ tuyhꜗ kya̱a̱hˊ heˉ maˊ kuhˉ ñeꜗ heꜘ. Pero jeeˊ ja̱ˉ saꜙ cha̱a̱ˉ hi̱ˉ maˊ kwaˈ heˉ maˊ kuyhꜙ.
16 Ali, com fome, ele tinha vontade de comer o que os porcos comiam, mas ninguém lhe dava nada.
17 Ja̱ˉgaˊ gaꜙläꜙliiyhꜚ mahꜗ gaꜙjmeeyꜘ hʉʉˊdsëˉ: “Ja̱hꜘ moz˜ saꜙ cha̱a̱ˉ kya̱a̱ꜗ tääˋ kya̱a̱nꜙ, chaˉ heˉ kuyhꜙ, läꜙji̱i̱hˈ dsaˉcha̱a̱ꜘ gaˊ kiyhˈ, mahꜗ jnäꜘ dsaˉju̱u̱nꜘ hooˊ jeeˊ laˉ.
17 Caindo em si, ele pensou: “Quantos trabalhadores do meu pai têm comida de sobra, e eu estou aqui morrendo de fome!
18 Hi̱i̱ꜚ jnäꜘ ngaahnꜗ goˉte˜ kihꜗ tääˋ kya̱a̱nꜙ, naˊchiihˋ jnihꜘ: Tääˋ kya̱a̱nꜙ, maˉjmeenꜗ heˉ hlɨɨhˈ chaˊnëˊ Dio hiꜙ maˉhlä̱ä̱hnˉ chaˊnëhˊ kaˉlähꜘ.
18 Vou voltar para a casa do meu pai e dizer: ‘Pai, pequei contra Deus e contra o senhor
19 Moꜙsoꜙ gaꜙtë̱ë̱ꜘ jnäꜘ le̱e̱nꜘ läꜙko̱o̱ˉ jo̱o̱hˉ. Jmä̱ä̱ˋ jnäꜘ läꜙko̱o̱ˉ ja̱a̱ˉ moz˜ kya̱a̱hꜗ baˊ.”
19 e não mereço mais ser chamado de seu filho. Me aceite como um dos seus trabalhadores.’ ”
20 Heˉja̱ˉ gaꜙheyꜗ jwëˈ ngaayhꜗ kihꜗ tääˋ kya̱a̱yˈ.
20 Então saiu dali e voltou para a casa do pai.
21 Heˉja̱ˉ gaꜙjähꜘ chihˉ heꜘ sɨɨyhꜙ jmiiyˉ: “Tääˋ kya̱a̱nꜙ, maˉjmeenꜗ heˉ hlɨɨhˈ chaˊnëˊ Dio hiꜙ maˉhlä̱ä̱hnˉ chaˊnëhˊ hneˉ kaˉlähꜘ. Moꜙsoꜙ gaꜙtë̱ë̱ꜘ jnäꜘ le̱e̱nꜘ läꜙko̱o̱ˉ jo̱o̱hˉ.”
21 E o filho disse: “Pai, pequei contra Deus e contra o senhor e não mereço mais ser chamado de seu filho!”
22 Pero jmiiˉ chihˉ heꜘ gaꜙsɨɨyhꜙ moz˜ kya̱a̱yꜗ: “Goˉkye̱ˉ hmɨɨhˉ heˉ lluꜗ gaˊ miihˉ mahꜗ kye̱hˋ chihˉ kya̱a̱nꜙ laˉ. Tøøhˈ aniy˜ chaˊgooyˉ hiꜙ tøøhˈ mɨɨˉ tɨɨyˊ.
22 — Mas o pai ordenou aos empregados: “Depressa! Tragam a melhor roupa e vistam nele. Ponham um anel no dedo dele e sandálias nos seus pés.
23 Hnäähˈ kyaˊ hi̱ˉ ba̱a̱hˊ gaˊ miihˉ mahꜗ jngëëhꜙ hnähꜘ kye̱hnˊ. Waˊ jmeenˊ jmɨɨˊ kiyhˈ.
23 Também tragam e matem o bezerro gordo. Vamos começar a festejar
24 Jëëhꜘ, gyʉ̱ʉ̱ˉ kya̱a̱nꜙ laˉ hi̱ˉ maˊ naˉju̱u̱ˊ baˊ laˉ kinꜙ, maˉläˉji̱i̱hˋ kaˉlähꜘ. Hi̱ˉ maˊ naˉhë̱ë̱ˈ baˊ laˉ, naꜗ gaˊ maˉhña̱a̱yˈ.” Ja̱ˉgaˊ gaꜙløøyꜗ jmeeyꜙ jmɨɨˊ.
24 porque este meu filho estava morto e viveu de novo; estava perdido e foi achado.”
25 ʼPero chihˉ nääꜚ hi̱ˉ jø̱ø̱hˈ heꜘ maˊ hä̱ä̱ˊ jeeˊ nuuˉ. Läꜙko̱o̱ˉ maˊ gaꜙlla̱a̱yhꜗ jä̱hꜙ kiyhꜗ, gaꜙnuuyꜘ hi̱i̱ˊ luuꜘ, hiꜙ maˊ tä̱ä̱hˊ dsaˉ jmeeꜙ ja̱ˊ.
25 — Enquanto isso, o filho mais velho estava no campo. Quando ele voltou e chegou perto da casa, ouviu a música e o barulho da dança.
26 Gaꜙtëëyhꜗ ja̱a̱ˉ moz˜ mahꜗ gaꜙngɨɨyꜘ juuˈ kihꜗ heeˉ ja̱ˉ maˊ jmeeꜙ dsaˉ jeeˊ ja̱ˉ.
26 Então chamou um empregado e perguntou: “O que é que está acontecendo?”
27 Mahꜗ gaꜙjähꜘ moz˜ heꜘ sɨɨyhꜙ: “Chihˉø̱ø̱hꜗ baˊ naˉ maˉja̱h˜. Heˉja̱ˉ maˉjngëëhꜙ tääˋ kya̱a̱hˈ kyaˊ hi̱ˉ ba̱a̱hˊ gaˊ miihˉ, kihꜗ heˉ naˊllu̱u̱ˋ bihꜗ maˉja̱yh˜.”
27 — O empregado respondeu: “O seu irmão voltou para casa vivo e com saúde. Por isso o seu pai mandou matar o bezerro gordo.”
28 Gaꜙläꜙlle̱e̱ꜘ jwërte chihˉ heꜘ, saꜙ maˊ hnøøyˈ maˊ dsaˉheyꜘ chaˊnehꜙ. Heˉja̱ˉ yaꜙhë̱ë̱ꜗ jmiiyˉ gaꜙchu̱u̱yꜘ kya̱a̱yhˊ mahꜗ dsaˉheyꜘ chaˊnehꜙ.
28 — O filho mais velho ficou zangado e não quis entrar. Então o pai veio para fora e insistiu com ele para que entrasse.
29 Heˉja̱ˉ gaꜙjähꜘ chihˉ heꜘ sɨɨyhꜙ jmiiyˉ: “Johꜘ ji̱ˉñeˉ saꜙ maˉhyaˉ jmeenꜙ taˊ kya̱a̱hˊ hneˉ. Niꜙ miihˉ saꜙ chaˉ heˉ maˉhlä̱ä̱hnˉ kya̱a̱hˊ hneˉ. Pero niꜙ ko̱o̱ˉ häˊ saꜙ maˉkwë̱ë̱hˋ jnäꜘ ja̱a̱ˉ jahꜘ mähꜗ mahꜗ jmeenˋ jmɨɨˊ kya̱a̱hˊ omeꜚ kya̱a̱nꜙ.
29 Mas ele respondeu: “Faz tantos anos que trabalho como um escravo para o senhor e nunca desobedeci a uma ordem sua. Mesmo assim o senhor nunca me deu nem ao menos um cabrito para eu fazer uma festa com os meus amigos.
30 Pero naꜗ maˉja̱h˜ chihˉ kya̱a̱hꜗ naˉ hi̱ˉ maˉmiˉllaˉ heˉ chaˉ kyahꜗ kya̱a̱hˊ waˊ hi̱ˉ chaˉ hi̱ˉ hyaaˋ, mahꜗ maˉjngëëhꜙ kyaˊ hi̱ˉ ba̱a̱hˊ gaˊ miihˉ kiyhꜗ.”
30 Porém esse seu filho desperdiçou tudo o que era do senhor, gastando dinheiro com prostitutas. E agora ele volta, e o senhor manda matar o bezerro gordo!”
31 ʼHeˉja̱ˉ gaꜙjähꜘ jmiiyˉ sɨɨyhꜙ: “Gyʉ̱ʉ̱ˉ kya̱a̱nꜙ, hneˉ ñehꜘ tä̱ä̱ꜘ kya̱a̱hˊ jnäꜘ. Gaꜙläꜙjëꜙ heˉ chaˉ kinꜙ, laꜗ kyahꜗ.
31 — Então o pai respondeu: “Meu filho, você está sempre comigo, e tudo o que é meu é seu.
32 Haˉ läꜙja̱ˉ saꜙ jmeeˊ jneˊ jmɨɨˊ mahꜗ läꜙcha̱a̱ˉ jneˊ lluˈ. Jëëhꜘ dsaˉñʉʉhˉ ø̱ø̱hꜗ naˉ hi̱ˉ maˊ naˉju̱u̱ˊ baˊ naˉ, naꜗ maˉläˉji̱i̱yhˋ. Hi̱ˉ maˊ naˉhë̱ë̱ˈ baˊ naˉ, naꜗ gaˊ maˉhña̱a̱yˈ.”
32 Mas era preciso fazer esta festa para mostrar a nossa alegria. Pois este seu irmão estava morto e viveu de novo; estava perdido e foi achado.”

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.