Lucas 15
Hmooh hmëë he- ga-jmee Jesucristo; Salmos (CHZNTPS) vs BKJ
1 Jwë̱ë̱ꜘ dsaˉ hi̱ˉ maˊ ko̱o̱ꜗ kuˊsɨhˉ hiꜙ jñahꜘ dsaˉ waˊ hi̱ˉ chaˉ hi̱ˉ gaꜙllaꜙnääꜗ kooꜘ kihꜗ Jesús mahꜗ nuuyꜗ juuˈ heˉ maˊ kwayꜙ.
1 Então, aproximaram-se dele todos os publicanos e pecadores para ouvi-lo.
2 Heˉja̱ˉ saꜙ gaꜙtɨhꜗ dsëꜗ dsaˉ fariseo niꜙ saduceo kaˉlähꜘ, maˊ jäyhꜘ:
2 E os fariseus e os escribas murmuravam, dizendo: Este homem recebe pecadores, e come com eles.
3 Heˉja̱ˉ gaꜙhlë̱ë̱yhꜗ dsaˉ heꜘ juuˈ naˉhmääˊ läꜙlaˉ, gaꜙjäyhꜘ:
3 E ele lhes falou esta parábola, dizendo:
4 —Cherˊmahꜗ ja̱a̱ˉ hnähꜘ cha̱a̱ˉ hña̱ˉla̱a̱ꜘ borrego kya̱a̱ꜗ, mahꜗ dsaˉhë̱ë̱ꜗ ja̱a̱ˉ, ¿cheˊ saꜙ be̱e̱yꜗ ko̱ˉhwëëꜘ jeeˊ läꜙjë̱ë̱ꜙ jahꜘ heꜘ mahꜗ dsooyꜗ taꜙ mohꜘ dsaˉhnääyhꜙ hi̱ˉ naˉhë̱ë̱ˈ heꜘ läꜙji̱i̱hˈ jnääyhꜙ?
4 Qual de vós é o homem que, tendo cem ovelhas, e perdendo uma delas, não deixa no deserto as noventa e nove, e vai atrás da perdida até encontrá-la?
5 Peerꜙ jë̱ë̱ꜘ dsëyꜗ waˊraˉ gaꜙjnä̱ä̱yhꜙ jahꜘ kya̱a̱yꜗ, mahꜗ tëëyꜙ jwëꜘ kaˊkyooyˉ.
5 E, tendo-a encontrado, regozijando-se, a põe sobre seus ombros.
6 Hiꜙ waˊraˉ gaꜙlla̱a̱yhꜗ kiyhꜗ, tëëyhꜗ läꜙjë̱ë̱ꜙ omeꜚ kya̱a̱yꜗ hiꜙ läꜙjë̱ë̱ꜙ hi̱ˉ tä̱ä̱hˊ kooꜘ kiyhꜗ mahꜗ sɨɨyhꜙ: “Waˊ cha̱a̱ˉ jneˊ lluˈ, jëëhꜘ maˉjnä̱ä̱hnꜙ borrego kya̱a̱nꜙ hi̱ˉ maˊ naˉhë̱ë̱ˈ.”
6 E ele chegando em casa, chama os seus amigos e vizinhos, dizendo-lhes: Alegrai-vos comigo, porque eu encontrei a minha ovelha que estava perdida.
7 Jwë̱ë̱hn˜ hnähꜘ, läꜙja̱ˉ kaˉlähꜘ chaˉgaˊmiihˉ cha̱a̱ˉ lluꜗ hi̱ˉ tä̱ä̱hˊ gyʉʉhˈ kya̱a̱hˊ ja̱a̱ˉ hi̱ˉ dsaˉje̱e̱h˜ kihꜗ Dio läꜙko̱hꜘ gaˊ kya̱a̱hˊ läꜙjë̱ë̱ꜙ to̱ꜙloꜙgya̱a̱ꜘ dsë˜ to̱ꜗla̱a̱ꜗ ñuꜗ hi̱ˉ saꜙ jmeeꜙ biiꜗ kihꜗ dsaˉje̱e̱yh˜ kihꜗ Dio.
7 Eu vos digo, que assim haverá mais alegria no céu por um pecador que se arrepende, do que por noventa e nove pessoas justas que não necessitam de arrependimento.
8 ʼLäꜙja̱ˉ kaˉlähꜘ ja̱a̱ˉ dsaˉmëꜘ hi̱ˉ maˊ chaˉ gyaꜗ kuuˊ kihˈ. Cherˊmahꜗ gaꜙhɨɨꜗ ko̱o̱ˉ kuuˊ kiyhˈ, ¿cheˊ saꜙ hi̱yhꜗ jeˉ mahꜗ hyayhꜙ chaˊnehꜙ kiyhꜗ, hnooyhꜙ kweeˉ läꜙji̱i̱hˈ jnøøyhꜙ?
8 Ou qual mulher que, tendo dez peças de prata, e perdendo uma peça, não acende a candeia, e varre a casa, buscando com diligência até encontrá-la?
9 Hiꜙ waˊraˉ gaꜙjnøøyhꜗ kuuˊ heˉ maˊ naˉhɨɨˈ ja̱ˉ, tëëyhꜗ läꜙjë̱ë̱ꜙ omeꜚ kya̱a̱yꜗ hiꜙ läꜙjë̱ë̱ꜙ hi̱ˉ tä̱ä̱hˊ kooꜘ kiyhꜗ mahꜗ jäyhꜙ: “Waˊ cha̱a̱ˉ jneˊ lluˈ, jëëhꜘ maˉjnøøhn˜ baˊ kuuˊ kinꜙ heˉ maˊ naˉhɨɨˈ.”
9 E, tendo-a encontrado, ela chama as amigas e as vizinhas, dizendo: Alegrai-vos comigo, porque encontrei a peça que eu havia perdido.
10 Läꜙja̱ˉ jwë̱ë̱hn˜ hnähꜘ, haˉ ko̱hꜘ saꜙ cha̱a̱ˉ lluꜗ ángele kya̱a̱ꜗ Dio waˊraˉ gaꜙtʉꜗ ja̱a̱ˉ dsaˉ jwëꜘ hlɨɨhˊ mahꜗ dsaˉje̱e̱yh˜ kya̱a̱hˊ Dio —gaꜙjähꜘ Jesús.
10 Assim eu vos digo que há alegria na presença dos anjos de Deus por um só pecador que se arrepende.
11 Hiꜙ gaꜙjähꜘ Jesús kaˉlähꜘ juuˈ laˉ:
11 E ele disse: Certo homem tinha dois filhos;
12 Nääꜚ hi̱ˉ mähꜗ gaꜙsɨɨyhꜙ jmiiyˉ: “Tääˋ, kwëëhˋ jnäꜘ he̱e̱nꜚ heˉ gaꜙtë̱ë̱nꜘ hyohnꜙ.” Mahꜗ gaꜙkwëëyhꜗ.
12 e o mais jovem deles disse ao seu pai: Pai, dá-me a parte dos bens a que tenho direito. E ele dividiu-lhes os seus haveres.
13 Miihˉ jmɨɨˊ baˊ maˉhyaˉ, gaꜙka̱ꜗ hi̱ˉ mähꜗ heꜘ he̱e̱yꜚ heˉ gaꜙtë̱ë̱yꜘ ja̱ˉ, ngooyꜗ taꜙ jeeˊ jwɨɨˉ ʉ̱ʉ̱ꜘ. Jeeˊ ja̱ˉ, gaꜙjmeeyꜘ waˊ laˈ chaˉ laꜗ, gaꜙhe̱e̱yꜗ läꜙjëꜙ goˉte˜ he̱e̱yꜚ ja̱ˉ.
13 E poucos dias depois, o filho mais jovem, ajuntando tudo, partiu para uma terra distante, e ali desperdiçou os seus bens com uma vida desordeira.
14 Maˉngëëꜘ maˉmiˉllayˉ läꜙjëꜙ kuuˊ kiyhˈ, maˊ gaꜙläꜙchaꜙ hooˊ läꜙka̱a̱ˉ hwaꜗ ja̱ˉ. Ja̱ˉ ji̱i̱hˈ gaꜙløøꜗ llaˉkya̱a̱yꜗ läꜙjëꜙ.
14 E, havendo ele gastado tudo, houve naquela terra uma grande fome, e ele começou a passar necessidade.
15 Heˉja̱ˉ ñeeyˊ naˊngɨɨyˊ taˊ kihˈ ja̱a̱ˉ hi̱ˉ maˊ cha̱a̱ˉ hwaꜗ ja̱ˉ. Dsaˉ heꜘ gaꜙche̱e̱yꜗ taꜙ mohꜘ kiyhꜗ mahꜗ dsaˉhä̱ä̱yꜘ ñeꜗ.
15 E ele foi e juntou-se a um dos cidadãos daquela terra, e ele o enviou aos seus campos para alimentar os porcos.
16 Maˊ hnøøˈ chihˉ heꜘ maˊ ka̱yhˈ tuyhꜗ kya̱a̱hˊ heˉ maˊ kuhˉ ñeꜗ heꜘ. Pero jeeˊ ja̱ˉ saꜙ cha̱a̱ˉ hi̱ˉ maˊ kwaˈ heˉ maˊ kuyhꜙ.
16 E ele desejava encher o seu estômago com as cascas que os porcos comiam; e nenhum homem lhe dava nada.
17 Ja̱ˉgaˊ gaꜙläꜙliiyhꜚ mahꜗ gaꜙjmeeyꜘ hʉʉˊdsëˉ: “Ja̱hꜘ moz˜ saꜙ cha̱a̱ˉ kya̱a̱ꜗ tääˋ kya̱a̱nꜙ, chaˉ heˉ kuyhꜙ, läꜙji̱i̱hˈ dsaˉcha̱a̱ꜘ gaˊ kiyhˈ, mahꜗ jnäꜘ dsaˉju̱u̱nꜘ hooˊ jeeˊ laˉ.
17 E ele caindo em si, disse: Quantos servidores de meu pai têm pão suficiente e de sobra, e eu aqui pereço de fome!
18 Hi̱i̱ꜚ jnäꜘ ngaahnꜗ goˉte˜ kihꜗ tääˋ kya̱a̱nꜙ, naˊchiihˋ jnihꜘ: Tääˋ kya̱a̱nꜙ, maˉjmeenꜗ heˉ hlɨɨhˈ chaˊnëˊ Dio hiꜙ maˉhlä̱ä̱hnˉ chaˊnëhˊ kaˉlähꜘ.
18 Levantar-me-ei, e irei para o meu pai, e lhe direi: Pai, eu pequei contra o céu e perante ti;
19 Moꜙsoꜙ gaꜙtë̱ë̱ꜘ jnäꜘ le̱e̱nꜘ läꜙko̱o̱ˉ jo̱o̱hˉ. Jmä̱ä̱ˋ jnäꜘ läꜙko̱o̱ˉ ja̱a̱ˉ moz˜ kya̱a̱hꜗ baˊ.”
19 e não sou mais digno de ser chamado teu filho; faze-me como um dos teus servidores.
20 Heˉja̱ˉ gaꜙheyꜗ jwëˈ ngaayhꜗ kihꜗ tääˋ kya̱a̱yˈ.
20 E ele, levantando-se, foi para seu pai. Mas, ele estando ainda longe do caminho, seu pai o viu, e teve compaixão, e, correndo, lançou-se-lhe ao pescoço, e o beijou.
21 Heˉja̱ˉ gaꜙjähꜘ chihˉ heꜘ sɨɨyhꜙ jmiiyˉ: “Tääˋ kya̱a̱nꜙ, maˉjmeenꜗ heˉ hlɨɨhˈ chaˊnëˊ Dio hiꜙ maˉhlä̱ä̱hnˉ chaˊnëhˊ hneˉ kaˉlähꜘ. Moꜙsoꜙ gaꜙtë̱ë̱ꜘ jnäꜘ le̱e̱nꜘ läꜙko̱o̱ˉ jo̱o̱hˉ.”
21 E o filho lhe disse: Pai, eu pequei contra o céu e à tua vista, e não sou mais digno de ser chamado teu filho.
22 Pero jmiiˉ chihˉ heꜘ gaꜙsɨɨyhꜙ moz˜ kya̱a̱yꜗ: “Goˉkye̱ˉ hmɨɨhˉ heˉ lluꜗ gaˊ miihˉ mahꜗ kye̱hˋ chihˉ kya̱a̱nꜙ laˉ. Tøøhˈ aniy˜ chaˊgooyˉ hiꜙ tøøhˈ mɨɨˉ tɨɨyˊ.
22 Mas o pai disse aos seus servos: Trazei a melhor veste, e vesti-o, e ponde-lhe um anel em sua mão, e calçados em seus pés;
23 Hnäähˈ kyaˊ hi̱ˉ ba̱a̱hˊ gaˊ miihˉ mahꜗ jngëëhꜙ hnähꜘ kye̱hnˊ. Waˊ jmeenˊ jmɨɨˊ kiyhˈ.
23 e trazei aqui um novilho cevado, e matai-o; e comamos e alegremo-nos;
24 Jëëhꜘ, gyʉ̱ʉ̱ˉ kya̱a̱nꜙ laˉ hi̱ˉ maˊ naˉju̱u̱ˊ baˊ laˉ kinꜙ, maˉläˉji̱i̱hˋ kaˉlähꜘ. Hi̱ˉ maˊ naˉhë̱ë̱ˈ baˊ laˉ, naꜗ gaˊ maˉhña̱a̱yˈ.” Ja̱ˉgaˊ gaꜙløøyꜗ jmeeyꜙ jmɨɨˊ.
24 porque este meu filho estava morto, e vive novamente; tinha-se perdido, e foi achado. E eles começaram a alegrar-se.
25 ʼPero chihˉ nääꜚ hi̱ˉ jø̱ø̱hˈ heꜘ maˊ hä̱ä̱ˊ jeeˊ nuuˉ. Läꜙko̱o̱ˉ maˊ gaꜙlla̱a̱yhꜗ jä̱hꜙ kiyhꜗ, gaꜙnuuyꜘ hi̱i̱ˊ luuꜘ, hiꜙ maˊ tä̱ä̱hˊ dsaˉ jmeeꜙ ja̱ˊ.
25 Ora, o seu filho mais velho estava no campo; e vindo, ao aproximar-se da casa, ele ouviu a música e as danças.
26 Gaꜙtëëyhꜗ ja̱a̱ˉ moz˜ mahꜗ gaꜙngɨɨyꜘ juuˈ kihꜗ heeˉ ja̱ˉ maˊ jmeeꜙ dsaˉ jeeˊ ja̱ˉ.
26 E ele chamou um dos servos, e perguntou o que significavam aquelas coisas.
27 Mahꜗ gaꜙjähꜘ moz˜ heꜘ sɨɨyhꜙ: “Chihˉø̱ø̱hꜗ baˊ naˉ maˉja̱h˜. Heˉja̱ˉ maˉjngëëhꜙ tääˋ kya̱a̱hˈ kyaˊ hi̱ˉ ba̱a̱hˊ gaˊ miihˉ, kihꜗ heˉ naˊllu̱u̱ˋ bihꜗ maˉja̱yh˜.”
27 E ele lhe disse: O teu irmão chegou; e teu pai matou o novilho cevado, porque ele o recebeu são e salvo.
28 Gaꜙläꜙlle̱e̱ꜘ jwërte chihˉ heꜘ, saꜙ maˊ hnøøyˈ maˊ dsaˉheyꜘ chaˊnehꜙ. Heˉja̱ˉ yaꜙhë̱ë̱ꜗ jmiiyˉ gaꜙchu̱u̱yꜘ kya̱a̱yhˊ mahꜗ dsaˉheyꜘ chaˊnehꜙ.
28 E ele se irritou e não queria entrar; portanto, saindo o pai, lhe rogava.
29 Heˉja̱ˉ gaꜙjähꜘ chihˉ heꜘ sɨɨyhꜙ jmiiyˉ: “Johꜘ ji̱ˉñeˉ saꜙ maˉhyaˉ jmeenꜙ taˊ kya̱a̱hˊ hneˉ. Niꜙ miihˉ saꜙ chaˉ heˉ maˉhlä̱ä̱hnˉ kya̱a̱hˊ hneˉ. Pero niꜙ ko̱o̱ˉ häˊ saꜙ maˉkwë̱ë̱hˋ jnäꜘ ja̱a̱ˉ jahꜘ mähꜗ mahꜗ jmeenˋ jmɨɨˊ kya̱a̱hˊ omeꜚ kya̱a̱nꜙ.
29 E, ele respondendo, disse ao seu pai: Eis que eu te sirvo há tantos anos, e em nenhum momento eu transgredi um mandamento teu; contudo, tu nunca me deste um cabrito, para que eu pudesse me alegrar com os meus amigos;
30 Pero naꜗ maˉja̱h˜ chihˉ kya̱a̱hꜗ naˉ hi̱ˉ maˉmiˉllaˉ heˉ chaˉ kyahꜗ kya̱a̱hˊ waˊ hi̱ˉ chaˉ hi̱ˉ hyaaˋ, mahꜗ maˉjngëëhꜙ kyaˊ hi̱ˉ ba̱a̱hˊ gaˊ miihˉ kiyhꜗ.”
30 mas, vindo este teu filho, que desperdiçou os teus bens com as prostitutas, mataste-lhe o novilho cevado.
31 ʼHeˉja̱ˉ gaꜙjähꜘ jmiiyˉ sɨɨyhꜙ: “Gyʉ̱ʉ̱ˉ kya̱a̱nꜙ, hneˉ ñehꜘ tä̱ä̱ꜘ kya̱a̱hˊ jnäꜘ. Gaꜙläꜙjëꜙ heˉ chaˉ kinꜙ, laꜗ kyahꜗ.
31 E, ele lhe disse: Filho, tu sempre estás comigo, e tudo o que eu tenho é teu.
32 Haˉ läꜙja̱ˉ saꜙ jmeeˊ jneˊ jmɨɨˊ mahꜗ läꜙcha̱a̱ˉ jneˊ lluˈ. Jëëhꜘ dsaˉñʉʉhˉ ø̱ø̱hꜗ naˉ hi̱ˉ maˊ naˉju̱u̱ˊ baˊ naˉ, naꜗ maˉläˉji̱i̱yhˋ. Hi̱ˉ maˊ naˉhë̱ë̱ˈ baˊ naˉ, naꜗ gaˊ maˉhña̱a̱yˈ.”
32 Mas era necessário fazer festa e regozijarmo-nos; porque este teu irmão estava morto, e vive novamente; tinha-se perdido, e foi achado.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.