Hebreus 11

Hmooh hmëë he- ga-jmee Jesucristo; Salmos (CHZNTPS) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Heˉ maˉdsooꜘ dsëˉ jneˊ hnøøꜗ jähꜙ: saꜙ naˉhe̱e̱ꜚ, ñeˊ baˊ jneˊ heˉ të̱ë̱ꜗ jneˊ heˉ jø̱ø̱nˊ hñahꜙ jneˊ kihˈ Dio. Hiꜙ hnøøꜗ jähꜙ kaˉlähꜘ: jmeeˉ baˊ jneˊ dsooꜘ, chaˉ baˊ heˉ ja̱ˉ maꜙkeꜙ saꜙ të̱ë̱ꜗ jneˊ jëënˊ.
1 A fé é o fundamento da esperança, é uma certeza a respeito do que não se vê.
2 Dsaˉ maˊ cha̱a̱ˉ lloꜘjooꜗ, kya̱a̱hˊ heˉ gaꜙläꜙdsooꜘ dsëyꜗ, gaꜙhlëëhꜘ dsaˉ lluꜗ kiyhꜗ.
2 Foi ela que fez a glória dos nossos, antepassados.
3 Hehꜗ heˉ maˉdsooꜘ dsëˉ jneˊ, heˉja̱ˉ baˊ gaꜙläꜙngëëꜘ jneˊ, gaꜙlaꜗ läꜙjëꜙ heˉ chaˉ gyʉʉhˈ hwaꜗ kya̱a̱hˊ ko̱o̱ˉ gaꜙhlëëhꜘ Dio. Heˉ läꜙja̱ˉ, gaꜙjmeeꜘ Dio läꜙjëꜙ heˉ jnäꜘ, ja̱ˉbaˊ kya̱a̱hˊ heˉ saꜙ të̱ë̱ꜗ jneˊ jëënˊ.
3 Pela fé reconhecemos que o mundo foi formado pela palavra de Deus e que as coisas visíveis se originaram do invisível.
4 Kihꜗ heˉ gaꜙläꜙdsooꜘ dsëꜗ Abel, gaꜙkwëëyhꜗ Dio heˉ lluꜗ chaˉgaˊmiihˉ läꜙko̱hꜘ gaˊ heˉ gaꜙkwaꜘ Caín. Kihꜗ heˉja̱ˉ, gaꜙhɨɨꜘ juuˈ kiyhꜗ, yaꜙhë̱ë̱yꜗ llu̱u̱ꜗ. Gaꜙhe̱e̱hˉ baˊ Dio heˉ gaꜙkwayꜘ. Hiꜙ maꜙkeꜙ maˉnaˉju̱u̱ˊ Abel, läꜙ maˉngooꜗ ja̱ˉbaˊ chaˉ juuˈ kiyhꜗ läꜙlluꜗ heˉ maˉdsooꜘ dsëyꜗ.
4 Pela fé Abel ofereceu a Deus um sacrifício bem superior ao de Caim, e mereceu ser chamado justo, porque Deus aceitou as suas ofertas. Graças a ela é que, apesar de sua morte, ele ainda fala.
5 Kihꜗ heˉ gaꜙläꜙdsooꜘ dsëꜗ Enoc, gaꜙtëëˉ Dio läꜙ maˉji̱i̱yhꜙ ja̱ˉ mahꜗ saꜙ maˊ ju̱u̱yꜘ. Maˊ gaꜙhnaahˉ dsihꜘ, moꜙsoꜙ gaꜙjnä̱ä̱yhꜙ. Jëëhꜘ, gaꜙtëëˉ baˊ Dio läꜙ maˉji̱i̱yhꜙ ja̱ˉ. Hiꜙ jä̱ä̱ꜗ saꜙ gaˊ maˉngaayh˜, gaꜙhɨɨꜘ juuˈ kiyhꜗ heˉ gaꜙjmeeyꜘ heˉ tɨh˜ dsëꜗ Dio.
5 Pela fé Henoc foi arrebatado, sem ter conhecido a morte: e não foi achado, porquanto Deus o arrebatou; mas a Escritura diz que, antes de ser arrebatado, ele tinha agradado a Deus {Gn 5,24}.
6 Pero cherˊmahꜗ saꜙ gaꜙjmeeˊ jneˊ dsooꜘ dsënˉ kihꜗ Dio, niꜙ miihˉ saꜙ läꜙkë̱hˊ jneˊ jmɨɨˊ jmeenˊ heˉ tɨhꜗ dsëyꜗ. Jëëhꜘ, läꜙjë̱ë̱ꜙ hi̱ˉ yaˉnääꜘ kihꜗ Dio, hnøøꜗ dsooꜘ dsëyꜗ heˉ cha̱a̱ˉ baˊ Dio hiꜙ jmeeꜙ biiꜗ dsooꜘ dsëˉ jneˊ heˉ miˉhmaayhˋ kihˈ läꜙjë̱ë̱ꜙ hi̱ˉ hnaayhˉ.
6 Ora, sem fé é impossível agradar a Deus, pois para se achegar a ele é necessário que se creia primeiro que ele existe e que recompensa os que o procuram.
7 Gaꜙläꜙdsooꜘ baˊ dsëˈ Noé läꜙko̱o̱ˉ maˊ gaꜙjähꜘ Dio sɨɨyhꜙ, jäꜙ läꜙjëꜙ heˉ saꜙ gaˊ maˉjëëyꜙ. Kihꜗ heˉ ga̱yhꜙ Dio, gaꜙjmeeyꜘ ko̱o̱ˉ barco jeeˊ gaꜙla̱a̱ꜘ läꜙjë̱ë̱ꜙ hi̱ˉ cha̱a̱ˉ kya̱a̱yꜗ. Hiꜙ kihꜗ heˉ gaꜙläꜙdsooꜘ dsëyꜗ, gaꜙjmeeyꜘ gaꜙjä̱ꜘ dsoˊjwɨɨꜘ nëˊ kihˈ dsaˉ jmɨˉgyʉʉꜙ. Hiꜙ gaꜙjmä̱ä̱ꜗ Dio kwa̱a̱t˜ yaꜙhë̱ë̱yꜗ llu̱u̱ꜗ kihꜗ heˉ gaꜙläꜙdsooꜘ dsëyꜗ.
7 Pela fé na palavra de Deus, Noé foi avisado a respeito de acontecimentos imprevisíveis; cheio de santo temor, construiu a arca para salvar a sua família. Pela fé ele condenou o mundo e se tornou o herdeiro da justificação mediante a fé.
8 Kihꜗ heˉ gaꜙläꜙdsooꜘ dsëꜗ Abraham, läꜙko̱o̱ˉ maˊ gaꜙtëëꜗ Dio kiyhꜗ, gaꜙhe̱e̱yhˉ baˊ dsooyˈ taꜙ jeeˊ laˈ kwa̱a̱t˜ hyoyhꜙ heˉ laꜗ he̱e̱yꜚ. Hiꜙ niꜙ saꜙ ñeyˉ haˉ taꜙ maˊ dsooyˈ, maˊ yaꜙhë̱ë̱yꜗ jeeˊ maˊ gyayˈ ja̱ˉ.
8 Foi pela fé que Abraão, obedecendo ao apelo divino, partiu para uma terra que devia receber em herança. E partiu não sabendo para onde ia.
9 Kihꜗ heˉ maˊ dsooꜘ dsëꜗ Abraham, gaꜙhe̱e̱hˉ bihꜗ heˉ gaꜙgyayˉ hwaꜗ jeeˊ gaꜙbä̱ä̱hˉ Dio hñiiꜘ, la̱a̱yꜗ läꜙko̱o̱ˉ ja̱a̱ˉ dsaˉ cha̱a̱ˉ ʉ̱ʉ̱ꜘ hi̱ˉ gaꜙgyaˉ hwaꜗ kihꜗ dsaꜙ. Saˊhmɨɨhˉ baˊ gaꜙhɨɨyꜘ jeeˊ gaꜙgyayˉ. Ja̱ˉbaˊ läꜙja̱ˉ gaꜙgyaˉ Isaac kya̱a̱hˊ Jacob kaˉlähꜘ, hi̱ˉ gaꜙtë̱ë̱ꜘ he̱e̱ꜚ ko̱ˉjø̱hꜘ kya̱a̱hˊ Abraham läꜙko̱o̱ˉ gaꜙbä̱ä̱hˉ Dio hñiiꜘ.
9 Foi pela fé que ele habitou na terra prometida, como em terra estrangeira, habitando aí em tendas com Isaac e Jacó, co-herdeiros da mesma promessa.
10 Gaꜙkwëëhꜗ baˊ dsëˈ Abraham, kihꜗ heˉ maˊ jø̱ø̱y˜ të̱ë̱yꜗ ko̱o̱ˉ jwɨɨˉ heˉ chihꜗ ko̱o̱ˉ hwehˉ heˉ gaꜙjmeeꜘ Dio läꜙ hyohˉ dsëꜗ.
10 Porque tinha a esperança fixa na cidade assentada sobre os fundamentos {eternos}, cujo arquiteto e construtor é Deus.
11 Kihꜗ heˉ maˊ dsooꜘ dsëꜗ Sara, gaꜙhyoyhꜗ beꜘ heˉ gaꜙka̱a̱yꜗ gyʉ̱ʉ̱ˉ, maꜙkeꜙ saꜙ maˊ leꜘ maˊ ka̱a̱yˈ. Hiꜙ gaꜙläꜙcha̱a̱ꜙ baˊ gyʉ̱ʉ̱ˉ kya̱a̱yꜗ maꜙkeꜙ maˉgyu̱yhˉ. Jëëhꜘ gaꜙjmeeyꜘ dsooꜘ heˉ miˉteꜗ Dio juuˈ heˉ gaꜙbä̱ä̱yhˉ hñiiyꜘ.
11 Foi pela fé que a própria Sara cobrou o vigor de conceber, apesar de sua idade avançada, porque acreditou na fidelidade daquele que lhe havia prometido.
12 Heˉ läꜙja̱ˉ, kihꜗ ja̱a̱ˉ baˊ dsaˉñʉʉhˉ heꜘ, maꜙkeꜙ maˉyaˉjä̱hꜙ lla̱a̱ꜙ jmɨɨˊ kiyhˈ, kë̱ë̱ˉ gaˊ gaꜙläꜙjwë̱ë̱ꜘ jwërte dsaˉ kya̱a̱yꜗ, läꜙko̱o̱ˉ jwë̱ë̱ꜘ nʉʉꜘ hi̱ˉ hë̱ë̱ꜚ gyʉʉhˈ hiꜙ läꜙko̱o̱ˉ mɨˈsɨɨˊ heˉ chaˉ chaˊhooˊ jmɨˉñeehꜚ, heˉ saꜙ tä̱ä̱ꜙ jneˊ henˊ.
12 Assim, de um só homem quase morto nasceu uma posteridade tão numerosa como as estrelas do céu e inumerável como os grãos de areia da praia do mar.
13 Läꜙjë̱ë̱ꜙ dsaˉ heꜘ, läꜙ maˉdsooꜘ ja̱ˉbaˊ dsëyˈ läꜙji̱i̱hˈ gaꜙju̱u̱yꜗ. Saꜙ gaꜙhyoyhꜗ heˉ gaꜙtø̱ø̱ꜗ Dio hihꜙ maˊ kwëëyhˈ. Pero gaꜙjmeeꜘ bihꜗ dsooꜘ, maꜙraꜙ heˉ të̱ë̱yꜘ baˊ. Laꜗ läꜙko̱o̱ˉ heˉ gaꜙjëëyꜗ ʉ̱ʉ̱ꜘ jeeˊ maˊ tä̱ä̱yhˊ ja̱ˉ, hiꜙ laꜗ läꜙko̱o̱ˉ heˉ gaꜙjmeeyꜘ Dio kihꜗ baˊ. Gaꜙjmä̱ä̱yꜗ hñiiyꜘ läꜙko̱o̱ˉ dsaˉ cha̱a̱ˉ ʉ̱ʉ̱ꜘ, hi̱ˉ tä̱ä̱hˊ ko̱ˉhwëëꜘ baˊ jmɨˉgyʉʉꜙ laˉ.
13 Foi na fé que todos {nossos pais} morreram. Embora sem atingir o que lhes tinha sido prometido, viram-no e o saudaram de longe, confessando que eram só estrangeiros e peregrinos sobre a terra {Gn 23,4}.
14 Läꜙjë̱ë̱ꜙ hi̱ˉ hlëëhꜙ läꜙja̱ˉ, dsaˉläˉngëëꜘ jneˊ kiyhˈ, heˉ hnooyhˉ hø̱ø̱yˈ jeeˊ dsaˉta̱a̱yhˋ tä̱ä̱ꜘ.
14 Dizendo isto, declaravam que buscavam uma pátria.
15 Waˊraˉ jähꜘ kihꜗ maˊ hlëëhꜙ dsaˉ heꜘ kihꜗ hwaꜗ jeeˊ gaꜙhwë̱ë̱yˉ ja̱ˉ, maˊ jäˊ baˊ kiyhˈ maˊ dsaˉnääyˋ kaˉlähꜘ jeeˊ gaꜙhwë̱ë̱yˉ ja̱ˉ.
15 E se se referissem àquela donde saíram, ocasião teriam de tornar a ela...
16 Pero dsaˉ heꜘ, maˊ he̱e̱ꜘ dsëyꜗ ko̱o̱ˉ hwaꜗ heˉ lluꜗ chaˉgaˊmiihˉ heˉ hlaˉ gyʉʉhˈ. Kihꜗ heˉja̱ˉ, saꜙ laꜗ oˉhihꜙ kihꜗ Dio heˉ jäyhꜘ, la̱a̱yꜗ Dio kya̱a̱ꜗ dsaˉ heꜘ. Jëëhꜘ, maˉnaˉlaꜚ baˊ ko̱o̱ˉ jwɨɨˉ heˉ gaꜙjmeeyꜘ kihꜗ dsaˉ heꜘ.
16 Mas não. Eles aspiravam a uma pátria melhor, isto é, à celestial. Por isso, Deus não se dedigna de ser chamado o seu Deus; de fato, ele lhes preparou uma cidade.
17 Kihꜗ heˉ maˊ dsooꜘ dsëꜗ Abraham, läꜙko̱o̱ˉ maˊ gaꜙjmeeꜘ Dio madaꜚ kiyhꜗ heˉ maˊ jngëëyhˈ Isaac, gaꜙhe̱e̱hˉ bihꜗ kwa̱a̱yꜗ gyʉ̱ʉ̱ˉ ko̱o̱ˉ mëëˈ kya̱a̱yꜗ, maꜙkeꜙ gaꜙbä̱ä̱hˉ Dio hñiiꜘ heˉ jmeeyꜗ lluꜗ kihꜗ Abraham taꜙlaꜙ kihꜗ gyʉ̱ʉ̱ˉ heꜘ.
17 Foi pela sua fé que Abraão, submetido à prova, ofereceu Isaac, seu único filho,
18 Jëëhꜘ maˉngëëꜘ baˊ maˉjähꜘ Dio sɨɨyhꜙ: “Taꜙlaꜙ kihꜗ Isaac baˊ hwë̱ë̱ꜙ hi̱ˉ le̱e̱ꜘ dsaˉ kya̱a̱hꜗ.”
18 depois de ter recebido a promessa e ouvido as palavras: Uma posteridade com o teu nome te será dada em Isaac {Gn 21,12}.
19 Maˊ jmeeꜙ Abraham hʉʉˊdsëˉ heˉ chaˉ baˊ beꜘ kihꜗ Dio, heˉ miˉji̱i̱yhˋ dsaˉ jeeˊ kihˈ hi̱ˉ naˉju̱u̱ˊ. Kihꜗ Abraham, laꜗ läꜙko̱o̱ˉ heˉ gaꜙju̱u̱ꜗ jo̱o̱yꜘ mahꜗ gaꜙläꜙji̱i̱yhˋ kaˉlähꜘ.
19 Estava ciente de que Deus é poderoso até para ressuscitar alguém dentre os mortos. Assim, ele conseguiu que seu filho lhe fosse devolvido. E isso é um ensinamento para nós!
20 Kihꜗ heˉ gaꜙläꜙdsooꜘ dsëꜗ Isaac, gaꜙmiꜙjä̱ä̱yꜗ Jacob kya̱a̱hˊ Esaú, gaꜙjäyhꜘ sɨɨyhꜙ haˉ läꜙ jmeeꜗ Dio kiyhꜗ taꜙ chaˊnëˊ.
20 Foi inspirado pela fé que Isaac deu a Jacó e a Esaú uma bênção em vista de acontecimentos futuros.
21 Kihꜗ heˉ gaꜙläꜙdsooꜘ dsëꜗ Jacob, läꜙko̱o̱ˉ maˊ ngooˈ gaꜙju̱u̱yꜗ, gaꜙmiꜙjä̱ä̱yꜗ maꜙ ja̱a̱ˉ maꜙ ja̱a̱ˉ jo̱o̱ꜘ José, hiꜙ gaꜙjmeeyꜘ jʉʉhˉ kihꜗ Dio naˉhu̱u̱y˜ hmaˉhuꜚ kiyhꜗ.
21 Foi pela fé que Jacó, estando para morrer, abençoou cada um dos filhos de José e venerou a extremidade do seu bastão.
22 Kihꜗ heˉ gaꜙläꜙdsooꜘ dsëꜗ José, läꜙko̱o̱ˉ maˊ ngooˈ gaꜙju̱u̱yꜗ, gaꜙhlëëyhꜘ kihꜗ heˉ hwë̱ë̱ꜙ dsaˉ Israel hwaꜗ Egipto, hiꜙ gaꜙjmeeyꜘ madaꜚ haˉ taꜙ dsaˉhooꜙ dsaˉ jmɨˉngoꜗ kiyhꜗ.
22 Foi pela fé que José, quando estava para morrer, fez menção da partida dos filhos de Israel e dispôs a respeito dos seus despojos.
23 Kihꜗ heˉ gaꜙläꜙdsooꜘ dsëꜗ choˈjmiiˉ Moisé, heˉja̱ˉ läꜙko̱o̱ˉ maˊ gaꜙläꜙcha̱a̱yꜙ, gaꜙhmääyꜗ läꜙji̱i̱hˈ gaꜙtëꜘ u̱u̱ˉ sɨhˉ, kihꜗ heˉ gaꜙjëëyꜗ la̱a̱ꜗ naˊhñaahꜗ gyʉ̱ʉ̱ˉ ñʉʉhˉ heꜘ. Saꜙ gaꜙläꜙgoyhꜙ kya̱a̱hˊ madaꜚ heˉ gaꜙjmeeꜘ rey heˉ maˊ ju̱u̱ꜘ läꜙjë̱ë̱ꜙ gyʉ̱ʉ̱ˉ ñʉʉhˉ.
23 Foi pela fé que os pais de Moisés, vendo nele uma criança encantadora, o esconderam durante três meses e não temeram o edito real.
24 Kihꜗ heˉ gaꜙläꜙdsooꜘ dsëꜗ Moisé, heˉja̱ˉ läꜙko̱o̱ˉ maˊ gaꜙläꜙjø̱ø̱yhˈ, gaꜙjmeeyꜘ saꜙ kye̱e̱ꜘ heˉ maˊ tëëyhˈ jo̱o̱ꜘ jo̱ˉmɨɨꜚ Faraón.
24 Foi pela fé que Moisés, uma vez crescido, renunciou a ser tido como filho da filha do faraó,
25 Gaꜙläꜙhnøøyꜗ gaˊ heˉ gaꜙjëëyꜗ wɨɨꜘ ko̱ˉjø̱hꜘ kya̱a̱hˊ dsaˉ kya̱a̱ꜗ Dio, läꜙko̱hꜘ gaˊ heˉ maˊ läꜙcha̱a̱yˉ lluꜗ miihˉ jmɨɨˊ jmɨˉgyʉʉꜙ laˉ maˊ jmeeyˈ dsoˊkyeˉ.
25 preferindo participar da sorte infeliz do povo de Deus, a fruir dos prazeres culpáveis e passageiros.
26 Gaꜙjmeeyꜘ hʉʉˊdsëˉ lluꜗ gaˊ heˉ jëëyꜗ wɨɨꜘ kwa̱a̱t˜ kihꜗ Cristo läꜙko̱hꜘ gaˊ heˉ cha̱a̱yˉ lluꜗ kya̱a̱hˊ läꜙjëꜙ heˉ chaˉ Egipto. Jëëhꜘ maˊ jø̱ø̱y˜ he̱e̱yꜚ heˉ nøøꜘ juuˈ hyoyhꜙ.
26 Com os olhos fixos na recompensa, considerava os ultrajes por amor de Cristo como um bem mais precioso que todos os tesouros dos egípcios.
27 Kihꜗ heˉ gaꜙläꜙdsooꜘ dsëyꜗ, yaꜙhë̱ë̱yꜗ hwaꜗ Egipto. Saꜙ gaꜙläꜙgoyhꜙ maꜙkeꜙ gaꜙyaꜙjë̱ë̱ˈ dsëꜗ rey kya̱a̱yhˊ. Gaꜙkwëëhꜗ baˊ dsëˈ Moisé, jëëhꜘ laꜗ kiyhꜗ läꜙko̱o̱ˉ heˉ maˉjë̱ë̱˜ bihꜗ Dio hi̱ˉ saꜙ të̱ë̱ꜗ jneˊ jë̱ë̱nˊ.
27 Foi pela fé que deixou o Egito, não temendo a cólera do rei, com tanta segurança como estivesse vendo o invisível.
28 Kihꜗ heˉ gaꜙläꜙdsooꜘ dsëꜗ Moisé, gaꜙjmeeyꜘ jmɨɨˊ heˉ ku̱hˉ dsaˉ borrego mähꜗ hiꜙ gaꜙjmeeyꜘ madaꜚ heˉ chʉhꜗ dsaˉ jmaˉ hoˊhaahˊ kihˈ, mahꜗ niꜙ ja̱a̱ˉ gyʉ̱ʉ̱ˉ ñʉʉhˉ hi̱ˉ la̱a̱ꜗ toˉnëˊ kya̱a̱ˈ dsaˉ Israel saꜙ ju̱u̱ꜘ, waˊraˉ jaꜗ ángel jngɨɨhꜗ kihꜗ gyʉ̱ʉ̱ˉ ñʉʉhˉ hi̱ˉ la̱a̱ꜗ toˉnëˊ kya̱a̱ˈ dsaˉ Egipto.
28 Foi pela fé que mandou celebrar a Páscoa e aspergir {os portais} com sangue, para que o anjo exterminador dos primogênitos poupasse os dos filhos de Israel.
29 Kihꜗ heˉ gaꜙläꜙdsooꜘ dsëꜗ dsaˉ kya̱a̱ꜗ Dio, gaꜙngëëyꜘ jmɨˉñeehꜚ gyʉ̱ʉ̱ꜘ läꜙko̱o̱ˉ heˉ gaꜙnääyˊ hwaˈ ki̱i̱ꜙ baˊ. Cha̱hꜘ baˊ gaꜙläꜙhnøøꜗ dsaˉ Egipto maˊ ngëëˈ läꜙja̱ˉ, pero gaꜙhmäyhꜗ chaˊjmɨɨˉ ja̱ˉ.
29 Foi pela fé que os fez atravessar o mar Vermelho, como por terreno seco, ao passo que os egípcios que se atreveram a persegui-los foram afogados.
30 Kihꜗ heˉ gaꜙläꜙdsooꜘ dsëꜗ dsaˉ Israel, gaꜙhlaꜗ naˊhyahˉ kihꜗ jeeˊ jwɨɨˉ Jericó, ko̱o̱ˉ gaꜙje̱e̱yꜗ läꜙkuˊ läꜙji̱i̱ꜗ kihꜗ naˊhyahˉ ja̱ˉ gyiiꜗ jmɨɨˋ baˊ.
30 Foi pela fé que desabaram as muralhas de Jericó, depois de rodeadas por sete dias.
31 Kihꜗ heˉ gaꜙläꜙdsooꜘ dsëꜗ Rahab, dsaˉmëꜘ hi̱ˉ maˊ hnëë˜ hñiiꜘ kya̱a̱hˊ waˊ hi̱ˉ chaˉ hi̱ˉ, heˉja̱ˉ saꜙ gaꜙju̱u̱yꜗ läꜙ maˊ gaꜙju̱u̱ꜗ dsaˉgooyˈ hi̱ˉ cha̱a̱hˉ. Jëëhꜘ, gaꜙhe̱e̱yhˉ baˊ lluˈ hi̱ˉ gaꜙta̱a̱hˋ ko̱o̱ˈ juuˈ haˉ läꜙ laꜗ jeeˊ jwɨɨˉ ja̱ˉ.
31 Foi pela fé que Raab, a meretriz, não pereceu com aqueles que resistiram, por ter dado asilo aos espias.
32 ¿Heeˉ gaˊ jwahnꜚ? Hnøøꜗ kwaꜗ jäˊ kinꜙ mahꜗ hlëëhnˊ kihˈ Gedeón kihꜗ Barac, kihꜗ Sansón, kihꜗ Jefté, kihꜗ David, kihꜗ Samuel, hiꜙ kihꜗ gaˊ jñahꜘ dsaˉ hi̱ˉ maˊ ngëë˜ juuˈ kihꜗ Dio lloꜘjooꜗ.
32 Que mais direi? Faltar-me-á o tempo, se falar de Gedeão, Barac, Sansão, Jefté, Davi, Samuel e dos profetas.
33 Kihꜗ heˉ gaꜙläꜙdsooꜘ dsëꜗ hi̱ˉ heꜘ, ja̱ꜙ ko̱o̱ˉ häˊ gaꜙlɨyhꜗ gaꜙte̱e̱yꜗ kya̱a̱hˊ rey, gaꜙllayꜘ kweeˉ taˊ kihˈ dsaꜙ, gaꜙhyoyhꜗ heˉ gaꜙbä̱ä̱hˉ Dio hñiiꜘ kya̱a̱yhˊ, gaꜙla̱a̱yꜘ heˉ maˊ ku̱hꜙ hyahˉ.
33 Graças à sua fé conquistaram reinos, praticaram a justiça, viram se realizar as promessas. Taparam bocas de leões,
34 Gaꜙla̱a̱yꜘ heˉ maˊ ka̱a̱yꜙ, gaꜙla̱a̱yꜘ heˉ maˊ ju̱u̱yꜘ kya̱a̱hˊ ñeˈtuuhꜚ, maꜙkeꜙ saꜙ chaˉ beꜘ kiyhꜗ gaꜙtë̱ë̱yꜘ beꜘ, gaꜙläꜙbe̱e̱yꜘ jwërte jeeˊ chaˉ hniiˉ, gaꜙhëëyꜗ goˉte˜ kihꜗ hløøꜘ hi̱ˉ yaꜙnääꜗ ʉ̱ʉ̱ꜘ.
34 extinguiram a violência do fogo, escaparam ao fio de espada, triunfaram de enfermidades, foram corajosos na guerra e puseram em debandada exércitos estrangeiros.
35 Maˊ cha̱a̱ˉ dsaˉmëꜘ hi̱ˉ gaꜙju̱u̱ꜗ dsaˉdsaahˊ kya̱a̱ˈ mahꜗ gaꜙläꜙji̱i̱yhˋ kaˉlähꜘ. Hiꜙ jñahꜘ ko̱ˉlla̱a̱ˊ, gaꜙhe̱e̱hˉ bihꜗ heˉ gaꜙheehꜗ dsihꜘ wɨɨꜘ. Saꜙ gaꜙläꜙhnøøyꜗ maˊ lä̱ä̱yꜘ jëëhꜘ, maˉkye̱yˉ oˉjø̱hꜙ dsëˉ heˉ läꜙji̱i̱yhˊ jeeˊ lluˈ gaˊ.
35 Devolveram vivos às suas mães os filhos mortos. Alguns foram torturados, por recusarem ser libertados, movidos pela esperança de uma ressurreição mais gloriosa.
36 Ko̱ˉlla̱a̱ˊ gaꜙmiꜙkwa̱hꜗ dsihꜘ, gaꜙjmiˊ gaꜙba̱a̱ꜗ dsihꜘ. Hiꜙ ja̱ꜙ maꜙlaꜙ heˉ ja̱ˉ. Gaꜙhñu̱u̱ꜗ dsihꜘ kya̱a̱hˊ caden˜ mahꜗ gaꜙta̱a̱hˉ dsihꜘ nehꜙñeˈ.
36 Outros sofreram escárnio e açoites, cadeias e prisões.
37 Ko̱ˉlla̱a̱ˊ gaꜙju̱u̱ꜗ kya̱a̱hˊ ku̱u̱ˊ, jñahꜘ gaꜙjmä̱ä̱yꜗ to̱ꜗ hnooˈ, hiꜙ jñahꜘ gaꜙju̱u̱ꜗ kya̱a̱hˊ ñeˈtuuhꜚ. Hiꜙ ko̱ˉlla̱a̱ˊ maˊ gaꜙnääˊ taꜙ laꜙ taꜙ jnøꜙ, maˊ naˉlä̱ä̱yˉ looˊ borrego kya̱a̱hˊ looˊ chivo kaˉlähꜘ, maˊ täˉñeeyꜘ. Saꜙ maˊ cha̱a̱yˉ lluꜗ, maˊ taˉ maˊ ha̱a̱hˉ dsihꜘ.
37 Foram apedrejados, massacrados, serrados ao meio, mortos a fio de espada. Andaram errantes, vestidos de pele de ovelha e de cabra, necessitados de tudo, perseguidos e maltratados,
38 Jeeˊ kihˈ dsaˉ jmɨˉgyʉʉꜙ saꜙ so̱o̱h˜ heˉ tä̱ä̱hˊ hi̱ˉ llu̱u̱ꜗ heꜘ. Heˉja̱ˉ gaꜙnääyˊ läꜙko̱o̱ˉ heˉ naˉhë̱ë̱yˈ läꜙka̱a̱ˉ hwaꜗ ki̱i̱ꜙ, läꜙka̱a̱ˉ nehꜙ nuuꜙ, maˊ naˊhmääyhˊ nehꜙ tooˉ ku̱u̱ˊ, hiꜙ läꜙka̱a̱ˉ jeeˊ hëˉ tooˉ mohꜘ.
38 homens de que o mundo não era digno! Refugiaram-se nas solidões das montanhas, nas cavernas e em antros subterrâneos.
39 Läꜙjë̱ë̱ꜙ dsaˉ heꜘ, saꜙ gaꜙhyoyhꜗ heˉ gaꜙbä̱ä̱hˉ Dio hñiiꜘ kya̱a̱yhˊ, maꜙkeꜙ gaꜙhɨɨꜘ juuˈ kiyhꜗ läꜙlluꜗ heˉ gaꜙläꜙdsooꜘ dsëyꜗ.
39 E, no entanto, todos estes mártires da fé não conheceram a realização das promessas!
40 Jëëhꜘ, maˉllaꜘ dsëꜗ Dio heˉ hñahꜙ jneˊ ko̱ˉjø̱hꜘ heˉ lluꜗ chaˉgaˊmiihˉ kya̱a̱hˊ dsaˉ heꜘ hiꜙ läꜙja̱ˉ hwë̱ë̱ꜙ jneˊ lluˈ ko̱ˉjø̱hꜘ kya̱a̱yhˊ.
40 Porque Deus, que tinha para nós uma sorte melhor, não quis que eles chegassem sem nós à perfeição {da felicidade}.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Hebreus 11, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.