Atos 20

Hmooh hmëë he- ga-jmee Jesucristo; Salmos (CHZNTPS) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Maˉngëëꜘ maˉdsa̱a̱ꜗ juuˈ ja̱ˉ, gaꜙtëëhꜗ Paaˊ ø̱ø̱hˈ jneˊ, gaꜙkwëëyhꜗ nʉʉhꜚ mahꜗ gaꜙe̱e̱yꜗ, ja̱ˉgaˊ gaꜙhɨyhꜗ juuˈ, ngooyꜗ taꜙ Macedonia.
1 Depois que cessou o tumulto, Paulo convocou os discípulos. Fez-lhes uma exortação, despediu-se e pôs-se a caminho para ir à Macedônia.
2 Gaꜙngëëyꜘ läꜙjëꜙ jwɨɨˉ mähˉ jeeˊ maˊ tä̱ä̱hˊ ø̱ø̱hˈ jneˊ, gaꜙhlë̱ë̱hꜗ gyihꜗ mahꜗ të̱ë̱yꜗ chaˉgaˊmiihˉ beꜘ. Läꜙja̱ˉ gaꜙjmeeyꜘ läꜙji̱i̱hˈ gaꜙllooyꜗ hwaꜗ Grecia (ja̱ˉbaˊ jeeˊ che̱e̱ˉ Acaya).
2 Percorreu aquela região, exortou os discípulos com muitas palavras e chegou à Grécia,
3 Jeeˊ ja̱ˉ gaꜙgyayˉ u̱u̱ˉ sɨhˉ. Maˊ gaꜙtëꜘ jmɨɨˊ heˉ dsaˉheyꜘ barco heˉ dsooyꜗ taꜙ hwaꜗ Siria, gaꜙläꜙñeyꜙ maˉlaꜗ juuˈ kihꜗ judiu heˉ sa̱a̱hꜗ dsihꜘ. Heˉja̱ˉ gaꜙmiꜙsɨɨyꜗ hʉʉˊdsëˉ kiyhꜗ. Gaꜙje̱e̱yh˜ kaˉlähꜘ taꜙ Macedonia, ngooyꜗ jwëꜘ hwaꜗ baˊ.
3 onde se deteve por três meses. Como os judeus lhe armassem ciladas no momento em que ia embarcar para a Síria, tomou a resolução de voltar pela Macedônia.
4 Hiꜙ ko̱ˉlla̱a̱ˊ ø̱ø̱hˈ jneˊ gaꜙjmeeꜘ ko̱ˉjø̱hꜘ kya̱a̱yhˊ läꜙ gaꜙtëꜘ hwaꜗ Asia. Ja̱a̱ˉ hi̱ˉ heꜘ, che̱e̱ˉ Sópater hi̱ˉ cha̱a̱ˉ Berea. Hiꜙ jñahꜘ che̱e̱ˉ Aristarco kya̱a̱hˊ Segundo hi̱ˉ cha̱a̱ˉ Tesalónica. Hiꜙ jñahꜘ che̱e̱ˉ Gayo hi̱ˉ cha̱a̱ˉ Derbe hiꜙ Timotä. Jñahꜘ che̱e̱ˉ Tíquico hiꜙ Trófimo hi̱ˉ cha̱a̱ˉ hwaꜗ Asia.
4 Acompanharam-no Sópatro de Beréia, filho de Pirro, e os tessalonicenses Aristarco e Segundo, Gaio de Derbe, Timóteo, Tíquico e Trófimo, da Ásia.
5 Gaꜙläꜙjë̱ë̱ꜙ hi̱ˉ heꜘ gaꜙläꜙjä̱ä̱ꜗ naˊjä̱ä̱yˊ jnäähꜗ läꜙ gaꜙtëꜘ Troa.
5 Estes foram na frente e esperaram-nos em Trôade.
6 Hiꜙ jnäähˈ, maˉlaꜙ maˉgoh˜ jmɨɨˊ kihˈ heˊñiihꜚ heˉ saꜙ kya̱a̱hˊ levadura, gaꜙtoohˋ jnäähꜗ nehꜙ barco jwɨɨˉ Filipo. Gaꜙhyaˉ gaˊ hñaꜘ jmɨɨˊ, ja̱ˉgaˊ gaꜙje̱e̱ˈ jnäähꜗ dsaˉkya̱a̱hnˊ hi̱ˉ maˊ tä̱ä̱hˊ jø̱ø̱˜ Troa. Jeeˊ ja̱ˉ gaꜙjä̱ˊ jnäähꜗ gyiiꜗ jmɨɨˋ.
6 Nós outros, só depois da festa de Páscoa é que navegamos de Filipos. E, cinco dias depois, fomos ter com eles em Trôade, onde ficamos uma semana.
7 Toˉnëˊ jmɨɨˊ kihˈ seman˜, gaꜙtoohˋ jnäähꜗ ko̱ˉjø̱hꜘ kya̱a̱hˊ ø̱ø̱hˈ jneˊ jeeˊ maˊ kihˊ jnäähꜗ maꜙnʉʉꜙ kihꜗ Jesús. Heˉja̱ˉ gaꜙløøꜗ Paaˊ kwaꜙ juuˈ. Juuˈ ja̱ˉ gaꜙkyooꜗ läꜙji̱i̱hˈ gaꜙtëꜘ ko̱o̱ˉ llaꜙnʉʉˈ, kihꜗ heˉ gaꜙjmeeyꜘ hʉʉˊdsëˉ dsooyꜗ taꜙ jeeˊ jyohꜘ waˊ gaꜙjnäꜗ jyohꜘ jmɨɨˊ.
7 No primeiro dia da semana, estando nós reunidos para partir o pão, Paulo, que havia de viajar no dia seguinte, conversava com os discípulos e prolongou a palestra até a meia-noite.
8 Hiꜙ maˊ tø̱ø̱ꜘ chaˉmiihˉ mɨˈsëꜗ heˉ naˉhi̱h˜ jeˉ chaˊnehꜙ jeeˊ gaꜙtëꜘ hnëˉ jwë̱ë̱ꜘ hneꜗ jeeˊ maˊ tøøhˊ jnäähꜗ ja̱ˉ.
8 Havia muitas lâmpadas no quarto, onde nos achávamos reunidos.
9 Ja̱a̱ˉ chihˉ hi̱ˉ che̱e̱ˉ Eutico maˊ gyayˈ hooˊ ventan jeeˊ maˊ tøøhˈ jnäähꜗ. Jeeˊ gyayˈ ja̱ˉ, gaꜙgwɨ̱ɨ̱yˉ ñiihˊ kihꜗ heˉ gaꜙkyooꜗ juuˈ heˉ maˊ kwaꜙ Paaˊ. Jeeˊ naˉgwɨ̱ɨ̱yˉ ja̱ˉ, gaꜙta̱yhꜘ läꜙ gaꜙtëꜘ hwaꜗ. Maˉnaˉju̱u̱yˊ maˊ gaꜙcha̱a̱hˉ dsihꜘ.
9 Acontece que um moço, chamado Êutico, que estava sentado numa janela, foi tomado de profundo sono, enquanto Paulo ia prolongando seu discurso. Vencido pelo sono, caiu do terceiro andar abaixo, e foi levantado morto.
10 Heˉja̱ˉ gaꜙjña̱a̱ꜗ Paaˊ, ngooyꜗ naˊe̱e̱yꜘ chihꜗ heꜘ. Mahꜗ gaꜙjäyhꜘ:
10 Paulo desceu, debruçou-se sobre ele, tomou-o nos braços e disse: Não vos perturbeis, porque a sua alma está nele.
11 Heˉja̱ˉ gaꜙwɨɨꜗ Paaˊ kaˉlähꜘ jeeˊ maˊ tøøhˊ jnäähꜗ, ja̱ˉgaˊ gaꜙtoohˋ jnäähꜗ gaꜙkihˊ gaꜙhi̱hˊ jnäähꜗ maꜙnʉʉꜙ kihꜗ Jesús. Maˉngëëꜘ heˉ ja̱ˉ, ngooꜗ bihꜗ hlëëyhꜙ läꜙji̱i̱hˈ gaꜙjnäꜗ. Ja̱ˉgaˊ ngooyˈ taꜙ jeeˊ jyohꜘ.
11 Então subiu, partiu o pão, comeu falou-lhes largamente até o romper do dia. Depois partiu.
12 Peerꜙ gaꜙnøhꜗ dsëꜗ dsaˉ heꜘ kihꜗ heˉ ji̱i̱hꜙ baˊ chihˉ kya̱a̱yꜗ, hiꜙ gaꜙtëëyˉ gaꜙnääyˋ kiyhˈ.
12 Quanto ao moço, levaram-no dali vivo, cheios de consolação.
13 Gaꜙtoohˋ jnäähꜗ nehꜙ barco, mahꜗ llaˉnøøꜗ jnäähˈ jä̱ä̱ꜗ läꜙ gaꜙtëꜘ jwɨɨˉ Asón. Jeeˊ ja̱ˉ, gaꜙjä̱ä̱ˊ jnäähꜗ Paaˊ läꜙko̱o̱ˉ laꜗ madaꜚ nuuhꜚ jnäähˈ, jëëhꜘ jwëꜘ hwaꜗ baˊ ngooyꜗ taꜙ ja̱ꜙ.
13 Nós nos tínhamos adiantado e navegado para Assos, para ali recebermos Paulo. Ele mesmo assim o havia disposto, preferindo fazer a viagem a pé.
14 Maˊ gaꜙllooꜗ Paaˊ jeeˊ tøøhˊ jnäähꜗ jwɨɨˉ Asón ja̱ˉ, gaꜙtoohˋ jnäähꜗ nehꜙ barco kya̱a̱yhˊ, gaꜙllaꜙnøøꜗ jnäähˈ jwɨɨˉ Mitilene.
14 Reuniu-se a nós em Assos, e nós o tomamos a bordo e fomos a Mitilene.
15 Jeeˊ gaꜙtëꜘ to̱ꜗ jmɨɨˊ, gaꜙngëëꜘ jnäähˈ jä̱hꜙ jwɨɨˉ heˉ che̱e̱ˉ Quío. Jeeˊ gaꜙtëꜘ hnëˉ jmɨɨˊ, gaꜙllaꜙnøøꜗ jnäähˈ jwɨɨˉ Samo jeeˊ hwëëˉ barco. Jeeˊ gaꜙtëꜘ kye̱ꜘ jmɨɨˊ, ja̱ˉgaˊ gaꜙtë̱ë̱ꜘ jnäähˈ jwɨɨˉ Mileto.
15 Continuando dali, sempre por mar, chegamos no dia seguinte defronte de Quios. No outro dia, chegamos a Samos, e um dia depois estávamos em Mileto.
16 Saꜙ maˊ hnøøˈ Paaˊ maˊ jä̱ˈ kiˉwëëꜘ hwaꜗ Asia, heˉja̱ˉ ko̱o̱ˉ gaꜙngëëꜘ bihꜗ kihꜗ jwɨɨˉ Éfeso. Gaꜙjmeeyꜘ biiꜗ heˉ lla̱a̱yh˜ läꜙ gaꜙtëꜘ Jerusalén mahꜗ të̱ë̱yꜗ jmɨɨˊ Pentecosté cherˊmahꜗ gaꜙlaꜗ.
16 Paulo havia determinado não ir a Éfeso, para não se demorar na Ásia, pois se apressava para celebrar, se possível em Jerusalém, o dia de Pentecostes.
17 Läꜙ maˊ gyaˈ Paaˊ jwɨɨˉ Mileto, gaꜙche̱e̱yꜗ juuˈ heˉ yaˉnääꜘ dsaˉgyʉʉhˊ hi̱ˉ kye̱ˉ nëˊ kihˈ ø̱ø̱hꜗ jneˊ jwɨɨˉ Éfeso.
17 Mas de Mileto mandou a Éfeso chamar os anciãos da igreja.
18 Maˊ gaꜙllaꜙnääꜗ hi̱ˉ heꜘ jeeˊ gyaˈ Paaˊ, gaꜙjähꜘ Paaˊ sɨɨyhꜙ:
18 Quando chegaram, e estando todos reunidos, disse-lhes: Vós sabeis de que modo sempre me tenho comportado para convosco, desde o primeiro dia em que entrei na Ásia.
19 Niꜙ miihˉ saꜙ gaꜙjmä̱ä̱nꜙ hñiinꜙ jø̱ø̱hˈ läꜙ maˊ gaꜙgyanꜗ kya̱a̱hˊ hnähꜘ kwanꜙ juuˈ kihꜗ Dio. Ja̱ꜙ heˉ ko̱o̱ˉ ji̱i̱h˜ gaꜙtʉ̱ʉ̱nˋ jmɨɨˉ haaˊ mɨˈnënꜙ kyahꜗ hnähꜘ. Johꜘ ji̱i̱h˜ saꜙ gaꜙjëënꜗ wɨɨꜘ kihꜗ läꜙjëꜙ heˉ maˊ hnøøˈ dsaˉ judiu maˊ jmeeˈ kinꜙ.
19 Servi ao Senhor com toda a humildade, com lágrimas e no meio das provações que me sobrevieram pelas ciladas dos judeus.
20 Saꜙ chaˉ gaꜙjmeenꜗ kwa̱a̱t˜ cheˊ hiiꜘ gooˉ kinꜙ jeeˊ gaꜙjmeenꜗ heˉ lluꜗ kyahꜗ hnähꜘ. Gaꜙhlë̱ë̱hnˋ hnähꜘ jeeˊ jä̱ˈ dsaˉ hiꜙ läꜙja̱ˉ chaˊnehꜙ kyahꜗ hnähꜘ kaˉlähꜘ.
20 Vós sabeis como não tenho negligenciado, como não tenho ocultado coisa alguma que vos podia ser útil. Preguei e vos instruí publicamente e dentro de vossas casas.
21 Hnähꜘ judiu hiꜙ hnähꜘ hi̱ˉ saꜙ la̱a̱ꜗ judiu, gaꜙjwë̱ë̱hnꜗ hnähꜘ je̱e̱hˋ hnähꜘ kihꜗ Dio hiꜙ waˊ läˉdsooꜘ hohꜘ hnähꜘ kihꜗ Jesucristo Dsaˉjø̱ø̱hˈ jnänˋ.
21 Preguei aos judeus e aos gentios a conversão a Deus e a fé em nosso Senhor Jesus.
22 Hiꜙ naꜗ maˉhä̱ä̱nˊ jwëꜗ ngaahnꜗ taꜙ Jerusalén läꜙ jøøꜙ Jmɨˉlleꜘ Naˉjngɨɨˈ kinꜙ. Niꜙ saꜙ manꜙ heˉ dsaˉngëënꜘ jeeˊ ja̱ˉ.
22 Agora, constrangido pelo Espírito, vou a Jerusalém, ignorando a que ali me espera.
23 Ko̱o̱ˉ heˉ laˉ baˊ manꜙ. Läꜙka̱a̱ˉ jwɨɨˉ jeeˊ nɨɨnˋ dsaˉngëënꜘ wɨɨꜘ, ta̱a̱hꜙ dsaˉ jnäꜘ nehꜙñeˈ, jähꜘ Jmɨˉlleꜘ Naˉjngɨɨˈ.
23 Só sei que, de cidade em cidade, o Espírito Santo me assegura que me esperam em Jerusalém cadeias e perseguições.
24 Pero niꜙ miihˉ saꜙ jmeenꜙ heˈ cheˊ cha̱a̱nˉ o heˉ ju̱u̱nꜘ. Jë̱ë̱ˉ baˊ dsënꜙ ngoonꜗ taꜙ chaˊnëˊ kya̱a̱hˊ taˊ heˉ naˉhña̱a̱nˊ, läꜙji̱i̱hˈ miˊtenˋ taˊ heˉ gaꜙtoohˉ Jesús goonꜙ mahꜗ kwanˋ juˈhmëëꜘ heˉ miˉjnääꜙ haˉ läꜙko̱o̱ˉ hnääꜗ Dio jneˊ.
24 Mas nada disso temo, nem faço caso da minha vida, contanto que termine a minha carreira e o ministério da palavra que recebi do Senhor Jesus, para dar testemunho ao Evangelho da graça de Deus.
25 ʼManꜙ kweeˉ niꜙ ja̱a̱ˉ jeeˊ läꜙjë̱ë̱ꜙ hnähꜘ moꜙsoꜙ jë̱ë̱hˈ hnähꜘ jnäꜘ, läꜙjë̱ë̱ꜙ hnähꜘ hi̱ˉ maˉnuuꜘ juuˈ heˉ kwanꜙ haˉ läꜙ jä̱ä̱ꜙ Dio dsaˉ läꜙhihꜙ kihꜗ.
25 Sei agora que não tornareis a ver a minha face, todos vós, por entre os quais andei pregando o Reino de Deus.
26 Heˉja̱ˉ jwë̱ë̱hn˜ hnähꜘ jmɨɨˊ naˈ, niꜙ ja̱a̱ˉ dsaˉ moꜙsoꜙ naˉbä̱ä̱hnˋ, saꜙ chaˉ dsooꜘ dsë̱ë̱n˜ niꜙ miihˉ.
26 Portanto, hoje eu protesto diante de vós que sou inocente do sangue de todos,
27 Jëëhꜘ, niꜙ miihˉ saꜙ gaꜙläꜙgohnꜙ, gaꜙmiꜙjnäänˈ naˉhñaaˈ läꜙjë̱ë̱ˉ juuˈ kihꜗ Dio kyahꜗ hnähꜘ.
27 porque nada omiti no anúncio que vos fiz dos desígnios de Deus.
28 Heˉja̱ˉ jwë̱ë̱hn˜ hnähꜘ, hä̱ä̱ˋ hnähꜘ hñaahꜗ hiꜙ hä̱ä̱ˋ läꜙjë̱ë̱ꜙ dsaˉ kya̱a̱hꜗ hnähꜘ. Maˉnaˉhña̱a̱hˊ hnähꜘ kihꜗ Jmɨˉlleꜘ Naˉjngɨɨˈ mahꜗ jë̱ë̱hˈ hnähꜘ dsaˉ kya̱a̱hꜗ hnähꜘ. Heˉja̱ˉ hä̱ä̱ˋ hnähꜘ kweeˉ läꜙjë̱ë̱ꜙ hi̱ˉ la̱a̱ꜗ kya̱a̱ꜗ Dsaˉjø̱ø̱hˈ jnänˋ hi̱ˉ gaꜙla̱a̱ꜗ jneˊ kya̱a̱hˊ jmaˉ kihꜗ.
28 Cuidai de vós mesmos e de todo o rebanho sobre o qual o Espírito Santo vos constituiu bispos, para pastorear a Igreja de Deus, que ele adquiriu com o seu próprio sangue.
29 Jëëhꜘ, manꜙ kweeˉ haˉ läꜙ leꜘ waˊraˉ ngaahnꜗ. Yaˉnääꜘ jeeˊ kyahˈ hnähꜘ hi̱ˉ la̱a̱ꜗ läꜙko̱o̱ˉ jahꜘ hä̱ä̱ˈ. Niꜙ miihˉ saꜙ jäꜙ läˉñihꜘ dsëyꜗ kihꜗ dsaˉ kya̱a̱ꜗ Dio.
29 Sei que depois da minha partida se introduzirão entre vós lobos cruéis, que não pouparão o rebanho.
30 Hiꜙ ja̱ˉbaˊ jeeˊ kyahˈ hnähꜘ hwë̱ë̱ꜙ hi̱ˉ jmeeꜗ raˉkë̱hˈ juˈdsooꜘ mahꜗ jä̱ä̱yꜗ ø̱ø̱hꜗ jneˊ läꜙ hyohˉ dsëyꜗ.
30 Mesmo dentre vós surgirão homens que hão de proferir doutrinas perversas, com o intento de arrebatarem após si os discípulos.
31 Goˉta̱a̱hˊ hnähꜘ le̱e̱hꜚ hnähꜘ. Miˉdsoohꜚ daˊ hohꜘ hnähꜘ haˉ läꜙ gaꜙjmeenꜗ taˊko̱ˉji̱i̱hˈ hnëˉ ji̱ˉñeˉ heˉ gaꜙgyanꜗ kya̱a̱hˊ hnähꜘ. Läꜙjmɨɨˈ läꜙhwëˈ, saꜙ gaꜙtʉnꜗ maˊ kwëëhnꜙ hnähꜘ nʉʉhꜚ, läꜙji̱i̱hˈ gaꜙtʉ̱ʉ̱nˋ jmɨɨˉ heˉ haaˊ mɨˈnënꜙ kihꜗ läꜙja̱a̱ˉ läꜙja̱a̱ˉ hnähꜘ.
31 Vigiai! Lembrai-vos, portanto, de que por três anos não cessei, noite e dia, de admoestar, com lágrimas, a cada um de vós.
32 ʼNaꜗ naꜙ ø̱ø̱hnꜗ, ta̱a̱hnꜚ hnähꜘ gooˉ Dio. Jä̱ˊ hnähꜘ kya̱a̱hˊ juuˈ kiyhꜗ heˉ miˉjä̱ä̱ꜗ jneˊ. Juuˈ naˉ kye̱ˉ beꜘ heˉ jmeeꜙ dsaˊnøønˈ taꜙ chaˊnëˊ hnäähnꜙ Dio chaˉgaˊmiihˉ mahꜗ hñahꜙ jneˊ he̱e̱nꜚ ko̱ˉjø̱hꜘ kya̱a̱hˊ läꜙjë̱ë̱ꜙ hi̱ˉ naˉjngëëˈ.
32 Agora eu vos encomendo a Deus e à palavra da sua graça, àquele que é poderoso para edificar e dar a herança com os santificados.
33 Saꜙ gaꜙläꜙhe̱e̱ꜘ dsënꜙ kuˊnøøꜚ kuuˊ tøøˉ niꜙ hmɨɨhˉ heˉ chaˉ kihꜗ dsaꜙ.
33 De ninguém cobicei prata, nem ouro, nem vestes.
34 Maˉñehˊ baˊ hnähꜘ, gaꜙjmeeꜗ baˊ jnäꜘ taˊ haˉ jeeˊ gaꜙjnäꜗ heˉ gaꜙjmeeꜘ biiꜗ kinꜙ hiꜙ läꜙkye̱ˉ kihꜗ dsaˉkya̱a̱hnˊ.
34 Vós mesmos sabeis: estas mãos proveram às minhas necessidades e às dos meus companheiros.
35 Maꜙraꜙ heˉ gaꜙjmeeꜗ baˊ jnäꜘ taˊ kya̱a̱hˊ goonꜙ mahꜗ läꜙtë̱ë̱hˉ hnähꜘ jmeehˈ hnähꜘ läꜙko̱hꜘ jmeeꜙ jnäꜘ hiꜙ läꜙja̱ˉ jmeehˈ hnähꜘ beꜘ kihꜗ hi̱ˉ täˉñeeꜘ. Miˉdsoohꜚ daˊ hohꜘ hnähꜘ juuˈ kihꜗ Jesús Dsaˉjø̱ø̱hˈ jnänˋ, hi̱ˉ gaꜙjähꜘ: “Lluꜗ gaˊ laˈ kihˈ hi̱ˉ kwaꜙ läꜙko̱hꜘ gaˊ hi̱ˉ hyohˈ.”
35 Em tudo vos tenho mostrado que assim, trabalhando, convém acudir os fracos e lembrar-se das palavras do Senhor Jesus, porquanto ele mesmo disse: É maior felicidade dar que receber!
36 Maˉngëëꜘ maˉjähꜘ Paaˊ läꜙja̱ˉ, gaꜙju̱u̱yhꜗ jnëyˊ kya̱a̱hˊ läꜙjë̱ë̱ꜙ ø̱ø̱hꜗ jneˊ heꜘ, gaꜙngɨɨyꜘ kiyhꜗ kihꜗ Dio.
36 A essas palavras, ele se pôs de joelhos a orar.
37 Läꜙjë̱ë̱ꜙ ø̱ø̱hnꜗ jneˊ heꜘ gaꜙkɨˊ gaꜙhoohꜗ chaˉmiihˉ. Gaꜙe̱e̱yꜗ Paaˊ mahꜗ gaꜙchʉ̱yhꜘ kihꜗ.
37 Derramaram-se em lágrimas e lançaram-se ao pescoço de Paulo para abraçá-lo,
38 Gaꜙläꜙmeehꜙ dsëꜗ jwërte dsaˉgyʉʉhˊ heꜘ kihꜗ heˉ gaꜙjähꜘ Paaˊ: “Moꜙsoꜙ jë̱ë̱hˈ gaˊ jnäꜘ kaˉlähꜘ.” Ja̱ˉgaˊ gaꜙnääyꜗ naˊjä̱ä̱y˜ Paaˊ taꜙ jeeˊ maˊ hiiꜘ barco.
38 aflitos, sobretudo pela palavra que tinha dito: Já não vereis a minha face. Em seguida, acompanharam-no até o navio.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 20, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.