Apocalipse 16
Hmooh hmëë he- ga-jmee Jesucristo; Salmos (CHZNTPS) vs VC
1 Ja̱ˉgaˊ gaꜙnuunꜗ gaꜙhlëëhꜘ ki̱ˉga̱a̱ˉ nehꜙ gwahꜙ ja̱ˉ, gaꜙsɨɨyhꜙ läꜙjë̱ë̱ꜙ gye̱e̱ꜗ ángele heꜘ:
1 Ouvi, então, uma voz forte saindo do templo, que dizia aos sete Anjos: Ide, e derramai sobre a terra as sete taças da ira de Deus.
2 Ñeeˊ toˉnëˊ ángel heꜘ naˊjä̱ä̱ˊ heˉ maˊ haaˊ nehꜙ kyaahˊ kiyhˈ taꜙ jeeˊ tä̱ä̱hˊ dsaˉ. Läꜙcha̱hꜘ ja̱ˉ, gaꜙtohꜘ ko̱o̱ˉ dsooˊ heˉ kuˈji̱i̱ꜙ heˉ laꜗ naˊhøøꜘ, nëˊ kihˈ hi̱ˉ la̱a̱ꜗ lii˜ kihꜗ jahꜘ la̱a̱ꜗ naˊhøøꜘ heꜘ, hiꜙ nëˊ kihˈ hi̱ˉ maˊ jmeeꜙ jʉʉhˉ kihꜗ ja̱ˉbaˊ he̱e̱hꜚ kihꜗ jahꜘ heꜘ.
2 O primeiro, portanto, pôs-se a derramar a sua taça sobre a terra. Formou-se uma úlcera atroz e maligna nos homens que tinham o sinal da Fera e que se prostravam diante de sua imagem.
3 Jeeˊ gaꜙtëꜘ u̱u̱ꜗ ángel gaꜙjä̱ä̱ꜗ heˉ maˊ haaˊ nehꜙ kyaahˊ kiyhˈ taꜙ nëˊ jmɨˉñeehꜚ, hiꜙ gaꜙlɨɨꜗ jmaˉ läꜙ laꜗ jmaˉ kihꜗ hi̱ˉ naˉju̱u̱ˊ. Kya̱a̱hˊ heˉja̱ˉ gaꜙju̱u̱ꜗ läꜙhiiꜘ nëˊ hi̱ˉ cha̱a̱ˉ chaˊjmɨˉñeehꜚ.
3 O segundo derramou a sua taça sobre o mar. Este tornou-se sangue, como o de um morto, e pereceu todo ser que estava no mar.
4 Jeeˊ gaꜙtëꜘ u̱u̱ˉ ángel gaꜙjä̱ä̱ꜗ heˉ maˊ haaˊ nehꜙ kyaahˊ kiyhˈ taꜙ nëˊ jmɨˉjʉʉhˉ kya̱a̱hˊ läꜙka̱a̱ˉ jeeˊ hyaˉ jmɨɨˉ gwaˉ pihˈ. Läꜙkye̱ˉ heˉ ja̱ˉ gaꜙlɨɨꜗ jmaˉ kaˉlähꜘ.
4 O terceiro derramou a sua taça sobre os rios e as fontes das águas, e transformaram-se em sangue.
5 Läꜙcha̱hꜘ ja̱ˉ gaꜙnuunꜗ gaꜙhlëëhꜘ ángel hi̱ˉ la̱a̱ꜗ jʉʉˊ jmɨɨˉ, gaꜙjäyhꜘ:
5 Ouvi, então, o anjo das águas dizer: Tu és justo, tu que és e que eras o Santo, que assim julgas.
6 Kihꜗ heˉ gaꜙtʉ̱ʉ̱yꜗ jmaꜚ hi̱ˉ naˉjngëëˈ kya̱a̱hꜗ hiꜙ kihꜗ hi̱ˉ gaꜙngëëꜗ juuˈ kyahꜗ, heˉja̱ˉ hneˉ kwëëyhˈ hɨ̱yhꜗ jmaˉ kaˉlähꜘ, heˉ te̱e̱hꜙ jwɨɨ˜ kiyhꜗ.
6 Porque eles derramaram o sangue dos santos e dos profetas, tu lhes deste também sangue para beber. Eles o merecem.
7 Läꜙja̱ˉ gaꜙnuunꜗ kihꜗ jñahꜘ hi̱ˉ gaꜙhlëëhꜘ jeeˊ chihˈ naˊhyooꜘ, gaꜙjäyhꜘ:
7 Ouvi o altar dizer: Sim, Senhor Deus Dominador, são verdadeiros e justos os teus julgamentos.
8 Jeeˊ gaꜙtëꜘ kye̱e̱ꜘ ángel heꜘ gaꜙjä̱ä̱ꜗ heˉ maˊ haaˊ nehꜙ kyaahˊ kiyhˈ taꜙ nëˊ hyooˉ. Läꜙja̱ˉ gaꜙläꜙchaꜙ beꜘ kihꜗ hyooˉ mahꜗ jmeeꜗ ka̱a̱ꜙ dsaˉ kya̱a̱hˊ jeˉ.
8 O quarto derramou a sua taça sobre o sol, e foi-lhe dado queimar os homens com o fogo.
9 Gaꜙläꜙlliiꜘ hyooˉ läꜙji̱i̱hˈ gaꜙka̱a̱ꜘ dsaˉ. Niꜙ läꜙja̱ˉ saꜙ gaꜙläꜙdsa̱a̱˜ dsëyꜗ mahꜗ maˊ jmeeyˈ jʉʉhˉ kihꜗ Dio. Llaꜚ heˉ ja̱ˉ, gaꜙmiꜙkwa̱hꜗ bihꜗ kihꜗ Dio hi̱ˉ lihꜙ che̱e̱ꜗ läꜙjëꜙ heˉ wɨɨꜘ ja̱ˉ.
9 E os homens foram queimados por grande calor, e amaldiçoaram o nome de Deus, que pode desencadear esses flagelos; e não quiseram arrepender-se e dar-lhe glória.
10 Jeeˊ gaꜙtëꜘ hña̱a̱ꜘ ángel gaꜙjä̱ä̱ꜗ kyaahˊ kiyhˈ taꜙ nëˊ jeeˊ gyaˈ jmeeꜙ hihꜙ jahꜘ la̱a̱ꜗ naˊhøøꜘ heꜘ. Hiꜙ läꜙka̱a̱ˉ hwaꜗ jeeˊ maˊ jmeeyꜙ hihꜙ gaꜙlaꜗ naˉho̱o̱ˉ, läꜙji̱i̱hˈ gaꜙjñaahꜗ dsaˉ naˊsɨɨhˊ, kihꜗ heˉ maˊ jëëy˜ wɨɨꜘ.
10 O quinto derramou a sua taça sobre o trono da Fera. Seu reino se escureceu e seus súditos mordiam a língua de dor.
11 Ko̱o̱ˉ kaˉlähꜘ gaꜙmiꜙkwa̱yhꜗ kihꜗ Dio hi̱ˉ gyaꜗ gyʉʉhˈ jmɨˉgyʉʉꜙ kihꜗ heˉ maˊ jëëy˜ wɨɨꜘ hiꜙ kihꜗ dsooˊ heˉ laꜗ naˊhøøꜘ ja̱ˉ. Pero niꜙ läꜙja̱ˉ saꜙ gaꜙläꜙdsa̱a̱˜ dsëyꜗ heˉ maˊ jmeeyꜙ heˉ hlɨɨhˈ.
11 Amaldiçoaram o Deus do céu por causa de seus sofrimentos e das suas feridas, sem se arrependerem dos seus atos.
12 Jeeˊ gaꜙtëꜘ jñeeꜘ ángel gaꜙjä̱ä̱ꜗ heˉ maˊ haaˊ nehꜙ kyaahˊ kiyhˈ taꜙ nëˊ jmɨˉjʉʉhˉ heˉ che̱e̱ˉ Eufrate. Jmɨɨˉ ja̱ˉ gaꜙläꜙki̱hꜘ mahꜗ gaꜙjä̱ꜘ maˉnaˊlluˋ jwëˈ jeeˊ ngëˈ läꜙjë̱ë̱ꜙ rey hi̱ˉ yaˉnääꜘ taꜙ jeeˊ hyaˉ hyooˉ.
12 O sexto derramou a sua taça sobre o grande rio Eufrates, e secaram-se as suas águas para que se abrisse caminho aos reis do oriente.
13 Hiꜙ gaꜙjë̱ë̱nꜙ u̱u̱ˉ jmɨˉlleꜘ hlë̱ë̱hˈ hi̱ˉ jnä̱ä̱ꜘ läꜙ jnä̱ä̱ꜘ jehꜗ wë̱hꜙ. Yaꜙhë̱ë̱ꜗ nehꜙ toˉhooˊ Dragón, hiꜙ yaꜙhë̱ë̱ꜗ nehꜙ toˉhooˊ jahꜘ hi̱ˉ la̱a̱ꜗ naˊhøøꜘ heꜘ hiꜙ yaꜙhë̱ë̱ꜗ nehꜙ toˉhooˊ jahꜘ hi̱ˉ maˊ ngëë˜ juuˈ taˉjuuˈ.
13 Vi {sair} da boca do Dragão, da boca da Fera e da boca do falso profeta três espíritos imundos semelhantes a rãs;
14 Hi̱ˉ heꜘ la̱a̱ꜗ dsaˉ hlë̱ë̱hˈ hi̱ˉ jmeeꜗ ja̱ꜙ heˉ ko̱o̱ˉ nëëˈ mahꜗ jëëꜗ dsa̱hꜙ dsaˉ. Dsaˉnääyꜗ chaˊnëˊ läꜙjë̱ë̱ꜙ rey läꜙka̱a̱ˉ läꜙjʉhꜗ jmɨˉgyʉʉꜙ, mahꜗ dsaˉjø̱ø̱yhˋ dsaˉ dsaˉnääyꜗ dsaˉjmeeyꜘ hniiˉ waˊraˉ gaꜙtëꜘ jmɨɨˊ jʉʉhˉ jmɨɨˊ gooˉ kihꜗ Dio hi̱ˉ chaˉ gaꜙläꜙjëꜙ beꜘ kihꜗ.
14 são os espíritos de demônios que realizam prodígios, e vão ter com os reis de toda a terra, a fim de reuni-los para a batalha do Grande Dia do Deus Dominador.
15 “Hi̱i̱ꜚ jnäꜘ ngaahnꜗ naˉ, läꜙko̱o̱ˉ ja̱a̱ˉ hi̱ˉ hɨ̱ɨ̱ˉ. Lluꜗ laꜗ kihꜗ hi̱ˉ naˉnëˊ, hi̱ˉ hä̱ä̱˜ hñiiꜘ, hi̱ˉ jmeeꜙ taˊ lluˈ. Hi̱ˉ heꜘ saꜙ jä̱ꜗ oˉhihꜙ”, gaꜙjähꜘ Dio.
15 {Eis que venho como um ladrão! Feliz aquele que vigia e guarda as suas vestes para que não ande nu, ostentando a sua vergonha!}
16 Hiꜙ heꜘ baˊ jahꜘ heꜘ gaꜙjmeeꜘ gaꜙku̱hꜗ läꜙjë̱ë̱ꜙ rey, ko̱o̱ˉ jeeˊ che̱e̱ˉ kya̱a̱hˊ juuˈ hebreo Armagedón.
16 Eles os reuniram num lugar chamado em hebraico Har-Magedon.
17 Jeeˊ gaꜙtëꜘ gye̱e̱ꜗ ángel gaꜙjä̱ä̱ꜗ heˉ maˊ haaˊ nehꜙ kyaahˊ kiyhˈ taꜙ nëˊ lleꜘ. Gaꜙläꜙnʉʉhꜘ gaꜙhlëëhꜘ ko̱o̱ˉ ki̱ˉga̱a̱ˉ jeeˊ chihˈ gwahꜙ gyʉʉhˈ jmɨˉgyʉʉꜙ jeeˊ gyaˈ Dio jmeeꜙ hihꜙ, maˊ jähꜘ: “Maˉlaꜙ baˊ.”
17 O sétimo derramou a sua taça pelos ares e saiu do templo uma grande voz do trono, que dizia: Está pronto!
18 Läꜙcha̱hꜘ ja̱ˉ gaꜙjmeeꜘ jeꜚñihꜗ, gaꜙhlëëhꜘ, gaꜙhɨ̱ɨ̱ꜗ ñihꜗ, hiꜙ gaꜙjehꜗ wɨɨꜘ jwërte hwaꜗ, heˉ saꜙ maˉjehꜗ niꜙ ko̱o̱ˉ häˊ ko̱ˉja̱ˉ ji̱i̱hˈ, taˊko̱ˉji̱i̱hˈ tä̱ä̱hˊ dsaˉ jmɨˉgyʉʉꜙ laˉ.
18 Houve, então, relâmpagos, vozes e trovões, assim como um terremoto tão grande como jamais houve desde que há homens na terra.
19 Jeeˊ jwɨɨˉ jʉʉhˉ Babilonia gaꜙlaꜗ hnëˉ nääꜗ, hiꜙ jyohꜘ gaˊ jeeˊ jwɨɨˉ kaahˊ gaꜙsaꜗ gaꜙhlaꜗ goˉte˜. Maꜙraꜙ heˉ gaꜙte̱e̱hˉ baˊ Dio jwɨɨ˜ kihꜗ jwɨɨˉ jʉʉhˉ ja̱ˉ, gaꜙche̱e̱yꜗ nëˊ kihˈ läꜙjëꜙ goˉteˈ heˉ yaˉjë̱ë̱ˈ dsëyꜗ kya̱a̱hˊ.
19 A grande cidade foi dividida em três partes, e as cidades das nações caíram, e Deus lembrou-se da grande Babilônia, para lhe dar de beber o cálice do vinho de sua ira ardente.
20 Gaꜙläꜙjëꜙ hwaꜗ heˉ täähˊ jeeˊ jmɨˉñeehꜚ gaꜙä̱ä̱hꜗ hø̱ø̱ˈ kihꜗ. Läꜙja̱ˉ kaˉlähꜘ gaꜙä̱ä̱hꜗ läꜙjëꜙ mohꜘ.
20 Todas as ilhas fugiram, e montanha alguma foi encontrada.
21 Hiꜙ gaꜙsa̱a̱ꜗ nëˊ kihˈ dsaˉ mɨˈdsëꜗ kaahˊ heˉ hiiˉ maꜙ to̱ꜗlooꜗ kil. Hiꜙ läꜙjë̱ë̱ꜙ dsaˉ chaˉgaˊmiihˉ gaꜙmiꜙkwa̱yhꜗ kihꜗ Dio maˊ gaꜙjëëyꜗ heˉ wɨɨꜘ ja̱ˉ. Jëëhꜘ, ko̱o̱ˉ heˉ ja̱ˉ baˊ maˊ laˈ jʉʉhˉ gaˊ kihˈ jeeˊ läꜙjëꜙ.
21 Grandes pedras de gelo, que podiam pesar um talento, caíram do céu sobre os homens. Os homens amaldiçoaram a Deus por causa do flagelo da saraiva, pois este foi terrível.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Apocalipse 16, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.