2 Coríntios 1
Hmooh hmëë he- ga-jmee Jesucristo; Salmos (CHZNTPS) vs NTLH
1 Jnäꜘ Paaˊ la̱a̱nˈ apóstol kya̱a̱ꜗ Jesucristo läꜙ hyohˉ dsëꜗ Dio. Kya̱a̱hˊ Timotä ø̱ø̱hꜗ jneˊ sɨɨnꜙ kyahꜗ hnähꜘ hi̱ˉ tä̱ä̱hˊ gwahꜙ kihꜗ Dio jwɨɨˉ Corinto läꜙkye̱ˉ kihꜗ läꜙjë̱ë̱ꜙ hi̱ˉ la̱a̱ꜗ kya̱a̱ꜗ Dio hi̱ˉ tä̱ä̱hˊ läꜙka̱a̱ˉ hwaꜗ Acaya.
1 Eu, Paulo, apóstolo de Cristo Jesus pela vontade de Deus, escrevo junto com o nosso irmão Timóteo esta carta à igreja de Deus que está na cidade de Corinto e também a todo o povo de Deus espalhado por toda a província da Acaia.
2 Ngɨɨnˊ kihˈ Dio hi̱ˉ la̱a̱ꜗ Tääˋ jnänˋ hiꜙ ngɨɨnˊ kihˈ Dsaˉjø̱ø̱hˈ jnänˋ Jesucristo, waˊ kwayꜘ heˉ lluꜗ kyahꜗ hnähꜘ, hiꜙ waˊ jmeeyꜘ hiiꜘ tiiˊ kyahˈ hnähꜘ.
2 Que a graça e a paz de Deus, o nosso Pai, e do Senhor Jesus Cristo estejam com vocês!
3 Heˉ baˊ cheˉ llu̱u̱ꜗ Dio, Jmiiˉ Jesucristo Dsaˉjø̱ø̱hˈ jnänˋ, hi̱ˉ la̱a̱ꜗ Tääˋ jnänˋ hi̱ˉ läˉñihꜘ dsëꜗ jneˊ, hiꜙ la̱a̱yꜗ Dio jnänˋ hi̱ˉ jmeeꜙ dsaˉnøhꜗ dsëˉ jneˊ.
3 Louvado seja o Deus e Pai do nosso Senhor Jesus Cristo, o Pai bondoso, o Deus de quem todos recebem ajuda!
4 Maˊ cha̱a̱ˉ jneˊ lliꜘwɨɨꜘ, hi̱ˉ heꜘ jñuuh˜ heˉ tiˉmeehˉ dsëˉ jneˊ. Mahꜗ läꜙja̱ˉ kaˉlähꜘ jneˊ, kwanˊ beꜘ kihꜗ jñahꜘ hi̱ˉ tiˉmeehˉ dsëꜗ läꜙko̱o̱ˉ maˉjmeeꜘ Dio heˉ maˉnøhꜗ dsëˉ jneˊ.
4 Ele nos auxilia em todas as nossas aflições para podermos ajudar os que têm as mesmas aflições que nós temos. E nós damos aos outros a mesma ajuda que recebemos de Deus.
5 Jëëhꜘ, tøøhˊ jneˊ jëënˊ chaˉmiihˉ lliꜘwɨɨꜘ läꜙko̱o̱ˉ gaꜙjëëꜗ Cristo. Hiꜙ ja̱ˉbaˊ läꜙja̱ˉ, taꜙlaꜙ kihꜗ Cristo, tøøhˊ jneˊ jë̱ë̱ˉ dsëˉ jneˊ chaˉmiihˉ.
5 Porque, assim como tomamos parte nos muitos sofrimentos de Cristo, assim também, por meio dele, participamos da sua grande ajuda.
6 Heˉja̱ˉ waˊraˉ gaꜙjëëˊ jnäähꜗ lliꜘwɨɨꜘ, laꜗ lluꜗ kyahꜗ hnähꜘ mahꜗ ja̱ˉ lä̱ä̱hꜘ hnähꜘ. Hiꜙ maˊ jë̱ë̱ˉ dsëˉ jnäähˈ, heˉ ja̱ˉ jmeeꜙ dsaˉnøhꜗ hohꜘ hnähꜘ hiꜙ kwëëh˜ hohꜘ hnähꜘ maˊ jëëhꜘ hnähꜘ heˉ wɨɨꜘ, ja̱ˉbaˊ läꜙko̱o̱ˉ wɨɨꜘ heˉ maˉjëëˊ jnäähꜗ.
6 Se sofremos, é para que vocês recebam ajuda e salvação. Se somos ajudados, então vocês também são e recebem forças para suportar com paciência os mesmos sofrimentos que nós suportamos.
7 Hehꜗ oˉjø̱hꜙ dsëˉ heˉ chaˉ kya̱a̱ꜗ jnäähˈ taꜙlaꜙ kyahꜗ hnähꜘ, saꜙ lla̱a̱ꜙ. Jëëhꜘ, ñeˊ jnäähꜗ läꜙko̱o̱ˉ jëëꜘ jnäähˈ wɨɨꜘ, ja̱ˉbaˊ läꜙja̱ˉ jëëhꜘ hnähꜘ wɨɨꜘ. Hiꜙ ja̱ˉbaˊ läꜙko̱o̱ˉ dsaˉnøhꜗ dsëˉ jnäähˈ, ja̱ˉbaˊ läꜙja̱ˉ dsaˉnøhꜗ hohꜘ hnähꜘ kaˉlähꜘ.
7 Desse modo a esperança que temos em vocês está firme. Pois sabemos que, assim como vocês tomam parte nos nossos sofrimentos, assim também recebem a ajuda que Deus dá.
8 Ø̱ø̱hnꜗ, hnøøˉ jnäähˈ läꜙñehˊ hnähꜘ haˉ ko̱hꜘ wɨɨꜘ saꜙ gaꜙngëëꜘ jnäähˈ hwaꜗ Asia. Maˊ jmeeˉ jnäähˈ hʉʉˊdsëˉ saꜙ maˊ läꜙtä̱ä̱ꜙ jnäähˈ. Läꜙji̱i̱hˈ saꜙ gaꜙläꜙchaꜙ oˉjø̱hꜙ dsëˉ heˉ maˊ lä̱ä̱ꜘ jnäähˈ.
8 Irmãos, queremos que saibam das aflições pelas quais passamos na província da Ásia. Os sofrimentos que suportamos foram tão grandes e tão duros, que já não tínhamos mais esperança de escapar de lá com vida.
9 Maˊ jmeeˉ jnäähˈ hʉʉˊdsëˉ heˉ maˉnaˉju̱u̱ˊ baˊ jnäähꜗ ja̱ˉ. Heˉ ja̱ˉ gaꜙjmääꜘ kya̱a̱ꜗ jnäähˈ mahꜗ saꜙ kye̱ˊ jnäähꜗ oˉjø̱hꜙ dsëˉ kya̱a̱ꜗ hñaaꜗ jnäähˈ. Mahꜗ läꜙja̱ˉ läꜙchaˉ oˉjø̱hꜙ dsëˉ kya̱a̱ꜗ jnäähˈ kihꜗ Dio hi̱ˉ miˉji̱i̱hˋ hi̱ˉ maˉnaˉju̱u̱ˊ.
9 Nós nos sentíamos como condenados à morte. Mas isso aconteceu para que aprendêssemos a confiar não em nós mesmos e sim em Deus, que ressuscita os mortos.
10 Hi̱ˉ heꜘ gaꜙlä̱ä̱ꜗ jnäähˈ, hi̱ˉ heꜘ lä̱ä̱ꜗ jnäähˈ, hiꜙ kye̱ˊ jnäähꜗ oˉjø̱hꜙ dsëˉ kiyhꜗ, läꜙ maˉngooꜗ ja̱ˉbaˊ lä̱ä̱y˜ jnäähˈ maˊ hiiꜘ gooˉ ju̱u̱ꜘ jnäähˈ.
10 Ele nos salvou e continuará a nos salvar desses terríveis perigos de morte. Sim, nós temos posto nele a nossa esperança, na certeza de que ele continuará a nos salvar,
11 Läꜙja̱ˉ jmeeyꜗ cherˊmahꜗ kwahˉ hnähꜘ beꜘ ngɨɨˊ hnähꜘ kya̱a̱hꜗ jnäähˈ kiyhꜗ. Jëëhꜘ cherˊmahꜗ jwë̱ë̱ꜘ ngɨɨꜙ kihꜗ Dio taꜙlaꜙ kya̱a̱ꜗ jnäähˈ, läꜙja̱ˉ kaˉlähꜘ jwë̱ë̱ꜘ kwaꜗ tiˊhmaahˊ kihˈ Dio maˉngëëꜘ maˉjmeeyꜘ heˉ lluꜗ kya̱a̱ꜗ jnäähˈ.
11 enquanto vocês nos ajudam, orando por nós. Assim Deus responderá às muitas orações feitas em nosso favor e nos abençoará; e muitos lhe agradecerão as bênçãos que ele nos dará.
12 Heˉ laˉ baˊ ja̱ˉ heˉ tɨh˜ dsëˉ jnäähˈ, heˉ saꜙ hnɨɨ˜ hʉʉˊdsëˉ kya̱a̱ꜗ jnäähˈ läꜙko̱o̱ˉ gaꜙjmeeˊ jnäähꜗ taꜙ jeeˊ jyohꜘ. Kye̱ˊ jnäähꜗ ko̱o̱ˉ nëëˈ baˊ hʉʉˊdsëˉ heˉ gwaꜘ kihꜗ Dio. Saꜙ gaꜙjmeeˊ jnäähꜗ läꜙko̱o̱ˉ jmeeˉ hi̱ˉ kyʉʉh˜ chaˉmiihˉ. Gaꜙjmeeˊ jnäähꜗ läꜙko̱o̱ˉ lleˋ kihˈ baˊ, kihꜗ heˉ lluꜗ dsëꜗ Dio kya̱a̱hˊ jnäähꜗ. Läꜙja̱ˉ chaˉgaˊmiihˉ lluꜗ gaꜙjmeeˊ jnäähꜗ jeeˊ kyahˈ hnähꜘ.
12 É disto que temos orgulho: a nossa consciência nos afirma que a nossa maneira de viver no mundo, e especialmente em relação a vocês, tem sido dirigida pela franqueza e sinceridade que Deus nos dá e também pelo poder da sua graça e não pela sabedoria humana. Pois escrevemos a vocês somente o que vocês podem ler e entender. Agora vocês nos entendem só em parte, mas espero que cheguem a nos compreender completamente, para que, no Dia do nosso Senhor Jesus , vocês tenham orgulho de nós, como nós temos de vocês.
13 Heˉ maˉsɨɨˊ jnäähꜗ kyahꜗ hnähꜘ, laꜗ kya̱a̱hˊ ko̱o̱ˉ nëëˈ baˊ hʉʉˊdsëˉ. Haˉ ko̱o̱ˉ ji̱i̱hˈ läꜙngëëhꜘ baˊ hnähꜘ jeeˊ hëhꜗ hnähꜘ heˉ maˉsɨɨˊ jnäähꜗ laˉ, ko̱ˉja̱ˉ baˊ laˈ hʉʉˊdsëˉ kya̱a̱ꜗ jnäähˈ. Hiꜙ hnoonꜗ tä̱hꜙ hohꜘ hnähꜘ lluꜗ,
13 — ausente —
14 läꜙko̱hꜘ maˉläˉngëëhꜘ hnähꜘ miihˉ haˉ läꜙ leꜘ jnänˋ waˊraˉ gaꜙtëꜘ jeeˊ jä̱hꜘ Jesús Dsaˉjø̱ø̱hˈ jnänˋ. Jëëhꜘ ja̱ˉbaˊ läꜙko̱o̱ˉ läꜙcha̱a̱ˉ jnäähˈ lluꜗ kwa̱a̱t˜ kyahꜗ hnähꜘ, ja̱ˉbaˊ läꜙja̱ˉ läꜙcha̱a̱hˉ hnähꜘ lluꜗ kwa̱a̱t˜ kya̱a̱ꜗ jnäähˈ jmɨɨˊ ja̱ˉ.
14 — ausente —
15 Maꜙraꜙ juˈdsooꜘ läꜙja̱ˉ leꜘ jnänˋ. Maˊ jmeenˋ hʉʉˊdsëˉ maˊ nɨɨnˋ toˉnëˊ taꜙ jeeˊ tä̱ä̱hˊ hnähꜘ. Hiꜙ läꜙja̱ˉ kaˉlähꜘ taꜙlaꜙ heˉ maˊ jä̱hnꜘ maˊ naˊjë̱ë̱nꜙ hnähꜘ mahꜗ tëꜗ to̱ꜗ ji̱i̱h˜ läꜙcha̱a̱hˉ hnähꜘ lluꜗ.
15 Eu estava tão certo de tudo isso, que no início fiz planos para ir visitar vocês a fim de que vocês pudessem ser abençoados mais uma vez.
16 Jeeˊ tä̱ä̱hˊ hnähꜘ naˉ maˊ nɨɨnˋ taꜙ Macedonia. Hiꜙ Macedonia ja̱ˉ, maˊ jä̱hnꜘ kaˉlähꜘ taꜙ jeeˊ tä̱ä̱hˊ hnähꜘ. Hiꜙ kya̱a̱hˊ beꜘ kyahꜗ hnähꜘ maˊ nɨɨnˋ taꜙ Judea.
16 De fato, eu estava pensando em visitá-los na minha ida para a província da Macedônia e também na volta, a fim de conseguir ajuda para a minha viagem à Judeia.
17 Läꜙko̱o̱ˉ maˊ gaꜙjmeenꜗ hʉʉˊdsëˉ läꜙja̱ˉ, ja̱ꜙ heˉ koonꜙ. O ¿cheˊ la̱a̱hꜘ hnähꜘ gaꜙjmeenꜗ hʉʉˊdsëˉ läꜙko̱o̱ˉ ja̱a̱ˉ hi̱ˉ taˉju̱u̱ˈ hi̱ˉ jähꜘ “ja̱a̱hˉ” mahꜗ ja̱ˉgaˊ jäyhꜙ “ja̱hꜙha̱ˈ”?
17 Será que fui irresponsável quando resolvi fazer isso? Será que, ao fazer os meus planos, penso somente nos meus próprios interesses e por isso digo “sim, sim” e “não, não” ao mesmo tempo?
18 Miˉteꜗ baˊ Dio juuˈ kihꜗ. Ja̱ˉbaˊ läꜙja̱ˉ jnäähˈ kaˉlähꜘ. Saꜙ jähˊ jnäähꜗ “ja̱a̱hˉ” mahꜗ ja̱ˉgaˊ jähˉ jnäähˈ “ja̱hꜙha̱ˈ”.
18 Em nome de Deus, que é verdadeiro, o que prometi a vocês não foi um “sim” e um “não” ao mesmo tempo.
19 Hiꜙ läꜙja̱ˉ kaˉlähꜘ juuˈ kihꜗ Jesucristo Jo̱o̱ꜘ Dio heˉ gaꜙkwaˊ jnäähꜗ jeeˊ kyahˈ hnähꜘ, kya̱a̱hˊ Silvano hiꜙ kya̱a̱hˊ Timotä, saꜙ maˊ laˈ “ja̱a̱hˉ, ja̱hꜙha̱ˈ”, ko̱o̱ˉ “ja̱a̱hˉ” baˊ maˊ laˈ, jëëhꜘ saꜙ taˉju̱u̱yˈ.
19 Pois Jesus Cristo, o Filho de Deus, que foi anunciado entre vocês por Silas, por Timóteo e por mim mesmo, não é “sim” e “não” ao mesmo tempo. Pelo contrário, ele é o “sim” de Deus
20 Jëëhꜘ gaꜙläꜙjëꜙ heˉ gaꜙbä̱ä̱hˉ Dio hñiiꜘ jmeeyꜗ taꜙlaꜙ kihꜗ jo̱o̱yꜘ, ko̱o̱ˉ “ja̱a̱hˉ” baˊ laˈ. Maꜙraꜙ heˉ miˉteyꜗ baˊ juuˈ kiyhꜗ. Heˉja̱ˉ baˊ ja̱ˉ, taꜙlaꜙ kihꜗ Cristo jähˉ jneˊ “Waˊ laˈ läꜙja̱ˉ” mahꜗ jmeenˊ jʉʉhˉ kihꜗ Dio jnänˋ.
20 porque é o “sim” de todas as promessas de Deus. Por isso dizemos “ amém ”, por meio de Jesus Cristo, para a glória de Deus.
21 Dio baˊ hi̱ˉ jmeeꜙ heˉ tøøhˊ jneˊ ko̱o̱ˉ hwehˉ kya̱a̱hˊ Cristo hiꜙ gaꜙlle̱e̱yhˉ jneˊ mahꜗ le̱e̱ꜘ jneˊ kya̱a̱yˈ.
21 Pois é o próprio Deus que nos dá, a nós e a vocês, a certeza de que estamos unidos com Cristo. E foi Deus quem nos separou para si mesmo.
22 Gaꜙtooyhˉ Jmɨˉlleꜘ Naˉjngɨɨˈ kiyhꜗ nehꜙ tuhˉdsëˉ jneˊ, läꜙko̱o̱ˉ heˉ gaꜙjmä̱ä̱yꜗ jneˊ le̱e̱˜. Heˉja̱ˉ ñeˊ jneˊ hñahꜙ gaˊ jneˊ taꜙ chaˊnëˊ.
22 Como dono ele pôs a sua marca em nós e colocou no nosso coração o Espírito Santo, que é a garantia das coisas que ele guarda para nós.
23 Ñeˊ baˊ Dio heˉ saꜙ gaˊ maˉñeenˊ jwɨɨˉ Corinto jeeˊ tä̱ä̱hˊ hnähꜘ naˉ kihꜗ heˉ gaꜙläꜙñihꜘ dsënꜙ kyahꜗ hnähꜘ.
23 Eu chamo Deus como minha testemunha; ele conhece o meu coração. A fim de evitar aborrecimentos para vocês, resolvi não ir até Corinto.
24 Ja̱ꜙ heˉ hnøøˉ jnäähˈ jmeeˊ jnäähꜗ madaꜚ kyahꜗ hnähꜘ jeeˊ hnäähnˊ Dio. Heˉ hnøøˉ jnäähˈ jmeeˊ jnäähꜗ beꜘ kyahꜗ hnähꜘ baˊ ja̱ˉ, mahꜗ jë̱ë̱ꜘ hohꜘ hnähꜘ. Jëëhꜘ, kihꜗ heˉ maˉhe̱e̱hˋ hnähꜘ kihꜗ Dio, heˉja̱ˉ maˉtä̱ä̱hˊ hnähꜘ ko̱o̱ˉ hwehˉ.
24 Não estamos querendo mandar na sua fé, pois vocês estão firmes na fé. Pelo contrário, queremos trabalhar com vocês para que vocês sejam mais felizes ainda.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 2 Coríntios 1, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.