2 Coríntios 12

Hmooh hmëë he- ga-jmee Jesucristo; Salmos (CHZNTPS) vs ARIB

Sair da comparação
ARIB Almeida Revisada Imprensa Bíblica
1 Saꜙ jmääꜗ taˊ heˉ jmä̱ä̱nꜙ hñiinꜙ jø̱ø̱hˈ. Pero maꜙraꜙ heˉ hlëëhnˊ kihˈ ko̱o̱ˉ heˉ gaꜙhë̱ë̱ꜘ mɨˈnënꜙ heˉ gaꜙmiꜙjnääˉ Dsaˉjø̱ø̱hˈ jnänˋ.
1 É necessário gloriar-me, embora não convenha; mas passarei a visões e revelações do Senhor.
2 Kyu̱u̱nꜙ ja̱a̱ˉ ø̱ø̱hꜗ jneˊ hi̱ˉ gaꜙtëëˉ Dio läꜙ gaꜙtëꜘ hnëˉ jwë̱ë̱ꜗ kihꜗ gyʉʉhˈ jmɨˉgyʉʉꜙ maˉhyaˉ gyaꜙkye̱ꜘ ji̱ˉñeˉ. Saꜙ manꜙ haˉ läꜙ gaꜙjä̱ä̱ꜗ dsihꜘ, cheˊ läꜙ maˉnaˉhñaayˈ o cheˊ kya̱a̱hˊ maꜙlaꜙ jmɨˉlleꜘ kiyhꜗ. Hñiiꜘ baˊ Dio ñeˉ haˉ läꜙ gaꜙlaꜗ.
2 Conheço um homem em Cristo que há catorze anos {se no corpo não sei, se fora do corpo não sei; Deus o sabe} foi arrebatado até o terceiro céu.
3 Kyu̱u̱ꜙ baˊ jnäꜘ dsaˉ heꜘ. Saꜙ manꜙ haˉ läꜙ ngooyꜗ, cheˊ läꜙ maˉnaˉhñaayˈ o cheˊ kya̱a̱hˊ maꜙlaꜙ jmɨˉlleꜘ kiyhꜗ. Hñiiꜘ baˊ Dio ñeˉ.
3 Sim, conheço o tal homem {se no corpo, se fora do corpo, não sei: Deus o sabe},
4 Gaꜙjä̱ä̱ꜗ dsihꜘ ko̱o̱ˉ jeeˊ jnäꜘ naˊhñaahꜗ. Jeeˊ ja̱ˉ gaꜙnuuyꜘ gaꜙhlëëhꜘ juuˈ heˉ saꜙ leꜘ hlëëhˊ jneˊ hiꜙ saꜙ cha̱a̱ˉ niꜙ ja̱a̱ˉ hi̱ˉ naˉngëˈ jwëꜗ hlëëhꜗ.
4 que foi arrebatado ao paraíso, e ouviu palavras inefáveis, as quais não é lícito ao homem referir.
5 Kihꜗ dsaˉ läꜙja̱ˉ, leꜘ baˊ jmä̱ä̱ꜚ jnihꜘ jø̱ø̱hˈ, pero saꜙ jmä̱ä̱nꜙ hñiinꜙ jø̱ø̱hˈ. Kihꜗ heˉ miˉjnääꜙ heˉ saꜙ chaˉ beꜘ kinꜙ, maꜙlaꜙ kihꜗ heˉ naˉ baˊ jmä̱ä̱nꜙ hñiinꜙ jø̱ø̱hˈ.
5 Desse tal me gloriarei, mas de mim mesmo não me gloriarei, senão nas minhas fraquezas.
6 Cherˊmahꜗ hnoonꜗ jmä̱ä̱nꜚ hñiinꜙ jø̱ø̱hˈ, ja̱ꜙ heˉ ngaahnˊ ja̱ˉ, jëëhꜘ hlëëhnˊ juˈdsooꜘ baˊ. Pero saꜙ jmeenˋ läꜙja̱ˉ mahꜗ niꜙ ja̱a̱ˉ saꜙ jmeeꜗ hʉʉˊdsëˉ, jø̱ø̱hˈ gaˊ jnäꜘ läꜙko̱o̱ˉ jëëy˜ jmeenꜙ o läꜙko̱o̱ˉ nuuyˉ hlëëhnˊ.
6 Pois, se quiser gloriar-me, não serei insensato, porque direi a verdade;
7 Heˉja̱ˉ jaꜗ nëˊ jmɨˉngoꜗ kinꜙ heˉ jmeeꜙ jwɨɨhˋ. Laꜗ läꜙko̱o̱ˉ to̱o̱ꜘ heˉ jaꜗ madaꜚ kihꜗ Tanaˊ mahꜗ heehꜗ jnäꜘ wɨɨꜘ. Heˉ ja̱ˉ jmääꜗ kinꜙ mahꜗ saꜙ jmä̱ä̱nꜙ hñiinꜙ jø̱ø̱hˈ, läꜙlluꜗ heˉ gaꜙjëënꜗ ko̱o̱ˉ heˉ laꜗ naˊhñaahꜗ heˉ saꜙ maˉjëënꜗ ji̱hˊko̱hꜘ.
7 E, para que me não exaltasse demais pela excelência das revelações, foi-me dado um espinho na carne, a saber, um mensageiro de Satanás para me esbofetear, a fim de que eu não me exalte demais;
8 Hnëˉ ji̱i̱h˜ gaꜙchu̱u̱nꜗ kya̱a̱hˊ Dio mahꜗ jñuuyhꜗ heˉ jmeeꜙ jwɨɨhˋ kinꜙ.
8 acerca do qual três vezes roguei ao Senhor que o afastasse de mim;
9 Pero läꜙlaˉ baˊ gaꜙje̱e̱hˉ Dio juuˈ kinꜙ: “Maˉle̱e̱ꜙ baˊ kyahˈ heˉ lluꜗ dsënꜙ kya̱a̱hˊ hneˉ. Jëëhꜘ chaˉgaˊmiihˉ läꜙjnäꜘ beꜘ kinꜙ kya̱a̱hˊ dsaˉ hi̱ˉ saꜙ chaˉ beꜘ kihꜗ”, gaꜙjäyhꜘ. Heˉja̱ˉ läꜙka̱a̱ˉ tuhˉdsënꜙ jmä̱ä̱nꜚ hñiinꜙ jø̱ø̱hˈ kihꜗ heˉ saꜙ chaˉ beꜘ kinꜙ mahꜗ jä̱ꜗ nëˊ kinꜙ beꜘ kihꜗ Cristo.
9 e ele me disse: A minha graça te basta, porque o meu poder se aperfeiçoa na fraqueza. Por isso, de boa vontade antes me gloriarei nas minhas fraquezas, a fim de que repouse sobre mim o poder de Cristo.
10 Kihꜗ heˉja̱ˉ, cha̱a̱nˉ lluꜗ läꜙ maˊ saꜙ chaˉ beꜘ kinꜙ, maˊ hlëëyhꜙ wɨɨꜘ kinꜙ, maˊ llaˉkya̱a̱nꜗ, maˊ jmeehꜙ dsaˉ jnäꜘ, maˊ jëën˜ wɨɨꜘ kwa̱a̱t˜ kihꜗ Cristo. Jëëhꜘ läꜙ maˊ saꜙ be̱e̱nꜘ, maˊja̱ˉ chaˉ beꜘ kinꜙ.
10 Pelo que sinto prazer nas fraquezas, nas injúrias, nas necessidades, nas perseguições, nas angústias por amor de Cristo. Porque quando estou fraco, então é que sou forte.
11 Dsë̱ë̱h˜ hnähꜘ dsooˊ heˉ gaꜙjmeenꜗ läꜙko̱o̱ˉ ja̱a̱ˉ hi̱ˉ saꜙ chaˉ hʉʉˊdsëˉ kihꜗ, jeeˊ gaꜙjmä̱ä̱nꜙ hñiinꜙ jø̱ø̱hˈ. Hnähꜘ baˊ gaꜙtë̱ë̱hꜘ hnähꜘ maˊ hlëëhˊ hnähꜘ lluꜗ kinꜙ. Jëëhꜘ hi̱ˉ jähꜘ la̱a̱ꜗ apóstole ka̱a̱hˊ saꜙ kye̱e̱ꜘ gaˊ hi̱ˉ heꜘ läꜙko̱hꜘ gaˊ jnäꜘ, maꜙkeꜙ saꜙ chaˉ la̱a̱nꜗ niꜙ miihˉ.
11 Tornei-me insensato; vós a isso me obrigastes; porque eu devia ser louvado por vós, visto que em nada fui inferior aos demais excelentes apóstolos, ainda que nada sou.
12 Kihꜗ heˉ jø̱hˉ dsënꜙ baˊ gaꜙjmeenꜗ läꜙjëꜙ heˉ laˉ. Gaꜙjmeenꜗ chaˉmiihˉ lii˜, gaꜙjmeenꜗ heˉ jʉhˉga̱a̱ˉ, gaꜙjmeenꜗ heˉ dsa̱a̱˜ dsëꜗ dsaˉ jeeˊ kyahˈ hnähꜘ. Läꜙja̱ˉ gaꜙmiꜙjnäänˈ maꜙraꜙ heˉ la̱a̱nꜗ apóstol.
12 Os sinais do meu apostolado foram, de fato, operados entre vós com toda a paciência, por sinais, prodígios e milagres.
13 Ko̱o̱ˉ baˊ heˉ gaꜙjmeenꜗ taꜙ jeeˊ jyohꜘ jeeˊ tä̱ä̱hˊ ø̱ø̱hꜗ jneˊ, heˉ ja̱ˉ saꜙ gaꜙjmeenꜗ kyahꜗ hnähꜘ. Gaꜙngɨɨnˋ kiyhˈ heˉ maˊ jmeeꜙ biiꜗ kinꜙ. ¿Cheˊ kihꜗ heˉja̱ˉ, la̱a̱hꜘ hnähꜘ saꜙ ta̱a̱hnꜙ hnähꜘ taˊ? Jmeeˊ hnähꜘ jø̱hˉ hohꜘ kihꜗ heˉ saꜙ gaꜙngɨɨnˋ kyahˈ hnähꜘ kaˉlähꜘ.
13 Pois, em que fostes feitos inferiores às outras igrejas, a não ser nisto, que eu mesmo vos não fui pesado? Perdoai-me esta injustiça.
14 Jeeˊ laˉ tëˉ hnëˉ ji̱i̱h˜ heˉ maˉnaˊllu̱u̱nˋ naˊjë̱ë̱nꜙ hnähꜘ. Niꜙ läꜙja̱ˉ saꜙ ngɨɨnˊ kyahˈ hnähꜘ heˉ jmeeꜙ biiꜗ kinꜙ. Saꜙ naˊhnøøhnˈ heˉ chaˉ kyahꜗ hnähꜘ. Hnoonꜗ he̱e̱hˊ hnähꜘ jnäꜘ baˊ. Jëëhꜘ, ja̱ꜙ heꜘ chihˉ hi̱ˉ gaꜙtë̱ë̱ꜘ jʉhˊlä̱ä̱hꜗ heˉ hnøøꜗ kihꜗ choˈjmiiˉ. Choˈjmiiˉ chihˉ baˊ hi̱ˉ gaꜙtë̱ë̱ꜘ jʉhˊlä̱ä̱hꜗ heˉ hnøøꜗ kihꜗ chihˉ kya̱a̱ꜗ. Läꜙja̱ˉ laꜗ kinꜙ kya̱a̱hˊ hnähꜘ kaˉlähꜘ.
14 Eis que pela terceira vez estou pronto a ir ter convosco, e não vos serei pesado, porque não busco o que é vosso, mas sim a vós; pois não são os filhos que devem entesourar para os pais, mas os pais para os filhos.
15 Läꜙka̱a̱ˉ tuhˉdsënꜙ miˊllanꜗ läꜙjëꜙ heˉ chaˉ kinꜙ läꜙji̱i̱hˈ kwa̱a̱nꜚ hñiinꜙ ju̱u̱nꜘ kwa̱a̱t˜ kyahꜗ hnähꜘ. Maꜙkeꜙ chaˉgaˊmiihˉ hnaanꜙ hnähꜘ ko̱o̱ˉ häˊ ko̱o̱ˉ häˊ. Pero hnähꜘ, miihˉ goˉte˜ baˊ hnaahꜙ jnäꜘ.
15 Eu de muito boa vontade gastarei, e me deixarei gastar pelas vossas almas. Se mais abundantemente vos amo, serei menos amado?
16 Läꜙja̱ˉ gaꜙlaꜗ, saꜙ gaꜙllanꜗ llehˊ hnähꜘ kihꜗ heˉ maˊ jmeeꜙ biiꜗ kinꜙ. Pero ko̱ˉlla̱a̱ˊ dsaˉ jähꜘ, kya̱a̱hˊ ma̱y˜ baˊ, gaꜙjmeenꜗ gaꜙta̱hꜘ hnähꜘ nehꜙ saˊläꜘ. ¿Cheˊ jwaꜚ gaꜙjmeenꜗ läꜙja̱ˉ mahꜗ gaꜙmiꜙga̱a̱nˈ hnähꜘ?
16 Mas seja assim; eu não vos fui pesado; mas, sendo astuto, vos tomei com dolo.
17 Saꜙ gaꜙmiꜙga̱a̱nˈ hnähꜘ läꜙ maˊ gaꜙche̱e̱nꜙ ø̱ø̱hꜗ jneˊ jeeˊ tä̱ä̱hˊ hnähꜘ.
17 Porventura vos explorei por algum daqueles que vos enviei?
18 Gaꜙchu̱u̱nꜗ kya̱a̱hˊ Tito mahꜗ dsooyꜗ jeeˊ tä̱ä̱hˊ hnähꜘ hiꜙ gaꜙche̱e̱nꜙ gaˊ ja̱a̱ˉ ø̱ø̱hꜗ jneˊ kya̱a̱yhˊ. Hiꜙ niꜙ miihˉ saꜙ gaꜙmiꜙga̱a̱ˉ Tito hnähꜘ. Jëëhꜘ, ko̱o̱ˉ nëëˈ baˊ hʉʉˊdsëˉ kye̱ˊ jnäähꜗ. Ja̱ˉbaˊ läꜙko̱o̱ˉ jmeeꜙ jnäꜘ, jmeeꜙ Tito kaˉlähꜘ.
18 Exortei a Tito, e enviei com ele o irmão. Porventura Tito vos explorou? Não andamos porventura no mesmo espírito? Não seguimos as mesmas pegadas?
19 Taꜙ waˊ la̱a̱hꜘ hnähꜘ heˉ hnøøˉ jnäähˈ hwë̱ë̱ꜙ jnäähˈ lluꜗ chaˊnëhˊ hnähꜘ. Niꜙ miihˉ saꜙ laꜗ läꜙja̱ˉ. Ñeˉ baˊ Dio heˉ hlëëhˊ jnäähꜗ läꜙko̱o̱ˉ lleˋ kihˈ hi̱ˉ la̱a̱ꜗ kya̱a̱ꜗ Cristo. Ø̱ø̱hnꜗ hi̱ˉ hnaanꜙ chaˉmiihˉ, läꜙjëꜙ juuˈ heˉ sɨɨˉ jnäähˈ laˉ, heˉ lluꜗ kyahꜗ hnähꜘ mahꜗ kwaꜗ beꜘ kyahꜗ hnähꜘ goˊnäähˈ hnähꜘ taꜙ chaˊnëˊ.
19 Há muito, de certo, pensais que nos estamos desculpando convosco. Perante Deus, falamos em Cristo, e tudo isto, amados, é para vossa edificação.
20 Gohnꜙ miihˉ waˊraˉ gaꜙlloonꜗ jeeˊ tä̱ä̱hˊ hnähꜘ, jë̱ë̱nꜚ hnähꜘ jmeehˉ hnähꜘ heˉ saꜙ tɨh˜ dsënꜙ. Hiꜙ läꜙja̱ˉ hnähꜘ kaˉlähꜘ jëëhˈ hnähꜘ jmeenˋ heˉ saꜙ tɨh˜ hohꜘ hnähꜘ. Läꜙja̱ˉ leꜘ cherˊmahꜗ gaꜙjë̱ë̱nꜙ hnähꜘ tiˉhneeꜙ hnähꜘ, wɨɨꜘ hohꜘ hnähꜘ, hä̱ä̱ˈ hnähꜘ, jmeehˉ hnähꜘ jñahꜘ nääꜗ, hlëëhˊ hnähꜘ wɨɨꜘ kihꜗ dsaꜙ, koohꜘ hnähꜘ juuˈ jwɨɨˋ, jmä̱ä̱ꜙ hnähꜘ hñaahꜗ ka̱a̱hˊ, jmeehˉ hnähꜘ waˊ laˈ chaˉ laꜗ.
20 Porque temo que, quando chegar, não vos ache quais eu vos quero, e que eu seja achado por vós qual não me quereis; que de algum modo haja contendas, invejas, iras, porfias, detrações, mexericos, orgulhos, tumultos;
21 Kye̱nˊ miihˉ hʉʉˊdsëˉ waˊraˉ gaꜙlloonꜗ kaˉlähꜘ jeeˊ tä̱ä̱hˊ hnähꜘ, haˉ gaˉ cheˉ gaꜙjmeeꜘ Dio gaꜙjä̱nꜗ oˉhihꜙ kwa̱a̱t˜ kyahꜗ hnähꜘ. Läꜙji̱i̱hˈ jäꜙ hoohnˊ, cherˊmahꜗ jwë̱ë̱ꜘ hnähꜘ tä̱ä̱hˊ hnähꜘ jmeehˉ hnähꜘ dsoˊkyeˉ hiꜙ saꜙ maˉbehꜗ hnähꜘ läꜙjëꜙ heˉ miˉsohꜘ tuhˉhohꜘ hnähꜘ, hiꜙ läꜙ maˉka̱a̱hꜙ baˊ hnähꜘ waˊ hi̱ˉ chaˉ hi̱ˉ, hiꜙ jmeehˉ hnähꜘ heˉ laꜗ oˉhihꜙ heˉ maˊ jmeehˉ hnähꜘ jä̱ä̱ꜗ.
21 e que, quando for outra vez, o meu Deus me humilhe perante vós, e chore eu sobre muitos daqueles que dantes pecaram, e ainda não se arrependeram da impureza, prostituição e lascívia que cometeram.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 2 Coríntios 12, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.