Atos 22
The New Testament in the Buli language (Ghana) (BWU) vs NTLH
1 Pɔɔl yaa piilim wa biika ayen, “M suaata ale m koba, ni lak tue wom mi ale za ni niŋ ayen m biisi a vari m dek a basi dii la.”
1 — Meus senhores, irmãos e pais, escutem o que eu vou dizer a vocês em minha defesa!
2 Ba ale wom ale wa a biisi ale ba dek biika Yiburu la, ba yaa ŋmasi goori nna chorototo ale ge ate Pɔɔl a biisi a cheŋ a weeni ayen,
2 Quando o ouviram falar em hebraico , eles ficaram mais quietos ainda. Então Paulo disse:
3 “Mi ka Juu. Ba biak mu ka Taasus tɛŋka kaai ale bo Silisiya po la. Alege mi chim ka Jerusalem dela a yaa chim sagrɔ waai ate ba a wi ayen Gamaliil la sukuuri biik. M zamsi ka ku ale a fe dii ayen mi a zuli nalimnyiini abe mi a va nalimnyiini Juuma Sinsaŋŋa ŋaai ate ti kokpieŋsaŋa a sak ti la. Mi be jam pa m dek kama nalimnyiini a te Naawen ase nama meena baai ale bo dela jinla a pa ni dek nalimnyiini a te wa dii la.
3 — Eu sou judeu, nascido em Tarso, na região da Cilícia, mas fui criado aqui em Jerusalém como aluno de Gamaliel. Fui educado muito rigorosamente dentro da lei dos nossos antepassados. Eu era muito dedicado a Deus, como todos vocês aqui também são.
4 Mi namsi baai ale a va Yeezu la ka nna yegayega a poom jam a bobi ba gela nidɔaba ale nipooba ta ba ga a lik, ale a ko ba gela me.
4 Persegui os que seguiam este Caminho e fiz com que alguns fossem condenados à morte. Prendi homens e mulheres e os joguei na cadeia.
5 Ni dan bek Juuma Puusika Yenni kpagi kpeeni ale kpaŋŋa meena, ba a le siak ayen mi ale a biisi dii la ka wensie. M jam tuesi gbaŋsa ba jigi ate ba ŋmarisi a te ti mabisa Juuma me baai ale bo Damasikus tɛŋka la ayen mi cheŋ dula a ga yik baai ale a va Yeezu la a pa choroma bobi ba a ta jam Jerusalem ate ba nya waalika.
5 O Grande Sacerdote e todo o Conselho Superior podem provar que estou dizendo a verdade, pois eu recebi cartas deles, escritas para os irmãos judeus que moram em Damasco. E fui até lá para prender os seguidores deste Caminho e trazê-los presos com correntes a Jerusalém, a fim de serem castigados.
6 “Ase mi ale jam bo siuku po a cheŋ a yaa jam mɔata Damasikus tɛŋka la, wenbinni jam bo ka wein zuk sunsuŋ ate wenŋmazuk a yaa deri nyagsi nna yegayega a gilim mu.
6 E Paulo continuou: — Eu estava viajando, já perto de Damasco, e era mais ou menos meio-dia. De repente, uma forte luz que vinha do céu brilhou em volta de mim.
7 Mi yaa lo tɛŋ a wom ate lueluk a weeni mi ayen, ‘Sɔɔl, Sɔɔl, ka boa ate fi a namsi mu nna?’
7 Eu caí no chão e ouvi uma voz que me dizia: “Saulo, Saulo, por que você me persegue?”
8 Ate mi yaa bek wa ayen, ‘Ka wana, m Nyɔnɔ?’ Lueluku yaa tulisi ayen, ‘Ka mi, Yeezu, Nazaret denowa ate fi a namsi dila.’
8 — Então eu perguntei: “Quem é o senhor?”
9 Nidɔa baai ale jam maa va mi a cheŋ la, a jam nya nyagsika kama alege ba an jam wom lueluku ale jam a biisi dii ale mi la.
9 — Os homens que viajavam comigo viram a luz, porém não ouviram a voz de quem falava comigo.
10 Mi yaa bek ayen, ‘Mi le nyɛ ka se m Nyɔnɔ?’ ate Nyɔnɔwa yaa weeni ayen, ‘Yiri cheŋ Damasikus. Dula jigini fi le wom Naawen ale a poli ayen fi nyɛ dii a te wa la.’
10 Eu perguntei: “Senhor, o que devo fazer?” — E o Senhor respondeu:
11 Nyagsi kaai ale jam nyagsi la, a jam basi kama ate m deri yi. M vaanchaama baai ale jam maa va mu la, a yaa yik m nisima a ta mu cheŋ Damasikus yɔgla.
11 — Aquela luz brilhante tinha me deixado cego. Por isso os meus companheiros me pegaram pela mão e me levaram até Damasco.
12 “Nuru ale jam bo Damasikus. Wa yoi ale Ananaiyas. Wa jam ka waai ale a yaali wensiuk wie vaka nna yegayega la. Wa jam a zuli Juuma Sinsaŋŋa kama. Juuma meena ale jam bo dula la a jam a te wa zula ka nna yegayega.
12 Havia ali um homem chamado Ananias. Ele era religioso, obedecia à nossa Lei , e todos os judeus que moravam em Damasco o respeitavam.
13 Wala yaa jam mi jigi a zaani m tɛŋ a yaa weeni mu ayen, ‘M suok Sɔɔl, lagi fi ninaŋa.’ Wa ale ga weeni dila la, mi yaa deri lagri ŋa a yaa nya wa
13 Esse homem veio me procurar, chegou perto de mim e disse: “Irmão Saulo, veja de novo!” — No mesmo instante comecei a ver de novo e olhei para ele.
14 ate wa deri weeni mi ayen, ‘Ti kokpieŋsaŋa Naawenni ale lueri fu ayen fi seba wa ale a yaali dii la, abe fi nya wayɔrisima Tomteerɔwa, abe fi wom wa dek lueluku.
14 Então ele disse: “Saulo, o Deus dos nossos antepassados escolheu você para conhecer a vontade dele, para ver o seu Bom Servo e para ouvir o Servo falar com você pessoalmente.
15 Boan nyiŋŋa, fi ale chim wa seero a weeni waai meena fi ale nya ale wom dii la.
15 Pois você será testemunha dele para dizer a todos aquilo que você tem visto e ouvido.
16 Fi be ŋman a limsi ka boa jaab yɔgyɔgla de? Yiri, a tuesi soka abe fi puusi a wi wa yonni ate wa sugri fi wabaataŋa a basi.’ ”
16 E agora não espere mais. Levante-se, peça a ajuda do Senhor e seja batizado, e os seus pecados serão perdoados.”
17 Pɔɔl yaa ŋman biisi a cheŋ a weeni ayen, “Mi yaa pilim ŋman cheŋ Jerusalem. Da yeŋ ate mi yaa jam Juuma Puusika Yenni po a puusi Naawen. Diipo ate mi jam boro a puusi la, ku yaa nyɛ mi jigi nna ase goadaasima la
17 E Paulo terminou, dizendo: — Então eu voltei para Jerusalém. Quando estava orando no Templo, tive uma visão.
18 ate mi nya Nyɔnɔwa ate wa yaa weeni mi ayen, ‘Nyɛ nwuli basi Jerusalem yɔgyɔgla de dii nyiŋ la nuruma dela jigini a kan siak fi ale a biisi dii a magsi chaab ale mi la.’
18 Vi o Senhor, e ele me disse: “Saia depressa de Jerusalém porque as pessoas daqui não aceitarão o que você vai dizer a meu respeito.”
19 Mi yaa weeni ayen, ‘M Nyɔnɔwa, ba seba chak kama ayen ka mi ale cheŋ tama tuka yeeŋa po a yik baai ale ta siaka ale fi la a nak ale a lik ba me.
19 — Eu respondi: “Senhor, eles sabem muito bem que eu ia às sinagogas , e prendia os que criam em ti, e batia neles.
20 Ba ale jam yik Sitiven a ko ayen wa ale jam a sak nuruba fi wieŋa nyiŋ la, ka mi dek abe ale jam maa boro a siak ayen ba ko wa. Be ka mi ale jam a nya baai ale ko wa la kasaautaŋa zuk.’
20 Quando estavam matando Estêvão, que falava a respeito de ti, ó Senhor, eu estava ali, concordando com aquele crime. E até tomei conta das capas dos assassinos dele.”
21 Nyɔnɔwa yaa weeni mi ayen, ‘Cheŋ boan nyiŋŋa m le basi ate fi cheŋ nna niŋniŋa baai ale kan daa Juuma la jigi.’ ”
21 — Aí o Senhor disse: “Vá, pois eu vou enviá-lo para bem longe; vou enviá-lo aos não judeus.”
22 Nuruma jam goori kama a wom wa ale biisi dii la, ale ge wa ale ga weeni Nyɔnɔwa nna la, wa yaa weeni wa ayen, wa cheŋ nuru baai ale kan daa Juuba jigi la, ba yaa kaari nna yegayega ate ku jueli wein a weeni ayen, “Ku an magsi ayen nuruwa de choa a poom maa bo tɛŋzuk de, ni ko wa.”
22 A multidão ficou ouvindo Paulo até que ele disse isso, mas aí eles começaram a gritar com toda a força: — Matem esse homem! — Ele não merece viver!
23 Ba yaa jam a kaari a yik ba gattaŋa a kpaanti ale ŋari tintanta a yuk a basi wenzuk.
23 Eles gritavam, sacudiam as capas no ar e jogavam poeira para cima.
24 Aroom sojima kpagi kpeeni a yaa weeni wa nuruma ayen ba ta Pɔɔl a ga jo sojima yenni po, a miiri wa ate wa weeni a sak ba jaab buui nyiŋ ale soa ate Juuma a kaari ayen ba kan yaali wa la.
24 Então o comandante mandou que os seus soldados levassem Paulo para dentro da fortaleza. Mandou também que o chicoteassem para que ele contasse por que a multidão estava gritando contra ele.
25 Ba ale yik wa a bobi zaani ayen ba miiri wa la, Pɔɔl yaa bek soji kpagi dii ale jam za dula la ayen, “Ku va Aroom tɛŋka sinsaŋŋa ate ni yik nuru waai ale ka Aroom deno la ayen ni miiri alege kan ta wa a cheŋ biisa dɔkku a weeni wari dii ate nuruwa kaasi la?”
25 Porém, quando o estavam amarrando para chicoteá-lo, Paulo perguntou ao oficial romano que estava perto dele: — Será que vocês têm o direito de chicotear um cidadão romano, especialmente um que não foi condenado por nenhum crime?
26 Soji kpagini ale wom nna la, wa yaa ga bek Sojima kpagi kpeeni ayen, “Fi a nyɛ ka boan dila? Fi ze ayen nuruwa de ka Aroom deno?”
26 Quando o oficial ouviu isso, foi falar com o comandante e disse: — O que é que o senhor vai fazer? Aquele homem é cidadão romano!
27 Kpagi kpeeni yaa cheŋ Pɔɔl jigi a ga bek wa ayen, “Weeni a sak mu, fi ka Aroom deno?”
27 Então o comandante foi falar com Paulo e perguntou: — Me diga uma coisa: você é mesmo cidadão romano? — Sou! — respondeu Paulo.
28 Kpagi kpeeni yaa weeni ayen, “Mi tuni ka ligra nna yegayega ale ge a chim Aroom deno.”
28 Aí o comandante disse: — Eu também sou, e isso me custou muito dinheiro. Paulo respondeu: — Pois eu sou cidadão romano de nascimento.
29 Nuru baai ale jam gomsi ayen ba miiri Pɔɔl la ale wom nna la, a yaa pilim ŋmani ŋaaŋ ale ge basi Pɔɔl. Yɔgsum yaa yik kpagi kpeeni dii nyiŋ la wa ale jam miŋ ayen Pɔɔl ka Aroom deno alege wa bobi wa ayen ba miiri wa la.
29 Imediatamente os homens que iam chicoteá-lo recuaram. E o próprio comandante ficou com medo ao saber que Paulo era cidadão romano e ele tinha mandado amarrá-lo.
30 Wa jam a yaali kama ayen wa seba a chak dii nyiŋ ale soa ate Juuma a tɔariŋ Pɔɔl la. Dila nyiŋ vari ale ga veenti la, wa yaa foli Pɔɔl choarimaŋa ale ge a wi Juuma Puusika Yenni kpaŋŋa ale Juuma tɛŋka kpaŋŋa ayen ba nyɛ tuka. Wa yaa ta Pɔɔl a cheŋ ga zaani ba niŋ.
30 O comandante queria saber com certeza por que os judeus estavam acusando Paulo. Então, no dia seguinte, mandou que tirassem as correntes que o prendiam e ordenou que os chefes dos sacerdotes e todo o Conselho Superior se reunissem. Depois mandou que trouxessem Paulo e o colocassem em frente deles.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.