Mateus 14

Na Alangaia Falu 'ana Baea 'i Baegu (BVD) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 'Ana tasi kada 'ana kada nai ki lau guu, sa Herod 'Antibas na waa gwaungai nai fua lolofaa 'i Galilii nia rongo sulia doo 'e fuli ki lao raoa nia sa Disas.
1 Quando Herodes Antipas ouviu falar de Jesus,
2 Nia ka bae 'urii fuana toaa da rao kwaimani fai kera ki, “Wane ne, nia alamia sa Dion waa faasiuabu bae 'oto ne nia mauri lau nee? Nia ne ka ilia lau na doo kwaibalatana neki nee!”
2 disse a seus conselheiros: “Deve ser João Batista que ressuscitou dos mortos! Por isso ele tem poder para fazer esses milagres”.
3 — ausente —
3 Herodes havia mandado prender e encarcerar João para agradar Herodias, que era esposa de Filipe, seu irmão.
4 — ausente —
4 João tinha dito repetidamente a Herodes: “É contra a lei que o senhor viva com ela”.
5 'Ana kada sa Dion too lao lookafo, sa Herod 'e dooria 'asia naa saungi lana, ma sui ka mau lau gwana 'ana toae ki, sulia kera faamamanea sa Dion nia ta waa 'ana brofet ki.
5 Herodes queria matá-lo, mas tinha medo de provocar uma revolta, pois o povo acreditava que João era profeta.
6 Sui 'ana tii fa dani, sa Herod ka saungainia tii fafangaa baita fuana manata toi lae fa dani nia futa ai. Lao fafangaa nai, na saari ni Herodias nia lea mai ka wae fuana sa Herod fai nia toa kwaimani nia ki uri daka bubungia 'ada. Kada sa Herod nia liotona saari nai wae, nia ka ele 'asia naa sulia.
6 Contudo, numa festa de aniversário de Herodes, a filha de Herodias dançou diante dos convidados e agradou muito o rei,
7 Ma nia 'e bae alangai 'afitai sui na mai fuana saari nai ka 'urii, “Nau kwai falea ta tee boroi 'ana ne 'oe gani nau uria.”
7 e ele prometeu, sob juramento, que lhe daria qualquer coisa que ela pedisse.
8 Aia, gaa nia saari nai 'e saea sui na mai fua saari nia ka 'urii, “'O gani, 'oko bae 'urii, ‘Nau ku dooria 'oko faa mai gwauna sa Dion waa faasiuabu bae fuaku 'ana kada nai 'ua guu. 'Oko alua mai fafona ta labenga.’” Ma na saari nia ka ili na sulia.
8 Instigada pela mãe, a moça disse: “Quero a cabeça de João Batista num prato!”.
9 Ma kada sa Herod 'e rongoa si doo nai, nia ka liodila tasa. Sui boroi ma nia ka ilia naa, sulia nia saea sui naa, ma toa kwaimani nia ki boroi daka rongoa sui naa.
9 O rei se arrependeu do que tinha dito, mas, por causa do juramento feito diante dos convidados, deu as ordens para que atendessem ao pedido.
10 Ma nia ka odua wane ni rao nia ki daka lea naa lao lookafo daka sigimuusia na mai gwauna sa Dion waa faasiuabu bae.
10 João foi decapitado na prisão,
11 Ma daka ngalia na mai gwauna sa Dion daka alua mai lao labenge daka faa na fuana saari ni Herodias. Ma na saari nai ka ngalia dao ka faa na fua gaa nia.
11 e sua cabeça foi trazida num prato e entregue à moça, que a levou à sua mãe.
12 Kada na toa kwairooi sa Dion ki kera rongoa si doo nai, kera lea mai daka ngalia nonina lea daka saufinia naa lao kilu gwau. Sui, kera ka lea daka faarongoa sa Disas 'ana doo ne fuli nai.
12 Os discípulos de João vieram, levaram seu corpo e o sepultaram. Em seguida, foram a Jesus e lhe contaram o que havia acontecido.
13 'Ana si kada sa Disas nia rongoa si doo nai fuli 'ana sa Dion nai, nia fai nia toa kwairooi nia ki da tae aroaro lao baru daka lea faasia 'i seeri uria tii si kula gwau nai taifili kera. Ma sui, na toaa 'oro nai ki daka rongo alinga ai ne sa Disas nia lea nai, kera daka faasia 'i seeri ma daka nani lau gu kau 'i burina.
13 Logo que Jesus ouviu a notícia, partiu de barco para um lugar isolado, a fim de ficar só. As multidões, porém, descobriram para onde ele ia e o seguiram a pé, vindas de muitas cidades.
14 Sa Disas, si kada nia lea kau ka koso 'i bali loko, nia ka suana konia baita nai da nii na 'i seeri. Sa Disas nia ka manatai kera nia ka guraa naa toaa matai ki nii 'ani kera.
14 Quando Jesus saiu do barco, viu a grande multidão, teve compaixão dela e curou os enfermos.
15 Nia ade 'uri nai lelea kau dao 'i saulafi, na toa kwairooi nia ki daka lea mai dao siana daka bae 'urii, “Si kula nee nia gwau ka nao si too karangia guu tai maefera ma ka karangi kai rodo naa 'urii, 'oe odua konia nee da oli 'ua 'ada 'ana si kada nai uri kera lea daka foli fanga 'ada ki 'ana tai maefera.”
15 Ao entardecer, os discípulos foram até ele e disseram: “Este lugar é isolado, e já está ficando tarde. Mande as multidões embora, para que possam ir aos povoados e comprar comida”.
16 Sa Disas nia luu kera ka 'urii, “Doo sae kera daka lea fatai nao na. Kamolu ne molu sangoni kera.”
16 “Não há necessidade”, disse Jesus. “Providenciem vocês mesmos alimento para elas.”
17 Kera da luu nia daka 'urii, “Na lima kafa beret fai nia roo ka gwa sakwari gu ne nii siameli nee.”
17 Eles responderam: “Temos apenas cinco pães e dois peixes!”.
18 Sa Disas ka bae 'urii fuada, “Molu ngalia mai doo nai ki seki.”
18 “Tragam para cá”, disse ele.
19 Sui nia ka saea fuana konia nai uri daka gooru ngado 'i saegano fafo kiras nai. Sa Disas nia ka rao uri lima kafa beret baki ma roo ka gwa sakwari baki, nia ka lio 'alaa 'i langi ka bae tangoa God. Nia ka nii tu'uu 'afa beret baki sui ka falea fuana toa kwairooi nia ki daka tolingia naa fuana toaa nai ki.
19 Em seguida, mandou o povo sentar-se na grama. Tomou os cinco pães e os dois peixes, olhou para o céu e os abençoou. Então, partiu os pães em pedaços e os entregou a seus discípulos, que distribuíram às multidões.
20 Na toaa nai ki tiifau daka fanga lelea daka abusu gwada fasi fanga nai. Sui na toa kwairooi nia ki kera daka konia naa oretana fanga nai fua lao tii taafuli kukudu ma roo kukudu sarenga ki lelea daka fungu sui guu.
20 Todos comeram à vontade, e os discípulos recolheram doze cestos com as sobras.
21 Na konia nai da 'ani fanga nai, na wane ki gwana, kera 'ada lima tooni wane. Na keni ki ma na wela tu'uu ki, nao dasi idu gu 'ani kera.
21 Os que comeram foram cerca de cinco mil homens, sem contar mulheres e crianças.
22 Ma 'i burina si doo nai, sa Disas nia ka odua toa kwairooi nia ki kera ka eta na 'i nao uria ta bali 'ana 'osi nai lao baru. Ma nia ka 'aruburi kau uri ka odua konia nai daka lea 'ada.
22 Logo em seguida, Jesus insistiu com seus discípulos que voltassem ao barco e atravessassem até o outro lado do mar, enquanto ele despedia as multidões.
23 'I burina konia nai da oli ki sui naa, nia taifili nia ka raa gwauna tii fa toloa nai uri ka foa 'ana 'i seeri. Ma 'afa saulafia nai nia ka too gwana taifili nia 'i seeri.
23 Depois de mandá-las para casa, Jesus subiu sozinho ao monte a fim de orar. Quando anoiteceu, ele ainda estava ali, sozinho.
24 'Ana tii si kada nai gwana, na baru bae fai nia toa kwairooi nia ki 'e lea ka nii tau naa faasia 'i sara, ma na nanafo ka kwaea naa sulia nia naofia koburu.
24 Enquanto isso, os discípulos, distantes da terra firme, lutavam contra as ondas, pois um vento forte havia se levantado.
25 Lelea dao 'i 'uubongi karangi dani naa, sa Disas nia talau kau fafona kafo ka lea na kau siana toa kwairooi nia ki.
25 Por volta das três da madrugada, Jesus foi até eles, caminhando sobre as águas.
26 Kada kera suana nia talau mai 'i fafona kafo, kera ka mau 'asia naa. Ma kera ka 'ai daka 'urii, “Toa nee 'ae, ma tii anoedoo loko!” Ma kera ka mau daka ararai guu.
26 Quando os discípulos o viram caminhando sobre as águas, ficaram aterrorizados. “É um fantasma!”, gritaram, cheios de medo.
27 'I seeri sa Disas 'ali'ali ka bae 'urii kau fuada, “Nao molu si mau. Nau gwana ne.”
27 Imediatamente, porém, Jesus lhes disse: “Não tenham medo! Coragem, sou eu!”.
28 Ma sa Bita 'e luua ka 'urii, “Aofia 'ae, lea 'oe mamana naa na, 'oko saea mai nau ku talau fafo kafo ku lea kau siamu.”
28 Então Pedro gritou: “Se é realmente o senhor, ordene que eu vá caminhando sobre as águas até onde está!”.
29 Sa Disas ka bae 'urii, “Lea mai.”
29 “Venha!”, respondeu Jesus. Então Pedro desceu do barco e caminhou sobre as águas em direção a Jesus.
30 Ma sui kada nia liotoi koburu nai baita, nia ka mau lau gwana ka safali kuruu naa 'i lao kafo. Ma nia ka 'ai ka 'urii, “Aofia, faamauri nau!”
30 Mas, quando reparou no vento forte e nas ondas, ficou aterrorizado, começou a afundar e gritou: “Senhor, salva-me!”.
31 Ma 'ali'ali guu sa Disas ka fale 'aba na kau uri nia, ka dau 'ana 'abana, ma ka bae 'urii, “Na fiitooa 'oe nia tu'uu 'asia naa. Ma uri tee ne 'oko manata sala 'ani nau?”
31 No mesmo instante, Jesus estendeu a mão e o segurou. “Como é pequena a sua fé!”, disse ele. “Por que você duvidou?”
32 Ma 'ana kada keeru raa naa 'i lao baru, na koburu ka aroaro naa.
32 Quando entraram no barco, o vento parou.
33 'Uri nai guu toa ne kera nii 'i lao baru, kera daka faa'inito nia daka 'urii, “'Oe naa ne 'Alakwa nia God mamana!”
33 Então os outros discípulos o adoraram e exclamaram: “De fato, o senhor é o Filho de Deus!”.
34 Kera daka toofolo lao 'osi lea kau daka koso 'ana tii maefera kera saea 'ana Genesaret.
34 Depois de atravessarem o mar, chegaram a Genesaré.
35 Ma na toaa 'ana maefera nai ki, kera ka lio saitomana sa Disas. Ma kera ka faarongoa lau tai maefera ki 'ana sa Disas, uri toaa ki, kera daka talaia mai toaa matai kera ki siana. Ma kera ka ngalia na mai toaa matai 'oro siana.
35 Quando o povo reconheceu Jesus, a notícia de sua chegada se espalhou rapidamente por toda a região, e trouxeram os enfermos para que fossem curados.
36 Ma toae ki daka ledia sa Disas uri ka faolomainia toaa kera ki ne da matai uri kera ka samo tona 'ada tatagwarana maku nia. Ma 'i seeri, toae ki sui gwana ne kera samo tona maku nia, kera daka 'akwaa naa.
36 Suplicavam que ele deixasse os enfermos apenas tocar na borda de seu manto, e todos que o tocavam eram curados.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Mateus 14, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.