Marcos 5

Na Alangaia Falu 'ana Baea 'i Baegu (BVD) vs ARIB

Sair da comparação
ARIB Almeida Revisada Imprensa Bíblica
1 Sa Disas fainia toa kwairooi nia ki, da toofolo 'ana 'osi 'i Galilii, daka dao 'ana bali 'osi 'ana lolofaa 'i Gerasa.
1 Chegaram então ao outro lado do mar, à terra dos gerasenos.
2 Ma si kada sa Disas nia koso fasi baru, tii waa nai anoedoo ta'aa 'e burosia ma ka too mai lao likwafau ni alu wane mae lae ki ka lea mai siana.
2 E, logo que Jesus saíra do barco, lhe veio ao encontro, dos sepulcros, um homem com espírito imundo,
3 Waa nai, 'e too gwana lao likwafau nai ki, ka nao ta waa ne bobola fainia ka kani nia 'ana ta seni ngasi boroi.
3 o qual tinha a sua morada nos sepulcros; e nem ainda com cadeias podia alguém prendê-lo;
4 'Ana kada 'oro, kera da kani faafia boroi 'abana fainia 'aena ki 'ana seni ngasi ki, nia ka muusida gwana. Ma ka muusia gwana seni da kania 'ana 'aena ki. Ma ka nao ta waa si bobola na fai dau lana.
4 porque, tendo sido muitas vezes preso com grilhões e cadeias, as cadeias foram por ele feitas em pedaços, e os grilhões em migalhas; e ninguém o podia domar;
5 Ma nia ka dau gwana 'ana liu lae matangana likwafau ni alu wane mae nai ki ma 'obaraoa nai ki, ma ka dau gwana 'ana furi maala lae 'ana nonina 'i tala'ana ma kokoo tikwa lae uri rodo ma dani.
5 e sempre, de dia e de noite, andava pelos sepulcros e pelos montes, gritando, e ferindo-se com pedras,
6 Ma si kada nia dao tau gwana mai ka suana mai sa Disas, nia lae 'ali'ali mai dao ka booruru naa 'i maa 'aena.
6 Vendo, pois, de longe a Jesus, correu e adorou-o;
7 — ausente —
7 e, clamando com grande voz, disse: Que tenho eu contigo, Jesus, Filho do Deus Altíssimo? conjuro-te por Deus que não me atormentes.
8 — ausente —
8 Pois Jesus lhe dizia: Sai desse homem, espírito imundo.
9 Sui sa Disas ka ledia ka 'urii, “Satamu sa tii?”
9 E perguntou-lhe: Qual é o teu nome? Respondeu-lhe ele: Legião é o meu nome, porque somos muitos.
10 Ma na anoedoo ta'aa nai ka radi kali sa Disas fua nao si odu nia lau fasi bali lolofaa nai.
10 E rogava-lhe muito que não os enviasse para fora da região.
11 Ma na ferae boso fualangaa nai da fanga gwada babarana 'obaraoa nai 'i seeri 'ana si kada nai lau guu.
11 Ora, andava ali pastando no monte uma grande manada de porcos.
12 Ma na anoedoo ta'aa nai ki, daka radi kali sa Disas daka 'urii, “'O odu kameli 'amu uri lao boso loko ki.”
12 Rogaram-lhe, pois, os demônios, dizendo: Manda-nos para aqueles porcos, para que entremos neles.
13 Ma sa Disas ka faolomainida, ma na anoedoo ta'aa nai ki daka lea 'i maa fasi waa nai, ma daka lea laona talae boso nai sui guu. Ma na ferae boso nai, na roo tooni boso ki fatai, kera daka lae 'ali'ali naa suli 'obaraoa nai daka lofo lao 'osi nai, ma daka kuu daka mae naa.
13 E ele lho permitiu. Saindo, então, os espíritos imundos, entraram nos porcos; e precipitou-se a manada, que era de uns dois mil, pelo despenhadeiro no mar, onde todos se afogaram.
14 Toaa ne da sangonia boso nai ki, kera daka lae 'ali'ali naa uri fera ma lao si bali lolofaa nai sui gwana uri faarongo lae 'ana si doo nai. Ma na toaa 'oro nai ki daka lea na mai uri suai lae doo nai 'e fuli nai.
14 Nisso fugiram aqueles que os apascentavam, e o anunciaram na cidade e nos campos; e muitos foram ver o que era aquilo que tinha acontecido.
15 Ma si kada kera dao daka suana sa Disas, kera daka suana lau gu waa bae anoedoo ta'aa 'oro baki da burosia mai 'e nii gwana 'i seeri, ma ka manataa ka ofi naa. Ma na toaa nai daka mau lau gwada, ma daka kwele 'asia naa.
15 Chegando-se a Jesus, viram o endemoninhado, o que tivera a legião, sentado, vestido, e em perfeito juízo; e temeram.
16 Ma na toaa ne kera suana si doo nai 'e fuli mai, kera daka unu sulia waa nai anoedoo ta'aa burosia mai nai fua toaa nai ki. Ma kera daka unu lau gu sulia si doo ne fuli 'ana boso nai ki.
16 E os que tinham visto aquilo contaram-lhes como havia acontecido ao endemoninhado, e acerca dos porcos.
17 Ma burina, toaa nai daka odua sa Disas uri ka lea 'ana fasi bali lolofaa nai.
17 Então começaram a rogar-lhe que se retirasse dos seus termos.
18 Ma kada sa Disas nia raa naa laona baru, na waa bae anoedoo ta'aa baki da burosia bae, ka radi kali naa sa Disas uri ka lea na 'ana fainia.
18 E, entrando ele no barco, rogava-lhe o que fora endemoninhado que o deixasse estar com ele.
19 Ma sui sa Disas ka nao si faolomainia, ma ka bae 'ana 'urii fuana, “'Oe oli siana toaa 'oe 'i fera kamu, 'oko faarongo kera tiifau 'ana si doo diana neki God nia ilia mai fuamu, ne nia 'e faatainia na kwai'ofeia baita nia fuamu.”
19 Jesus, porém, não lho permitiu, mas disse-lhe: Vai para tua casa, para os teus, e anuncia-lhes o quanto o Senhor te fez, e como teve misericórdia de ti.
20 Ma sa wala nai ka oli 'i fera kera, ka faarongoa toae ki sui gwana 'ana bali lolofaa nai 'i Dikabolis 'ana doo baita nai sa Disas ilia fuana. Ma na toaa nai ki daka kwele 'asia naa.
20 Ele se retirou, pois, e começou a publicar em Decápolis tudo quanto lhe fizera Jesus; e todos se admiravam.
21 Sa Disas nia toofolo uria ta bali 'osi lau. Ma si kada nia dao 'ana bali nai, toaa 'oro nai daka koni na mai kali nia.
21 Tendo Jesus passado de novo no barco para o outro lado, ajuntou-se a ele uma grande multidão; e ele estava à beira do mar.
22 Ma tii waa ne dao lau guu laona konia nai, satana sa Daeras. Sa Daeras, nia na waa gwaungai 'ana beu ni ofu laa kera 'i seeri. Ma si kada 'e dao ka suana sa Disas, nia ka booruru 'i maana 'aena,
22 Chegou um dos chefes da sinagoga, chamado Jairo e, logo que viu a Jesus, lançou-se-lhe aos pés.
23 ka amasia ka bae 'urii, “Kaa saari nau 'e nao si diana naa ka tio na uri mae lana. 'Oe lea fasi mai, 'oko alu 'aba faafia, uri ka 'akwaa ma ka mauri 'ana.”
23 e lhe rogava com instância, dizendo: Minha filhinha está nas últimas; rogo-te que venhas e lhe imponhas as mãos para que sare e viva.
24 Sa Disas ka lea na fainia. Ma na konia baita nai kera daka lea lau gu 'i burina, ma daka 'oro daka kwaisangirii guu.
24 Jesus foi com ele, e seguia-o uma grande multidão, que o apertava.
25 Ma 'uri nai, tii 'initai nai 'abusure saungi nia mai suli tii taafuli fa ngali ma roo fa ngali sarenga ki ka sui naa, ka nii lau guu 'i seeri.
25 Ora, certa mulher, que havia doze anos padecia de uma hemorragia,
26 Nia 'e nonifii 'asia naa ma ka faafunuia sui na mai malefo nia ki fua waa kwai gurai 'oro, ma sui too lana ka nao si diana guu, ma doo nai ka ta'aa ka tetede na faafi nia.
26 e que tinha sofrido bastante às mãos de muitos médicos, e despendido tudo quanto possuía sem nada aproveitar, antes indo a pior,
27 Ma si kada nia rongoa da bae suli sa Disas, nia ka kali mai 'i burina lao 'oroa nai, ka samo toi si kula 'ana maku tikwa nia nai.
27 tendo ouvido falar a respeito de Jesus, veio por detrás, entre a multidão, e tocou-lhe o manto;
28 Manata lana wela keni nai 'e 'urii, “Nau saku samo toi boroi 'aku maku nia loko, nau ku 'akwaa naa ne.”
28 porque dizia: Se tão-somente tocar-lhe as vestes, ficaria curada.
29 Ma si kada nia samo toi maku sa Disas, 'ali'ali 'ua guu na 'abusura nai ka lalanga naa. Ma nia ka toomatafana mataia nia 'e sui naa.
29 E imediatamente cessou a sua hemorragia; e sentiu no corpo estar já curada do seu mal.
30 Ma si kada nai 'ua guu, sa Disas ka toomatafana lau guu tetedea nia fua guraa lana mataia ki 'e lea kau faasi nia. Ma nia ka abulo ka ledi 'urii matangana konia nai, “Tii bae samo tona kau maku nau?”
30 E logo Jesus, percebendo em si mesmo que saíra dele poder, virou-se no meio da multidão e perguntou: Quem me tocou as vestes?
31 Na toa kwairooi nia ki da luu nia daka 'urii, “Tee 'oe liotoi gwamu toaa 'oro ne da beresi 'oe nee! Doo 'o ledi boroi suli waa ne samotomu ma 'afitai 'oko dao tona naa ne!”
31 Responderam-lhe os seus discípulos: Vês que a multidão te aperta, e perguntas: Quem me tocou?
32 Sui boroi sa Disas ka lio kwailiu gwana uri sua lana tii bae dau tona kau.
32 Mas ele olhava em redor para ver a que isto fizera.
33 Aia, ma wela keni bae nia 'e saitomana si doo bae fuli 'ani nia, ma nia ka mau lau gwana ma ka fali lelebe mai ka booruru naa 'i maa 'aena sa Disas. Ma nia ka faarongoa naa 'ana si doo nai nia ilia nai.
33 Então a mulher, atemorizada e trêmula, cônscia do que nela se havia operado, veio e prostrou-se diante dele, e declarou-lhe toda a verdade.
34 Ma sa Disas ka bae 'urii fuana, “Wela keni nee 'ae, ni 'oe 'o 'akwaa naa nai, suli na faamamane laa 'oe. Manata lamu ka enoeno 'ana, oli 'oko lea 'amu. Ma 'oko 'akwaa naa ka oli 'alaa fasi mataia 'oe nee.”
34 Disse-lhe ele: Filha, a tua fé te salvou; vai-te em paz, e fica livre desse teu mal.
35 Ma kada sa Disas nia bae 'ua gwana 'uri nai, tai waa da too mai luma sa Daeras, daka dao lau gu mai, ma kera daka bae 'urii fua sa Daeras, “Saari 'oe nia mae na mai. Nao 'osi faa 'abaruaa gwamu waa ni toolangaidoo.”
35 Enquanto ele ainda falava, chegaram pessoas da casa do chefe da sinagoga, a quem disseram: A tua filha já morreu; por que ainda incomodas o Mestre?
36 Ma sa Disas ka faia si baea nai toa nai da saea, nia ka bae 'ana 'urii fua sa Daeras, “Nao 'osi mau lau. 'O faamamane nau 'amu.”
36 O que percebendo Jesus, disse ao chefe da sinagoga: Não temas, crê somente.
37 Ma sa Disas ka talaia guu taifilia sa Bita, sa Demes, ma sa Dion daka lea fainia. Ma ka nao si faolomainia ta waa lau kau uri lea lae fainia.
37 E não permitiu que ninguém o acompanhasse, senão Pedro, Tiago, e João, irmão de Tiago.
38 Si kada kera dao 'i luma sa Daeras, sa Disas ka rongoa gwela angiangia ma na alifeo laa baita tasa nai.
38 Quando chegaram a casa do chefe da sinagoga, viu Jesus um alvoroço, e os que choravam e faziam grande pranto.
39 Ma nia ka ruu kau, ka bae 'urii fuada, “Tee ne adea molu angi molu ka isisigwau na 'urii? Wela nee nao si mae lau ne, nia 'e maleu gwana ne.”
39 E, entrando, disse-lhes: Por que fazeis alvoroço e chorais? a menina não morreu, mas dorme.
40 Ma kera daka waela 'ada 'ana sa Disas. Sui sa Disas ka odua toaa nai tiifau daka lea na 'i maa, ma nia ka talaia kau maa nia fai gaa nia wela keni nai, ma na toa kwairooi nia ki daka lea kwaimani lau gu kau fainia 'i luma, kula wela keni nai 'e nii ai.
40 E riam-se dele; porém ele, tendo feito sair a todos, tomou consigo o pai e a mãe da menina, e os que com ele vieram, e entrou onde a menina estava.
41 Ma nia ka rao 'uri 'abana wela keni nai, ma ka bae 'urii fuana, “Talita kom!” Toolangai lana 'urii, “Kaa saari nee 'ae, ku saea fuamu, 'o tatae 'i langi!”
41 E, tomando a mão da menina, disse-lhe: Talita cumi, que, traduzido, é: Menina, a ti te digo, levanta-te.
42 Ma 'ana si kada nai 'ua guu kaa wela keni nai ka tatae ka uu, ma ka fali na kau. Na wela keni nai 'e baita ka dao naa 'ana tii taafuli fa ngali ma roo fa ngali sarenga ki. Ma toaa nai ki daka kwele 'asia naa 'ana doo nai.
42 Imediatamente a menina se levantou, e pôs-se a andar, pois tinha doze anos. E logo foram tomados de grande espanto.
43 Ma sui, sa Disas ka lui fifii ai, uri nao kera dasi faarongoa lau ta waa 'ana si doo nai. Sui, sa Disas ka saea naa kera daka faa 'ana tasi fanga ka 'ani.
43 Então ordenou-lhes expressamente que ninguém o soubesse; e mandou que lhe dessem de comer.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 5, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.