Lucas 2
Na Alangaia Falu 'ana Baea 'i Baegu (BVD) vs NVT
1 Aia, 'i burina na sa Dion 'e futa nao si tau guu, na waa gwaungai nai 'ana 'initoaa baita 'i Rom ne satana sa Ogastas, nia alua tii si baea fifii fua toae ki sui guu lao 'initoaa nia. Si baea fifii nai 'e saea toae ki sui guu kera kai oli uri maefera 'i 'aena fera kera ki fua keda sata lae ai.
1 Naqueles dias, o imperador Augusto decretou um recenseamento em todo o império romano.
2 Ma na keda sata lae nai gu ne etana guu keda sata lae kera 'i otofana kada sa Kuirinias nia 'inito fua Siria brofens.
2 (Esse foi o primeiro recenseamento realizado quando Quirino era governador da Síria.)
3 'I seeri guu, toae ki tiifau kera ka lea naa fua keda sata lae 'i 'aena fera kera ki 'ua guu.
3 Todos voltaram à cidade de origem para se registrar.
4 Aia, ma sa Diosef nia lau guu 'e lea kau faasi maefera 'i Naasaret lao bali lolofaa 'i Galilii, ka lea na kau uri bali lolofaa 'i Diudia. Nia lea kau uri 'i Betlehem, na maefera sa Defet na waa 'inito kera. Nia 'e lea kau 'i seeri sulia nia na waa 'e too 'i fuli sa Defet.
4 Por ser descendente do rei Davi, José viajou da cidade de Nazaré da Galileia para Belém, na Judeia, terra natal de Davi,
5 Sa Diosef nia lea kau fua keda sata kwaimani lae fai ni Meri, na wela keni nai kera alufaafia fuana, ma ka kulua naa 'ana wela 'ana kada nai.
5 levando consigo Maria, sua noiva, que estava grávida.
6 Ma asi kada keeru dao daru ka too guu 'i Betlehem, ni Meri ka fiiwela naa uri faafuta lae.
6 E, estando eles ali, chegou a hora de nascer o bebê.
7 Ma kada nia faafutaa na ulunao nia nai sui, nia ka 'afua naa 'ana maku ki, sui ka egwalaa wela tio 'ana lao kwade doo buluka ki ni fanga, sulia 'e nao naa tasi kula ni too lau 'ana ta luma lao maefera nai ne tala'ana keeru ka foli talana fua too lae ai asi kada nai.
7 Ela deu à luz seu primeiro filho, um menino. Envolveu-o em faixas de pano e deitou-o numa manjedoura, porque não havia lugar para eles na hospedaria.
8 Ma na toa ne da suasulia sifsif ki, kera too karangia gu 'ada maefera nai. Kera too dai sua 'ada sulia sifsif kera ki 'i lao fa rodo nai.
8 Naquela noite, havia alguns pastores nos campos próximos, vigiando rebanhos de ovelhas.
9 Ma 'i seeri tii 'ensel nia God ka sakatafa faatai mai kera ka suana, ma na kwesu talingai nia ka rara na faafi kera ma daka mau 'asia naa.
9 De repente, um anjo do Senhor apareceu entre eles, e o brilho da glória do Senhor os cercou. Ficaram aterrorizados,
10 Ma na 'ensel nai ka bae 'urii fuada, “Nao molu si mau, sulia ni nau ku ngalia mai si faarongoa diana fua molu 'i tari'ina. Si faarongoa nee kai faaelea manata lana toae ki sui guu.
10 mas o anjo lhes disse: “Não tenham medo! Trago boas notícias, que darão grande alegria a todo o povo.
11 Lao fa sato ne 'i tari'ina, na Waa Kwai faamauri kamolu nia futa naa lao maefera nee sa Defet. Nia na Kraes, na Aofia.
11 Hoje em Belém, a cidade de Davi, nasceu o Salvador, que é Cristo, o Senhor!
12 Ma na fafaataia nia fua molu ka lio saitomana, nia 'urii: Kamolu kai suana tii wela kafi futa ne kera 'afua 'ana maku ki, ma nia kai tio 'ana lao kwade doo buluka ki ni fanga.”
12 Vocês o reconhecerão por este sinal: encontrarão o bebê enrolado em faixas de pano, deitado numa manjedoura”.
13 Aia kera tona boroi daka suana naa molee 'ensel faasia 'i salo ki, ne da koni na fai 'ensel bae, ma daka tangoa God daka dau nada 'ana bae lae 'urii,
13 De repente, juntou-se ao anjo uma grande multidão do exército celestial, louvando a Deus e dizendo:
14 “Tangoa tasa God ne nii talua doo ki sui!
14 “Glória a Deus nos mais altos céus, e paz na terra àqueles de que Deus se agrada!”.
15 Too buri 'ensel nai ki da oli naa uri 'i salo, na waa nai ki ni sua lae sulia sifsif ki daka bae 'ada 'urii, “Rowane 'ae, ma lea kolu dao fasi lao fera loko 'i Betlehem, uri kolu ka suana fasi doo ne fuli mai 'i tari'ina, ma God ka faarongo kolu ai nee.”
15 Quando os anjos voltaram para o céu, os pastores disseram uns aos outros: “Vamos a Belém para ver esse acontecimento que o Senhor nos anunciou”.
16 Aia, kera daka lea 'ali'ali naa. Da lea kau dao daka suana naa ni Meri fai sa Diosef, ma wela bibiu nai ne tio 'ana lao kwade doo buluka ki ni fanga.
16 Indo depressa ao povoado, encontraram Maria e José, e lá estava o bebê, deitado na manjedoura.
17 Ma kada kera dao daka suana sui, kera lea daka unu na sulia si baea baki 'ensel 'e faarongo kera mai ai sulia wela bae.
17 Depois de o verem, os pastores contaram a todos o que o anjo tinha dito a respeito da criança,
18 Ma na toaa nai kera rongoa ununua nai ki sui guu, daka kwele 'asia naa.
18 e todos que ouviam a história dos pastores ficavam admirados.
19 Ma ni Meri ka safa manata tu'uu na 'ana sulia doo nai ki, ka taingainia ka tio gu 'ana lao manata lana.
19 Maria, porém, guardava todas essas coisas no coração e refletia sobre elas.
20 'I seeri, na waa nai ki ni suasulia sifsif ki daka oli naa. Kera daka tangoa God faafi doo nai ki sui guu da rongoa ki nai, sulia da suai doo nai ki da fuli ka lea 'o'olo guu sulia doo ne da rongo 'ensel nia saea mai.
20 Os pastores voltaram, glorificando e louvando a Deus por tudo que tinham visto e ouvido. Tudo aconteceu como o anjo lhes havia anunciado.
21 Dao kwaluna fa dani wela nai, kera ka 'iri'unga 'ani nia, ma daru ka faasata nia naa 'ana sa Disas. Na satae doo nai, na 'ensel nia faarongoa sui na mai 'ani Meri 'ana kada nia nao si kulua 'ua.
21 Oito dias depois, quando o bebê foi circuncidado, chamaram-no Jesus, o nome que o anjo lhe tinha dado antes mesmo de ele ser concebido.
22 Sa Diosef fai ni Meri keeru too lelea keeru ka faasuia naa si kada keeru fua faafaalu lae burina kwala wela lae, ilingia doo ne taki sa Mosis saea fua ili lana. 'I seeri, keeru daru ngalia wele daru ka lea 'alaa na uri Durusalem fua faa lana wela nai fuana God,
22 Então chegou o tempo da oferta de purificação, como era a exigência da lei de Moisés. Seus pais o levaram a Jerusalém para apresentá-lo ao Senhor,
23 ilingia bae na kekeda lae lao taki nia God nia saea ma ka bae 'urii, “Na doo wane neki da kwalafi maa faalu ai, kera kai efaa ka too 'e'ete naa fua God.”
23 pois a lei do Senhor dizia: “Se o primeiro filho for menino, será consagrado ao Senhor”.
24 Keeru ka lea lau gu 'i seeri uri fale lana falee ni faafaalu lae fua God, ne kera kai falea roo fa fao ki, ma nao roo fa bole ki fua ka lea sulia doo ne taki nia God 'e saea uri fale lana.
24 Assim, ofereceram o sacrifício exigido pela lei do Senhor: “duas rolinhas ou dois pombinhos”.
25 Ma 'ana kada nai, tii waa satana sa Simion nia too lau guu 'i Durusalem. Nia waa birangana 'e diana, ma ka foosia firi God, ma ka too kwaimaakwali gu 'ana uri sua lana kada ne God kai faamauria toaa nia 'Israel ki. Na Anoedoo Abu nia ka nii fai sa Simion,
25 Naquela época, vivia em Jerusalém um homem chamado Simeão. Ele era justo e devoto, e esperava ansiosamente pela restauração de Israel. O Espírito Santo estava sobre ele
26 ma ka faatai fuana, ne nia kai mauri gu 'ana lelea nia ka tala suana guu Kraes bae 'ana maana 'i tala'ana.
26 e lhe havia revelado que ele não morreria enquanto não visse o Cristo enviado pelo Senhor.
27 Ma na Anoedoo Abu ka talaia sa Simion ka lea uri lao Beukaua loko. 'E lea kau 'e dao ka suana naa sa Diosef fai ni Meri ne daru ngalia mai sa Disas uri ilidoo lae 'ani nia lao Beukaua mala 'ana doo ne taki ki saea.
27 Nesse dia, o Espírito o conduziu ao templo. Assim, quando Maria e José chegaram para apresentar o menino Jesus ao Senhor, como a lei exigia,
28 'Uri nai guu, sa Simion ka ngalia wele ka 'olia naa 'i ruruuna, ka tangoa God ka bae 'urii,
28 Simeão tomou a criança nos braços e louvou a Deus, dizendo:
29 “God 'ae. Doo bae 'oe alangainia fuaku nia mamana naa. Tari'ina lea sae 'oko faolomai nau boroi 'amu uri ku lea naku lao aroaroa 'oe, nia ka diana gu 'ana.
29 “Soberano Deus, agora podes levar em paz o teu servo, como prometeste.
30 Na waa bae 'oe alangainia kai lea mai uri faamauri lana toae ki sui, nia ne dao naa ma nau ku tala suana naa 'ana maaku.
30 Vi a tua salvação,
31 Sa wala nee, ni 'oe 'o ade akau sui na mai 'ani nia 'i maana toaa ki sui daka suana naa.
31 que preparaste para todos os povos.
32 Ma nia kai faatai 'oe sia toaa nao lau Diu ki ka mala 'ana kwesu saru folaa diana, ma nia kai falea 'initoae fua meli toaa 'oe 'Israel.”
32 Ele é uma luz de revelação às nações e é a glória do teu povo, Israel!”.
33 Kada na maa nia fai gaa nia wela nai, daru fafurongo sulia doo nai ki sa Simioni 'e saea sulia wela keerua lelea ka sui, keeru daru ka kwele 'asia naa.
33 Os pais de Jesus ficaram admirados com o que se dizia a respeito dele.
34 Sui sa Simion ka saea lau guu si baea diana ki fuadaru. Nia ka bae 'urii fua ni Meri, na gaa nia wele, “Na wela nee, God nia filia 'ua gu mai uri nia ka mala 'ana fafaataia fua toaa 'oro 'i 'Israel. Uri tii ne nia faamamanea wela nee, mauri lana kai diana tasa, ma tii ne nao si faamamane nia, mauri lana kai ta'aa 'asia naa. Ma na wela nee naa ne kai faatainia God sia toaa ki sui gu 'ana, sui boroi 'ana ma 'oro lana wane ma keni kera kai susubutainia.
34 Então Simeão os abençoou e disse a Maria, a mãe do bebê: “Este menino está destinado a provocar a queda de muitos em Israel, mas também a ascensão de tantos outros. Foi enviado como sinal de Deus, mas muitos resistirão a ele.
35 Ma kera kai ade 'uri nai 'ani nia, uri ka faatai folaa 'ana si lio agwa kera wane ma keni. Ni 'oe na gaa nia wela nee, liodilae baite kai dao tomu. Liodilae nai kai mala ta 'ile ne 'ala ne kai toe 'oe, ma kai fii 'oe ka ufi 'oe guu.”
35 Como resultado, serão revelados os pensamentos mais profundos de muitos corações, e você sentirá como se uma espada lhe atravessasse a alma”.
36 Tii gwa ai 'oru satana ni 'Ana, 'e nii lau guu nonina Beukaua loko otofana si kada nai. Ni 'Ana, nia na brofet keni ne too mai ka tau naa, ka waro naa. Ni nia saari sa Fanuel, na waa 'ana fiiwane sa 'Asa. Ni 'Ana 'e 'afe ka too kwaimani fai arai nia sulia fiu fa ngali ki sui arai nia ka mae lau gu 'ana,
36 A profetisa Ana, filha de Fanuel, da tribo de Aser, também estava no templo. Era muito idosa e havia perdido o marido depois de sete anos de casados
37 nia ka 'oru ka too lelea ka dao naa 'ana kwalu taafuli fa ngali ma fai fa ngali sarenga ki. Ma nia ka nanai gu 'ana lao Beukaua loko 'ana abufanga lae ma foa lae sulia fa sato ma fa rodo.
37 e vivido como viúva até os 84 anos. Nunca deixava o templo, adorando a Deus dia e noite, em jejum e oração.
38 Nia 'e lea kau ka todaa lau guu sa Diosef fai ni Meri lao Beukaua nai. Nia ka falea tango laa nia talea God ma ka faarongo talo sulia wela nai siana toae ki sui guu ne da maakwalia si kada God kai faamauria toaa 'i Durusalem.
38 Chegou ali naquele momento e começou a louvar a Deus. Falava a respeito da criança a todos que esperavam a redenção de Jerusalém.
39 Kada sa Diosef fai ni Meri daru faasui tiifau naa 'ana ilidooe ki sulia taki nia ki God, keeru daru ka oli na mai uri bali lolofaa 'i Galilii uria lao maefera keeru 'i Naasaret.
39 Após cumprirem todas as exigências da lei do Senhor, os pais de Jesus voltaram para casa em Nazaré, na Galileia.
40 Ma na 'alakwa keeru nia ka baita 'alaa naa, ka rigita naa, ka too 'ana liotooe, ma na dianaa God ka nii na fai nia.
40 Ali o menino foi crescendo, saudável e forte. Era cheio de sabedoria, e o favor de Deus estava sobre ele.
41 'Afa ngali ki sui guu, maa nia fai gaa nia sa Disas, daru kai lea 'ana Fangatasae bae kai liu 'i Durusalem.
41 Todos os anos, os pais de Jesus iam a Jerusalém para a festa da Páscoa.
42 Kada sa Disas nia baita ka dao naa 'ana taafuli fa ngali ma roo fa ngali sarenga ki, nia fai keeru da lea kwaimani sui guu 'ana maoma nai, 'uria ne 'ita kera ka ilia naa.
42 Quando Jesus completou doze anos, foram à festa, como de costume.
43 Kera lea kau daka totoo mai 'ana ade dooa nai lelea 'i burina ade dooe 'e toli ka sui naa, sa Diosef fai ni Meri na maa nia fai gaa nia sa Disas, daru ka oli na mai fera. Aia, ma sa Disas loko nia 'e too 'ua gu 'ana mai 'i Durusalem. Ni keeru nao daru si saitomana lau gu 'adaru loko nia too 'ua gu 'ana mai.
43 Terminada a celebração, partiram de volta para Nazaré, mas Jesus ficou para trás, em Jerusalém, sem que seus pais notassem sua falta.
44 Daru kwaifii 'adaru sae sa nia oli na mai fai na figue ne da oli ki mai. Keeru ka oli mai sulia fa sato lalau loko lelea ka dao naa 'i saulafi, daru kafi nanisi nia. 'I seeri daru ka ledia naa ote toaafuta ki ma toaa kwaimani keeru ki.
44 Pensaram que ele estivesse entre os demais viajantes, mas depois de caminharem um dia inteiro começaram a procurá-lo entre os parentes e amigos.
45 Ma sui boroi 'ana nia ka nao si nii gu fai kera. Guu keeru daru ka oli lau uri Durusalem fua nani lae mai uri nia 'i seeri.
45 Como não o encontravam, voltaram a Jerusalém para procurá-lo.
46 Lea burina olu fa sato 'e sui naa, keeru dafi dao tona lao Beukaua bae, kada nia gooru 'ana 'i matangana toaa saitoma doo ni toolangaidoo ki. Nia too kai fafurongo kera 'ana ma too kai ledi kera ki 'ana.
46 Por fim, depois de três dias, acharam Jesus no templo, sentado entre os mestres da lei, ouvindo-os e fazendo perguntas.
47 Na toaa ne kera waa kwairooi nia ki, kera da kwele 'asia naa 'ana filodooe nia ma 'ana olisi lae nia ki 'ana ledi laa kera ki.
47 Todos que o ouviam se admiravam de seu entendimento e de suas respostas.
48 Ma kada sa Diosef fai ni Meri daru suana 'uri nai, keeru boroi daru ka kwele 'asia naa 'ani nia. 'I seeri, gaa nia ka bae 'urii fuana, “'Alakwa nau 'ae, doo 'o ilia na 'amu 'ani kaaria uri tee nai? Ni kaaria maa 'oe fai nau mone miri nani mai uri 'oe, miri ka kwaifii naa sae sa ta doo ta'aa nia fuli naa 'ani 'oe wala!”
48 Quando o viram, seus pais ficaram perplexos. Sua mãe lhe disse: “Filho, por que você fez isso conosco? Seu pai e eu estávamos aflitos, procurando você por toda parte”.
49 'I seeri sa Disas 'e luu keeru ka bae 'urii, “Kamuru dau na 'amuru 'ana nani lae uri nau lao faano nee sui gu 'ana uri tee nee? Kamuru saitomana gu 'amuru bae nau kwai too 'aku lao beu nia Maa nau!”
49 “Mas por que me procuravam?”, perguntou ele. “Não sabiam que eu devia estar na casa de meu Pai?”
50 Kada nia bae 'uri nai, keeru ka ulafusia lau gu 'adaru si manata lae ne nia fuutoi ka bae 'uri nai fuadaru.
50 Não entenderam, porém, o que ele quis dizer.
51 'I seeri sa Disas ka oli kwaimani na fai keeru uri lao maefera kera 'i Naasaret. Ma dao kera too kwaimani, nia ka ade gu 'ana sulia bae ladaru. Ma na gaa nia ka taingainia na 'ana si baee nai ki sui guu nia saeda ki nai lao manata lana.
51 Então voltou com os pais para Nazaré, e lhes era obediente. Sua mãe guardava todas essas coisas no coração.
52 Sa Disas ka baita 'alaa naa 'ana noni, ma 'ana liotooe, ma na God fai wane ka ele 'asia naa sulia nia.
52 Jesus crescia em sabedoria, em estatura e no favor de Deus e das pessoas.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 2, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.