Lucas 2

Na Alangaia Falu 'ana Baea 'i Baegu (BVD) vs NTLH

Sair da comparação
NTLH Nova Tradução na Linguagem de Hoje 2000
1 Aia, 'i burina na sa Dion 'e futa nao si tau guu, na waa gwaungai nai 'ana 'initoaa baita 'i Rom ne satana sa Ogastas, nia alua tii si baea fifii fua toae ki sui guu lao 'initoaa nia. Si baea fifii nai 'e saea toae ki sui guu kera kai oli uri maefera 'i 'aena fera kera ki fua keda sata lae ai.
1 Naquele tempo o imperador Augusto mandou uma ordem para todos os povos do Império. Todas as pessoas deviam se registrar a fim de ser feita uma contagem da população.
2 Ma na keda sata lae nai gu ne etana guu keda sata lae kera 'i otofana kada sa Kuirinias nia 'inito fua Siria brofens.
2 Quando foi feito esse primeiro recenseamento, Cirênio era governador da Síria.
3 'I seeri guu, toae ki tiifau kera ka lea naa fua keda sata lae 'i 'aena fera kera ki 'ua guu.
3 Então todos foram se registrar, cada um na sua própria cidade.
4 Aia, ma sa Diosef nia lau guu 'e lea kau faasi maefera 'i Naasaret lao bali lolofaa 'i Galilii, ka lea na kau uri bali lolofaa 'i Diudia. Nia lea kau uri 'i Betlehem, na maefera sa Defet na waa 'inito kera. Nia 'e lea kau 'i seeri sulia nia na waa 'e too 'i fuli sa Defet.
4 Por isso José foi de Nazaré, na Galileia, para a região da Judeia, a uma cidade chamada Belém, onde tinha nascido o rei Davi. José foi registrar-se lá porque era descendente de Davi.
5 Sa Diosef nia lea kau fua keda sata kwaimani lae fai ni Meri, na wela keni nai kera alufaafia fuana, ma ka kulua naa 'ana wela 'ana kada nai.
5 Levou consigo Maria, com quem tinha casamento contratado . Ela estava grávida,
6 Ma asi kada keeru dao daru ka too guu 'i Betlehem, ni Meri ka fiiwela naa uri faafuta lae.
6 e aconteceu que, enquanto se achavam em Belém, chegou o tempo de a criança nascer.
7 Ma kada nia faafutaa na ulunao nia nai sui, nia ka 'afua naa 'ana maku ki, sui ka egwalaa wela tio 'ana lao kwade doo buluka ki ni fanga, sulia 'e nao naa tasi kula ni too lau 'ana ta luma lao maefera nai ne tala'ana keeru ka foli talana fua too lae ai asi kada nai.
7 Então Maria deu à luz o seu primeiro filho. Enrolou o menino em panos e o deitou numa manjedoura , pois não havia lugar para eles na pensão.
8 Ma na toa ne da suasulia sifsif ki, kera too karangia gu 'ada maefera nai. Kera too dai sua 'ada sulia sifsif kera ki 'i lao fa rodo nai.
8 Naquela região havia pastores que estavam passando a noite nos campos, tomando conta dos rebanhos de ovelhas.
9 Ma 'i seeri tii 'ensel nia God ka sakatafa faatai mai kera ka suana, ma na kwesu talingai nia ka rara na faafi kera ma daka mau 'asia naa.
9 Então um anjo do Senhor apareceu, e a luz gloriosa do Senhor brilhou por cima dos pastores. Eles ficaram com muito medo,
10 Ma na 'ensel nai ka bae 'urii fuada, “Nao molu si mau, sulia ni nau ku ngalia mai si faarongoa diana fua molu 'i tari'ina. Si faarongoa nee kai faaelea manata lana toae ki sui guu.
10 mas o anjo disse: — Não tenham medo! Estou aqui a fim de trazer uma boa notícia para vocês, e ela será motivo de grande alegria também para todo o povo!
11 Lao fa sato ne 'i tari'ina, na Waa Kwai faamauri kamolu nia futa naa lao maefera nee sa Defet. Nia na Kraes, na Aofia.
11 Hoje mesmo, na cidade de Davi , nasceu o Salvador de vocês — o Messias , o Senhor!
12 Ma na fafaataia nia fua molu ka lio saitomana, nia 'urii: Kamolu kai suana tii wela kafi futa ne kera 'afua 'ana maku ki, ma nia kai tio 'ana lao kwade doo buluka ki ni fanga.”
12 Esta será a prova: vocês encontrarão uma criancinha enrolada em panos e deitada numa manjedoura .
13 Aia kera tona boroi daka suana naa molee 'ensel faasia 'i salo ki, ne da koni na fai 'ensel bae, ma daka tangoa God daka dau nada 'ana bae lae 'urii,
13 No mesmo instante apareceu junto com o anjo uma multidão de outros anjos, como se fosse um exército celestial. Eles cantavam hinos de louvor a Deus, dizendo:
14 “Tangoa tasa God ne nii talua doo ki sui!
14 — Glória a Deus nas maiores alturas do céu! E paz na terra para as pessoas a quem ele quer bem!
15 Too buri 'ensel nai ki da oli naa uri 'i salo, na waa nai ki ni sua lae sulia sifsif ki daka bae 'ada 'urii, “Rowane 'ae, ma lea kolu dao fasi lao fera loko 'i Betlehem, uri kolu ka suana fasi doo ne fuli mai 'i tari'ina, ma God ka faarongo kolu ai nee.”
15 Quando os anjos voltaram para o céu, os pastores disseram uns aos outros: — Vamos até Belém para ver o que aconteceu; vamos ver aquilo que o Senhor nos contou.
16 Aia, kera daka lea 'ali'ali naa. Da lea kau dao daka suana naa ni Meri fai sa Diosef, ma wela bibiu nai ne tio 'ana lao kwade doo buluka ki ni fanga.
16 Eles foram depressa, e encontraram Maria e José, e viram o menino deitado na manjedoura.
17 Ma kada kera dao daka suana sui, kera lea daka unu na sulia si baea baki 'ensel 'e faarongo kera mai ai sulia wela bae.
17 Então contaram o que os anjos tinham dito a respeito dele.
18 Ma na toaa nai kera rongoa ununua nai ki sui guu, daka kwele 'asia naa.
18 Todos os que ouviram o que os pastores disseram ficaram muito admirados.
19 Ma ni Meri ka safa manata tu'uu na 'ana sulia doo nai ki, ka taingainia ka tio gu 'ana lao manata lana.
19 Maria guardava todas essas coisas no seu coração e pensava muito nelas.
20 'I seeri, na waa nai ki ni suasulia sifsif ki daka oli naa. Kera daka tangoa God faafi doo nai ki sui guu da rongoa ki nai, sulia da suai doo nai ki da fuli ka lea 'o'olo guu sulia doo ne da rongo 'ensel nia saea mai.
20 Então os pastores voltaram para os campos, cantando hinos de louvor a Deus pelo que tinham ouvido e visto. E tudo tinha acontecido como o anjo havia falado.
21 Dao kwaluna fa dani wela nai, kera ka 'iri'unga 'ani nia, ma daru ka faasata nia naa 'ana sa Disas. Na satae doo nai, na 'ensel nia faarongoa sui na mai 'ani Meri 'ana kada nia nao si kulua 'ua.
21 Uma semana depois, quando chegou o dia de circuncidar o menino, puseram nele o nome de Jesus. Pois o anjo tinha dado esse nome ao menino antes de ele nascer.
22 Sa Diosef fai ni Meri keeru too lelea keeru ka faasuia naa si kada keeru fua faafaalu lae burina kwala wela lae, ilingia doo ne taki sa Mosis saea fua ili lana. 'I seeri, keeru daru ngalia wele daru ka lea 'alaa na uri Durusalem fua faa lana wela nai fuana God,
22 Chegou o dia de Maria e José cumprirem a cerimônia da purificação , conforme manda a Lei de Moisés. Então eles levaram a criança para Jerusalém a fim de apresentá-la ao Senhor.
23 ilingia bae na kekeda lae lao taki nia God nia saea ma ka bae 'urii, “Na doo wane neki da kwalafi maa faalu ai, kera kai efaa ka too 'e'ete naa fua God.”
23 Pois está escrito na Lei do Senhor: “Todo primeiro filho será separado e dedicado ao Senhor.”
24 Keeru ka lea lau gu 'i seeri uri fale lana falee ni faafaalu lae fua God, ne kera kai falea roo fa fao ki, ma nao roo fa bole ki fua ka lea sulia doo ne taki nia God 'e saea uri fale lana.
24 Eles foram lá também para oferecer em sacrifício duas rolinhas ou dois pombinhos, como a Lei do Senhor manda.
25 Ma 'ana kada nai, tii waa satana sa Simion nia too lau guu 'i Durusalem. Nia waa birangana 'e diana, ma ka foosia firi God, ma ka too kwaimaakwali gu 'ana uri sua lana kada ne God kai faamauria toaa nia 'Israel ki. Na Anoedoo Abu nia ka nii fai sa Simion,
25 Em Jerusalém morava um homem chamado Simeão. Ele era bom e piedoso e esperava a salvação do povo de Israel. O Espírito Santo estava com ele,
26 ma ka faatai fuana, ne nia kai mauri gu 'ana lelea nia ka tala suana guu Kraes bae 'ana maana 'i tala'ana.
26 e o próprio Espírito lhe tinha prometido que, antes de morrer, ele iria ver o Messias enviado pelo Senhor.
27 Ma na Anoedoo Abu ka talaia sa Simion ka lea uri lao Beukaua loko. 'E lea kau 'e dao ka suana naa sa Diosef fai ni Meri ne daru ngalia mai sa Disas uri ilidoo lae 'ani nia lao Beukaua mala 'ana doo ne taki ki saea.
27 Guiado pelo Espírito, Simeão foi ao Templo. Quando os pais levaram o menino Jesus ao Templo para fazer o que a Lei manda,
28 'Uri nai guu, sa Simion ka ngalia wele ka 'olia naa 'i ruruuna, ka tangoa God ka bae 'urii,
28 Simeão pegou o menino no colo e louvou a Deus. Ele disse:
29 “God 'ae. Doo bae 'oe alangainia fuaku nia mamana naa. Tari'ina lea sae 'oko faolomai nau boroi 'amu uri ku lea naku lao aroaroa 'oe, nia ka diana gu 'ana.
29 — Agora, Senhor, cumpriste a promessa que fizeste e já podes deixar este teu partir em paz.
30 Na waa bae 'oe alangainia kai lea mai uri faamauri lana toae ki sui, nia ne dao naa ma nau ku tala suana naa 'ana maaku.
30 Pois eu já vi com os meus próprios olhos a tua salvação,
31 Sa wala nee, ni 'oe 'o ade akau sui na mai 'ani nia 'i maana toaa ki sui daka suana naa.
31 que preparaste na presença de todos os povos:
32 Ma nia kai faatai 'oe sia toaa nao lau Diu ki ka mala 'ana kwesu saru folaa diana, ma nia kai falea 'initoae fua meli toaa 'oe 'Israel.”
32 uma luz para mostrar o teu caminho a todos os que não são judeus e para dar
33 Kada na maa nia fai gaa nia wela nai, daru fafurongo sulia doo nai ki sa Simioni 'e saea sulia wela keerua lelea ka sui, keeru daru ka kwele 'asia naa.
33 O pai e a mãe do menino ficaram admirados com o que Simeão disse a respeito dele.
34 Sui sa Simion ka saea lau guu si baea diana ki fuadaru. Nia ka bae 'urii fua ni Meri, na gaa nia wele, “Na wela nee, God nia filia 'ua gu mai uri nia ka mala 'ana fafaataia fua toaa 'oro 'i 'Israel. Uri tii ne nia faamamanea wela nee, mauri lana kai diana tasa, ma tii ne nao si faamamane nia, mauri lana kai ta'aa 'asia naa. Ma na wela nee naa ne kai faatainia God sia toaa ki sui gu 'ana, sui boroi 'ana ma 'oro lana wane ma keni kera kai susubutainia.
34 Simeão os abençoou e disse a Maria, a mãe de Jesus: — Este menino foi escolhido por Deus tanto para a destruição como para a salvação de muita gente em Israel. Ele vai ser um sinal de Deus; muitas pessoas falarão contra ele,
35 Ma kera kai ade 'uri nai 'ani nia, uri ka faatai folaa 'ana si lio agwa kera wane ma keni. Ni 'oe na gaa nia wela nee, liodilae baite kai dao tomu. Liodilae nai kai mala ta 'ile ne 'ala ne kai toe 'oe, ma kai fii 'oe ka ufi 'oe guu.”
35 e assim os pensamentos secretos delas serão conhecidos. E a tristeza, como uma espada afiada, cortará o seu coração, Maria.
36 Tii gwa ai 'oru satana ni 'Ana, 'e nii lau guu nonina Beukaua loko otofana si kada nai. Ni 'Ana, nia na brofet keni ne too mai ka tau naa, ka waro naa. Ni nia saari sa Fanuel, na waa 'ana fiiwane sa 'Asa. Ni 'Ana 'e 'afe ka too kwaimani fai arai nia sulia fiu fa ngali ki sui arai nia ka mae lau gu 'ana,
36 Havia ali também uma profetisa chamada Ana, que era viúva e muito idosa. Ela era filha de Fanuel, da tribo de Aser. Sete anos depois que ela havia casado, o seu marido morreu.
37 nia ka 'oru ka too lelea ka dao naa 'ana kwalu taafuli fa ngali ma fai fa ngali sarenga ki. Ma nia ka nanai gu 'ana lao Beukaua loko 'ana abufanga lae ma foa lae sulia fa sato ma fa rodo.
37 Agora ela estava com oitenta e quatro anos de idade. Nunca saía do pátio do Templo e adorava a Deus dia e noite, jejuando e fazendo orações.
38 Nia 'e lea kau ka todaa lau guu sa Diosef fai ni Meri lao Beukaua nai. Nia ka falea tango laa nia talea God ma ka faarongo talo sulia wela nai siana toae ki sui guu ne da maakwalia si kada God kai faamauria toaa 'i Durusalem.
38 Naquele momento ela chegou e começou a louvar a Deus e a falar a respeito do menino para todos os que esperavam a libertação de Jerusalém.
39 Kada sa Diosef fai ni Meri daru faasui tiifau naa 'ana ilidooe ki sulia taki nia ki God, keeru daru ka oli na mai uri bali lolofaa 'i Galilii uria lao maefera keeru 'i Naasaret.
39 Quando terminaram de fazer tudo o que a Lei do Senhor manda, José e Maria voltaram para a Galileia, para a casa deles na cidade de Nazaré.
40 Ma na 'alakwa keeru nia ka baita 'alaa naa, ka rigita naa, ka too 'ana liotooe, ma na dianaa God ka nii na fai nia.
40 O menino crescia e ficava forte; tinha muita sabedoria e era abençoado por Deus.
41 'Afa ngali ki sui guu, maa nia fai gaa nia sa Disas, daru kai lea 'ana Fangatasae bae kai liu 'i Durusalem.
41 Todos os anos os pais de Jesus iam a Jerusalém para a Festa da Páscoa .
42 Kada sa Disas nia baita ka dao naa 'ana taafuli fa ngali ma roo fa ngali sarenga ki, nia fai keeru da lea kwaimani sui guu 'ana maoma nai, 'uria ne 'ita kera ka ilia naa.
42 Quando Jesus tinha doze anos, eles foram à Festa, conforme o seu costume.
43 Kera lea kau daka totoo mai 'ana ade dooa nai lelea 'i burina ade dooe 'e toli ka sui naa, sa Diosef fai ni Meri na maa nia fai gaa nia sa Disas, daru ka oli na mai fera. Aia, ma sa Disas loko nia 'e too 'ua gu 'ana mai 'i Durusalem. Ni keeru nao daru si saitomana lau gu 'adaru loko nia too 'ua gu 'ana mai.
43 Depois que a Festa acabou, eles começaram a viagem de volta para casa. Mas Jesus tinha ficado em Jerusalém, e os seus pais não sabiam disso.
44 Daru kwaifii 'adaru sae sa nia oli na mai fai na figue ne da oli ki mai. Keeru ka oli mai sulia fa sato lalau loko lelea ka dao naa 'i saulafi, daru kafi nanisi nia. 'I seeri daru ka ledia naa ote toaafuta ki ma toaa kwaimani keeru ki.
44 Eles pensavam que ele estivesse no grupo de pessoas que vinha voltando e por isso viajaram o dia todo. Então começaram a procurá-lo entre os parentes e amigos.
45 Ma sui boroi 'ana nia ka nao si nii gu fai kera. Guu keeru daru ka oli lau uri Durusalem fua nani lae mai uri nia 'i seeri.
45 Como não o encontraram, voltaram a Jerusalém para procurá-lo.
46 Lea burina olu fa sato 'e sui naa, keeru dafi dao tona lao Beukaua bae, kada nia gooru 'ana 'i matangana toaa saitoma doo ni toolangaidoo ki. Nia too kai fafurongo kera 'ana ma too kai ledi kera ki 'ana.
46 Três dias depois encontraram o menino num dos pátios do Templo, sentado no meio dos mestres da Lei, ouvindo-os e fazendo perguntas a eles.
47 Na toaa ne kera waa kwairooi nia ki, kera da kwele 'asia naa 'ana filodooe nia ma 'ana olisi lae nia ki 'ana ledi laa kera ki.
47 Todos os que o ouviam estavam muito admirados com a sua inteligência e com as respostas que dava.
48 Ma kada sa Diosef fai ni Meri daru suana 'uri nai, keeru boroi daru ka kwele 'asia naa 'ani nia. 'I seeri, gaa nia ka bae 'urii fuana, “'Alakwa nau 'ae, doo 'o ilia na 'amu 'ani kaaria uri tee nai? Ni kaaria maa 'oe fai nau mone miri nani mai uri 'oe, miri ka kwaifii naa sae sa ta doo ta'aa nia fuli naa 'ani 'oe wala!”
48 Quando os pais viram o menino, também ficaram admirados. E a sua mãe lhe disse: — Meu filho, por que foi que você fez isso conosco? O seu pai e eu estávamos muito aflitos procurando você.
49 'I seeri sa Disas 'e luu keeru ka bae 'urii, “Kamuru dau na 'amuru 'ana nani lae uri nau lao faano nee sui gu 'ana uri tee nee? Kamuru saitomana gu 'amuru bae nau kwai too 'aku lao beu nia Maa nau!”
49 Jesus respondeu:
50 Kada nia bae 'uri nai, keeru ka ulafusia lau gu 'adaru si manata lae ne nia fuutoi ka bae 'uri nai fuadaru.
50 Mas eles não entenderam o que ele disse.
51 'I seeri sa Disas ka oli kwaimani na fai keeru uri lao maefera kera 'i Naasaret. Ma dao kera too kwaimani, nia ka ade gu 'ana sulia bae ladaru. Ma na gaa nia ka taingainia na 'ana si baee nai ki sui guu nia saeda ki nai lao manata lana.
51 Então Jesus voltou com os seus pais para Nazaré e continuava a ser obediente a eles. E a sua mãe guardava tudo isso no coração.
52 Sa Disas ka baita 'alaa naa 'ana noni, ma 'ana liotooe, ma na God fai wane ka ele 'asia naa sulia nia.
52 Conforme crescia, Jesus ia crescendo também em sabedoria, e tanto Deus como as pessoas gostavam cada vez mais dele.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 2, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.