Lucas 20
Na Alangaia Falu 'ana Baea 'i Baegu (BVD) vs ACF
1 Tii fa dani, sa Disas nia toolangaidoo fua toae ki 'i lao Beukaua bae, ma nia ka faarongo kera 'ana si faarongoa diana bae. Na waa baita ni foa ki, ma toa toolangaidoo 'ana taki ki, ma tai toa gwaungai ki lau guu, kera da lea mai siana sa Disas.
1 E aconteceu num daqueles dias que, estando ele ensinando o povo no templo, e anunciando o evangelho, sobrevieram os principais dos sacerdotes e os escribas com os anciãos,
2 Ma daka ledi 'urii 'ani nia, “'Oe na suukwaia tee ne 'o too ai ma 'oko ilia doo neki nee wala? Sa tii gu ne faa suukwaia nai fuamu?”
2 E falaram-lhe, dizendo: Dize-nos, com que autoridade fazes estas coisas? Ou, quem é que te deu esta autoridade?
3 Nia luu kera ka bae 'urii, “Aia, nau ku ledi kamolu fasi uria tii si doo.
3 E, respondendo ele, disse-lhes: Também eu vos farei uma pergunta: Dizei-me pois:
4 Kamolu saea fasi mai, na rigitaa bae sa Dion too ai uri faasiuabu lae nia lea mai fasi God, ma nao fasi wane gwana?”
4 O batismo de João era do céu ou dos homens?
5 Kera oli da ledi kera kwailiu 'i tala'ada daka 'urii, “Toa nee 'ae, tee gu ne tara kolu kai saea fuana nai? Lea sa kolu luu nia kolu ka saea, ‘'E lea mai faasia God,’ nia ka 'urii nai, ‘Sui tee ne adea nao molu si faamamanea sa Dion?’
5 E eles arrazoavam entre si, dizendo: Se dissermos: Do céu, ele nos dirá: Então por que o não crestes?
6 Ma lea sae kolu ka luu nia ma kolu ka 'urii 'akolu, ‘Nia lea gu 'ana mai faasia wane 'ana molaagali bae,’ ma tara toaa neki ne kera kai 'uifau kolu uri saumaeli lakolu naa, suli kera da faamamanea sa Dion na brofet lau gu bae.”
6 E se dissermos: Dos homens; todo o povo nos apedrejará, pois têm por certo que João era profeta.
7 'Uri nai guu, kera luua sa Disas daka saea nada kera ulafusia tii ne suukwaia nai lea mai faasia.
7 E responderam que não sabiam de onde era.
8 Ma Disas ka bae na 'ana 'urii fuada, “Nau boroi tara nao kusi faarongo kamolu lau guu, tii ne falea suukwaia ne ku too ai ma ku ilidoo ki ai nee.”
8 E Jesus lhes disse: Tampouco vos direi com que autoridade faço isto.
9 Sui, sa Disas ka unu sulia tii si tarifulaa lau fuada ka 'urii, “Totoo tii si kada, tii waa nai ka fasia ola greib nia nai sui ka alua 'i 'abana waa ki daka suasulia. Nia ka lea 'ana maefera 'e nii tau mai. Nia kai too mai seeri ka tau sui fatai oli mai kafi dao.
9 E começou a dizer ao povo esta parábola: Certo homem plantou uma vinha, e arrendou-a a uns lavradores, e partiu para fora da terra por muito tempo;
10 Nia too mai lelea dao guu 'ana kada ola nai 'e maua ai, nia ka odua na mai tii waa ni rao nia ka lea na mai uria ngali lana tai fuae greib 'ana doo nia nai ki lao ola nia. Ma sui kada waa ni rao nai 'e dao gu lao ola nai, na toa ni rao nai ki da suasulia ola nai daka saungi nia naa lelea sui daka olitainia ka oli tatakwai naa siana waa baita nia nai.
10 E no tempo próprio mandou um servo aos lavradores, para que lhe dessem dos frutos da vinha; mas os lavradores, espancando-o, mandaram-no vazio.
11 Waa baita nai ka odua lau gu mai ta ruana waa ni rao. Sui boroi 'ana toa ni rao nai ki da suasulia ola nai, daka saungia lau guu, ma daka faa 'ide nia, sui daka olitainia ka oli tatakwai lau guu.
11 E tornou ainda a mandar outro servo; mas eles, espancando também a este, e afrontando-o, mandaram-no vazio.
12 'I seeri, waa baita nai ka odua lau gu mai oluna waa ni rao nia. Ma sui boroi 'ana toa nai ki daka saumaala 'ani nia, sui daka tari nia naa uri sara fasi lao ola nai.
12 E tornou ainda a mandar um terceiro; mas eles, ferindo também a este, o expulsaram.
13 Na waa baita nai ka manata na 'urii, ‘Nia sae tee ne kui ilia lau rowaa? 'O ma nau 'ua ne kui odua naa 'alakwa nau 'ua guu, na wela liosaua nau nee uria nia guu ka tala lea ka dao. Nia 'uri nai naa 'oto taari kera ka manata 'initoa 'ani nia?’
13 E disse o senhor da vinha: Que farei? Mandarei o meu filho amado; talvez que, vendo, o respeitem.
14 Kada toa ni rao bae da suasulia ola bae kera suana gu ta, da bae fatai 'urii fuada kwailiu na, ‘Na 'alakwa nia sa wala bae mone ne. Wela nee naa bae bobongi maa nia kai faa ola nee kai tio 'i 'abana. Kolu saungia 'e mae 'ana wala, uri kolu ka ngalia 'akolu ola nee fua kolu!’
14 Mas, vendo-o os lavradores, arrazoaram entre si, dizendo: Este é o herdeiro; vinde, matemo-lo, para que a herança seja nossa.
15 Seeri, kera liu guu daka taria naa wela bae lelea daka saungia ka mae na kau 'i sara fasi lao ola bae.” Na nununa 'oko 'ani lana fufuana nai da 'ailia 'ana greib.|src="HK00112B_765x475_497x309.jpg" size="col" ref="Luk 20:15"
15 E, lançando-o fora da vinha, o mataram. Que lhes fará, pois, o senhor da vinha?
16 “Tee nai waa baita nai 'ana ola nai kai ilia 'ana toa nai? Kada nia oli mai ka dao, nia kai saungi tiifau 'ani kera, sui ka faa ola nai kai tio na 'ana 'i 'abana toa 'e'ete ki lau.”
16 Irá, e destruirá estes lavradores, e dará a outros a vinha. E, ouvindo eles isto, disseram: Não seja assim!
17 Sui sa Disas 'e bubu tetee ada ka bae 'urii, “Lea si doo nai 'e nao si fuli, sui ma tee 'ana ne toolangai lana si baea bae lao kekeda laa Abu bae nia 'urii,
17 Mas ele, olhando para eles, disse: Que é isto, pois, que está escrito? A pedra, que os edificadores reprovaram, Essa foi feita cabeça da esquina.
18 “Waa ne 'asi nia fafona maefau nai, waa nai kai maga ka baringisi guu. Ma waa ne maefau nai kai 'asia faafia, maefau nai kai too meme nia.”
18 Qualquer que cair sobre aquela pedra ficará em pedaços, e aquele sobre quem ela cair será feito em pó.
19 Kada nia bae 'urii nai guu, waa baita ni foa lae ki fainia waa toolangaidoo lae 'ana taki ki, daka lio saitomana naa ne sa Disas kai bae gwana suli kera. Kera ka dooria naa dau lana sa Disas 'i seeri, sui ma daka mau lau gu 'ada 'ana toaa nai.
19 E os principais dos sacerdotes e os escribas procuravam lançar mão dele naquela mesma hora; mas temeram o povo; porque entenderam que contra eles dissera esta parábola.
20 Toa gwaungai ki daka bubu na sulia sa Disas uria sae lelea daka daua. Ma daka folia naa waa ki uri uuarongai lana ma ledi lana lae uri suke lana ki uri lelea sae nia ka saea tasi doo ni dau lana faafia uri kera ka fale nia kau 'i 'abana waa 'inito 'i Rom ne lio sulia bali lolofaa nai.
20 E, observando-o, mandaram espias, que se fingissem justos, para o apanharem nalguma palavra, e o entregarem à jurisdição e poder do presidente.
21 Kera ka bae 'urii fuana sa Disas, “Wala waa toolangaidoo 'ae, kameli saitomana ni 'oe naa ne 'o toolangaidoo 'oko saea sui guu doo mamane ki. Ma ni 'oe naa ne nao 'osi 'ado guu fainia waa ki 'ana ta tii bali gwana 'ana manata lada ki. 'Oe, na toolangaidoo laa 'oe lea 'o'olo 'ua guu sulia mamanaa ma kwaidooria God fuana toae ki sui.
21 E perguntaram-lhe, dizendo: Mestre, nós sabemos que falas e ensinas bem e retamente, e que não consideras a aparência da pessoa, mas ensinas com verdade o caminho de Deus.
22 “Aia, 'oe saea fasi mai fuameli, nia 'o'olo gu 'ana fua kameli ka fale takisi fuana 'initoaa nee 'i Rom, ma nao 'e garo?”
22 É-nos lícito dar tributo a César ou não?
23 Ma sa Disas ka lio filoa gu 'ana sukea kera nai, nia ka bae 'urii,
23 E, entendendo ele a sua astúcia, disse-lhes: Por que me tentais?
24 “Faatainia fasi mai tafa seleni 'ana doo nai molu too ai fuaku ku suai fasi.” Kera ka ngalia na mai tii fa seleni fuana, sui nia ka ledi 'urii 'ani kera, “Aia, nununa sa tii ne nii 'afa seleni nee? Fai, satana sa tii ne nii ai nee?”
24 Mostrai-me uma moeda. De quem tem a imagem e a inscrição? E, respondendo eles, disseram: De César.
25 Ma sa Disas ka bae 'urii fuada, “Nia 'uri nai, kamolu ngali si doo ne naisata 'ana waa baita 'i Rom molu ka faa 'amolu fuana, ma si doo God ki ngali molu ka faa 'amolu fuana God.”
25 Disse-lhes então: Dai, pois, a César o que é de César, e a Deus o que é de Deus.
26 'Uri nai guu ka 'afitai naa fuada uri dao toi lae tasi doo ne kera kai dau nia faafia 'i maana konia nai. Ma kera ka kwele 'asia naa 'ana si baea nai ki sa Disas olisi kera ki ai, daka taaro dasi bae.
26 E não puderam apanhá-lo em palavra alguma diante do povo; e, maravilhados da sua resposta, calaram-se.
27 Sui lau guu, tai Sadiusii ki kera daka lea lau gu mai siana sa Disas. Kera Sadiusii ki nao dasi faamamanea waa ne mae naa, kai tatae lau faasia maea. Kera ledia sa Disas daka bae 'urii,
27 E, chegando-se alguns dos saduceus, que dizem não haver ressurreição, perguntaram-lhe,
28 “Wala waa toolangaidoo 'ae, sa Mosis si baea nia kedaa mai fuameli 'e bae 'urii, ‘Lea waa 'e mae faasia 'afe nia sui ma keeru ka nao si welaa guu, ta wane 'ana toolana ki ka adea 'initai 'oru nai, uri ka saarea tai wela uri ka didi fulina toolana nai 'e mae.’
28 Dizendo: Mestre, Moisés nos deixou escrito que, se o irmão de algum falecer, tendo mulher, e não deixar filhos, o irmão dele tome a mulher, e suscite posteridade a seu irmão.
29 “Aia, ma tii bara waisaasina ne kera 'ada fiu waa ki, kera totoo gu 'i see. Na waa 'i nao 'e adea tii wela keni nai ka nao si welaa guu, nia ka mae.
29 Houve, pois, sete irmãos, e o primeiro tomou mulher, e morreu sem filhos;
30 “Saasina, waa 'i burina ka adea naa gwa 'oru nai, ma sui ka nao daru si welaa guu sa wala nai ka mae lau guu faasia wela keni nai.
30 E tomou-a o segundo por mulher, e ele morreu sem filhos.
31 Sui saasina lau guu, oluna waa naa ka 'uri nai lau guu, ka mae lau guu. Ka alu gu 'ana tii si doo nai ka lea na suli kera lelea fiu waisaasina nai ki daka mamae ka sui guu faasia wela keni nai ka nao dasi welaa sui guu.
31 E tomou-a o terceiro, e igualmente também os sete; e morreram, e nào deixaram filhos.
32 Burina fiu waisaasina nai ki da mae tiifau naa, wela keni nai boroi nia ka mae naa.
32 E por último, depois de todos, morreu também a mulher.
33 Ma sui sae nia 'uri nai, lelea 'e dao 'afa dani bae God kai tataea toaa mae ki tiifau faasia maea, na 'initai nai nia 'afe waa tee gu 'ana bara waisaasina bae nai? Sulia kera fiu waisaasina nai ki sui guu bae da adea wela keni nai.”
33 Portanto, na ressurreição, de qual deles será a mulher, pois que os sete por mulher a tiveram?
34 Sa Disas ka luu kera ka bae 'urii, “'I tari'ina ki 'ana ne wela wane ki ma wela keni ki da arai ma daka 'afe ki ai nee.
34 E, respondendo Jesus, disse-lhes: Os filhos deste mundo casam-se, e dão-se em casamento;
35 Ma si kada ne nii 'ua mai, na toaa ne kera mae ma sui daka tatae lau faasia maea, kera 'afitai daka arai ma daka 'afe lau,
35 Mas os que forem havidos por dignos de alcançar o mundo vindouro, e a ressurreição dentre os mortos, nem hão de casar, nem ser dados em casamento;
36 suli da mala nada 'ensel nia ki God ne nao dasi mae naa. Kera na wela nia ki God naa, suli God nia tatae kera faasia maea.
36 Porque já não podem mais morrer; pois são iguais aos anjos, e são filhos de Deus, sendo filhos da ressurreição.
37 “Aia, ma si malutaa nee sulia toaa da mae ki naa totoo dai mauri lau, nia doo mamane ne. Tee sa Mosis boroi nia faatainia lau guu mamana lana si doo nai bae, kada nia bae ka fuutoi era meakwesu bae 'e suai sulia kaa 'ai tu'uu bae. Nia 'e bae 'urii sulia God bae, ‘God nia sa 'Abraham, ma God nia sa 'Aesak, ma God nia sa Diakab.’
37 E que os mortos hão de ressuscitar também o mostrou Moisés junto da sarça, quando chama ao Senhor Deus de Abraão, e Deus de Isaque, e Deus de Jacó.
38 Na toolangai lana 'e 'urii nai: Tai toaa ne da mae ki naa da foosia gwada God, suli kera da mauri naa fai God.”
38 Ora, Deus não é Deus de mortos, mas de vivos; porque para ele vivem todos.
39 Ma tai waa 'ana toa toolangaidoo 'ana taki ki daka bae 'urii, “Waa toolangaidoo 'ae, luu laa nai 'oe luua 'ana si baea nai nia diana 'asia naa nai.”
39 E, respondendo alguns dos escribas, disseram: Mestre, disseste bem.
40 Ma sui 'e 'uri nai guu, kera ka mau tiifau ta waa ada si leditona kaaroa naa.
40 E não ousavam perguntar-lhe mais coisa alguma.
41 Sui sa Disas ka ledi 'ana 'urii 'ani kera, “Kamolu saitomana nia bobola gu 'ana fua daka saea na Kraes nee nia futa gu 'ana mai 'isi 'ana kwalafaa sa Defet?
41 E ele lhes disse: Como dizem que o Cristo é filho de Davi?
42 Sulia sa Defet, nia tala bae 'ana 'urii lao Sam ki,
42 Visto como o mesmo Davi diz no livro dos Salmos: Disse o SENHOR ao meu Senhor: Assenta-te à minha direita,
43 'oko too 'amu 'uri nai lelea nau ku alua malimae 'oe ki daka too guu farana 'initoaa 'oe.’
43 Até que eu ponha os teus inimigos por escabelo de teus pés.
44 “Sa Defet nia saea Kraes nee na Aofia nia ne. Ma lea 'uri nai tama na Kraes nee ka futa boroi 'ana mai 'isi 'ana kwalafaa sa Defet, nia na Aofia sa Defet lau gu 'ana ne.”
44 Se Davi lhe chama Senhor, como é ele seu filho?
45 Kada toaa nai ki da fafurongo gwada, sa Disas ka bae 'urii fua waa kwairooi nia ki,
45 E, ouvindo-o todo o povo, disse Jesus aos seus discípulos:
46 “Molu ka fiia birangaa kera nee toa toolangaidoo nee 'ana taki, ne kera dooria 'asia naa ofi lae 'ana maku liu lana baita ki uri suai lae. Ma daka dooria 'asia naa sae toae ki daka sae'inito 'ani kera 'i maana usie ki. Ma daka dooria 'asia naa gooru lae 'ana kula ni goorua kera waa 'initoe ki 'ua guu lao beu ni ofu lae ki, ma noni fafangae ki.
46 Guardai-vos dos escribas, que querem andar com vestes compridas; e amam as saudações nas praças, e as principais cadeiras nas sinagogas, e os primeiros lugares nos banquetes;
47 Ma sui kera ne daka bebelia 'okona doo gwa 'oru siofaa neki ka atafu naa. Kera daka suke ni abu lae gu 'ada 'ana foa tikwa lae ki. Kera toa nee, na kwakwaea kera kai ta'aa 'isi kai talua kwakwaea toae ki sui guu!”
47 Que devoram as casas das viúvas, fazendo, por pretexto, largas orações. Estes receberão maior condenação.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 20, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.