Lucas 20

Na Alangaia Falu 'ana Baea 'i Baegu (BVD) vs ARIB

Sair da comparação
ARIB Almeida Revisada Imprensa Bíblica
1 Tii fa dani, sa Disas nia toolangaidoo fua toae ki 'i lao Beukaua bae, ma nia ka faarongo kera 'ana si faarongoa diana bae. Na waa baita ni foa ki, ma toa toolangaidoo 'ana taki ki, ma tai toa gwaungai ki lau guu, kera da lea mai siana sa Disas.
1 Num desses dias, quando Jesus ensinava o povo no templo, e anunciava o evangelho, sobrevieram os principais sacerdotes e os escribas, com os anciãos.
2 Ma daka ledi 'urii 'ani nia, “'Oe na suukwaia tee ne 'o too ai ma 'oko ilia doo neki nee wala? Sa tii gu ne faa suukwaia nai fuamu?”
2 e falaram-lhe deste modo: Dize-nos, com que autoridade fazes tu estas coisas? Ou, quem é o que te deu esta autoridade?
3 Nia luu kera ka bae 'urii, “Aia, nau ku ledi kamolu fasi uria tii si doo.
3 Respondeu-lhes ele: Eu também vos farei uma pergunta; dizei-me, pois:
4 Kamolu saea fasi mai, na rigitaa bae sa Dion too ai uri faasiuabu lae nia lea mai fasi God, ma nao fasi wane gwana?”
4 O batismo de João era do céu ou dos homens?
5 Kera oli da ledi kera kwailiu 'i tala'ada daka 'urii, “Toa nee 'ae, tee gu ne tara kolu kai saea fuana nai? Lea sa kolu luu nia kolu ka saea, ‘'E lea mai faasia God,’ nia ka 'urii nai, ‘Sui tee ne adea nao molu si faamamanea sa Dion?’
5 Ao que eles arrazoavam entre si: Se dissermos: do céu, ele dirá: Por que não crestes?
6 Ma lea sae kolu ka luu nia ma kolu ka 'urii 'akolu, ‘Nia lea gu 'ana mai faasia wane 'ana molaagali bae,’ ma tara toaa neki ne kera kai 'uifau kolu uri saumaeli lakolu naa, suli kera da faamamanea sa Dion na brofet lau gu bae.”
6 Mas, se dissermos: Dos homens, todo o povo nos apedrejará; pois está convencido de que João era profeta.
7 'Uri nai guu, kera luua sa Disas daka saea nada kera ulafusia tii ne suukwaia nai lea mai faasia.
7 Responderam, pois, que não sabiam donde era.
8 Ma Disas ka bae na 'ana 'urii fuada, “Nau boroi tara nao kusi faarongo kamolu lau guu, tii ne falea suukwaia ne ku too ai ma ku ilidoo ki ai nee.”
8 Replicou-lhes Jesus: Nem eu vos digo com que autoridade faço estas coisas.
9 Sui, sa Disas ka unu sulia tii si tarifulaa lau fuada ka 'urii, “Totoo tii si kada, tii waa nai ka fasia ola greib nia nai sui ka alua 'i 'abana waa ki daka suasulia. Nia ka lea 'ana maefera 'e nii tau mai. Nia kai too mai seeri ka tau sui fatai oli mai kafi dao.
9 Começou então a dizer ao povo esta parábola: Um homem plantou uma vinha, arrendou-a a uns lavradores, e ausentou-se do país por muito tempo.
10 Nia too mai lelea dao guu 'ana kada ola nai 'e maua ai, nia ka odua na mai tii waa ni rao nia ka lea na mai uria ngali lana tai fuae greib 'ana doo nia nai ki lao ola nia. Ma sui kada waa ni rao nai 'e dao gu lao ola nai, na toa ni rao nai ki da suasulia ola nai daka saungi nia naa lelea sui daka olitainia ka oli tatakwai naa siana waa baita nia nai.
10 No tempo próprio mandou um servo aos lavradores, para que lhe dessem dos frutos da vinha; mas os lavradores, espancando-o, mandaram-no embora de mãos vazias.
11 Waa baita nai ka odua lau gu mai ta ruana waa ni rao. Sui boroi 'ana toa ni rao nai ki da suasulia ola nai, daka saungia lau guu, ma daka faa 'ide nia, sui daka olitainia ka oli tatakwai lau guu.
11 Tornou a mandar outro servo; mas eles espancaram também a este e, afrontando-o, mandaram-no embora de mãos vazias.
12 'I seeri, waa baita nai ka odua lau gu mai oluna waa ni rao nia. Ma sui boroi 'ana toa nai ki daka saumaala 'ani nia, sui daka tari nia naa uri sara fasi lao ola nai.
12 E mandou ainda um terceiro; mas feriram também a este e lançaram-no fora.
13 Na waa baita nai ka manata na 'urii, ‘Nia sae tee ne kui ilia lau rowaa? 'O ma nau 'ua ne kui odua naa 'alakwa nau 'ua guu, na wela liosaua nau nee uria nia guu ka tala lea ka dao. Nia 'uri nai naa 'oto taari kera ka manata 'initoa 'ani nia?’
13 Disse então o senhor da vinha: Que farei? Mandarei o meu filho amado; a ele talvez respeitarão.
14 Kada toa ni rao bae da suasulia ola bae kera suana gu ta, da bae fatai 'urii fuada kwailiu na, ‘Na 'alakwa nia sa wala bae mone ne. Wela nee naa bae bobongi maa nia kai faa ola nee kai tio 'i 'abana. Kolu saungia 'e mae 'ana wala, uri kolu ka ngalia 'akolu ola nee fua kolu!’
14 Mas quando os lavradores o viram, arrazoaram entre si, dizendo: Este é o herdeiro; matemo-lo, para que a herança seja nossa.
15 Seeri, kera liu guu daka taria naa wela bae lelea daka saungia ka mae na kau 'i sara fasi lao ola bae.” Na nununa 'oko 'ani lana fufuana nai da 'ailia 'ana greib.|src="HK00112B_765x475_497x309.jpg" size="col" ref="Luk 20:15"
15 E lançando-o fora da vinha, o mataram. Que lhes fará, pois, o senhor da vinha?
16 “Tee nai waa baita nai 'ana ola nai kai ilia 'ana toa nai? Kada nia oli mai ka dao, nia kai saungi tiifau 'ani kera, sui ka faa ola nai kai tio na 'ana 'i 'abana toa 'e'ete ki lau.”
16 Virá e destruirá esses lavradores, e dará a vinha a outros. Ouvindo eles isso, disseram: Tal não aconteça!
17 Sui sa Disas 'e bubu tetee ada ka bae 'urii, “Lea si doo nai 'e nao si fuli, sui ma tee 'ana ne toolangai lana si baea bae lao kekeda laa Abu bae nia 'urii,
17 Mas Jesus, olhando para eles, disse: Pois, que quer dizer isto que está escrito: A pedra que os edificadores rejeitaram, essa foi posta como pedra angular?
18 “Waa ne 'asi nia fafona maefau nai, waa nai kai maga ka baringisi guu. Ma waa ne maefau nai kai 'asia faafia, maefau nai kai too meme nia.”
18 Todo o que cair sobre esta pedra será despedaçado; mas aquele sobre quem ela cair será reduzido a pó.
19 Kada nia bae 'urii nai guu, waa baita ni foa lae ki fainia waa toolangaidoo lae 'ana taki ki, daka lio saitomana naa ne sa Disas kai bae gwana suli kera. Kera ka dooria naa dau lana sa Disas 'i seeri, sui ma daka mau lau gu 'ada 'ana toaa nai.
19 Ainda na mesma hora os escribas e os principais sacerdotes, percebendo que contra eles proferira essa parábola, procuraram deitar-lhe as mãos, mas temeram o povo.
20 Toa gwaungai ki daka bubu na sulia sa Disas uria sae lelea daka daua. Ma daka folia naa waa ki uri uuarongai lana ma ledi lana lae uri suke lana ki uri lelea sae nia ka saea tasi doo ni dau lana faafia uri kera ka fale nia kau 'i 'abana waa 'inito 'i Rom ne lio sulia bali lolofaa nai.
20 E, aguardando oportunidade, mandaram espias, os quais se fingiam justos, para o apanharem em alguma palavra, e o entregarem à jurisdição e à autoridade do governador.
21 Kera ka bae 'urii fuana sa Disas, “Wala waa toolangaidoo 'ae, kameli saitomana ni 'oe naa ne 'o toolangaidoo 'oko saea sui guu doo mamane ki. Ma ni 'oe naa ne nao 'osi 'ado guu fainia waa ki 'ana ta tii bali gwana 'ana manata lada ki. 'Oe, na toolangaidoo laa 'oe lea 'o'olo 'ua guu sulia mamanaa ma kwaidooria God fuana toae ki sui.
21 Estes, pois, o interrogaram, dizendo: Mestre, sabemos que falas e ensinas retamente, e que não consideras a aparência da pessoa, mas ensinas segundo a verdade o caminho de Deus;
22 “Aia, 'oe saea fasi mai fuameli, nia 'o'olo gu 'ana fua kameli ka fale takisi fuana 'initoaa nee 'i Rom, ma nao 'e garo?”
22 é-nos lícito dar tributo a César, ou não?
23 Ma sa Disas ka lio filoa gu 'ana sukea kera nai, nia ka bae 'urii,
23 Mas Jesus, percebendo a astúcia deles, disse-lhes:
24 “Faatainia fasi mai tafa seleni 'ana doo nai molu too ai fuaku ku suai fasi.” Kera ka ngalia na mai tii fa seleni fuana, sui nia ka ledi 'urii 'ani kera, “Aia, nununa sa tii ne nii 'afa seleni nee? Fai, satana sa tii ne nii ai nee?”
24 Mostrai-me um denário. De quem é a imagem e a inscrição que ele tem? Responderam: De César.
25 Ma sa Disas ka bae 'urii fuada, “Nia 'uri nai, kamolu ngali si doo ne naisata 'ana waa baita 'i Rom molu ka faa 'amolu fuana, ma si doo God ki ngali molu ka faa 'amolu fuana God.”
25 Disse-lhes então: Dai, pois, a César o que é de César, e a Deus o que é de Deus.
26 'Uri nai guu ka 'afitai naa fuada uri dao toi lae tasi doo ne kera kai dau nia faafia 'i maana konia nai. Ma kera ka kwele 'asia naa 'ana si baea nai ki sa Disas olisi kera ki ai, daka taaro dasi bae.
26 E não puderam apanhá-lo em palavra alguma diante do povo; e admirados da sua resposta, calaram-se.
27 Sui lau guu, tai Sadiusii ki kera daka lea lau gu mai siana sa Disas. Kera Sadiusii ki nao dasi faamamanea waa ne mae naa, kai tatae lau faasia maea. Kera ledia sa Disas daka bae 'urii,
27 Chegaram então alguns dos saduceus, que dizem não haver ressurreição, e perguntaram-lhe:
28 “Wala waa toolangaidoo 'ae, sa Mosis si baea nia kedaa mai fuameli 'e bae 'urii, ‘Lea waa 'e mae faasia 'afe nia sui ma keeru ka nao si welaa guu, ta wane 'ana toolana ki ka adea 'initai 'oru nai, uri ka saarea tai wela uri ka didi fulina toolana nai 'e mae.’
28 Mestre, Moisés nos deixou escrito que se morrer alguém, tendo mulher mas não tendo filhos, o irmão dele case com a viúva, e suscite descendência ao irmão.
29 “Aia, ma tii bara waisaasina ne kera 'ada fiu waa ki, kera totoo gu 'i see. Na waa 'i nao 'e adea tii wela keni nai ka nao si welaa guu, nia ka mae.
29 Havia, pois, sete irmãos. O primeiro casou-se e morreu sem filhos;
30 “Saasina, waa 'i burina ka adea naa gwa 'oru nai, ma sui ka nao daru si welaa guu sa wala nai ka mae lau guu faasia wela keni nai.
30 então o segundo, e depois o terceiro, casaram com a viúva;
31 Sui saasina lau guu, oluna waa naa ka 'uri nai lau guu, ka mae lau guu. Ka alu gu 'ana tii si doo nai ka lea na suli kera lelea fiu waisaasina nai ki daka mamae ka sui guu faasia wela keni nai ka nao dasi welaa sui guu.
31 e assim todos os sete, e morreram, sem deixar filhos.
32 Burina fiu waisaasina nai ki da mae tiifau naa, wela keni nai boroi nia ka mae naa.
32 Depois morreu também a mulher.
33 Ma sui sae nia 'uri nai, lelea 'e dao 'afa dani bae God kai tataea toaa mae ki tiifau faasia maea, na 'initai nai nia 'afe waa tee gu 'ana bara waisaasina bae nai? Sulia kera fiu waisaasina nai ki sui guu bae da adea wela keni nai.”
33 Portanto, na ressurreição, de qual deles será ela esposa, pois os sete por esposa a tiveram?
34 Sa Disas ka luu kera ka bae 'urii, “'I tari'ina ki 'ana ne wela wane ki ma wela keni ki da arai ma daka 'afe ki ai nee.
34 Respondeu-lhes Jesus: Os filhos deste mundo casaram-se e dão-se em casamento;
35 Ma si kada ne nii 'ua mai, na toaa ne kera mae ma sui daka tatae lau faasia maea, kera 'afitai daka arai ma daka 'afe lau,
35 mas os que são julgados dignos de alcançar o mundo vindouro, e a ressurreição dentre os mortos, nem se casam nem se dão em casamento;
36 suli da mala nada 'ensel nia ki God ne nao dasi mae naa. Kera na wela nia ki God naa, suli God nia tatae kera faasia maea.
36 porque já não podem mais morrer; pois são iguais aos anjos, e são filhos de Deus, sendo filhos da ressurreição.
37 “Aia, ma si malutaa nee sulia toaa da mae ki naa totoo dai mauri lau, nia doo mamane ne. Tee sa Mosis boroi nia faatainia lau guu mamana lana si doo nai bae, kada nia bae ka fuutoi era meakwesu bae 'e suai sulia kaa 'ai tu'uu bae. Nia 'e bae 'urii sulia God bae, ‘God nia sa 'Abraham, ma God nia sa 'Aesak, ma God nia sa Diakab.’
37 Mas que os mortos hão de ressurgir, o próprio Moisés o mostrou, na passagem a respeito da sarça, quando chama ao Senhor; Deus de Abraão, e Deus de Isaque, e Deus de Jacó.
38 Na toolangai lana 'e 'urii nai: Tai toaa ne da mae ki naa da foosia gwada God, suli kera da mauri naa fai God.”
38 Ora, ele não é Deus de mortos, mas de vivos; porque para ele todos vivem.
39 Ma tai waa 'ana toa toolangaidoo 'ana taki ki daka bae 'urii, “Waa toolangaidoo 'ae, luu laa nai 'oe luua 'ana si baea nai nia diana 'asia naa nai.”
39 Responderam alguns dos escribas: Mestre, disseste bem.
40 Ma sui 'e 'uri nai guu, kera ka mau tiifau ta waa ada si leditona kaaroa naa.
40 Não ousavam, pois, perguntar-lhe mais coisa alguma.
41 Sui sa Disas ka ledi 'ana 'urii 'ani kera, “Kamolu saitomana nia bobola gu 'ana fua daka saea na Kraes nee nia futa gu 'ana mai 'isi 'ana kwalafaa sa Defet?
41 Jesus, porém, lhes perguntou: Como dizem que o Cristo é filho de Davi?
42 Sulia sa Defet, nia tala bae 'ana 'urii lao Sam ki,
42 Pois o próprio Davi diz no livro dos Salmos: Disse o Senhor ao meu Senhor: Assenta-te à minha direita,
43 'oko too 'amu 'uri nai lelea nau ku alua malimae 'oe ki daka too guu farana 'initoaa 'oe.’
43 até que eu ponha os teus inimigos por escabelo dos teus pés.
44 “Sa Defet nia saea Kraes nee na Aofia nia ne. Ma lea 'uri nai tama na Kraes nee ka futa boroi 'ana mai 'isi 'ana kwalafaa sa Defet, nia na Aofia sa Defet lau gu 'ana ne.”
44 Logo Davi lhe chama Senhor como, pois, é ele seu filho?
45 Kada toaa nai ki da fafurongo gwada, sa Disas ka bae 'urii fua waa kwairooi nia ki,
45 Enquanto todo o povo o ouvia, disse Jesus aos seus discípulos:
46 “Molu ka fiia birangaa kera nee toa toolangaidoo nee 'ana taki, ne kera dooria 'asia naa ofi lae 'ana maku liu lana baita ki uri suai lae. Ma daka dooria 'asia naa sae toae ki daka sae'inito 'ani kera 'i maana usie ki. Ma daka dooria 'asia naa gooru lae 'ana kula ni goorua kera waa 'initoe ki 'ua guu lao beu ni ofu lae ki, ma noni fafangae ki.
46 Guardai-vos dos escribas, que querem andar com vestes compridas, e gostam das saudações nas praças, dos primeiros assentos nas sinagogas, e dos primeiros lugares nos banquetes;
47 Ma sui kera ne daka bebelia 'okona doo gwa 'oru siofaa neki ka atafu naa. Kera daka suke ni abu lae gu 'ada 'ana foa tikwa lae ki. Kera toa nee, na kwakwaea kera kai ta'aa 'isi kai talua kwakwaea toae ki sui guu!”
47 que devoram as casas das viúvas, fazendo, por pretexto, longas orações; estes hão de receber maior condenação.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 20, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.