Lucas 19

Na Alangaia Falu 'ana Baea 'i Baegu (BVD) vs ARIB

Sair da comparação
ARIB Almeida Revisada Imprensa Bíblica
1 Sa Disas nia dao lao maefera 'i Diorikoo, ma kai tasa lau gu 'ana.
1 Tendo Jesus entrado em Jericó, ia atravessando a cidade.
2 Ma tii waa satana sa Sakias ta waa baita lau guu 'ana toa ni koni lana malefo 'ana takisi 'e nii seeri, ne nia ta waa suadoo lau guu.
2 Havia ali um homem chamado Zaqueu, o qual era chefe de publicanos e era rico.
3 Nia 'e dooria ka suana 'ana sa Disas, ma sui ka 'afitai sulia nia waa kukuru 'asia naa ma konia baita nai ka suusi nia.
3 Este procurava ver quem era Jesus, e não podia, por causa da multidão, porque era de pequena estatura.
4 Ma nia ka lae 'ali'ali naa 'i nao 'ana konia nai, lae ka raa sulia 'ai nai da 'ailia 'ana Sikamoo, uria ka suana 'ana sa Disas sulia nia kai liu kau sulia taala nai.
4 E correndo adiante, subiu a um sicômoro a fim de vê-lo, porque havia de passar por ali.
5 Kada sa Disas lea kau ka liu seeri, nia lio 'alaa kau ka suana sa Sakias, ka bae 'urii fuana, “Wala Sakias, koso 'ali'ali mai, sulia 'i tari'ina nau kwai dao 'i luma kamu.”
5 Quando Jesus chegou àquele lugar, olhou para cima e disse-lhe: Zaqueu, desce depressa; porque importa que eu fique hoje em tua casa.
6 Sa Sakias ka ele 'asia naa, ka koso 'ali'ali na mai. Nia ka talaia sa Disas ka lea naa uria 'i luma kera.
6 Desceu, pois, a toda a pressa, e o recebeu com alegria.
7 Na toaa nai tiifau da suana si doo nai, daka bae buri 'ani nia daka 'urii, “Sa Disas lea naa uria too kwaimani lae fainia waa abulo ta'aa bae nai rowaa.”
7 Ao verem isso, todos murmuravam, dizendo: Entrou para ser hóspede de um homem pecador.
8 Aia, sa Sakias nia tatae ka bae 'urii fuana sa Disas na Aofia, “Aofia 'ae, nau gu ne kwai falea naku ta bali 'ana suadooa nau fuana toaa siofaa ki. Ma lea sae nau ku kwaalia waa ki daka faledoo 'aku ka talua naa kula kai dao ai, nau kwai duua doo kera ki ka dao 'ana fai fa 'idu laa 'i fafona liu lana si doo kera ki.”
8 Zaqueu, porém, levantando-se, disse ao Senhor: Eis aqui, Senhor, dou aos pobres metade dos meus bens; e se em alguma coisa tenho defraudado alguém, eu lho restituo quadruplicado.
9 Ma sa Disas ka bae 'urii fuana, “'I tari'ina naa ne God kai faamauria toaa 'oe nee 'i luma 'oe, sulia kera da faamamanea God mala bae kokoo kia sa 'Abraham nia ilia kada 'i nao.
9 Disse-lhe Jesus: Hoje veio a salvação a esta casa, porquanto também este é filho de Abraão.
10 Nau, na 'Alakwa nia Wane, ku lea mai uria nani lae uria ma faamauri lana toaa ne kera nao'ada.”
10 Porque o Filho do homem veio buscar e salvar o que se havia perdido.
11 Na konia baita nai da rongoa sui naa doo neki sa Disas bae mai sulia. 'I seeri nia ka unu sulia tii si tarifulaa 'ana kada kera dao karangia naa 'i Durusalem. Nia unu sulia si tarifulaa nai uria ka 'olosia si manata laa kera too ai, ne kera kwaifii 'ada sae sa 'initoaa nia God kai sakatafa faatai gu 'ana 'i seeri.
11 Ouvindo eles isso, prosseguiu Jesus, e contou uma parábola, visto estar ele perto de Jerusalém, e pensarem eles que o reino de Deus se havia de manifestar imediatamente.
12 'Uri nai, nia ka bae 'urii fuada, “Totoo tii waa 'initoa ka lea uria fera tau nai uria daka falea mai 'initoae fuana ma nia oli mai ka 'inito fua fera nia.
12 Disse pois: Certo homem nobre partiu para uma terra longínqua, a fim de tomar posse de um reino e depois voltar.
13 Ma sui fatai nia kafi lea, nia 'ailia mai tii akwala waa daka lea mai siana. Nia ka falea malefo ki fuada ka bae 'urii, ‘Molu ka rao 'ana malefo neki, uri molu ka todaa lau gu mai tai malefo faafida molu ka rao 'amolu 'uri nai lelea nau oli mai ku dao.’
13 E chamando dez servos seus, deu-lhes dez minas, e disse-lhes: Negociai até que eu venha.
14 Ma sui toa nia waa 'inito nai, daka rakesasu 'ani nia, daka odua tii waa ka lea 'i burina uri faarongo lana ai, ma daka saea kera da ote kera 'ana waa nai kai 'inito fuada.
14 Mas os seus concidadãos odiavam-no, e enviaram após ele uma embaixada, dizendo: Não queremos que este homem reine sobre nós.
15 “Aia, ka 'uri nai boroi 'ana, waa 'inito nai kera falea na mai 'initoaa fuana nia ka oli na mai uri 'inito lae fuada. Kada nia oli mai ka dao, nia ka kwaiodui naa uria toa bae nia falea malefo ki fuada uri rao lae ai uri ka lio filoa ta fita si malefo ki lau ne kera todaa 'i maana malefo baki nia faa fuada.
15 E sucedeu que, ao voltar ele, depois de ter tomado posse do reino, mandou chamar aqueles servos a quem entregara o dinheiro, a fim de saber como cada um havia negociado.
16 Na waa rao totolenao 'e lea mai dao ka bae 'urii, ‘Waa baita kani 'ae, nau ku rao 'ana malefo bae 'oe faa fuaku, ta tii taafuli malefo ne ku todaa lau mai gwauna.’
16 Apresentou-se, pois, o primeiro, e disse: Senhor, a tua mina rendeu dez minas.
17 Waa 'inito nai ka bae 'urii fuana, ‘'Oe na waa 'o rao diana nai. Ma fafona ne 'oe mamana 'ana ili lana si doo tu'uu, nau kwai alu 'oe 'oko lio naa sulia taafuli maefere ki nai.’
17 Respondeu-lhe o senhor: Bem está, servo bom! porque no mínimo foste fiel, sobre dez cidades terás autoridade.
18 Ruana waa ni rao ka lea lau gu mai dao ka bae 'urii fuana waa 'inito, ‘Waa baita kani, nau ku rao 'ana malefo bae 'oe faa fuaku, ta lima malefo ne ku todaa lau mai maana.’
18 Veio o segundo, dizendo: Senhor, a tua mina rendeu cinco minas.
19 Waa 'inito nai ka bae 'urii fuana, ‘'Oe, nau kwai alu 'oe 'oko lio naa sulia lima maefere ki nai.’
19 A este também respondeu: Sê tu também sobre cinco cidades.
20 Sui, oluna waa ni rao ka lea lau gu mai dao ka bae 'urii, ‘Waa baita kani, malefo 'oe bae 'o faa fuaku ne tio diana gu 'ana doo 'oe, bae nau ku 'afulalo ai 'ana 'aba maku ma ku sua diana mai sulia ka tio gu 'ana.
20 E veio outro, dizendo: Senhor, eis aqui a tua mina, que guardei num lenço;
21 Doo ne adea, sulia ku mau lau gu 'aku 'ani 'oe waa susuala. Ne 'oe 'o ilingia waa ne ngalia si doo ne ta waa lau gu 'ana 'e alua, ma ka konia si fanga ne ta waa lau gu 'ana 'e rao talana.’
21 pois tinha medo de ti, porque és homem severo; tomas o que não puseste, e ceifas o que não semeaste.
22 Waa 'inito nai ka bae 'urii fuana, ‘Waa rao ta'aa ne ni 'oe. Nau kwai falea kwakwaea 'oe faafia si doo ne 'oe 'ua guu tala saea 'amu nai. 'Oe 'o saea ni nau waa susuala, ma 'oko saea ni nau waa ku ngalia si doo ne ta waa lau gu 'ana 'e alua, ma si fanga ne ta waa lau gu 'ana 'e rao talana.
22 Disse-lhe o Senhor: Servo mau! pela tua boca te julgarei; sabias que eu sou homem severo, que tomo o que não pus, e ceifo o que não semeei;
23 Nee wala, 'utaa ne kada 'oe manata 'uri nai ma nao 'osi ngalia malefo nau nai 'osi alua 'amu lao banga, uria lelea dao kada nau ku oli mai dao ma nau ku too 'ana tai malefo sarenga 'i maana?’
23 por que, pois, não puseste o meu dinheiro no barco? então vindo eu, o teria retirado com os juros.
24 'Uri maana si ade laa nai, waa 'inito nai ka bae na 'urii fuana waa nai ki da uu 'i seeri, ‘Molu ngalia malefo loko faasi nia, molu ka faa 'amolu fuana waa loko kau 'e too 'ana taafuli malefo loko ki.’
24 E disse aos que estavam ali: Tirai-lhe a mina, e dai-a ao que tem as dez minas.
25 Kera ka bae 'urii, ‘Waa baita kani 'ae, ma sui nia loko 'e too naa 'ana taafuli malefo ki.’
25 Responderam-lhe eles: Senhor, ele tem dez minas.
26 Nia ka bae 'urii, ‘Nau ku faarongo kamolu, waa ne rao noni maabe ka too 'ana doe, kera kai fale fafonaa lau si doo ne nia too ai fuana. Ma waa noni'ela ne nao si too 'ana tasi doo, lea sae ta doo diana ne nia ka too boroi ai, kera kai ngalia faasi nia.
26 Pois eu vos digo que a todo o que tem, dar-se-lhe-á; mas ao que não tem, até aquilo que tem ser-lhe-á tirado.
27 Aia, si doo fuana toa malimae nau baki bae kera ote kera 'ani nau uri 'inito lae fuada, kamolu talaida mai seki molu ka saungida nau ku tala lio mae lada guu.’”
27 Quanto, porém, àqueles meus inimigos que não quiseram que eu reinasse sobre eles, trazei-os aqui, e matai-os diante de mim.
28 Burina sa Disas bae 'uri nai ka sui, nia ka eta na 'i nao 'ani kera uria 'i Durusalem.
28 Tendo Jesus assim falado, ia caminhando adiante deles, subindo para Jerusalém.
29 Ma kada nia dao karangia si maetoaa 'i Betfeis fainia 'i Betanii karangia kafa uo nai 'i 'Olif, nia ka odua ta roo waa 'ana waa ni kwairooi nia ki uria daka lea kau 'i nao. Nia ka bae 'urii fuadaru,
29 Ao aproximar-se de Betfagé e de Betânia, junto do monte que se chama das Oliveiras, enviou dois dos discípulos,
30 “Kamuru lae fasi kau 'i nao 'ana maefera loko. Kada kamuru dao maa taale ai, kamuru kai suana tii dongki ne kera kania ka uu gu 'ana 'i seeri, ne nao si ngalia 'ua gu mai ta waa 'i fafona. Muru lukea 'oko faasia sui, muru ka talaia mai 'i seeki.
30 dizendo-lhes: Ide à aldeia que está defronte, e aí, ao entrar, achareis preso um jumentinho em que ninguém jamais montou; desprendei-o e trazei-o.
31 Ma lea ta waa ka ledi kamuru ma ka 'urii, ‘Tee ne muru lukea dongki nee uria?’ Muru ka bae 'urii fuana, ‘Na Aofia ne dooria.’”
31 Se alguém vos perguntar: Por que o desprendeis? respondereis assim: O Senhor precisa dele.
32 Aia, roo waa nai ki daru ka lea naa, ma keeru ka suana doo ki da fuli ka lea gu sulia doo nai ki sa Disas saea kau fuadaru.
32 Partiram, pois, os que tinham sido enviados, e acharam conforme lhes dissera.
33 Kada keeru lukea guu dongki nai, na toaa nai dongki kera nai daka ledi keerua daka bae 'urii, “Tee ne kamuru lukea kale dongki nee uria?”Na nununa tii doo nai fua ngali doo lae da 'ailia 'ana dongki.|src="HK00033B_765x574_497x373.jpg" size="col" ref="Luk 19:33"
33 Enquanto desprendiam o jumentinho, os seus donos lhes perguntaram: Por que desprendeis o jumentinho?
34 Keerua daru ka bae 'urii, “Na Aofia ne dooria.”
34 Responderam eles: O Senhor precisa dele.
35 Sui keeru ka talaia na mai siana sa Disas. Dao keerua ka alua maku keerua ki fafona dongki nai, sui daru ka tatae nia ka gooru naa 'i fafona.
35 Trouxeram-no, pois, a Jesus e, lançando os seus mantos sobre o jumentinho, fizeram que Jesus montasse.
36 Ma kada sa Disas nia lea kau 'ana dongki nai, toae ki daka samatainia maku kera ki sulia taale, nia talau ka lea na 'i fafona.
36 E, enquanto ele ia passando, outros estendiam no caminho os seus mantos.
37 Ma kada nia dao karangia 'i Durusalem 'ana kula ne taala nai koso toli kau uria fa uo 'i 'Olif, na konia baita nai 'ana toaa kwairooi nia ki kera safali daka suungi naa 'ana tango lana God fuana doo kwaibalatana neki kera suana nia ilia ki mai.
37 Quando já ia chegando à descida do Monte das Oliveiras, toda a multidão dos discípulos, regozijando-se, começou a louvar a Deus em alta voz, por todos os milagres que tinha visto,
38 Ma daka bae na 'urii,
38 dizendo: Bendito o Rei que vem em nome do Senhor; paz no céu, e glória nas alturas.
39 Ma tai Faarisii daka nii lau guu 'i seeri, kera ka bae 'urii fuana sa Disas, “Waa toolangaidoo 'ae, saea fuana waa kwairooi 'oe nena ki, kera taaro 'ada wala.”
39 Nisso, disseram-lhe alguns dos fariseus dentre a multidão: Mestre, repreende os teus discípulos.
40 Ma sa Disas 'e luu kera ka 'urii, “Nau ku saea fuamolu, lea sa kera taaro 'ada, na fau neki gu ne kera dai suungi 'ana tango lana God.”
40 Ao que ele respondeu: Digo-vos que, se estes se calarem, as pedras clamarão.
41 Kada sa Disas nia dao karangia naa 'i Durusalem, nia lio kau 'e suana maefere baita loo, angia ka durufi nia naa, sulia liona 'e dila fuana toaa loo 'i lao fera loo.
41 E quando chegou perto e viu a cidade, chorou sobre ela,
42 Nia ka bae lau guu ka 'urii, “Kamolu nee, lea sae molu ka lio filoa mone 'amolu 'i tari'ina, si doo ne kai talaia waa uri lelea ka too 'ana aroaroe, ka diana ne. Ma sui ka nao, ne kamolu maa molu rorodoa ka nao molu si suai naa nee.
42 dizendo: Ah! se tu conhecesses, ao menos neste dia, o que te poderia trazer a paz! mas agora isso está encoberto aos teus olhos.
43 Si kada ne karangi kai dao na mai nee, si kada naa fuana malimae kamolu ki uri dao kera ka alasia naa fera nee ne, ma kera kai suusi kamolu 'afitai molu ka ruu na 'i maa.
43 Porque dias virão sobre ti em que os teus inimigos te cercarão de trincheiras, e te sitiarão, e te apertarão de todos os lados,
44 Ma kera kai taga 'ana fera kamolu ma toaa 'i laona ki tiifau. Kai tagabola ta tii si fau boroi si too naa fafona ruana si doo 'ana fera kamolu nee. Kera kai saketoa toaa kamolu ki, sulia kamolu ulafusia 'amolu dao lana mai God siamolu fuana faamauri lamolu.”
44 e te derribarão, a ti e aos teus filhos que dentro de ti estiverem; e não deixarão em ti pedra sobre pedra, porque não conheceste o tempo da tua visitação.
45 Kada sa Disas nia ruu kau lao Beukaua bae, nia ka taria toaa kera usi ki laona.
45 Então, entrando ele no templo, começou a expulsar os que ali vendiam,
46 Ma nia ka bae 'urii fuada, “Si baea God ne kera kedaa 'uana mai lao buka abu, nia bae 'urii, ‘Na beu nau nee, na beu ni ofu ne.’ Ma sui kamolu ka rokisia oli molu ka alua 'amolu 'ana beu kera toaa ni beli ki.”
46 dizendo-lhes: Está escrito: A minha casa será casa de oração; vós, porém, a fizestes covil de salteadores.
47 Ma 'afa dani ki sui gu 'ana, sa Disas nia toolangaidoo 'i lao Beukaua nai. Ma toa baita ni foa ki, ma toa toolangaidoo 'ana taki ki, ma tai toa gwaungai ki lau fuana toaa Diu ki, daka sasi uria saungi lana sa Disas ka mae 'ana.
47 E todos os dias ensinava no templo; mas os principais sacerdotes, os escribas, e os principais do povo procuravam matá-lo;
48 Ma sui ka 'afitai uri ili lana tasi doo 'ani nia, sulia toae ki da roo 'ani nia sulia fa dani ki sui guu 'ana uria fafurongo lana toolangaidoo laa nia.
48 mas não achavam meio de o fazer; porque todo o povo ficava enlevado ao ouvi-lo.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 19, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.