Lucas 16

Na Alangaia Falu 'ana Baea 'i Baegu (BVD) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Sa Disas 'e unu sulia tii si tarifulaa fuana waa kwairooi nia ki ka bae 'urii, “Totoo tii waa suadoo nai ka too 'ana waa ni suasuli lana suadooa nia. Ma sui tai waa ki daka faarongo nia saea sa wala nai 'e rao ta'aa ka kaubarea gu 'ana suadooa nia ki waa suadoo nai.
1 Jesus disse também a seus discípulos: Havia um homem rico que tinha um administrador. Este lhe foi denunciado de ter dissipado os seus bens.
2 Aia, 'uri nai waa suadoo nai ka 'ailia mai waa ni rao nia nai ka ledi 'urii 'ani nia, ‘Nee wala, ma nau ku rongoa waa ki da unutai 'oe siaku sulia tee guu? Lae kau ngali mai buka 'oe sulia fita si malefo 'aku bae 'oe suasulia, sulia 'oe nao 'osi baita 'ana suadooa nau.’
2 Ele chamou o administrador e lhe disse: Que é que ouço dizer de ti? Presta contas da tua administração, pois já não poderás administrar meus bens.
3 “Na waa ni rao ta'aa nai ka manata 'urii, ‘Na waa baita nau kai faasui nau naa fasi rao lae nai. Nia 'uri nai ma nau tari'ina ku ade 'utaa ro, uri ku dao toi lau tasi raoa falu? Nau kusi tetede naa fua 'eli kakaloa lae, ma nau ku noni susuala lau guu 'ana gani lana doo ki sui gu 'ana siana waa ki.
3 O administrador refletiu então consigo: Que farei, visto que meu patrão me tira o emprego? Lavrar a terra? Não o posso. Mendigar? Tenho vergonha.
4 'Oo iuka, nau ku manata toi naa si doo kui ilia fua waa ki kada lea waa baita nau faasui nau fasi raoe, uri lea doo waa ki daka 'aili nau 'i luma kera ki.’
4 Já sei o que fazer, para que haja quem me receba em sua casa, quando eu for despedido do emprego.
5 “'I seeri, nia ka 'ailia na mai toaa da ngali langa 'ana malefo waa baita ki siana, ka ledi 'urii 'ana etana waa, ‘Fita doo bae 'oe ngali langa ai 'ana malefo nia waa baita siaku bae?’
5 Chamou, pois, separadamente a cada um dos devedores de seu patrão e perguntou ao primeiro: Quanto deves a meu patrão?
6 Nia luua ka 'urii, ‘Tii talanga bii waiwai bae.’ Na waa ni rao kaubare doo nai ka bae 'urii fuana, ‘Na 'aba beba sulia ngali langaa 'oe ne, ngalia kau 'oko gooru ngado 'ali'ali 'oko kedaa na 'amua lima taafuli bii doo guu.’
6 Ele respondeu: Cem medidas de azeite. Disse-lhe: Toma a tua conta, senta-te depressa e escreve: cinqüenta.
7 Sui nia ka ledia lau guu ruana waa ka 'urii, ‘Ma 'oe mone, lae 'ali'ali doo ne 'oe ngali langa ai?’ Nia luua ka 'urii, ‘Tii talanga wai flaoa bae.’ Nia ka bae lau gu 'urii fuana, ‘Na 'aba beba sulia ngali langaa 'oe ne, ngalia kau 'oko gooru ngado 'ali'ali 'oko kedaa na 'amua kwalu taafuli wai doo guu.’
7 Depois perguntou ao outro: Tu, quanto deves? Respondeu: Cem medidas de trigo. Disse-lhe o administrador: Toma os teus papéis e escreve: oitenta.
8 'Uri nai guu, na waa baita nai ka tangoa na 'ana waa ni rao kaubare doo nai uria saitomadooa ne nia too ai nai. Sulia toaa 'ana molaagali ki da saitoma doo ka talua lau gu 'ana toaa 'ana kwesu folae.
8 E o proprietário admirou a astúcia do administrador, porque os filhos deste mundo são mais prudentes do que os filhos da luz no trato com seus semelhantes.
9 “Nau ku faarongo kamolu, molu faa kau suadooa kamolu ki fuana 'adomi lana toaa maadao ki. Uria lea kada malefo kamolu nia sui naa, God ka talai kamolu uri lao fera 'i salo.
9 Eu vos digo: fazei-vos amigos com a riqueza injusta, para que, no dia em que ela vos faltar, eles vos recebam nos tabernáculos eternos.
10 “Waa ne mamana 'ana sua lae sulia kaa suadooa tu'uu, suadooa baite boroi nia kai mamana lau guu 'ana sua lae sulia. Ma waa ne nao si mamana 'ana sua lae sulia kaa suadooa tu'uu, suadooa baite boroi nia nao si mamana lau guu 'ana sua lae sulia.
10 Aquele que é fiel nas coisas pequenas será também fiel nas coisas grandes. E quem é injusto nas coisas pequenas, sê-lo-á também nas grandes.
11 Talafana lau guu si doo nai, lea nao kamolu si sua diana sulia suadooa 'ana molaagali, suadooa mamana nee boroi 'afitai kamolu ka sua diana lau guu sulia.
11 Se, pois, não tiverdes sido fiéis nas riquezas injustas, quem vos confiará as verdadeiras?
12 Ma lea nao kamolu si rao diana 'ana si doo nia waa 'e'ete, si doo fuamolu 'i tala'amolu boroi God nao si faa lau gu fuamolu.
12 E se não fostes fiéis no alheio, quem vos dará o que é vosso?
13 “Tii waa ni rao guu nia 'afitai ka rao fuana roo waa baita 'e'ete ki sui 'ana tii si kada. Lea nia ade 'uri nai, nia kai liosau 'ana ta waa baita, ma ta ruana waa baita nia ka malimae na 'ani nia. Ta waa baita nia ka rao diana fuana, ma ta ruana waa baita nia ka faiburi na 'ani nia. Talafana lau gu ni kamolu nai, nia 'afitai uri kamolu ka rao fuana God, ma molu ka rao lau guu fuana malefo 'ana tii si kada.”
13 Nenhum servo pode servir a dois senhores: ou há de odiar a um e amar o outro, ou há de aderir a um e desprezar o outro. Não podeis servir a Deus e ao dinheiro.
14 Aia, kada Faarisii ki da rongoa si doo nai, kera daka 'oniongaa 'ada sa Disas, sulia kera da suana malefo ka diana 'asia naa lao maada.
14 Ora, ouviam tudo isto os fariseus, que eram avarentos, e zombavam dele.
15 Sa Disas ka bae 'urii fuada, “Kamolu nee molu ilia gu 'amolu doo diana neki uri toae ka suamolu ma daka tango kamolu fainia. Sui ma God 'e saitomana gu 'ana liomolu. Sulia doo ne wane faa'initoaa 'ana, God nia mamagutainia.”
15 Jesus disse-lhes: Vós procurais parecer justos aos olhos dos homens, mas Deus vos conhece os corações; pois o que é elevado aos olhos dos homens é abominável aos olhos de Deus.
16 Sa Disas ka bae lau 'urii, “Na taki sa Mosis fai kekeda laa brofet ki, da kwaitalai 'ana toae lelea mai ka labu gu 'ana dao lana sa Dion waa ni faasiuabu. Safali 'i seeri ka lea na mai, si faarongoa diana sulia 'initoaa God naa ne da bae sulia, ma toaa 'oro ki daka ele talingai sui gu 'ada sulia uri ruu lae mai 'i lao 'initoaa nai.
16 A lei e os profetas duraram até João. Desde então é anunciado o Reino de Deus, e cada um faz violência para aí entrar.
17 Aia, na salo loo fai saegano nee boroi da taa walude gu 'ada uri sui lae, ma taki sa Mosis, 'afitai tasa naa tasi orongadoo tu'uu boroi 'i laona totoo ka sui.
17 Mais facilmente, porém, passará o céu e a terra do que se perderá uma só letra da lei.
18 “Waa ne lukasia 'afe nia ma ka adea lau ta ai 'e'ete, nia kaubarea araie ma 'afee. Ma waa ne adea 'initai ne arai nia lukasia, nia 'e kaubarea araie ma 'afee.”
18 Todo o que abandonar sua mulher e casar com outra, comete adultério; e quem se casar com a mulher rejeitada, comete adultério também.
19 Sa Disas ka unu lau sulia tii si ununua ka 'urii, “Totoo tii waa suadoo tasa nai 'e ofi sui gu 'ana maku waa 'initoe ki ne sua lada diana 'asia naa, ma ka 'ania sui guu fanga diana ki sulia kudu, nia ka too 'ana.
19 Havia um homem rico que se vestia de púrpura e linho finíssimo, e que todos os dias se banqueteava e se regalava.
20 Ta ruana waa, satana sa Lasaros, na waa siofaa ka ulafu 'asia naa ma ka kakamoa ta'aa 'isi. Nia kai tio ki gwana 'aena maesakae noni luma nia waa suadoo nai.
20 Havia também um mendigo, por nome Lázaro, todo coberto de chagas, que estava deitado à porta do rico.
21 Ma sa Lasaros ka dooria gu 'ana 'ani lana orongana fange ne kai 'asia ki faasia tefolo ni fanga nia waa suadoo nai, ma na giri ki na 'ana dai dau 'ana meeli lana saru nia ki.
21 Ele avidamente desejava matar a fome com as migalhas que caíam da mesa do rico... Até os cães iam lamber-lhe as chagas.
22 Aia, too 'uri nai lelea sa Lasaros ka mae naa, na 'ensel ki lea mai daka ngalia na kau sia sa 'Abraham lao fera 'i salo. Ma 'i seeri, waa suadoo nai ka mae lau guu, kera daka saufinia naa.
22 Ora, aconteceu morrer o mendigo e ser levado pelos anjos ao seio de Abraão. Morreu também o rico e foi sepultado.
23 Ma nia, ka lea ka too na 'ana kula kera toaa mae ki 'i lao fii lae ma liodilaa baita. 'E too 'i seeri 'e lio 'alaa kau, ka suana naa sa 'Abraham 'e nii tau 'asia na mai, ma ka suana sa Lasaros 'e too kwaimani na 'ana fainia.
23 E estando ele nos tormentos do inferno, levantou os olhos e viu, ao longe, Abraão e Lázaro no seu seio.
24 Ma nia 'ai kau fua sa 'Abraham ka 'urii, ‘'Oi kokoo nau 'Abraham 'ae, 'o manatai nau 'amu mai. Odua sa Lasaros lae fasi mai ka kutungainia boroi 'ana maa fa kakau lao si kafo, ka alu ka 'udufia meaku uri ka taa gwagwaria mone 'ana. Nau ku nonifii ta'aa 'asia naa lao era nee!’
24 Gritou, então: - Pai Abraão, compadece-te de mim e manda Lázaro que molhe em água a ponta de seu dedo, a fim de me refrescar a língua, pois sou cruelmente atormentado nestas chamas.
25 Sui ma sa 'Abraham ka bae 'urii fuana, ‘'Alakwa nau 'ae, 'o manata toi fasi 'amu tooa 'oe 'ana kada bae sui naa, 'oe too 'ana doo diana 'oro ki 'asia naa bae. Ma sa Lasaros, 'ana kada bae sui naa, nia too ta'aa gu 'ana. Sui ma 'i tari'ina, nia too na 'ana elea 'i seki nai, ma ni 'oe 'oko too na 'amu 'ana liodilaa ma nonifiia.
25 Abraão, porém, replicou: - Filho, lembra-te de que recebeste teus bens em vida, mas Lázaro, males; por isso ele agora aqui é consolado, mas tu estás em tormento.
26 Ka fafonaa lau doo nai ki, God 'e alua sui naa tii kilu liu baita ka tasa ladoa 'i matangakolu ka suusi kolu naa, ka 'afitai 'asia naa uri falifolo lae kau 'i sena siamu, ma nao falifolo lae mai 'i seki siamiri.’
26 Além de tudo, há entre nós e vós um grande abismo, de maneira que, os que querem passar daqui para vós, não o podem, nem os de lá passar para cá.
27 “Ma waa suadoo nai ka luua kau ka 'urii, ‘Kokoo 'ae, nau ku amasi 'oe naa. Odua sa Lasaros lea kau luma kera maa nau,
27 O rico disse: - Rogo-te então, pai, que mandes Lázaro à casa de meu pai, pois tenho cinco irmãos,
28 uri dao ka kwaifamanatai 'ana lima waa toolaku ki 'i fera, uri nao dasi lea lau mai 'i seki lao nonifiia nee.’
28 para lhes testemunhar, que não aconteça virem também eles parar neste lugar de tormentos.
29 Ma sui sa 'Abraham nia luua ka bae 'urii, ‘Kera too gu 'ada 'ana kekeda laa baki sui guu sa Mosis fai brofet ki siada 'i fera. Alu kera ade 'ada sulia doo baki da saea ki.’
29 Abraão respondeu: - Eles lá têm Moisés e os profetas; ouçam-nos!
30 Ma nia ka bae 'urii, ‘Kokoo 'Abraham 'ae, 'e nao. Ni kera, lea sae ta waa ne mauri 'ua gu kau fasi maea 'e dao siada taari, ka adea kera daka luka 'ana abulo ta'aa laa kera ki.’
30 O rico replicou: - Não, pai Abraão; mas se for a eles algum dos mortos, arrepender-se-ão.
31 Sa 'Abraham ka bae lau 'urii fuana, ‘Lea kera nao dasi ade gu sulia kekeda laa sa Mosis fai brofet ki, ta waa ka tatae boroi kau faasia maea ka faarongo kera boroi, kera 'afitai guu daka faamamane nia.’”
31 Abraão respondeu-lhe: - Se não ouvirem a Moisés e aos profetas, tampouco se deixarão convencer, ainda que ressuscite algum dos mortos.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 16, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.