Lucas 16
Na Alangaia Falu 'ana Baea 'i Baegu (BVD) vs NVT
1 Sa Disas 'e unu sulia tii si tarifulaa fuana waa kwairooi nia ki ka bae 'urii, “Totoo tii waa suadoo nai ka too 'ana waa ni suasuli lana suadooa nia. Ma sui tai waa ki daka faarongo nia saea sa wala nai 'e rao ta'aa ka kaubarea gu 'ana suadooa nia ki waa suadoo nai.
1 Jesus contou a seguinte história a seus discípulos: “Um homem rico tinha um administrador que cuidava de seus negócios. Certo dia, foram-lhe contar que esse administrador estava desperdiçando seu dinheiro.
2 Aia, 'uri nai waa suadoo nai ka 'ailia mai waa ni rao nia nai ka ledi 'urii 'ani nia, ‘Nee wala, ma nau ku rongoa waa ki da unutai 'oe siaku sulia tee guu? Lae kau ngali mai buka 'oe sulia fita si malefo 'aku bae 'oe suasulia, sulia 'oe nao 'osi baita 'ana suadooa nau.’
2 Então mandou chamá-lo e disse: ‘O que é isso que ouço a seu respeito? Preste contas de sua administração, pois não pode mais permanecer nesse cargo’.
3 “Na waa ni rao ta'aa nai ka manata 'urii, ‘Na waa baita nau kai faasui nau naa fasi rao lae nai. Nia 'uri nai ma nau tari'ina ku ade 'utaa ro, uri ku dao toi lau tasi raoa falu? Nau kusi tetede naa fua 'eli kakaloa lae, ma nau ku noni susuala lau guu 'ana gani lana doo ki sui gu 'ana siana waa ki.
3 “O administrador pensou consigo: ‘E agora? Meu patrão vai me demitir. Não tenho força para trabalhar no campo, e sou orgulhoso demais para mendigar.
4 'Oo iuka, nau ku manata toi naa si doo kui ilia fua waa ki kada lea waa baita nau faasui nau fasi raoe, uri lea doo waa ki daka 'aili nau 'i luma kera ki.’
4 Já sei como garantir que as pessoas me recebam em suas casas quando eu for despedido!’.
5 “'I seeri, nia ka 'ailia na mai toaa da ngali langa 'ana malefo waa baita ki siana, ka ledi 'urii 'ana etana waa, ‘Fita doo bae 'oe ngali langa ai 'ana malefo nia waa baita siaku bae?’
5 “Então ele convocou todos que deviam dinheiro a seu patrão. Perguntou ao primeiro: ‘Quanto você deve a meu patrão?’.
6 Nia luua ka 'urii, ‘Tii talanga bii waiwai bae.’ Na waa ni rao kaubare doo nai ka bae 'urii fuana, ‘Na 'aba beba sulia ngali langaa 'oe ne, ngalia kau 'oko gooru ngado 'ali'ali 'oko kedaa na 'amua lima taafuli bii doo guu.’
6 O homem respondeu: ‘Devo cem tonéis de azeite’. Então o administrador lhe disse: ‘Pegue depressa sua conta e mude-a para cinquenta tonéis’.
7 Sui nia ka ledia lau guu ruana waa ka 'urii, ‘Ma 'oe mone, lae 'ali'ali doo ne 'oe ngali langa ai?’ Nia luua ka 'urii, ‘Tii talanga wai flaoa bae.’ Nia ka bae lau gu 'urii fuana, ‘Na 'aba beba sulia ngali langaa 'oe ne, ngalia kau 'oko gooru ngado 'ali'ali 'oko kedaa na 'amua kwalu taafuli wai doo guu.’
7 “‘E quanto você deve a meu patrão?’, perguntou ao segundo. “Devo cem cestos grandes de trigo’, respondeu ele. E o administrador disse: ‘Tome sua conta e mude-a para oitenta cestos’.
8 'Uri nai guu, na waa baita nai ka tangoa na 'ana waa ni rao kaubare doo nai uria saitomadooa ne nia too ai nai. Sulia toaa 'ana molaagali ki da saitoma doo ka talua lau gu 'ana toaa 'ana kwesu folae.
8 “O patrão elogiou o administrador desonesto por sua astúcia. E é verdade que os filhos deste mundo são mais astutos ao lidar com o mundo ao redor que os filhos da luz.
9 “Nau ku faarongo kamolu, molu faa kau suadooa kamolu ki fuana 'adomi lana toaa maadao ki. Uria lea kada malefo kamolu nia sui naa, God ka talai kamolu uri lao fera 'i salo.
9 Esta é a lição: usem a riqueza deste mundo para fazer amigos. Assim, quando suas posses se extinguirem, eles os receberão num lar eterno.
10 “Waa ne mamana 'ana sua lae sulia kaa suadooa tu'uu, suadooa baite boroi nia kai mamana lau guu 'ana sua lae sulia. Ma waa ne nao si mamana 'ana sua lae sulia kaa suadooa tu'uu, suadooa baite boroi nia nao si mamana lau guu 'ana sua lae sulia.
10 “Se forem fiéis nas pequenas coisas, também o serão nas grandes. Mas, se forem desonestos nas pequenas coisas, também o serão nas maiores.
11 Talafana lau guu si doo nai, lea nao kamolu si sua diana sulia suadooa 'ana molaagali, suadooa mamana nee boroi 'afitai kamolu ka sua diana lau guu sulia.
11 E, se vocês não são confiáveis ao lidar com a riqueza injusta deste mundo, quem lhes confiará a verdadeira riqueza?
12 Ma lea nao kamolu si rao diana 'ana si doo nia waa 'e'ete, si doo fuamolu 'i tala'amolu boroi God nao si faa lau gu fuamolu.
12 E, se não são fiéis com os bens dos outros, por que alguém lhes confiaria o que é de vocês?
13 “Tii waa ni rao guu nia 'afitai ka rao fuana roo waa baita 'e'ete ki sui 'ana tii si kada. Lea nia ade 'uri nai, nia kai liosau 'ana ta waa baita, ma ta ruana waa baita nia ka malimae na 'ani nia. Ta waa baita nia ka rao diana fuana, ma ta ruana waa baita nia ka faiburi na 'ani nia. Talafana lau gu ni kamolu nai, nia 'afitai uri kamolu ka rao fuana God, ma molu ka rao lau guu fuana malefo 'ana tii si kada.”
13 “Ninguém pode servir a dois senhores, pois odiará um e amará o outro; será dedicado a um e desprezará o outro. Vocês não podem servir a Deus e ao dinheiro”.
14 Aia, kada Faarisii ki da rongoa si doo nai, kera daka 'oniongaa 'ada sa Disas, sulia kera da suana malefo ka diana 'asia naa lao maada.
14 Os fariseus, que tinham grande amor ao dinheiro, ouviam isso tudo e zombavam de Jesus.
15 Sa Disas ka bae 'urii fuada, “Kamolu nee molu ilia gu 'amolu doo diana neki uri toae ka suamolu ma daka tango kamolu fainia. Sui ma God 'e saitomana gu 'ana liomolu. Sulia doo ne wane faa'initoaa 'ana, God nia mamagutainia.”
15 Então ele disse: “Vocês gostam de parecer justos em público, mas Deus conhece o seu coração. Aquilo que este mundo valoriza é detestável aos olhos de Deus.
16 Sa Disas ka bae lau 'urii, “Na taki sa Mosis fai kekeda laa brofet ki, da kwaitalai 'ana toae lelea mai ka labu gu 'ana dao lana sa Dion waa ni faasiuabu. Safali 'i seeri ka lea na mai, si faarongoa diana sulia 'initoaa God naa ne da bae sulia, ma toaa 'oro ki daka ele talingai sui gu 'ada sulia uri ruu lae mai 'i lao 'initoaa nai.
16 “Até a chegada de João, a lei de Moisés e a mensagem dos profetas eram seus guias. Agora, porém, as boas-novas do reino de Deus estão sendo anunciadas, e todos estão ansiosos para entrar.
17 Aia, na salo loo fai saegano nee boroi da taa walude gu 'ada uri sui lae, ma taki sa Mosis, 'afitai tasa naa tasi orongadoo tu'uu boroi 'i laona totoo ka sui.
17 É mais fácil o céu e a terra desaparecerem que ser anulado até o menor traço da lei de Deus.
18 “Waa ne lukasia 'afe nia ma ka adea lau ta ai 'e'ete, nia kaubarea araie ma 'afee. Ma waa ne adea 'initai ne arai nia lukasia, nia 'e kaubarea araie ma 'afee.”
18 “Assim, o homem que se divorcia de sua esposa e se casa com outra mulher comete adultério. E o homem que se casa com uma mulher divorciada também comete adultério”.
19 Sa Disas ka unu lau sulia tii si ununua ka 'urii, “Totoo tii waa suadoo tasa nai 'e ofi sui gu 'ana maku waa 'initoe ki ne sua lada diana 'asia naa, ma ka 'ania sui guu fanga diana ki sulia kudu, nia ka too 'ana.
19 Jesus disse: “Havia um homem rico que se vestia de púrpura e linho fino e vivia sempre cercado de luxos.
20 Ta ruana waa, satana sa Lasaros, na waa siofaa ka ulafu 'asia naa ma ka kakamoa ta'aa 'isi. Nia kai tio ki gwana 'aena maesakae noni luma nia waa suadoo nai.
20 À sua porta ficava um mendigo coberto de feridas chamado Lázaro.
21 Ma sa Lasaros ka dooria gu 'ana 'ani lana orongana fange ne kai 'asia ki faasia tefolo ni fanga nia waa suadoo nai, ma na giri ki na 'ana dai dau 'ana meeli lana saru nia ki.
21 Ele ansiava comer o que caía da mesa do homem rico, e os cachorros vinham lamber suas feridas abertas.
22 Aia, too 'uri nai lelea sa Lasaros ka mae naa, na 'ensel ki lea mai daka ngalia na kau sia sa 'Abraham lao fera 'i salo. Ma 'i seeri, waa suadoo nai ka mae lau guu, kera daka saufinia naa.
22 “Por fim, o mendigo morreu, e os anjos o levaram para junto de Abraão. O rico também morreu e foi sepultado,
23 Ma nia, ka lea ka too na 'ana kula kera toaa mae ki 'i lao fii lae ma liodilaa baita. 'E too 'i seeri 'e lio 'alaa kau, ka suana naa sa 'Abraham 'e nii tau 'asia na mai, ma ka suana sa Lasaros 'e too kwaimani na 'ana fainia.
23 e foi para o lugar dos mortos. Ali, em tormento, ele viu Abraão de longe, com Lázaro ao seu lado.
24 Ma nia 'ai kau fua sa 'Abraham ka 'urii, ‘'Oi kokoo nau 'Abraham 'ae, 'o manatai nau 'amu mai. Odua sa Lasaros lae fasi mai ka kutungainia boroi 'ana maa fa kakau lao si kafo, ka alu ka 'udufia meaku uri ka taa gwagwaria mone 'ana. Nau ku nonifii ta'aa 'asia naa lao era nee!’
24 “O rico gritou: ‘Pai Abraão, tenha compaixão de mim! Mande Lázaro aqui para que molhe a ponta do dedo em água e refresque minha língua. Estou em agonia nestas chamas!’.
25 Sui ma sa 'Abraham ka bae 'urii fuana, ‘'Alakwa nau 'ae, 'o manata toi fasi 'amu tooa 'oe 'ana kada bae sui naa, 'oe too 'ana doo diana 'oro ki 'asia naa bae. Ma sa Lasaros, 'ana kada bae sui naa, nia too ta'aa gu 'ana. Sui ma 'i tari'ina, nia too na 'ana elea 'i seki nai, ma ni 'oe 'oko too na 'amu 'ana liodilaa ma nonifiia.
25 “Abraão, porém, respondeu: ‘Filho, lembre-se de que durante a vida você teve tudo que queria e Lázaro não teve coisa alguma. Agora, ele está aqui sendo consolado, e você está em agonia.
26 Ka fafonaa lau doo nai ki, God 'e alua sui naa tii kilu liu baita ka tasa ladoa 'i matangakolu ka suusi kolu naa, ka 'afitai 'asia naa uri falifolo lae kau 'i sena siamu, ma nao falifolo lae mai 'i seki siamiri.’
26 Além do mais, há entre nós um grande abismo. Ninguém daqui pode atravessar para o seu lado, e ninguém daí pode atravessar para o nosso’.
27 “Ma waa suadoo nai ka luua kau ka 'urii, ‘Kokoo 'ae, nau ku amasi 'oe naa. Odua sa Lasaros lea kau luma kera maa nau,
27 “Então o rico disse: ‘Por favor, Pai Abraão, pelo menos mande Lázaro à casa de meu pai,
28 uri dao ka kwaifamanatai 'ana lima waa toolaku ki 'i fera, uri nao dasi lea lau mai 'i seki lao nonifiia nee.’
28 pois tenho cinco irmãos e quero avisá-los para que não terminem neste lugar de tormento’.
29 Ma sui sa 'Abraham nia luua ka bae 'urii, ‘Kera too gu 'ada 'ana kekeda laa baki sui guu sa Mosis fai brofet ki siada 'i fera. Alu kera ade 'ada sulia doo baki da saea ki.’
29 “‘Moisés e os profetas já os avisaram’, respondeu Abraão. ‘Seus irmãos podem ouvir o que eles disseram.’
30 Ma nia ka bae 'urii, ‘Kokoo 'Abraham 'ae, 'e nao. Ni kera, lea sae ta waa ne mauri 'ua gu kau fasi maea 'e dao siada taari, ka adea kera daka luka 'ana abulo ta'aa laa kera ki.’
30 “Então o rico disse: ‘Não, Pai Abraão! Mas, se alguém dentre os mortos lhes fosse enviado, eles se arrependeriam!’.
31 Sa 'Abraham ka bae lau 'urii fuana, ‘Lea kera nao dasi ade gu sulia kekeda laa sa Mosis fai brofet ki, ta waa ka tatae boroi kau faasia maea ka faarongo kera boroi, kera 'afitai guu daka faamamane nia.’”
31 “Abraão, porém, disse: ‘Se eles não ouvem Moisés e os profetas, não se convencerão, mesmo que alguém ressuscite dos mortos’”.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 16, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.