Lucas 15
Na Alangaia Falu 'ana Baea 'i Baegu (BVD) vs ACF
1 'Ana tii si kada, waa ni koni lana malefo 'ana takisi ki ma tai toaa abulo ta'aa lau, kera koni mai sia sa Disas uri fafurongo lana.
1 E Chegavam-se a ele todos os publicanos e pecadores para o ouvir.
2 'I seeri, na Faarisii ki fai waa ni toolangaidoo 'ana taki ki, daka safali 'uga naa daka 'urii, “Sa wala nee gonia mai 'aini toaa abulo ta'aa nee ka fanga kwaimani na 'ana fai kera, 'o 'e nao si 'o'olo fua ili lana!”
2 E os fariseus e os escribas murmuravam, dizendo: Este recebe pecadores, e come com eles.
3 'Uri nai, sa Disas ka unu sulia tii si tarifulaa fuada ka 'urii,
3 E ele lhes propôs esta parábola, dizendo:
4 “Lea ta waa too 'ana tii talanga sifsif, ma ta tii doo ka nao'ana, nia kai faasia sikwa taafuli ma sikwa doo neki da too ki, daka too ni fanga laa 'ada 'i seeri, ma nia ka lea ka nani naa burina tii doo ne nao'ana nai lelea ka dao tona guu.
4 Que homem dentre vós, tendo cem ovelhas, e perdendo uma delas, não deixa no deserto as noventa e nove, e vai após a perdida até que venha a achá-la?
5 Ma si kada nia dao tona, nia ka ele 'asia naa ka tamaa,
5 E achando-a, a põe sobre os seus ombros, jubiloso;
6 ka oli na mai fainia. Lea mai 'e dao, ka 'ailia mai toaa da too kwai karangi 'ani nia ki ma ruana nia ki, daka koni na mai nia ka bae 'urii fuada, ‘Nau ku ele 'asia naa, sulia ku dao tona naa sifsif nau bae nao'ana. Nia ne kamolu ka ele kwaimani 'amolu fai nau!’”
6 E, chegando a casa, convoca os amigos e vizinhos, dizendo-lhes: Alegrai-vos comigo, porque já achei a minha ovelha perdida.
7 Ma sa Disas ka bae lau 'urii, “Nau ku faarongo kamolu, na ele laa ne fuli lao fera 'i salo faafia ta tii waa abulo ta'aa boroi lea nia luka 'ana abulo ta'aa laa nia ki ma ka abulo talea God, nia 'e baita tasa ka talua lau ele lae sulia sikwa akwala ma sikwa waa neki da 'o'olo ki.”
7 Digo-vos que assim haverá alegria no céu por um pecador que se arrepende, mais do que por noventa e nove justos que não necessitam de arrependimento.
8 Sa Disas ka bae lau 'ana ta tarifulaa ka 'urii, “Lea ta wela keni nia too 'ana tii taafuli seleni ma ta tii fa doo ka nao'ana. Nia kai faasarua kwesu ma kai salofia luma nia, uri nanisi tiifau lae ai uri fa seleni nai lelea nia ka suai guu.
8 Ou qual a mulher que, tendo dez dracmas, se perder uma dracma, não acende a candeia, e varre a casa, e busca com diligência até a achar?
9 Ma si kada nia suai naa, nia ka 'ailia toaa kwaimani nia ki, ma toaa kera too kwaimani ki ka bae 'urii fuada, ‘Nau ku ele 'asia naa sulia ku suai naa fa seleni nau bae 'e nao'ana. Nia ne kamolu ka ele kwaimani 'amolu fai nau!’”
9 E achando-a, convoca as amigas e vizinhas, dizendo: Alegrai-vos comigo, porque já achei a dracma perdida.
10 Sa Disas ka bae lau gu 'urii, “Nau ku faarongo kamolu, talafana lau guu si doo God fai 'ensel nia ki lao fera 'i salo da ilia nai. Kera da ele 'asia naa faafia lea ta tii waa abulo ta'aa boroi 'e luka 'ana garoa nia ki ma ka abulo talea God.”
10 Assim vos digo que há alegria diante dos anjos de Deus por um pecador que se arrepende.
11 Sa Disas ka bae lau guu 'ana ta tarifulaa ka 'urii, “Tii waa nai fai roo 'alakwa nia ki kera too 'ada.
11 E disse: Um certo homem tinha dois filhos;
12 Totoo, waa nai 'i buri ka bae 'urii fuana maa keeru, ‘Maa 'ae, 'o faa na mai kula 'i sataku 'ana suadooa kolu fuaku.’ 'Uri nai, waa nai ka tolingia naa suadooa kera ka faa naa kula 'e naisata ki 'ana roo 'alakwa nia ki fuadaru.
12 E o mais moço deles disse ao pai: Pai, dá-me a parte dos bens que me pertence. E ele repartiu por eles a fazenda.
13 Aia, 'i burina ta bara fa dani sui, waa bae 'i buri ka koni tiifau 'ana bali suadooa 'i satana, ka ngalia ka lea na 'ana bali fera tau. Nia lea kau dao seeri ka taulangai tiifau 'ana malefo nia ki 'ana tooa ni oewanea lae.
13 E, poucos dias depois, o filho mais novo, ajuntando tudo, partiu para uma terra longínqua, e ali desperdiçou os seus bens, vivendo dissolutamente.
14 Ma kada nia 'e taulangainia malefo nia lelea ka sui atafu naa, na uni fioloa talingai 'asia naa ka liu lao bali nai ma nia ka nao si too naa 'ana tasi doo lau.
14 E, havendo ele gastado tudo, houve naquela terra uma grande fome, e começou a padecer necessidades.
15 Nia ka lea uri ledi raoa lae siana tii waa 'ana fera nai, ma waa nai ka faa tii si raoa bilia fuana uri sua lae sulia boso nia ki.
15 E foi, e chegou-se a um dos cidadãos daquela terra, o qual o mandou para os seus campos, a apascentar porcos.
16 Ma nia ka dooria naa 'ani lana duaa boso ki, sulia nao ta waa si faa naa tasi fanga fuana.
16 E desejava encher o seu estômago com as bolotas que os porcos comiam, e ninguém lhe dava nada.
17 Sui totoo tii si kada manata lana 'i tala'ana ka oli ka manata 'urii, ‘Na toaa ni rao nia maa nau da 'oro, ma sui boroi 'ana kera fanga diana daka abusu ka sui guu. Ma nau ne ku fiolo kui mae naa nee!
17 E, tornando em si, disse: Quantos jornaleiros de meu pai têm abundância de pão, e eu aqui pereço de fome!
18 Kaa diana ku oli 'aku siana maa nau. Ku lea kau dao siana ku bae 'urii naku fuana: 'O maa 'ae, nau ku ade garo 'asia naa 'i maana God, ma 'i maamu lau guu.
18 Levantar-me-ei, e irei ter com meu pai, e dir-lhe-ei: Pai, pequei contra o céu e perante ti;
19 Nau nao kusi tala'ana naa 'oko saea lau nau 'alakwa 'oe. 'O suaku na 'amu mala waa ni rao 'oe gu 'ana.’
19 Já não sou digno de ser chamado teu filho; faze-me como um dos teus jornaleiros.
20 Nia ka sulatatae 'i seeri, ka oli na mai siana maa nia.
20 E, levantando-se, foi para seu pai; e, quando ainda estava longe, viu-o seu pai, e se moveu de íntima compaixão e, correndo, lançou-se-lhe ao pescoço e o beijou.
21 Ma sui 'alakwa nia ka bae 'urii fuana, ‘'O maa 'ae, nau ku ade garo 'asia naa 'i maana God ma 'i maamu lau guu. Nau nao kusi tala'ana naa 'oko saea lau nau 'alakwa 'oe.’
21 E o filho lhe disse: Pai, pequei contra o céu e perante ti, e já não sou digno de ser chamado teu filho.
22 Sui boroi 'ana maa nia ka 'ai naa uria na toaa ni rao nia ki ka 'urii, ‘Molu 'ali'ali kau lae molu ngalia mai na maku tikwa liu lana talingaia bae molu ka faa ruufi nia ai. Molu ka alua fa kokome ki 'abana fai butu ki 'aena.
22 Mas o pai disse aos seus servos: Trazei depressa a melhor roupa; e vesti-lho, e ponde-lhe um anel na mão, e alparcas nos pés;
23 Lea sui, lae molu ka saungia buluka kafi baita diana bae uri kolu ka fanga kwaimani kolu ka ele 'akolua.
23 E trazei o bezerro cevado, e matai-o; e comamos, e alegremo-nos;
24 Sulia 'alakwa nau nee, nia mala bae sae nia mae naa ma sui ka mauri lau ne. Ka nao'ana naa ma sui kolu ka suana lau.’ 'Uri nai guu, kera ka safalia naa ele lae ma fanga kwaimania nai.
24 Porque este meu filho estava morto, e reviveu, tinha-se perdido, e foi achado. E começaram a alegrar-se.
25 “'Ana kada nai, waa ulunao nia bae 'e nii 'ua mai lao ole ka nao oli mai si dao 'ua. Ma kada nia oli mai ka dao karangia guu lume, nia ka rongoa naa angi lana 'au 'ana wae lae nonina fafangaa nai.
25 E o seu filho mais velho estava no campo; e quando veio, e chegou perto de casa, ouviu a música e as danças.
26 Nia ka 'ailia kau tii waa 'ana toaa ni rao nai ki, ka ledia uri tee ne kera waelia 'au ai.
26 E, chamando um dos servos, perguntou-lhe que era aquilo.
27 Waa nai luua ka bae 'urii, ‘Na saasimu bae loko oli mai ka dao naa 'i fera, ma maa 'oe ka saungia naa buluka kafi baita diana bae, sulia nia suana saasimu 'e mauri gu 'ana oli mai ka dao lau.’
27 E ele lhe disse: Veio teu irmão; e teu pai matou o bezerro cevado, porque o recebeu são e salvo.
28 Ma sui, ulunao nai rakena ka sasu 'asia naa, ka ote nia naa 'ana ruu lae mai luma. Maa nia ka ruu mai 'i maa, ka radi kalia naa uri ruu lae mai luma.
28 Mas ele se indignou, e não queria entrar.
29 Nia ka luua maa nia ka bae 'urii, ‘'Oe suai fasi 'amu nee, nau ku rao mai fuamu mala ta gwa waa ni rao 'oe gu 'ana sulia fa ngali 'oro neki ma ku roo mai sulia bae lamu. Ma sui ka nao 'osi faa guu ta kaa nanigot boroi 'ana fuaku, uri nau fai toaa kwaimani nau ki meli ka fanga kwaimani ma meli ka ele 'ameli ai!
29 E saindo o pai, instava com ele. Mas, respondendo ele, disse ao pai: Eis que te sirvo há tantos anos, sem nunca transgredir o teu mandamento, e nunca me deste um cabrito para alegrar-me com os meus amigos;
30 Ma sui, na 'alakwa 'oe nee doo ne taulangainia sui naa suadooa 'oe fuana wela keni olodola ki, kada nia oli mai ka dao 'i fera, 'oe 'oko saungia fatai buluka kafi baita diana bae fuana!’
30 Vindo, porém, este teu filho, que desperdiçou os teus bens com as meretrizes, mataste-lhe o bezerro cevado.
31 Maa nia ka luua ka 'urii, ‘'Alakwa nau 'ae, 'oe naa ne too ngado siaku 'i fera, ma doo nau neki tiifau doo 'oe ki gu 'ana ne.
31 E ele lhe disse: Filho, tu sempre estás comigo, e todas as minhas coisas são tuas;
32 Aia, ma saasimu si doo 'e bobola naa fai ili lana fuana loko meli ilia 'ana ele lae sulia dao lana mai. Sulia nia mala bae sae nia 'e mae naa ma sui ka mauri lau. Ma nia ka nao'ana naa, sui ma kolu ka suana lau.’”
32 Mas era justo alegrarmo-nos e folgarmos, porque este teu irmão estava morto, e reviveu; e tinha-se perdido, e achou-se.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.