João 4
Na Alangaia Falu 'ana Baea 'i Baegu (BVD) vs NVT
1 Na Faarisii ki da rongo alinga ai saea sa Disas nia faasiuabua ma ka talaia toaa 'oro 'asia naa ka talua lau toaa kwairooi sa Dion ki.
1 Jesus sabia que os fariseus tinham ouvido dizer que ele batizava e fazia mais discípulos que João,
2 Ma sui sa Disas, nia nao lau ne faasiuabua toae ki, na toa kwairooi nia ki 'ana ne da ilia si raoa nai.
2 embora Jesus mesmo não os batizasse, e sim seus discípulos.
3 Si kada sa Disas 'e saitomana kera da manata 'uri nai fuana, nia fai toa kwairooi nia ki kera daka faasia bali lolofaa nai 'i Diudia daka oli lau uri lao bali lolofaa 'i Galilii.
3 Assim, deixou a Judeia e voltou para a Galileia.
4 Si kada kera da lea naa uri Galilii, kera tasa daka liu kau lao bali lolofaa 'i Samaria.
4 No caminho, teve de passar por Samaria.
5 Ma kera daka dao 'ana maefera nai satana 'i Saekaa laona bali lolofaa nai 'i Samaria. Saekaa 'e nii gwana 'i ninimana si gano sa Diakab nia faa 'ua na mai fua 'alakwa nia sa Diosef.
5 Chegou ao povoado samaritano de Sicar, perto do campo que Jacó tinha dado a seu filho José.
6 Ma na kilukafo nai sa Diakab 'elia ka nii lau guu 'i seeri. Sa Disas nia lea kau lelea ka lede nia 'asia naa, nia ka gooru naa ninimana kilukafo nai. Ma si kada nai, ka dao naa bobola fainia lao tofungana sato.
6 O poço de Jacó ficava ali, e Jesus, cansado da longa caminhada, sentou-se junto ao poço, por volta do meio-dia.
7 'I seeri tii wela keni Samaria nai ka dao maa kilukafo nai uri ufi kafo lae 'ana. Sa Disas ka gani kafo siana ka bae 'urii, “Ongia fasi mai tasi kafo nau ku kuu fasi wala.”
7 Pouco depois, uma mulher samaritana veio tirar água, e Jesus lhe disse: “Por favor, dê-me um pouco de água para beber”.
8 Nia bae 'uri nai suli toa kwairooi nia ki, kera da lea kau uri foli fanga lae daka nii 'ua mai lao maefera nai 'i seeri.
8 Naquele momento, seus discípulos tinham ido ao povoado comprar comida.
9 Ma na wela keni nai 'e luua sa Disas ka 'urii, “'Oi, 'oe na waa Diu nee, 'utaa ne 'oko gani kafo siaku nau ai Samaria?” Nia bae 'uri nai, suli toaa Diu ki da mamagutainia 'asia naa toaa Samaria.
9 A mulher ficou surpresa, pois os judeus se recusam a ter qualquer contato com os samaritanos. “Você é judeu, e eu sou uma mulher samaritana”, disse ela a Jesus. “Como é que me pede água para beber?”
10 Ma sa Disas ka luu nia ka 'urii, “'Oe sa 'o saitomana mone na fale laa nia God, ma sa 'oko saitomaku mone nau waa ne ku gani kafo siamu nee, doo 'oe gani nau ne wala, uri nau ku falea kafo 'ana mauria fuamu.”
10 Jesus respondeu: “Se ao menos você soubesse que presente Deus tem para você e com quem está falando, você me pediria e eu lhe daria água viva”.
11 Na wela keni nai ka bae 'urii fuana, “Nee wala, ma 'oe nao 'osi too guu 'ana ta kufidoo ni ongi kafo lae, ma na kilukafo loko lau guu 'e sifo 'asia naa. Kafo 'ana mauria nai tara 'oe 'oko ngali gwamu mai fasi fai?
11 “Mas você não tem corda nem balde, e o poço é muito fundo”, disse ela. “De onde tiraria essa água viva?
12 'Oe 'o manata toi ni 'oe 'oto ne 'o 'initoa ka talua kokoo kameli sa Diakab waa ne falea kilukafo nee fuameli? Ni nia fai 'alakwa nia ki, ma na manusaarea nia ki tiifau naa ne da kuu mai 'ana kilukafo nee 'i nao.”
12 Além do mais, você se considera mais importante que nosso antepassado Jacó, que nos deu este poço? Como pode oferecer água melhor que esta que Jacó, seus filhos e seus animais bebiam?”
13 Ma sa Disas ka bae 'urii, “Waa ne nia kuufia kafo nee 'oe ufia nee, nia kai maeli kuu lau gwana.
13 Jesus respondeu: “Quem bebe desta água logo terá sede outra vez,
14 Aia ma waa ne nia kuufia na kafo ne nau kwai falea fuana, nia 'afitai ka maeli kuu lau. Suli na kafo nai ku falea fuana kai alua na busu 'ana mauria firi, ne fulafula mai 'i laona mauria nia waa nai.”
14 mas quem bebe da água que eu dou nunca mais terá sede. Ela se torna uma fonte que brota dentro dele e lhe dá a vida eterna”.
15 Ma na wela keni nai ka bae 'urii, “Waa baita kani 'ae, 'o faa mai kafo nai fuaku uri nao kwasi maeli kuu naa ma kwasi lea lau mai uri ngali kafo lae 'i seki.”
15 “Por favor, senhor, dê-me dessa água!”, disse a mulher. “Assim eu nunca mais terei sede nem precisarei vir aqui para tirar água.”
16 Sa Disas ka bae 'urii fuana, “Lea kau 'oko odua mai arai 'oe muru ka lea mai seki.”
16 “Vá buscar seu marido”, disse Jesus.
17 Ma na wela keni nai ka bae 'urii, “Nau nao kwasi too 'ana ta arai.”
17 “Não tenho marido”, respondeu a mulher. Jesus disse: “É verdade. Você não tem marido,
18 Suli ni 'oe, na lima waa ne 'o too sui na mai 'aeda. Na waa ne 'oe too 'i 'aena boroi kada nai, nia nao lau arai 'oe. Doo nai 'oe saea fuaku nia mamana.”
18 pois teve cinco maridos e não é casada com o homem com quem vive agora. Certamente você disse a verdade”.
19 Ma na wela keni nai ka luua ka 'urii, “Waa baita kani 'ae, nau kwafi saitomana guu ne 'oe na brofet nai.
19 “O senhor deve ser profeta”, disse a mulher.
20 Na kokoo kameli ki toaa 'i Samaria, kera da foosia mai God 'i gwauna fa uo nee 'ana kada 'i nao. Ma sui kamolu toaa Diu ki, molu ka saea sa kula fua foosi lana God 'ana ai ne 'i Durusalem.”
20 “Então diga-me: por que os judeus insistem que Jerusalém é o único lugar de adoração, enquanto nós, os samaritanos, afirmamos que é aqui, no monte Gerizim, onde nossos antepassados adoraram?”
21 Ma sa Disas ka bae 'urii fuana, “Wela keni nee 'ae, 'o faamamanea 'amua si doo ne nau ku saea nee, 'ana si kada ne kolu kai dao ai, toae ki kera da kai foosia God na Maa 'ana kule ki sui gwana, nao lau otona gwana 'i gwauna fa uo nee ma nao sae 'i Durusalem.
21 Jesus respondeu: “Creia em mim, mulher, está chegando a hora em que já não importará se você adora o Pai neste monte ou em Jerusalém.
22 Kamolu toaa 'i Samaria molu ulafusia lau gwamolua God ne molu foosia. Aia ma ni kameli toaa Diu ki meli saitomana God kameli ne meli foosia. Suli na taala ne God 'e kwaia uri faamauri lana toae ki sui guu ai, nia lea kau faasi kameli toaa Diu.
22 Vocês, samaritanos, sabem muito pouco a respeito daquele a quem adoram. Nós adoramos com conhecimento, pois a salvação vem por meio dos judeus.
23 Aia, tii si kada ne karangi kai dao mai, ma ka safali dao naa nee! Si kada nai ne, toaa ne da foosi mamana 'ana God, na Anoedoo nia kai talai kera 'ana foosi lana God na Maa 'ana lea laa ne mamana. Na kwaini toaa 'uri nai ne God na Maa 'e dooria uri daka foosi nia.
23 Mas está chegando a hora, e de fato já chegou, em que os verdadeiros adoradores adorarão o Pai em espírito e em verdade. O Pai procura pessoas que o adorem desse modo.
24 God, nia na Anoedoo ma na toaa ne da foosi nia, na Anoedoo ka talai kera na mone 'ana foosi lana God ma daka ilia na mone sulia lea laa ne mamana.”
24 Pois Deus é Espírito, e é necessário que seus adoradores o adorem em espírito e em verdade”.
25 Ma na wela keni nai ka bae 'urii fuana, “Nau ku saitomana gwaku ne na Waa Fifilia God ne da 'ailia lau guu 'ana Kraes, nia kai dao mai. Ma si kada nia dao, nia ne kai faarongo kia 'ana doo ki sui guu.”
25 A mulher disse: “Eu sei que o Messias (aquele que é chamado Cristo) virá. Quando vier, ele nos explicará tudo”.
26 Sa Disas 'e luua ka 'urii, “Tee nau waa nai naa nee, ne kwai bae gwaku fai 'oe nee.”
26 Então Jesus lhe disse: “Sou eu, o que fala com você!”.
27 'Ana si kada nai guu toa kwairooi nia sa Disas ki oli mai daka dao naa. Ma kera daka kwele lau gwada ne nia bae fai wela keni nai. Sui boroi 'ana nao ta waa ada si 'urii guu, “Tee bae 'o dooria siana?” Ma nao sae kera daka ledi 'urii, “'Utaa bae 'oko bae fai ai bae?”
27 Naquele momento, seus discípulos voltaram. Ficaram surpresos de encontrá-lo falando com uma mulher, mas nenhum deles se atreveu a perguntar: “O que o senhor quer?” ou “Por que conversa com ela?”.
28 'Uri nai, na wela keni bae ka faasia kufidoo ni ongi kafo nai ka tio gwana 'i seeri, nia ka oli na uri lao maefera baita nai. Lea kau dao, ka bae 'urii fuana toaa nai,
28 A mulher deixou sua vasilha de água junto ao poço e correu de volta para o povoado, dizendo a todos:
29 “Rowane 'ae, molu lea mai molu suana fasi na waa loko nia faarongo nau 'ana doo ku ilia ki tasi doo si tio naa loko! Alamia nia na Waa Filia bae God naa 'oto loko?”
29 “Venham ver um homem que me disse tudo que eu já fiz na vida! Será que não é ele o Cristo?”.
30 Ma kera daka lea na mai siana sa Disas fasi lao maefera nai.
30 Então as pessoas saíram do povoado para vê-lo.
31 Otofana si kada nai gwana, na toa kwairooi nia sa Disas ki daka bae 'urii fuana, “Waa ni toolangaidoo 'ae, 'o 'ani fasi tasi fanga wala!”
31 Enquanto isso, os discípulos insistiam com Jesus: “Rabi, coma alguma coisa”.
32 Ma sa Disas 'e luu kera ka 'urii, “Nau ku too 'ana fanga nau ni 'ani lana ne kamolu molu ulafusia gwamolua.”
32 Ele, porém, respondeu: “Eu tenho um tipo de alimento que vocês não conhecem”.
33 Na toa kwairooi nia ki kera daka ledi kera kwailiu daka 'urii 'ada, “Alamia ta waa ngali fanga mai fuana 'oto ne?”
33 Os discípulos perguntaram uns aos outros: “Será que alguém lhe trouxe comida?”.
34 Ma sa Disas ka bae 'urii fuada, “Na talafana si fanga nau ni 'ani lana naa ne ili lae sulia doori lana God ne fale nau mai, ma faasui lana si raoa ne nia odu nau mai uria.
34 Então Jesus explicou: “Meu alimento consiste em fazer a vontade daquele que me enviou e em terminar a sua obra.
35 Aia, si tarifulaa kamolu 'ana bae nia 'urii, ‘Fai madama ki fatai nii 'ua sui kafi dao 'ana si kada raku 'e maua ai fua koni doo lae.’ Nau mone ku faarongo kamolu, molu aoa maa molu molu ka suai fasi nee. Na raku 'e maua ka kwaimaasi naa nee. Tee talafana fange maua naa ne toaa neki da lea na mai nee.
35 Vocês não costumam dizer: ‘Ainda faltam quatro meses para a colheita’? Mas eu lhes digo: despertem e olhem em volta. Os campos estão maduros para a colheita.
36 Tii ne nia falia naa fungina doo ne maua ki naa nee fua lao mauria firi, God kai falea fofolia nia. Nia 'uri nai, na waa fasidoo fai waa koni doo, keerua sui guu daru kai ele kwaimani.
36 Os que colhem já recebem salário, e os frutos que ajuntam são as pessoas que passam a ter a vida eterna. Que alegria espera tanto o que semeia como o que colhe!
37 Si doo mamane bae na tarifulaa bae nia bae 'urii sulia, ‘Ta waa, na raoa nia fua fasidoo lae naa, ma ta waa lau gwana, na raoa nia fua koni doo lae naa, 'ana fali lana fungidoo ki kada kera maua naa.’
37 Vocês conhecem o ditado: ‘Um semeia e outro colhe’. E é verdade.
38 Nau ku fale kamolu kau uri lea molu ka falia naa fungidoo maua ki laona ola ne kamolu nao molu si fasia gu mai nai. Suli tai waa lau gwana ne kera da fasia mai, ma ni kamolu molu ka koni doo 'i gwauna si rao nonifii laa kera ki mai.”
38 Eu envio vocês para colher onde não semearam; outros realizaram o trabalho, e agora vocês ajuntarão a colheita”.
39 'I seeri, toaa 'oro laona bali lolofaa nai 'i Samaria, kera daka manata mamana naa 'ana sa Disas, maana si baea nai wela keni nai 'e saea ka 'urii, “Nia faarongo nau 'ana doo ku ilia ki mai tasi doo si tio naa!”
39 Muitos samaritanos do povoado creram em Jesus por causa daquilo que a mulher relatou: “Ele me disse tudo que eu já fiz!”.
40 Ma si kada kera da dao siana sa Disas, kera daka radi kali nia uri ka too fasi 'ana fai kera. Ma sa Disas ka too lau 'i seeri suli roo fa dani.
40 Quando saíram para vê-lo, insistiram que ficasse no povoado. Jesus permaneceu ali dois dias,
41 Toaa 'oro ki lau daka manata mamana 'ana sa Disas suli da rongoa doo nia bae ki sulia.
41 e muitos outros ouviram sua palavra e creram.
42 Ma kera daka bae 'urii fua wela keni nai, “Kameli meli manata mamana naa 'ana sa wala nee, sui ta nao lau otona gwana fafona si doo bae 'oe saea fuameli. Meli manata mamana lau gu 'ani nia, fafona ne kameli meli tala rongo guu bae lana, ma meli ka tala saitomana guu nia na Waa Kwai faamauri fua toae ki sui guu lao fera ne 'i saegano.”
42 Então disseram à mulher: “Agora cremos, não apenas por causa do que você nos contou, mas porque nós mesmos o ouvimos. Agora sabemos que ele é, de fato, o Salvador do mundo”.
43 Burina sa Disas fainia toa kwairooi nia ki kera too 'ana maefera nai suli roo fa dani ki sui, kera daka lea naa uri lao bali lolofaa 'i Galilii.
43 Depois daqueles dois dias, Jesus partiu para a Galileia.
44 Sa Disas 'i tala'ana 'e bae mai 'urii fuada, “Na brofet, na toaa nia 'ua guu 'i fera nia nao kera dasi sae'inito gu 'ani nia.”
44 Ele mesmo tinha dito que um profeta não é honrado em sua própria terra.
45 Ma sui boroi 'ana si kada sa Disas 'e oli mai ka dao naa 'i Galilii, na toaa nai 'i Galilii daka ele 'asia naa suli nia, suli kera da lea daka too mai 'ana Fangatasaa bae 'i Durusalem ma daka suana sui na mai doo nai ki sa Disas ilia ki mai 'i seeri.
45 Mas, uma vez que os galileus haviam estado em Jerusalém para a festa da Páscoa e visto tudo que Jesus fizera, eles o receberam.
46 Sa Disas oli ka dao lau guu 'ana maefera bae 'i Kena lao bali lolofaa 'i Galilii, kula bae nia rokitainia kafo bae ai oli ka alu waen. Ma tii waa 'inito fasi maefera 'i Kabaneam, na 'alakwa nia ka matai baita 'asia naa.
46 Enquanto Jesus viajava pela Galileia, chegou a Caná, onde tinha transformado água em vinho. Perto dali, em Cafarnaum, havia um oficial do governo cujo filho estava muito doente.
47 Ma si kada waa nai 'e rongo sa Disas nia too mai Diudia ma oli mai ka dao naa 'i Galilii, nia ka lea mai ka dao siana. Ma nia ka radi 'aena sa Disas uri ka lea fainia uri 'i Kabaneam, uri ka guraa 'alakwa nia nai 'e matai ma karangi kai mae naa.
47 Quando soube que Jesus viera da Judeia para a Galileia, foi até ele e suplicou que fosse a Cafarnaum para curar seu filho, que estava à beira da morte.
48 Si ili laa nai gu ne adea ma sa Disas ka bae 'urii fuana, “Kamolu nee, molu 'ii uria lea sae molu ka suai fatai doo kwaibalatana ki ne molu kafi manata mamana 'ani nau nee.”
48 Jesus exclamou: “Jamais crerão, a menos que vejam sinais e maravilhas!”.
49 Si kada sa Disas 'e bae 'uri nai, sa wala nai ka bae 'ana 'urii fua sa Disas, “Waa baita kani 'ae, 'o lea na mai, ade lea 'alakwa nau ka mae.”
49 O oficial implorou: “Senhor, por favor, venha antes que meu filho morra”.
50 Sui sa Disas ka bae 'urii fuana, “Oli 'amua kau, 'alakwa 'oe nia 'akwaa naa na.”
50 “Volte!”, disse Jesus. “Seu filho viverá.” O homem creu nas palavras de Jesus e partiu para casa.
51 Si kada nia oli kau ka dao suli taale, nia ka dao tona waa ni rao nia ki, ne kera da lae mai burina uri faarongo lana, ma kera daka bae 'urii, “Arai nee 'ae, na 'alakwa 'oe nia mauri naa!”
51 Enquanto estava a caminho, alguns de seus servos vieram a seu encontro com a notícia de que seu filho estava vivo e bem.
52 Ma na waa 'inito nai ka ledi 'urii 'ani kera, “Kada sato tee ne 'alakwa nau nia 'akwaa ai?”
52 Ele perguntou quando o menino havia começado a melhorar, e eles responderam: “Ontem à tarde, à uma hora, a febre subitamente desapareceu!”.
53 Ma na maa nia wela nai ka saitomana naa si kada sato nai lau gu ne sa Disas nia bae mai 'urii fuana ai, “Na 'alakwa 'oe mauri gwana.” Ma na waa baita nai fai toaa nia ki sui guu 'i luma nia daka manata mamana 'ana sa Disas.
53 Então o pai percebeu que havia sido naquele exato momento que Jesus tinha dito: “Seu filho viverá”. E o oficial e todos de sua casa creram em Jesus.
54 Burina sa Disas 'e oli mai fasi bali lolofaa 'i Diudia ka dao lao bali lolofaa 'i Galilii, ruana si doo kwaibalatana ne nia ilia gu nai.
54 Esse foi o segundo sinal que Jesus realizou na Galileia, depois que veio da Judeia.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar João 4, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.