Atos 7

Na Alangaia Falu 'ana Baea 'i Baegu (BVD) vs NTLH

Sair da comparação
NTLH Nova Tradução na Linguagem de Hoje 2000
1 'I seeri na waa foa ni gwau nai 'e ledia sa Stifin ka bae 'urii, “Nee wala, doo mamane ki boroi ne da ngali 'oe mai faafia lao bae ofua nee, nee?”
1 O Grande Sacerdote perguntou a Estêvão: — O que essas pessoas estão dizendo é verdade?
2 Sa Stifin nia luua ka bae 'urii fuada sui guu, “Toafuta ma maka nau ki fai kera, kamolu fafurongo fasi ku faarongo kamolu! Na God 'ana kwanga lae ma taloe nia dao faatai mai siana kokoo kia sa 'Abraham si kada nia too 'ua mai 'i Mesobotemia sui fatai lea mai kafi too 'i Haran.
2 Estêvão respondeu: — Irmãos e pais, escutem! O
3 God ka bae 'urii fua sa 'Abraham, ‘'O lukasia fiiwane 'oe fai fera 'oe daka too 'ada, 'oko lea uri tii fera nai nau kwai faatainia fuamu.’
3 E Deus lhe disse: “Saia da sua terra e do meio dos seus parentes e vá para uma terra que eu lhe mostrarei.”
4 'I seeri sa 'Abraham ka faasia fera nia nai 'i Kaldia ka too, nia ka lea naa uri 'i Haran. Sa 'Abraham lea dao ka too 'i Haran lelea maa nia ka mae naa 'i seeri. Burina nai maa nia 'e mae, God ka odu nia na mai uri fera ne kamolu too laona 'i tari'ina nee.
4 Então ele saiu da Caldeia e foi morar em Harã. Depois que o pai dele morreu, Deus trouxe Abraão para esta terra onde vocês agora estão morando.
5 God ka nao si faa gu ta bali 'ana fera nee fua sa 'Abraham. 'E nao tasi kula tu'uu boroi ai God si faa gu fua sa 'Abraham 'ana kada nai mai. God mone alangai fua sa 'Abraham ka saea totoo nia fai kwalafaa nia 'i buri kera dai ngalia fera nee fuada. Na alangaia nai 'e lea fua sa 'Abraham 'ana kada nia 'aba'ato ka nao gu 'ana ta wela.
5 Ele não deu a Abraão nem mesmo um palmo desta terra, mas prometeu que ia lhe dar toda esta terra e que depois ela seria dos seus descendentes. Quando Deus fez essa promessa, Abraão ainda não tinha filhos.
6 God 'e bae mai fuana ka 'urii, ‘Na kwalafaa 'oe ki 'ana si kada nii 'ua kau, totoo kera dai lea dai too lao fera toaa 'e'ete lau gwana, ma kera dai too gwada doo ni odufeto lada ki fua raoe tatakwai ma ade ta'aa lae 'ani kera sulia fai talange fa ngali ki.
6 Ele disse a Abraão: “Os seus descendentes vão viver como estrangeiros em outra terra. Ali eles serão escravos e serão maltratados durante quatrocentos anos.”
7 Ka 'uri nai boroi 'ana, nau kwai falea kwakwaea fua toaa nai da fale 'afitaia fua kwalafaa 'oe nai ki. Ma na kwalafaa 'oe nai ki, kera dai lea lau gwada fasi fera 'e'ete nai. Ma kera dai oli lau gwada mai uri too lae lao fera kera 'ua guu ma kera dai too ai 'ana foosilaku ka lelea firi.’
7 — E Deus disse ainda: “Eu castigarei a nação que os escravizar. Depois disso eles voltarão daquela terra e me adorarão neste lugar.”
8 “'I seeri, God 'e alangai fua sa 'Abraham ka saea fua kera daka 'iri'unga 'ana wela wane kera ki sui guu 'ana kwalafaa nia uri ka faatainia kera alaofu fai God. 'Uri nai guu, si kada sa 'Aesak 'e futa, nia ka too lelea ka dao 'ana kwaluna maedani nia, sa 'Abraham ka 'iri'unga naa 'ani nia. Sa 'Aesak ka 'iri'unga 'ana 'alakwa nia sa Diakab, sa Diakab ka 'iri'unga 'ana akwala nia ma roo waa sarenga baki da futa 'ani nia, bae kolu Diu ki kolu kokoo 'ani kera, ma ka lea na mai 'uri nai sulia.
8 Deus deu a Abraão a cerimônia da circuncisão como prova da aliança que fez com ele. Por isso Abraão circuncidou o seu filho Isaque uma semana depois do seu nascimento. Isaque circuncidou o seu filho Jacó, e Jacó fez o mesmo com os seus doze filhos, os patriarcas .
9 “Sa Diosef, nia ta waa 'ana kokoo kolu nai ki da futa 'ana sa Diakab. Sui toolana nai ki manata lada ka ta'aa fuana, kera daka foli 'ani nia siana waa 'i 'Isib ki. Tii waa suadoo nai ka folia naa sa Diosef uri ka too 'ana gwa waa ni rao nia. Sui ka 'uri nai boroi 'ana, God ka nii gwana fai sa Diosef
9 Estêvão continuou: — Os irmãos de José tinham inveja dele e o venderam para ser escravo no Egito. Mas Deus estava com ele
10 lelea nia ka lafua sa Diosef fasi lao ta'aa laa ne dao tona ki sui guu. God ka falea liotooe fua sa Diosef, ma ka ilia manata lana sa Fero na waa 'inito nai 'ana fera 'i 'Isib ka diana fua sa Diosef. Ma sa Fero ka alu sa Diosef ka lio naa sulia fera nai fainia totodaa 'ana fera nai tiifau.
10 e o livrou de todas as suas aflições. Quando José apareceu diante de Faraó, rei do Egito, Deus lhe deu sabedoria e modos agradáveis. E Faraó o nomeou governador do Egito e do palácio do rei.
11 Ma otofana si kada nai na uni fioloa baita 'asia naa ka liu lao fera 'i 'Isib fainia 'i Keenan sui guu. Ma uni fioloa nai ka falea 'afitai laa baita fua toae ki sui gwana, ma ka falea 'afitaia baita 'asia naa fua kokoo kolu ki uri dao toi lae si fange.
11 Depois houve falta de alimentos e muito sofrimento no Egito e em Canaã, e os nossos antepassados não tinham mais o que comer.
12 Sui, sa Diakab ka rongo alinga 'ana fange tio gwana lao fera 'i 'Isib. Nia ka odua wela nia ki (na kokoo kia nai ki) uri kera lea daka dao fasi mai 'i seeri.
12 Mais tarde, Jacó ouviu dizer que no Egito havia trigo e mandou pela primeira vez os nossos antepassados até lá.
13 Ruana fa lea laa kera lea kau daka dao 'i 'Isib, sa Diosef ka faatai folaa naa 'ani nia 'i tala'ana siana sao'ana ki. Ma sa Fero boroi, nia kafi saitomana lau gwana ne sa Diosef fai sao'ana ki kera na bara waisaasina mai fasi fera 'i Keenan.
13 Na segunda vez José contou aos seus irmãos quem ele era, e Faraó ficou sabendo da família de José.
14 Burina sa Diosef nia ili 'uri nai fua sao'ana ki, nia ka kwaiodui mai uri maa nia sa Diakab uri ka talaia wela nia ki sui naa daka lea kau uri 'i 'Isib. Nia fai wela nia ki sui naa, kera 'ada fiu akwala ma lima ai sarenga ki.
14 Então José mandou buscar o seu pai Jacó e todos os seus parentes, a fim de irem para o Egito; eram setenta e cinco pessoas ao todo.
15 Sa Diakab ka lea na kau uri 'i 'Isib fai wela nia ki sui naa. Kera daka too mai seeri lelea unita wane nai ka mae na mai seeri.
15 Jacó foi para o Egito, e ali ele e os nossos antepassados ficaram morando até o dia da morte deles.
16 Kera daka mae boroi mai seeri, kera daka oli mai fai kera daka alu kera lau guu 'i Sekem lao likwafau ni alu wane nai sa 'Abraham 'e usia 'ua naa siana fiiwane sa 'Amoro lao fera 'i Keenan.
16 Depois os corpos deles foram trazidos para Siquém e postos no túmulo que Abraão tinha comprado dos descendentes de Hamor por um certo preço.
17 “Lelea mai ka dao kwai karangi naa 'ana si kada fua alangaia bae God nia ilia fua sa 'Abraham ka fuli naa, na toaa kolu 'ana kada 'i nao ne kera too 'i 'Isib kera daka 'oro daka 'oro 'asia naa.
17 — Quando estava chegando o tempo de Deus cumprir o juramento que havia feito a Abraão, o nosso povo tinha aumentado muito no Egito.
18 Ma sui, na waa 'inito falu naa nia ka 'inito lau fua fera 'i 'Isib. Ma na waa nai ka nao si lio saitomana naa sa Diosef fainia doo baita baki nia ilia ki mai fua fera nai.
18 Então um rei que não sabia nada a respeito de José começou a governar o Egito.
19 'I seeri na waa 'inito falu nai ka faanonifiia naa kokoo kia ki. Nia ka ngatafi kera 'asia naa ma ka suumai kera naa uri rao baita lae. Nia ka saea fuada kera daka 'ui 'ana wela bibiu kera ki 'i maa fasi lao lume ki uri too daka mae 'ada.
19 Esse rei enganou e maltratou os nossos antepassados, a ponto de obrigá-los a abandonar as suas próprias criancinhas para que elas morressem.
20 Sa Mosis nia ka futa 'i otofana si kada nai ma na sua lana ka diana 'asia naa. Gaa nia fai maa nia daru ka saare nia guu suli olu madama.
20 Nesse tempo nasceu Moisés, que era uma linda criança, e durante três meses os seus pais cuidaram dele em casa.
21 Si kada gaa nia fai maa nia sa Mosis daru ngali nia daru ka alu 'i maa fasi lao luma keerua, na saari sa Fero na waa 'inito nai 'e lea ka ngalia wela nai ka saarea na 'ana mala wela nia 'ua guu.
21 Mas, quando tiveram de abandoná-lo, a filha do rei o adotou e criou como seu próprio filho.
22 Sa Mosis ka too siana saari nia waa 'inito nai lelea ka sukulu lao sukulu 'i 'Isib ki. Ma nia ka ngalia naa liotooa fuu sui naa lao fera 'i 'Isib, ma ka too 'ana rigitaa fua bae lae ma ilidoo lae.
22 E assim ele foi instruído em toda a ciência dos egípcios e se tornou um homem que falava e agia com autoridade.
23 “Si kada sa Mosis nia baita ka dao naa 'ana faitaafuli fa ngali ki, nia ka dooria naa lea kai dao fasi siana toaa Diu nai.
23 Estêvão disse ainda: — Quando Moisés já estava com quarenta anos, resolveu ir ver a sua gente, os israelitas.
24 Si kada nia lea ka dao siada, nia ka suana tii waa 'Isib 'e ili ta'aa 'asia naa fua tii waa 'ana toaa nia nai. Sa Mosis lea ka 'adomia naa sa wala nai. Nia ka saumaelia naa waa nai 'i 'Isib uri maana nia ade 'uri nai 'ana waafuta nia nai.
24 Ali viu um egípcio maltratando um homem do seu povo. Então defendeu o israelita e o vingou, matando o egípcio.
25 Sa Mosis manata lana 'ana sae sa toaa nia da lio saitomana naa ne God fili nia mai uri ka talai kera faasia 'afitaia kera nai ki 'i 'Isib. Ma sui ka nao guu.
25 Moisés pensava que os israelitas entenderiam que Deus ia libertá-los por meio dele, mas eles não entenderam.
26 Nia tio 'e dani 'e lea kau, lelea nia ka dao tona roo waa Diu nai ki sui gwana daru firu lau guu. Nia ka sasi uri suusi ladaru fasi firu lae. Nia ka bae 'urii, ‘Wala roo waa 'ae, kamuru nee roo waisaasina ki gwana ne. Bobola fainia sae nao kamuru si firu lau 'urii.’
26 No dia seguinte Moisés viu dois israelitas brigando. E, tentando apartar a briga, disse: “Homens, escutem! Vocês são irmãos; por que estão brigando?”
27 Sui ma waa nai 'e ade ta'aa fua toolana nai ka suia kau sa Mosis ka bae 'urii fuana, ‘'Oe nee waa nao ta waa si alu 'oe guu uri 'oko 'olosi kaaria 'urii ne!
27 — Mas aquele que estava maltratando o outro empurrou Moisés para um lado e disse: “Quem pôs você como nosso chefe ou nosso juiz?
28 'Oe dooria 'oko saumaeli nau lau guu mala bae 'oe saungia sa wala bae 'i 'Isib ka mae 'i rooki 'oto ne?’
28 Você está querendo me matar como matou o egípcio ontem?”
29 Si kada sa Mosis nia rongo si doo nai, nia ka tafi naa fasi 'i 'Isib ka lea na uri Midia. Nia ka too mai 'i seeri lea nia ka arai na 'i seeri. Totoo 'afe nia ka kwalafia roo wela wane ki.
29 Quando Moisés ouviu isso, fugiu do Egito e foi morar na terra de Midiã, e ali nasceram dois filhos dele.
30 “Sa Mosis ka too lelea faitaafuli fa ngali ka sui naa. 'I seeri, na 'ensel ka faatai fuana lao meakwesu 'ana era nai 'e sarufia kaa 'ai tu'uu nai karangia toloa bae 'i Saenae lao fera kwasi bae.
30 — Quarenta anos mais tarde, quando Moisés estava no deserto, perto do monte Sinai, um anjo apareceu a ele, no meio do fogo de um espinheiro que estava queimando.
31 Si kada sa Mosis 'e suana doo nai, nia ka tona ai. Nia ka lea karangi kau uri iro lana doo nai. Ma nia ka rongo lingena God 'e bae mai 'urii fuana,
31 Moisés ficou admirado com o que estava vendo e chegou perto para ver melhor. Então ouviu a voz do Senhor, que disse:
32 ‘Nau na God bae kokoo 'oe ki sa 'Abraham, ma sa 'Aesak, ma sa Diakab da foosia naa ne.’ Ma sa Mosis ka mau ka lelebe guu, ma ka mau tasa 'ana lilio lae kau.
32 “Eu sou o Deus dos seus antepassados, o Deus de Abraão, de Isaque e de Jacó.” Moisés tremia de medo e não tinha coragem de olhar.
33 Sui, God ka bae 'urii fuana, ‘Lukea 'amu kau tae butu 'oe na fasi 'aemu, suli si kula na 'oe uu ai na si kula 'e abu.
33 Então o Senhor disse: “Tire as sandálias, pois o lugar onde você está é um lugar sagrado.
34 Nau ku suai naa 'afitaia ta'aa nai ki kera da falea fua toaa nau lao fera 'i 'Isib. Nau ku rongo naa angi laa kera ki. Nia ne adea nau ku koso mai uri ku lafu kera faasia ta'aa laa nai ki. 'O lea mai uri nau ku fale 'oe 'oko oli lau uri 'i 'Isib.’
34 Eu tenho visto como o meu povo está sendo maltratado no Egito; tenho ouvido os gemidos deles e desci para libertá-los. Agora vou mandar você para o Egito.”
35 “Nia sa Mosis gu bae toaa nia 'Israel ki da ote kera mai 'ani nia ma daka bae 'urii fuana bae, ‘'Oe nee waa nao ta waa si alu 'oe guu uri 'oko 'olosi kameli ne!’ Nia gu nai God fale mai 'ensel ka faatai fuana 'ana era nai sarufia kaa 'ai tu'uu nai. Ma 'ana si kada nai gu ne God 'e saea fuana uri ka gwaungai fua toaa nia ki 'Israel ma fua talai lada naa fasi lao ta'aa laa nai kera nii laona ki.
35 E Estêvão continuou: — Esse mesmo Moisés foi rejeitado pelo povo de Israel. Eles lhe perguntaram: “Quem pôs você como nosso chefe ou nosso juiz?” Deus enviou esse Moisés como líder e libertador, com a ajuda do anjo que apareceu no espinheiro.
36 Sui sa Mosis ka talaia naa toaa nai Diu ma kera daka faasia fera 'i 'Isib. Sa Mosis ka fulia doo ni kwele lae ki ai ma na fafaataia kwaibalatana ki lao fera 'i 'Isib. Ma ka fulia si doo bae fuli 'ana asi bae da 'ailia 'ana ‘Asi 'A'abue’, ma ka fulia tai doo ki lau 'ana si kada bae kera da liu laona fera kwasi bae suli faitaafuli fa ngali baki.
36 Foi ele quem tirou os israelitas do Egito, fazendo milagres e maravilhas naquela terra, e também no mar Vermelho, e no deserto, durante quarenta anos.
37 Nia sa Mosis gu bae nia bae 'urii fua toaa 'Israel, ‘God kai fale lau gu mai tii brofet fua 'adomi lamolu lae, mala lau gu ne nia fale nau mai uri 'adomi lamolu lae nee. Ma na brofet nai, tara nia ta waa 'ua guu 'ana kwalafaa kamolu.’
37 Foi esse mesmo Moisés quem disse aos israelitas: “Do meio de vocês Deus escolherá e enviará para vocês um profeta , assim como ele me enviou.”
38 Sa Mosis nia 'e too kwaimani fai toaa 'Israel laona fera kwasi bae. Ma na 'ensel ka bae fuana gwauna toloa bae 'i Saenae. Ma sa Mosis ka ngalia mai si faarongoa ni mauria bae fuakolu.
38 Foi Moisés quem esteve com os israelitas reunidos no deserto; ele esteve lá com os nossos antepassados e com o anjo que falou com ele no monte Sinai. E foi Moisés quem recebeu e nos entregou as mensagens vivas de Deus.
39 “Sui boroi 'ana, kokoo kia baki daka ote kera guu 'ana ade lae sulia bae lana sa Mosis. Kera daka ade faasia gwada, ma daka dooria 'ada oli lae lau uri 'Isib.
39 — Os nossos antepassados não quiseram obedecer a Moisés, mas o rejeitaram e queriam voltar para o Egito.
40 Si kada bae sa Mosis 'e lea ka nii mai gwauna toloa bae, kera daka bae 'ada 'urii fua sa 'Aaron, ‘'O saungainia fasi mai tai nunuidoo ni foosi lana ki fuameli wala, uri kera daka talai kameli. Tee sa Mosis, waa bae talai kameli mai fasi 'Isib ne kolu ulafusia naa doo ne ade nia naa gwauna toloa loo!’
40 Eles disseram a Arão: “Faça para nós deuses que irão à nossa frente. Não sabemos o que aconteceu com Moisés, aquele homem que nos tirou do Egito.”
41 Si kada bae kera da saungainia gu nunuidoo bae mala 'ana ta buluka ai nai, ma daka foosia naa. Ma kera daka afuafu naa talea, ma daka wae maana naa nunuidoo nai da tala saungainia gwada, uri faa'inito lana.
41 Então fizeram uma imagem em forma de bezerro e mataram animais para oferecer a ela como sacrifício . Depois deram uma festa em honra da imagem que eles mesmos tinham feito.
42 Uri maana gu si doo nai kera ilia nai, God ka abulo 'e'ete na faasi kera. Nia ka lukasi kera naa ma daka foosia naa sato fai madame ma na bubulu loki lao salo. Si doo nai ka lea na suli si doo na brofet ki da kekeda sulia daka bae mai 'urii,
42 Mas Deus se afastou deles e deixou que adorassem as estrelas do céu, como está escrito no Livro dos Profetas : “Ó povo de Israel, não foi para mim que vocês mataram e ofereceram animais em durante quarenta anos no deserto.
43 Kamolu molu tolea raa'ai talana sa Molek ma molu ka dau 'afa bubulu talana sa Reefan, na roo nunuidoo nai ki molu saungainida uri foosi lada ki nai.
43 Vocês carregaram a barraca do deus e também a imagem da estrela de Raifã , o deus de vocês. Esses eram ídolos que vocês tinham feito para adorar. Por isso vou mandar vocês para além da Babilônia.”
44 “Na kokoo kia baki da ngali Raa'ai bae 'ana Alangaia God daka liu gwada fainia laona fera kwasi bae. Na Raa'ai bae, kera saungainia 'ua guu suli saungaia ne God faatainia mai fua sa Mosis.
44 — No deserto, os nossos antepassados tinham consigo a Tenda da Presença de Deus . Essa Tenda foi feita como Deus tinha mandado Moisés fazer, de acordo com o modelo que Deus lhe havia mostrado.
45 Na kokoo kia ki kera daka too naa 'ana Raa'ai nai fai kera. Ma lelea mai ka dao 'ana si kada bae sa Diosua 'e talai kera daka alasia ma daka ngalia naa fera bae fasi toaa bae God tari kera faasia, kera daka ngalia Raa'ai bae fai kera daka ruu na fainia lao fera nai. Na Raa'ai bae ka tio 'i seeri lelea ka dao guu 'ana si kada bae sa Defet nia 'inito naa fua fera 'i 'Israel.
45 Eles tinham recebido a Tenda dos seus antepassados e a levaram quando foram com Josué e conquistaram as terras das nações que Deus expulsou de diante deles. A Tenda ficou lá com eles até o tempo de Davi.
46 Sa Defet ka dao toi God 'e ade diana fuana. Nia ka gania God uri ka faolomainia fuana nia ka tolea ta beu fua God ka too 'i laona. God nai naa ne sa Diakab 'e foosia.
46 Davi recebeu a aprovação de Deus e pediu licença para construir uma casa para o Deus de Jacó.
47 Ma sui, sa Solomon lau 'ana bae tolea beu nai fua God.
47 Mas foi Salomão quem construiu a casa de Deus.
48 “Sui ta, God waa ne 'inito 'ana doo ki sui guu, nia 'afitai ka too 'ana beu ne wane gwana saungainia. Brofet 'Aesaea nia kedaa mai bae lana God ka bae 'urii,
48 — Porém o Altíssimo não mora em casas construídas por seres humanos. Como disse o profeta:
49 ‘Na salo loo na doo ni goorua nau, na ano nee na doo ni momolangai lana 'aeku ai.
49 “O céu é o meu trono, diz o Senhor, e a terra é o estrado onde descanso os meus pés. Que tipo de casa vocês poderiam construir para mim? Como conseguiriam construir um lugar onde eu pudesse morar?
50 Doo ki sui guu nau gwana ne ku saungainida.’”
50 Por acaso não fui eu quem fez todas as coisas?”
51 Sui sa Stifin ka bae na 'urii fuada, “Kamolu toaa aburongo nee, molu faasadia 'asia naa liomolu fasi ade lae suli bae lana God. Kamolu lea nao molu si ade guu suli liona Anoedoo Abu. Doo bae kokoo kamolu ki da ilia lau gu mai kada 'i nao, nia lau gu ne molu ilia nee!
51 E Estêvão terminou, dizendo: — Como vocês são teimosos! Como são duros de coração e surdos para ouvir a mensagem de Deus! Vocês sempre têm rejeitado o Espírito Santo, como os seus antepassados rejeitaram.
52 Na kokoo kamolu ki 'ana kada 'i nao kera da faanonifiia 'aini brofet ki nao ta brofet si ore guu. Ma kera daka saumaelia toa nai da faarongo talo 'ua ki na mai 'ana dao lana mai na Kraes na waa 'o'olo nai. Ma 'i tari'ina nee, kamolu naa bae molu falea na Kraes nai fua malimae nia ki ma molu ka saungia ka mae naa.
52 Qual foi o profeta que os antepassados de vocês não perseguiram? Eles mataram os mensageiros de Deus que no passado anunciaram a vinda do Bom Servo . E agora vocês o traíram e o mataram.
53 Ni kamolu gu bae molu ili si doo nai. Kamolu toaa nai naa ne, bae na 'ensel ki da falea mai taki God fuamolu, ma sui ka nao molu si ade gu mai sulia!”
53 Vocês receberam a lei por meio de anjos e não têm obedecido a essa lei.
54 Si kada toa gwaungai nai da rongo si doo nai sa Stifin saea, kera rakeda ka ngengeela 'asia naa fuana kera daka 'alangingiri daka didi lifo guu.
54 Quando os membros do Conselho Superior acabaram de ouvir o que Estêvão tinha dito, ficaram furiosos e rangeram os dentes contra ele.
55 Ma 'ana si kada nai, na Anoedoo Abu 'e burosia sa Stifin nia ka lio 'alaa kau ka suana naa rara lana God 'i lofona salo, ma ka suana lau guu sa Disas nia uu naa 'i bali aolo 'ana God uri 'inito lae.
55 Mas Estêvão, cheio do Espírito Santo, olhou firmemente para o céu e viu a glória de Deus. E viu também Jesus em pé, ao lado direito de Deus.
56 Ma sa Stifin ka bae 'urii, “Kamolu rongo? Nau ku suana kau fera 'i salo 'e 'ifi naa loo, ma ku suana lau gu kau Wela nia Wane 'e uu naa 'i bali aolo nia God!”
56 Então disse: — Olhem! Eu estou vendo o céu aberto e o
57 Si kada nai na toa gwaungai nai ki da rongo si doo nai sa Stifin saea, kera daka koko fafo alingada ki ma dafi kokoo baita tasa fatai faafi nia. Ma kera daka lae kau daka kukuru na faafi nia.
57 Mas eles taparam os ouvidos e, gritando bem alto, avançaram todos juntos contra Estêvão.
58 Kera daka taraa sa Stifin daka liu na fainia uri sara fasi laona fera baite nai. Ma kera daka safali naa 'ana 'uifau lana uri saungi lana. 'Ana si kada nai lau guu, toa nai da 'uifauna sa Stifin nai, kera ngali maku kera ki daka alu siana waa kafi daraa nai satana sa Sol ka uu 'ana siai kada kera 'abarua 'ana si doo nai.
58 Depois o jogaram para fora da cidade e o apedrejaram. E as testemunhas deixaram um moço chamado Saulo tomando conta das suas capas .
59 Si kada nai kera 'uifauna sa Stifin, nia ka foa ka bae 'urii, “Disas Aofia nau, ngali kau mangoku.”
59 Enquanto eles atiravam as pedras, Estêvão chamava Jesus, dizendo: — Senhor Jesus, recebe o meu espírito!
60 'I seeri nia ka booruru 'i saegano, ka bae baita ka 'urii, “Aofia! Manata lukea 'amua abulo ta'aa laa kera nee!” Nia saea si baea nai sui guu, mangona ka liu naa.
60 Depois, ajoelhou-se e gritou com voz bem forte: — Senhor, não condenes esta gente por causa deste pecado! E, depois que disse isso, ele morreu.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 7, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.