Atos 7

Na Alangaia Falu 'ana Baea 'i Baegu (BVD) vs NAA

Sair da comparação
NAA Nova Almeida Atualizada 2017
1 'I seeri na waa foa ni gwau nai 'e ledia sa Stifin ka bae 'urii, “Nee wala, doo mamane ki boroi ne da ngali 'oe mai faafia lao bae ofua nee, nee?”
1 Então o sumo sacerdote perguntou a Estêvão: — Isso de fato é assim?
2 Sa Stifin nia luua ka bae 'urii fuada sui guu, “Toafuta ma maka nau ki fai kera, kamolu fafurongo fasi ku faarongo kamolu! Na God 'ana kwanga lae ma taloe nia dao faatai mai siana kokoo kia sa 'Abraham si kada nia too 'ua mai 'i Mesobotemia sui fatai lea mai kafi too 'i Haran.
2 Estêvão respondeu: — Irmãos e pais, escutem. O Deus da glória apareceu a Abraão, nosso pai, quando este estava na Mesopotâmia, antes de morar em Harã,
3 God ka bae 'urii fua sa 'Abraham, ‘'O lukasia fiiwane 'oe fai fera 'oe daka too 'ada, 'oko lea uri tii fera nai nau kwai faatainia fuamu.’
3 e lhe disse: “Saia da sua terra e do meio da sua parentela e vá para a terra que eu lhe mostrarei.”
4 'I seeri sa 'Abraham ka faasia fera nia nai 'i Kaldia ka too, nia ka lea naa uri 'i Haran. Sa 'Abraham lea dao ka too 'i Haran lelea maa nia ka mae naa 'i seeri. Burina nai maa nia 'e mae, God ka odu nia na mai uri fera ne kamolu too laona 'i tari'ina nee.
4 Então Abraão saiu da terra dos caldeus e foi morar em Harã. E dali, com a morte de seu pai, Deus o trouxe para esta terra em que vocês agora estão morando.
5 God ka nao si faa gu ta bali 'ana fera nee fua sa 'Abraham. 'E nao tasi kula tu'uu boroi ai God si faa gu fua sa 'Abraham 'ana kada nai mai. God mone alangai fua sa 'Abraham ka saea totoo nia fai kwalafaa nia 'i buri kera dai ngalia fera nee fuada. Na alangaia nai 'e lea fua sa 'Abraham 'ana kada nia 'aba'ato ka nao gu 'ana ta wela.
5 Nela, não lhe deu herança, nem sequer o espaço de um pé; mas prometeu dar-lhe a posse dela e, depois dele, à sua descendência, embora Abraão ainda não tivesse filhos.
6 God 'e bae mai fuana ka 'urii, ‘Na kwalafaa 'oe ki 'ana si kada nii 'ua kau, totoo kera dai lea dai too lao fera toaa 'e'ete lau gwana, ma kera dai too gwada doo ni odufeto lada ki fua raoe tatakwai ma ade ta'aa lae 'ani kera sulia fai talange fa ngali ki.
6 E Deus falou que a descendência dele seria peregrina em terra estrangeira, onde seriam escravizados e maltratados durante quatrocentos anos.
7 Ka 'uri nai boroi 'ana, nau kwai falea kwakwaea fua toaa nai da fale 'afitaia fua kwalafaa 'oe nai ki. Ma na kwalafaa 'oe nai ki, kera dai lea lau gwada fasi fera 'e'ete nai. Ma kera dai oli lau gwada mai uri too lae lao fera kera 'ua guu ma kera dai too ai 'ana foosilaku ka lelea firi.’
7 — Deus disse ainda: “Castigarei a nação da qual forem escravos; e, depois disso, sairão daí e me servirão neste lugar.”
8 “'I seeri, God 'e alangai fua sa 'Abraham ka saea fua kera daka 'iri'unga 'ana wela wane kera ki sui guu 'ana kwalafaa nia uri ka faatainia kera alaofu fai God. 'Uri nai guu, si kada sa 'Aesak 'e futa, nia ka too lelea ka dao 'ana kwaluna maedani nia, sa 'Abraham ka 'iri'unga naa 'ani nia. Sa 'Aesak ka 'iri'unga 'ana 'alakwa nia sa Diakab, sa Diakab ka 'iri'unga 'ana akwala nia ma roo waa sarenga baki da futa 'ani nia, bae kolu Diu ki kolu kokoo 'ani kera, ma ka lea na mai 'uri nai sulia.
8 Então lhe deu a aliança da circuncisão. Assim, Abraão gerou Isaque e o circuncidou no oitavo dia; e Isaque gerou Jacó, e Jacó gerou os doze patriarcas.
9 “Sa Diosef, nia ta waa 'ana kokoo kolu nai ki da futa 'ana sa Diakab. Sui toolana nai ki manata lada ka ta'aa fuana, kera daka foli 'ani nia siana waa 'i 'Isib ki. Tii waa suadoo nai ka folia naa sa Diosef uri ka too 'ana gwa waa ni rao nia. Sui ka 'uri nai boroi 'ana, God ka nii gwana fai sa Diosef
9 — Os patriarcas, invejosos de José, venderam-no para ser levado para o Egito. Mas Deus estava com ele
10 lelea nia ka lafua sa Diosef fasi lao ta'aa laa ne dao tona ki sui guu. God ka falea liotooe fua sa Diosef, ma ka ilia manata lana sa Fero na waa 'inito nai 'ana fera 'i 'Isib ka diana fua sa Diosef. Ma sa Fero ka alu sa Diosef ka lio naa sulia fera nai fainia totodaa 'ana fera nai tiifau.
10 e o livrou de todas as suas aflições, concedendo-lhe também graça e sabedoria diante de Faraó, rei do Egito, que o constituiu governador daquela nação e de toda a casa real.
11 Ma otofana si kada nai na uni fioloa baita 'asia naa ka liu lao fera 'i 'Isib fainia 'i Keenan sui guu. Ma uni fioloa nai ka falea 'afitai laa baita fua toae ki sui gwana, ma ka falea 'afitaia baita 'asia naa fua kokoo kolu ki uri dao toi lae si fange.
11 Depois houve fome e grande sofrimento em todo o Egito e em Canaã, e nossos pais não achavam o que comer.
12 Sui, sa Diakab ka rongo alinga 'ana fange tio gwana lao fera 'i 'Isib. Nia ka odua wela nia ki (na kokoo kia nai ki) uri kera lea daka dao fasi mai 'i seeri.
12 Mas, quando Jacó ouviu que no Egito havia trigo, mandou, pela primeira vez, os nossos pais até lá.
13 Ruana fa lea laa kera lea kau daka dao 'i 'Isib, sa Diosef ka faatai folaa naa 'ani nia 'i tala'ana siana sao'ana ki. Ma sa Fero boroi, nia kafi saitomana lau gwana ne sa Diosef fai sao'ana ki kera na bara waisaasina mai fasi fera 'i Keenan.
13 Na segunda vez, José se fez reconhecer pelos seus irmãos, e o Faraó veio a conhecer a família de José.
14 Burina sa Diosef nia ili 'uri nai fua sao'ana ki, nia ka kwaiodui mai uri maa nia sa Diakab uri ka talaia wela nia ki sui naa daka lea kau uri 'i 'Isib. Nia fai wela nia ki sui naa, kera 'ada fiu akwala ma lima ai sarenga ki.
14 Então José mandou chamar Jacó, seu pai, e toda a sua parentela, isto é, setenta e cinco pessoas.
15 Sa Diakab ka lea na kau uri 'i 'Isib fai wela nia ki sui naa. Kera daka too mai seeri lelea unita wane nai ka mae na mai seeri.
15 Jacó foi para o Egito, e ali morreu ele e também os nossos pais.
16 Kera daka mae boroi mai seeri, kera daka oli mai fai kera daka alu kera lau guu 'i Sekem lao likwafau ni alu wane nai sa 'Abraham 'e usia 'ua naa siana fiiwane sa 'Amoro lao fera 'i Keenan.
16 Depois eles foram transportados para Siquém e postos no túmulo que Abraão tinha comprado dos filhos de Hamor, em Siquém, pagando um certo preço.
17 “Lelea mai ka dao kwai karangi naa 'ana si kada fua alangaia bae God nia ilia fua sa 'Abraham ka fuli naa, na toaa kolu 'ana kada 'i nao ne kera too 'i 'Isib kera daka 'oro daka 'oro 'asia naa.
17 — E, quando já estava próximo o tempo em que Deus cumpriria a promessa feita a Abraão, o povo cresceu e se multiplicou no Egito,
18 Ma sui, na waa 'inito falu naa nia ka 'inito lau fua fera 'i 'Isib. Ma na waa nai ka nao si lio saitomana naa sa Diosef fainia doo baita baki nia ilia ki mai fua fera nai.
18 até que se levantou ali outro rei, que não conhecia José.
19 'I seeri na waa 'inito falu nai ka faanonifiia naa kokoo kia ki. Nia ka ngatafi kera 'asia naa ma ka suumai kera naa uri rao baita lae. Nia ka saea fuada kera daka 'ui 'ana wela bibiu kera ki 'i maa fasi lao lume ki uri too daka mae 'ada.
19 Este outro rei tratou com astúcia a nossa gente e torturou os nossos pais, a ponto de forçá-los a abandonar seus meninos recém-nascidos, para que não sobrevivessem.
20 Sa Mosis nia ka futa 'i otofana si kada nai ma na sua lana ka diana 'asia naa. Gaa nia fai maa nia daru ka saare nia guu suli olu madama.
20 Por esse tempo nasceu Moisés, que era formoso aos olhos de Deus. Durante três meses ele foi mantido na casa de seu pai.
21 Si kada gaa nia fai maa nia sa Mosis daru ngali nia daru ka alu 'i maa fasi lao luma keerua, na saari sa Fero na waa 'inito nai 'e lea ka ngalia wela nai ka saarea na 'ana mala wela nia 'ua guu.
21 Quando tiveram de abandoná-lo, a filha de Faraó o recolheu e criou como seu próprio filho.
22 Sa Mosis ka too siana saari nia waa 'inito nai lelea ka sukulu lao sukulu 'i 'Isib ki. Ma nia ka ngalia naa liotooa fuu sui naa lao fera 'i 'Isib, ma ka too 'ana rigitaa fua bae lae ma ilidoo lae.
22 E Moisés foi educado em toda a ciência dos egípcios e era poderoso em palavras e obras.
23 “Si kada sa Mosis nia baita ka dao naa 'ana faitaafuli fa ngali ki, nia ka dooria naa lea kai dao fasi siana toaa Diu nai.
23 — Quando completou quarenta anos, Moisés teve a ideia de visitar os seus irmãos, os filhos de Israel.
24 Si kada nia lea ka dao siada, nia ka suana tii waa 'Isib 'e ili ta'aa 'asia naa fua tii waa 'ana toaa nia nai. Sa Mosis lea ka 'adomia naa sa wala nai. Nia ka saumaelia naa waa nai 'i 'Isib uri maana nia ade 'uri nai 'ana waafuta nia nai.
24 Vendo um homem ser maltratado, saiu em defesa dele e vingou o oprimido, matando o egípcio.
25 Sa Mosis manata lana 'ana sae sa toaa nia da lio saitomana naa ne God fili nia mai uri ka talai kera faasia 'afitaia kera nai ki 'i 'Isib. Ma sui ka nao guu.
25 Ora, Moisés pensava que seus irmãos entenderiam que Deus queria salvá-los por meio dele; eles, porém, não entenderam.
26 Nia tio 'e dani 'e lea kau, lelea nia ka dao tona roo waa Diu nai ki sui gwana daru firu lau guu. Nia ka sasi uri suusi ladaru fasi firu lae. Nia ka bae 'urii, ‘Wala roo waa 'ae, kamuru nee roo waisaasina ki gwana ne. Bobola fainia sae nao kamuru si firu lau 'urii.’
26 No dia seguinte, Moisés aproximou-se de uns que brigavam e procurou reconduzi-los à paz, dizendo: “Homens, vocês são irmãos; por que estão maltratando um ao outro?”
27 Sui ma waa nai 'e ade ta'aa fua toolana nai ka suia kau sa Mosis ka bae 'urii fuana, ‘'Oe nee waa nao ta waa si alu 'oe guu uri 'oko 'olosi kaaria 'urii ne!
27 Mas o que agredia o seu próximo repeliu Moisés, dizendo: “Quem colocou você como chefe e juiz sobre nós?
28 'Oe dooria 'oko saumaeli nau lau guu mala bae 'oe saungia sa wala bae 'i 'Isib ka mae 'i rooki 'oto ne?’
28 Será que quer me matar, assim como ontem matou o egípcio?”
29 Si kada sa Mosis nia rongo si doo nai, nia ka tafi naa fasi 'i 'Isib ka lea na uri Midia. Nia ka too mai 'i seeri lea nia ka arai na 'i seeri. Totoo 'afe nia ka kwalafia roo wela wane ki.
29 Ao ouvir isto, Moisés fugiu e se tornou peregrino na terra de Midiã, onde lhe nasceram dois filhos.
30 “Sa Mosis ka too lelea faitaafuli fa ngali ka sui naa. 'I seeri, na 'ensel ka faatai fuana lao meakwesu 'ana era nai 'e sarufia kaa 'ai tu'uu nai karangia toloa bae 'i Saenae lao fera kwasi bae.
30 — Passados quarenta anos, apareceu-lhe, no deserto do monte Sinai, um anjo, por entre as chamas de uma sarça que estava queimando.
31 Si kada sa Mosis 'e suana doo nai, nia ka tona ai. Nia ka lea karangi kau uri iro lana doo nai. Ma nia ka rongo lingena God 'e bae mai 'urii fuana,
31 Moisés ficou maravilhado diante daquela visão e, aproximando-se para contemplá-la, ouviu-se a voz do Senhor, que disse:
32 ‘Nau na God bae kokoo 'oe ki sa 'Abraham, ma sa 'Aesak, ma sa Diakab da foosia naa ne.’ Ma sa Mosis ka mau ka lelebe guu, ma ka mau tasa 'ana lilio lae kau.
32 “Eu sou o Deus dos seus pais, o Deus de Abraão, de Isaque e de Jacó.” Moisés, tremendo de medo, não ousava contemplar a sarça.
33 Sui, God ka bae 'urii fuana, ‘Lukea 'amu kau tae butu 'oe na fasi 'aemu, suli si kula na 'oe uu ai na si kula 'e abu.
33 Então o Senhor disse: “Tire as sandálias dos pés, porque o lugar em que você está é terra santa.
34 Nau ku suai naa 'afitaia ta'aa nai ki kera da falea fua toaa nau lao fera 'i 'Isib. Nau ku rongo naa angi laa kera ki. Nia ne adea nau ku koso mai uri ku lafu kera faasia ta'aa laa nai ki. 'O lea mai uri nau ku fale 'oe 'oko oli lau uri 'i 'Isib.’
34 Certamente vi o sofrimento do meu povo no Egito, ouvi o seu gemido e desci para libertá-lo. Venha, agora; vou mandar você para o Egito.”
35 “Nia sa Mosis gu bae toaa nia 'Israel ki da ote kera mai 'ani nia ma daka bae 'urii fuana bae, ‘'Oe nee waa nao ta waa si alu 'oe guu uri 'oko 'olosi kameli ne!’ Nia gu nai God fale mai 'ensel ka faatai fuana 'ana era nai sarufia kaa 'ai tu'uu nai. Ma 'ana si kada nai gu ne God 'e saea fuana uri ka gwaungai fua toaa nia ki 'Israel ma fua talai lada naa fasi lao ta'aa laa nai kera nii laona ki.
35 — A este Moisés, a quem tinham rejeitado, dizendo: “Quem colocou você como chefe e juiz?”, Deus enviou como chefe e libertador, com a assistência do anjo que lhe apareceu na sarça.
36 Sui sa Mosis ka talaia naa toaa nai Diu ma kera daka faasia fera 'i 'Isib. Sa Mosis ka fulia doo ni kwele lae ki ai ma na fafaataia kwaibalatana ki lao fera 'i 'Isib. Ma ka fulia si doo bae fuli 'ana asi bae da 'ailia 'ana ‘Asi 'A'abue’, ma ka fulia tai doo ki lau 'ana si kada bae kera da liu laona fera kwasi bae suli faitaafuli fa ngali baki.
36 Foi Moisés quem os tirou de lá, fazendo prodígios e sinais na terra do Egito, no mar Vermelho e no deserto, durante quarenta anos.
37 Nia sa Mosis gu bae nia bae 'urii fua toaa 'Israel, ‘God kai fale lau gu mai tii brofet fua 'adomi lamolu lae, mala lau gu ne nia fale nau mai uri 'adomi lamolu lae nee. Ma na brofet nai, tara nia ta waa 'ua guu 'ana kwalafaa kamolu.’
37 Foi ainda Moisés quem disse aos filhos de Israel: “Deus fará com que, do meio dos irmãos de vocês, se levante um profeta semelhante a mim.”
38 Sa Mosis nia 'e too kwaimani fai toaa 'Israel laona fera kwasi bae. Ma na 'ensel ka bae fuana gwauna toloa bae 'i Saenae. Ma sa Mosis ka ngalia mai si faarongoa ni mauria bae fuakolu.
38 É este Moisés quem esteve na congregação no deserto, com o anjo que lhe falava no monte Sinai e com os nossos pais. Foi ele quem recebeu palavras vivas para nos transmitir.
39 “Sui boroi 'ana, kokoo kia baki daka ote kera guu 'ana ade lae sulia bae lana sa Mosis. Kera daka ade faasia gwada, ma daka dooria 'ada oli lae lau uri 'Isib.
39 — Nossos pais não quiseram obedecer a Moisés, mas o rejeitaram e, no seu coração, voltaram para o Egito,
40 Si kada bae sa Mosis 'e lea ka nii mai gwauna toloa bae, kera daka bae 'ada 'urii fua sa 'Aaron, ‘'O saungainia fasi mai tai nunuidoo ni foosi lana ki fuameli wala, uri kera daka talai kameli. Tee sa Mosis, waa bae talai kameli mai fasi 'Isib ne kolu ulafusia naa doo ne ade nia naa gwauna toloa loo!’
40 dizendo a Arão: “Faça para nós deuses que vão adiante de nós; porque, quanto a este Moisés, que nos tirou da terra do Egito, não sabemos o que lhe aconteceu.”
41 Si kada bae kera da saungainia gu nunuidoo bae mala 'ana ta buluka ai nai, ma daka foosia naa. Ma kera daka afuafu naa talea, ma daka wae maana naa nunuidoo nai da tala saungainia gwada, uri faa'inito lana.
41 Naqueles dias, fizeram um bezerro e ofereceram sacrifício ao ídolo, alegrando-se com as obras das suas mãos.
42 Uri maana gu si doo nai kera ilia nai, God ka abulo 'e'ete na faasi kera. Nia ka lukasi kera naa ma daka foosia naa sato fai madame ma na bubulu loki lao salo. Si doo nai ka lea na suli si doo na brofet ki da kekeda sulia daka bae mai 'urii,
42 Mas Deus se afastou e os entregou à adoração das estrelas do céu, como está escrito no Livro dos Profetas: “Ó casa de Israel, será que foi para mim que vocês ofereceram vítimas e sacrifícios no deserto, durante quarenta anos?
43 Kamolu molu tolea raa'ai talana sa Molek ma molu ka dau 'afa bubulu talana sa Reefan, na roo nunuidoo nai ki molu saungainida uri foosi lada ki nai.
43 Não é verdade que vocês levantaram o tabernáculo de Moloque e a estrela de Renfã, o deus de vocês, imagens que vocês fizeram para as adorar? Por isso, vou mandar vocês ao exílio para além da Babilônia.”
44 “Na kokoo kia baki da ngali Raa'ai bae 'ana Alangaia God daka liu gwada fainia laona fera kwasi bae. Na Raa'ai bae, kera saungainia 'ua guu suli saungaia ne God faatainia mai fua sa Mosis.
44 — O tabernáculo do testemunho estava entre nossos pais no deserto, como havia ordenado aquele que disse a Moisés que o fizesse segundo o modelo que tinha visto.
45 Na kokoo kia ki kera daka too naa 'ana Raa'ai nai fai kera. Ma lelea mai ka dao 'ana si kada bae sa Diosua 'e talai kera daka alasia ma daka ngalia naa fera bae fasi toaa bae God tari kera faasia, kera daka ngalia Raa'ai bae fai kera daka ruu na fainia lao fera nai. Na Raa'ai bae ka tio 'i seeri lelea ka dao guu 'ana si kada bae sa Defet nia 'inito naa fua fera 'i 'Israel.
45 Também nossos pais, com Josué, tendo recebido o tabernáculo, o levaram, quando tomaram posse das nações que Deus expulsou da presença deles. Foi assim até os dias de Davi,
46 Sa Defet ka dao toi God 'e ade diana fuana. Nia ka gania God uri ka faolomainia fuana nia ka tolea ta beu fua God ka too 'i laona. God nai naa ne sa Diakab 'e foosia.
46 que obteve o favor de Deus e pediu autorização para construir uma casa para o Deus de Jacó.
47 Ma sui, sa Solomon lau 'ana bae tolea beu nai fua God.
47 Mas foi Salomão quem lhe edificou a casa.
48 “Sui ta, God waa ne 'inito 'ana doo ki sui guu, nia 'afitai ka too 'ana beu ne wane gwana saungainia. Brofet 'Aesaea nia kedaa mai bae lana God ka bae 'urii,
48 Entretanto, o Altíssimo não habita em casas feitas por mãos humanas. Como diz o profeta:
49 ‘Na salo loo na doo ni goorua nau, na ano nee na doo ni momolangai lana 'aeku ai.
49 “O céu é o meu trono, e a terra é o estrado dos meus pés. Que casa vocês edificarão para mim, diz o Senhor, ou qual é o lugar do meu repouso?
50 Doo ki sui guu nau gwana ne ku saungainida.’”
50 Não é fato que a minha mão fez todas estas coisas?”
51 Sui sa Stifin ka bae na 'urii fuada, “Kamolu toaa aburongo nee, molu faasadia 'asia naa liomolu fasi ade lae suli bae lana God. Kamolu lea nao molu si ade guu suli liona Anoedoo Abu. Doo bae kokoo kamolu ki da ilia lau gu mai kada 'i nao, nia lau gu ne molu ilia nee!
51 — Homens teimosos e incircuncisos de coração e de ouvidos, vocês sempre resistem ao Espírito Santo. Vocês fazem exatamente o mesmo que fizeram os seus pais.
52 Na kokoo kamolu ki 'ana kada 'i nao kera da faanonifiia 'aini brofet ki nao ta brofet si ore guu. Ma kera daka saumaelia toa nai da faarongo talo 'ua ki na mai 'ana dao lana mai na Kraes na waa 'o'olo nai. Ma 'i tari'ina nee, kamolu naa bae molu falea na Kraes nai fua malimae nia ki ma molu ka saungia ka mae naa.
52 Qual dos profetas os pais de vocês não perseguiram? Eles mataram os que anteriormente anunciavam a vinda do Justo, do qual vocês agora se tornaram traidores e assassinos,
53 Ni kamolu gu bae molu ili si doo nai. Kamolu toaa nai naa ne, bae na 'ensel ki da falea mai taki God fuamolu, ma sui ka nao molu si ade gu mai sulia!”
53 vocês que receberam a lei por ministério de anjos e não a guardaram.
54 Si kada toa gwaungai nai da rongo si doo nai sa Stifin saea, kera rakeda ka ngengeela 'asia naa fuana kera daka 'alangingiri daka didi lifo guu.
54 Ao ouvirem isto, ficaram com o coração cheio de raiva e rangiam os dentes contra ele.
55 Ma 'ana si kada nai, na Anoedoo Abu 'e burosia sa Stifin nia ka lio 'alaa kau ka suana naa rara lana God 'i lofona salo, ma ka suana lau guu sa Disas nia uu naa 'i bali aolo 'ana God uri 'inito lae.
55 Mas Estêvão, cheio do Espírito Santo, fitou os olhos no céu e viu a glória de Deus e Jesus, que estava à direita de Deus.
56 Ma sa Stifin ka bae 'urii, “Kamolu rongo? Nau ku suana kau fera 'i salo 'e 'ifi naa loo, ma ku suana lau gu kau Wela nia Wane 'e uu naa 'i bali aolo nia God!”
56 Então disse: — Eis que vejo os céus abertos e o Filho do Homem, em pé à direita de Deus.
57 Si kada nai na toa gwaungai nai ki da rongo si doo nai sa Stifin saea, kera daka koko fafo alingada ki ma dafi kokoo baita tasa fatai faafi nia. Ma kera daka lae kau daka kukuru na faafi nia.
57 Eles, porém, gritando bem alto, taparam os ouvidos e, unânimes, avançaram contra ele.
58 Kera daka taraa sa Stifin daka liu na fainia uri sara fasi laona fera baite nai. Ma kera daka safali naa 'ana 'uifau lana uri saungi lana. 'Ana si kada nai lau guu, toa nai da 'uifauna sa Stifin nai, kera ngali maku kera ki daka alu siana waa kafi daraa nai satana sa Sol ka uu 'ana siai kada kera 'abarua 'ana si doo nai.
58 E, expulsando-o da cidade, o apedrejaram. As testemunhas deixaram as capas deles aos pés de um jovem chamado Saulo.
59 Si kada nai kera 'uifauna sa Stifin, nia ka foa ka bae 'urii, “Disas Aofia nau, ngali kau mangoku.”
59 E enquanto o apedrejavam, Estêvão orava, dizendo: — Senhor Jesus, recebe o meu espírito!
60 'I seeri nia ka booruru 'i saegano, ka bae baita ka 'urii, “Aofia! Manata lukea 'amua abulo ta'aa laa kera nee!” Nia saea si baea nai sui guu, mangona ka liu naa.
60 Então, ajoelhando-se, gritou bem alto: — Senhor, não os condenes por causa deste pecado! E, depois que ele disse isso, morreu.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 7, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.