Atos 27

Na Alangaia Falu 'ana Baea 'i Baegu (BVD) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Ma kera daka manata uri sae kameli meli kai toofolo naa uri 'i Rom lao bali lolofaa 'i 'Italii. Kera daka falea sa Bol fainia tai waa ne kera karoda ki, fuana sa Diulias waa gwaungai toa ni omee ki 'i Rom ne kera faasatada 'ana “Waa 'ana omea nia waa 'inito 'i Rom.”
1 Logo que foi determinado que embarcássemos para a Itália, Paulo foi entregue com outros presos a um centurião da coorte Augusta, chamado Júlio.
2 Sui kameli meli ka raa lao baru faasia na maefera 'i 'Adaramitiam, uri meli ka kwaimaasi uri lea lae uri fafo asi suli bali lolofaa 'i 'Eisia. Ma sa 'Aristakas, waa 'i Tesalonaeka lao bali lolofaa 'i Masedonia, ka lea lau guu fai kameli. Ma kameli lea naa faasia fera 'i Sisaria.
2 Embarcamos num navio de Adramito que devia costear as terras da Ásia, e levantamos âncora. Em nossa companhia estava Aristarco, macedônio de Tessalônica.
3 Ma fa dani burina, kameli meli ka dao naa 'ana maefera 'i Saedon. Ma sa Diulias ka ele suli sa Bol, ma ka faolomainia ka lea uri suana lana toa kwaimani nia ki uri kera daka falea si doo ki ne nia kwai 'atoi ai.
3 No dia seguinte, fazendo escala em Sidônia, Júlio, usando de bondade com Paulo, permitiu-lhe ir ver os seus amigos e prover-se do que havia de necessário.
4 Sui kameli meli ka lea na faasia 'i seeri, meli ka liu naa 'i burina auaua 'i Saebras, suli na koburu nia sasaula mai 'i naofana baru.
4 Dali, fazendo-nos ao mar, fomos navegando perto das costas de Chipre, por nos serem contrários os ventos.
5 Sui kameli meli ka toofolo naa laona kada asi nai karangia bali lolofaa 'i Silisia ma 'i Bamfilia ki, ma meli ka lea mai uri 'i Mira, fera baita laona bali lolofaa 'i Lisia.
5 Tendo atravessado o mar da Cilícia e da Panfília, chegamos a Mira, cidade da Lícia.
6 'Uri nai, sa Diulias, waa gwaungai 'ana omee nai, ka dao tona baru faasia 'i 'Aleksandria ne kai lea uri 'i 'Italii, nia ka fale kameli lao baru nai.
6 O centurião encontrou ali um navio de Alexandria, que rumava para a Itália, e fez-nos passar para ele.
7 Sui kameli meli ka lea naa suli fa dani 'oro ki, ma meli ka dao tona 'afitaia baita laona lea lae 'afa dani nai ki, sui lea mai meli ka dao bobola fainia fera 'i Kinidas. Ma nao meli si lea naa 'ana bali nai, suli na koburu 'e tae suusi kameli. Kameli meli ka afagali burina fa ngongoraa nai 'i Salmone, ma meli ka liu burina auaua 'i Krit.
7 Por muitos dias navegamos lentamente e com dificuldade até diante de Cnido, onde o vento não nos permitiu aportar.
8 Sui kameli meli ka usuli toli mai ma ka 'afitai tu'uu, meli ka dao laona fakali kera faasatanaa 'ana Fakali Diana, ne nao si tau guu faasia maefera 'i Lasea.
8 Fomos então costeando ao sul da ilha de Creta, junto ao cabo Salmona. Navegando com dificuldade ao longo da costa, chegamos afinal a um lugar, a que chamam Bons Portos, perto do qual está a cidade de Lasaia.
9 Fa dani 'oro ne sui gwana lao asi 'i seeri, suli kameli meli dao toi lea lae 'ana baru ka 'afitai 'asia naa. Kada nai lau guu fa dani baita kera Diu ki fua manata lukasi lana abulo ta'aa laa ki ka liu sui na 'ana, ma kada 'ana koburu ka safali naa, ma ka 'afitai na uri meli ka lea ade lea baru ka kuruu lao koburu baita nai. Nia ne, sa Bol ka bae 'urii fuada,
9 Passara o tempo - já havia passado a época do jejum - e a navegação se tornava perigosa. Paulo advertiu-os:
10 “Rowane 'ae, nau ku suana lea sa kolu faasia 'i see, nia kai 'afitai tasa fuakolu, ma na asi ka saketoa baru nee fai kolu fai doo neki laona. Ma tai waa 'akolu boroi tara daka mae lau guu.”
10 Amigos, vejo que a navegação não se fará sem perigo e sem graves danos, não somente ao navio e à sua carga, mas ainda às nossas vidas.
11 Ma sui waa gwaungai 'ana toa ni omee ki ka faamamanea 'ana waa ne baita lao baru fai waa nai baru nia nai. Ma nao nia si faamamanea bae lana sa Bol.
11 O centurião, porém, dava mais crédito ao piloto e ao mestre do que ao que Paulo dizia.
12 Ma na fakali nai kameli meli dau ai nao si diana uri dau lae ai kada koburu ma ute. Nia ne, 'oro lana wane ki kera daka dooria 'ada lea lae lau 'i asi uri kameli meli ka dao 'i Finiks lea nia walude, uri kameli meli ka momola 'i seeri 'ana kada 'ana koburu ma ute. Suli 'i Finiks ne na fakali 'ana auaua 'i Krit nia agwa fasi na koburu 'ana kada nai.
12 O porto era impróprio para passar o inverno, pelo que a maior parte deles foi de parecer que se retornasse ao mar, na esperança de chegar a Fenice, para passar ali o inverno, por ser esse um porto de Creta, abrigado dos ventos do sudeste e do nordeste.
13 Aia, 'ana si kada nai tii kasi sasaula tu'uu nia safali ka toea mai auaua nai, toaa nai daka manata toi sae nia bobola fainia daka lea gwada. Nia ne, kera daka lafua na gwalu lao baru, sui kera daka safali lea usuli sara naa sulia auaua nai 'i Krit.
13 Soprava então brandamente o vento sul. Julgavam poder executar os seus planos. Levantaram a âncora e foram costeando de perto a ilha de Creta.
14 Ma nao si tau guu, na koburu baita nai da saea 'ana, “Ara” ka kwae kera naa ne too mai fasi bali 'i tae lana sato.
14 Mas, não muito depois, veio do lado da ilha um tufão chamado Euroaquilão.
15 Ma ka toea naa baru ka 'afitai naa fua 'olosi lana suli na koburu nai ma kameli meli ka makeso naa. 'I seeri, kameli meli ka alamatainia naa baru uri na afe ka ngalia naa faasia 'i Krit.
15 Sem poder resistir à ventania, o navio foi arrebatado e deixamo-nos arrastar.
16 Iuka, ma kada kameli meli liu kau burina auaua 'i Kauda, kera daka sasi uri lafu lana tigi uri lao baru ma, sui ka 'afitai.
16 Impelidos rapidamente para uma pequena ilha chamada Cauda, conseguimos, com muito esforço, recolher o batel.
17 Ma kera daka karo ngasi naa faafia na baru ade lea nia ka foga. Ma kera daka faakosoa na 'aba selo baita nai kera faa uua, ma uri nai koburu ka babalangainia naa baru nai, suli kera mau ade lea ka raa laona mai nai karangia 'i Libia.
17 Içaram-no e, depois, como meio de segurança, cingiram o navio com cabos. Então, temendo encalhar em Sirte, arriaram as velas e entregaram-se à mercê dos ventos.
18 Sui na koburu ka too ka lado gwana ka baita 'asia naa ma 'ana ruana fa dani, kera daka 'ui na 'ana tai 'okodoo ki fasi lao baru.
18 No dia seguinte, sendo a tempestade ainda mais violenta, atiraram fora a carga.
19 Ma dao oluna fa dani, kera daka 'ui 'ana tai doo lau 'i asi fasi lao baru.
19 No terceiro dia, atiramos para fora com as nossas próprias mãos os acessórios do navio.
20 Suli tai fa dani 'oro ki ne nao kameli meli si suana naa sato fai bubulu. Ma sui, na koburu ka tetede 'asia naa. Uri nai, kameli meli ka kwaifii sae sa nao meli si mauri naa.
20 Ora, não aparecendo por muitos dias nem sol nem estrelas e sendo batidos por forte tempestade, tínhamos por fim perdido toda a esperança de sermos salvos.
21 Ma sui, suli tasi kada 'e tau toaa ki nao kera dasi fanga naa, sa Bol ka tatae ka uu 'i matangada ka bae 'urii, “Rowane 'ae, tee ne adea nao molu si ade suli si doo bae nau ku saea fuamolu uri kolu si lea lau faasia 'i Krit? Lea sa kamolu ade suli bae laku, nao kolu si dao toi guu ta 'afitaia ne.
21 Desde muito tempo ninguém havia comido nada. Paulo levantou-se no meio deles e disse: Amigos, deveras devíeis ter-me atendido e não ter saído de Creta, e assim evitar esse perigo e essas perdas.
22 Ma sui kada nai, nau ku saea naa fuamolu nao molu si mau! Suli tara nao ta waa 'amolu si mae guu, taifilia na baru ne gu ne kai ta'aa naa.
22 Agora, porém, vos admoesto a que tenhais coragem, pois não perecerá nenhum de vós, mas somente o navio.
23 Nau ku saitomana doo nai ki, suli lao fa rodo bae sui kau na 'ensel nia God ne nau ku foosia ma ku rao fuana, nia dao siaku.
23 Esta noite apareceu-me um anjo de Deus, a quem pertenço e a quem sirvo, o qual me disse:
24 Ma nia ka bae 'urii, ‘Bol 'ae, nao 'osi mau! Suli 'oe kai uu 'i naofana waa 'inito 'i Rom. Ma God kai 'adomia toaa ne kera lea fai 'oe ki uri nao kera dasi mae, nunufana kwai'ofeia nia fuamu.’
24 Não temas, Paulo. É necessário que compareças diante de César. Deus deu-te todos os que navegam contigo.
25 Nia ne toae ki, nao molu si mau! Suli nau ku fiitona God kai ili 'uri nai mala nai na 'ensel nia saea fuaku.
25 Por isso, amigos, coragem! Eu confio em Deus que há de acontecer como me foi dito.
26 Ma sui ta, na asi ne kai ngali kolu uri ta tii auaua lau.”
26 Vamos dar a uma ilha.
27 Ma na koburu ka kwae kameli naa lao asi nai suli taafuli fa rodo ma fai fa rodo sarenga ki. Na koburu ka too saulangainia naa baru lao lolofaa 'ato naa 'ana asi Mediterenia. Ma ka bobola naa fainia tofungana rodo, toaa ne kera rao lao baru kera daka kwaifii sae kameli karangi dao naa 'i sara.
27 Já estávamos na décima quarta noite, pelo mar Adriático, quando, pela meia-noite, os marinheiros pressentiram que estavam perto de alguma terra.
28 Kada kera manata 'uri nai, kera ngalia na 'oko ne kera karoa 'ana fau kulu 'i maana, kera daka 'ui ai lao asi uri dao toi lana kula nai uri kera daka saitomana ne nia dao karangia naa 'i sara. Ma kera daka dao toi kula nai, nia koso lana bobola fainia roo taafuli 'abala ki. Sui nao si tau, kera daka 'ui lau 'ana 'oko nai, ma kera daka dao toi kula nai nia taafuli ma lima 'abala ki.
28 Então, atirando a sonda, perceberam que a profundidade era de vinte braças. Depois, um pouco mais adiante, viram que era de quinze braças.
29 'Ana kada kera dao toi 'uri nai, kera daka mau daka lelebe ade lea na baru nia ka raa 'i fafona ta fau. Nia ne kera daka dangalua fa gwalu ki faasia burina baru, ma kera daka foa naa uri dani.
29 Temendo que déssemos em algum recife, lançaram quatro âncoras da popa, esperando ansiosos que amanhecesse o dia.
30 Ma 'ana si kada nai, toaa ne kera rao lao baru ki, kera dooria dai tafi naa faasia na baru, kera daka faakosoa naa tigi lao asi, kera daka suke sae kera lea uri kera daka 'ui lau 'ana tai gwalu faasia 'i maana baru.
30 Imediatamente, os marinheiros procuraram fugir e, sob o pretexto de largar as âncoras da proa, lançaram o bote ao mar.
31 Ma sa Bol ka bae 'urii fuana toa ni omee ki fainia waa gwaungai kera, “Lea toa rao neki nao kera dasi too lao baru, nao molu si mauri naa.”
31 Paulo disse ao centurião e aos soldados: Se estes homens não permanecerem no navio, não podereis salvar-vos.
32 Kada toa ni omee ki kera rongo, kera daka siki muusia naa 'oko 'ana baru faasia na tigi uri ka lea naa 'ana.
32 Os soldados cortaram, então, os cabos do bote e deixaram-no cair.
33 Kada nia karangi kai dani naa, sa Bol ka radi 'ani kera uri kera daka fanga 'ada ma nia ka bae 'urii, “Na taafuli fa dani ma fai fa dani ki ne sui na kau molu ka too gwamolu nao molu si 'ani gu tasi fanga.
33 Enquanto ia amanhecendo, Paulo encorajou a todos que comessem alguma coisa, e disse: Já faz hoje catorze dias que estais em jejum, sem comer nada.
34 Ma nau ku gani kamolu, molu fanga 'amolu uri molu ka tetede tara tasi 'afitaia boroi nao si dao too molu gu na, sui boroi 'ana koburu ne ka kwae kolu.”
34 Rogo-vos que comais alguma coisa, no interesse de vossa vida, porque nem um cabelo da cabeça de alguém de vós perecerá.
35 Burina nia saea si doo nai, sa Bol ka ngalia na beret, ma ka tangoa God 'i matangada, sui ka niia, ma ka 'ani naa.
35 Tendo dito isso, tomou do pão, pronunciou uma bênção na presença de todos e, depois de parti-lo, começou a comer.
36 Kada kera suana uri nai, kera manata lada ka ngado ma kera dafi too aroaro, ma kera dafi fanga.
36 Com isso, todos cobraram ânimo e puseram-se igualmente a comer.
37 Kameli roo talangee ma fiu akwala ma ono waa ki ne meli lea lao baru nai.
37 No navio éramos ao todo duzentas e setenta e seis pessoas.
38 Ma 'i burina toae ki sui guu kera da fanga daka abusu naa, kera daka 'ui 'ana 'okona wiiti ki sui guu lao asi uri sae na baru ka salasala.
38 Depois de terem comido à vontade, aliviaram o navio, atirando o trigo ao mar.
39 Si kada nia dani naa, toaa ne kera rao lao baru nao kera si lio saitomana 'i fai ne kera dao ai. Kera suana fakali 'ana busui one, ma kera daka manata sae lea ka walude kera daka lea 'ana baru uri busui one nai.
39 Afinal, clareou o dia. Os marinheiros não reconheceram a terra, mas viram uma enseada com uma praia, na qual tencionavam encalhar o navio, caso o pudessem.
40 Ma kera daka siki muusia naa gwalu ki daka lukasia na kau lao asi. Ma si kada nai lau guu, kera daka lukea naa 'oko ne kera kani faafia 'ana fote ni 'olosi lana baru. Sui kera daka tagaa naa 'aba selo nai 'i maana baru, uri na koburu ka toea ma ka laetainia lau baru uri 'i sara.
40 Levantaram as âncoras e largaram ao mesmo tempo as amarras dos lemes. Desfraldaram ao vento a vela mestra e rumaram para a praia.
41 Aia, si kada kera sasi 'ua fainia si doo nai ki, na baru nia ka olo naa 'i fafona busui one nai lao mai ma na maana baru ka raa naa 'i langi, ma na burina baru ka foga naa 'ana nanafo.
41 Mas deram numa língua de terra, e o navio encalhou aí. A proa, encalhada, permanecia imóvel, ao mesmo tempo que a popa se abria com a força do mar.
42 Iuka, ma si kada nai, toa ni omee ki kera daka manata naa uri saungi lana toa ne kera kani faafida ki, ade lea tai waa 'ada ka 'arongo 'i sara, ma daka tafi.
42 Os soldados tencionavam matar os presos, por temerem que algum deles fugisse a nado.
43 Ma suli waa gwaungai 'ana toa ni omee ki nia dooria kai faamauria sa Bol, nia ka bae ka luia nao kera dasi ilia si doo nai, ma nia ka saea kera daka lukea, ma ka saea lau guu fuana toa ne kera saitomana 'arango lae ki kera daka lofo lao asi, uri kera daka 'arango 'i sara 'i nao.
43 O centurião, porém, querendo salvar Paulo, impediu que o fizessem e ordenou que aqueles que pudessem nadar fossem os primeiros a lançar-se ao mar e alcançar a terra.
44 Ma bali 'ana waa kera daka 'isi kau 'i burida, nia ka saea kera daka dau kau 'ana aba 'ai ki ne foga 'ana baru uri kera daka 'arango kau sulia. Aia, kameli meli ili 'uri nai ne adea ma meli ka mauri, ma meli ka dao 'i sara.
44 Os demais, uns atingiram a terra em tábuas, outros em cima dos destroços do navio. Desse modo, todos conseguiram chegar à terra, sãos e salvos.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.