Atos 27
Na Alangaia Falu 'ana Baea 'i Baegu (BVD) vs NVT
1 Ma kera daka manata uri sae kameli meli kai toofolo naa uri 'i Rom lao bali lolofaa 'i 'Italii. Kera daka falea sa Bol fainia tai waa ne kera karoda ki, fuana sa Diulias waa gwaungai toa ni omee ki 'i Rom ne kera faasatada 'ana “Waa 'ana omea nia waa 'inito 'i Rom.”
1 Quando chegou a hora, zarpamos para a Itália. Paulo e muitos outros prisioneiros foram colocados sob a guarda de um oficial romano chamado Júlio, capitão do Regimento Imperial.
2 Sui kameli meli ka raa lao baru faasia na maefera 'i 'Adaramitiam, uri meli ka kwaimaasi uri lea lae uri fafo asi suli bali lolofaa 'i 'Eisia. Ma sa 'Aristakas, waa 'i Tesalonaeka lao bali lolofaa 'i Masedonia, ka lea lau guu fai kameli. Ma kameli lea naa faasia fera 'i Sisaria.
2 Aristarco, um macedônio de Tessalônica, nos acompanhou. Partimos num navio que tinha vindo do porto de Adramítio, no litoral noroeste da província da Ásia. Estavam previstas diversas paradas em portos ao longo da costa.
3 Ma fa dani burina, kameli meli ka dao naa 'ana maefera 'i Saedon. Ma sa Diulias ka ele suli sa Bol, ma ka faolomainia ka lea uri suana lana toa kwaimani nia ki uri kera daka falea si doo ki ne nia kwai 'atoi ai.
3 No dia seguinte, quando ancoramos em Sidom, Júlio demonstrou bondade a Paulo permitindo-lhe que desembarcasse para visitar amigos e receber ajuda material deles.
4 Sui kameli meli ka lea na faasia 'i seeri, meli ka liu naa 'i burina auaua 'i Saebras, suli na koburu nia sasaula mai 'i naofana baru.
4 Quando partimos de lá, fomos costeando a ilha de Chipre, devido aos ventos contrários que tornavam difícil manter o rumo.
5 Sui kameli meli ka toofolo naa laona kada asi nai karangia bali lolofaa 'i Silisia ma 'i Bamfilia ki, ma meli ka lea mai uri 'i Mira, fera baita laona bali lolofaa 'i Lisia.
5 Prosseguindo por mar aberto, passamos pelo litoral da Cilícia e da Panfília, chegando a Mirra, na província de Lícia.
6 'Uri nai, sa Diulias, waa gwaungai 'ana omee nai, ka dao tona baru faasia 'i 'Aleksandria ne kai lea uri 'i 'Italii, nia ka fale kameli lao baru nai.
6 Ali, o oficial no comando encontrou um navio egípcio de Alexandria que estava de partida para a Itália e nos fez embarcar.
7 Sui kameli meli ka lea naa suli fa dani 'oro ki, ma meli ka dao tona 'afitaia baita laona lea lae 'afa dani nai ki, sui lea mai meli ka dao bobola fainia fera 'i Kinidas. Ma nao meli si lea naa 'ana bali nai, suli na koburu 'e tae suusi kameli. Kameli meli ka afagali burina fa ngongoraa nai 'i Salmone, ma meli ka liu burina auaua 'i Krit.
7 Navegamos vagarosamente por vários dias e, depois de muita dificuldade, nos aproximamos de Cnido. Por causa dos ventos contrários, atravessamos para Creta, acompanhando o litoral menos exposto da ilha, defronte ao cabo de Salmona.
8 Sui kameli meli ka usuli toli mai ma ka 'afitai tu'uu, meli ka dao laona fakali kera faasatanaa 'ana Fakali Diana, ne nao si tau guu faasia maefera 'i Lasea.
8 Costeamos a ilha com grande esforço, até que chegamos a Bons Portos, perto da cidade de Laseia.
9 Fa dani 'oro ne sui gwana lao asi 'i seeri, suli kameli meli dao toi lea lae 'ana baru ka 'afitai 'asia naa. Kada nai lau guu fa dani baita kera Diu ki fua manata lukasi lana abulo ta'aa laa ki ka liu sui na 'ana, ma kada 'ana koburu ka safali naa, ma ka 'afitai na uri meli ka lea ade lea baru ka kuruu lao koburu baita nai. Nia ne, sa Bol ka bae 'urii fuada,
9 Havíamos perdido muito tempo. As condições climáticas estavam se tornando perigosas para a navegação, pois se aproximava o fim do outono, e Paulo tratou dessa questão com os oficiais do navio.
10 “Rowane 'ae, nau ku suana lea sa kolu faasia 'i see, nia kai 'afitai tasa fuakolu, ma na asi ka saketoa baru nee fai kolu fai doo neki laona. Ma tai waa 'akolu boroi tara daka mae lau guu.”
10 Disse ele: “Senhores, se prosseguirmos, vejo que teremos problemas adiante. Haverá grande prejuízo para o navio e para a carga, e perigo para nossa vida”.
11 Ma sui waa gwaungai 'ana toa ni omee ki ka faamamanea 'ana waa ne baita lao baru fai waa nai baru nia nai. Ma nao nia si faamamanea bae lana sa Bol.
11 Mas o oficial encarregado dos prisioneiros deu mais ouvidos ao capitão e ao proprietário do navio que a Paulo.
12 Ma na fakali nai kameli meli dau ai nao si diana uri dau lae ai kada koburu ma ute. Nia ne, 'oro lana wane ki kera daka dooria 'ada lea lae lau 'i asi uri kameli meli ka dao 'i Finiks lea nia walude, uri kameli meli ka momola 'i seeri 'ana kada 'ana koburu ma ute. Suli 'i Finiks ne na fakali 'ana auaua 'i Krit nia agwa fasi na koburu 'ana kada nai.
12 E, uma vez que Bons Portos era uma enseada aberta, um péssimo lugar para passar o inverno, a maioria da tripulação desejava ir a Fenice, que ficava mais adiante na costa de Creta, e passar o inverno ali. Fenice era um bom porto, com abertura apenas para o sudoeste e o noroeste.
13 Aia, 'ana si kada nai tii kasi sasaula tu'uu nia safali ka toea mai auaua nai, toaa nai daka manata toi sae nia bobola fainia daka lea gwada. Nia ne, kera daka lafua na gwalu lao baru, sui kera daka safali lea usuli sara naa sulia auaua nai 'i Krit.
13 Quando um vento leve começou a soprar do sul, os marinheiros pensaram que conseguiriam chegar lá a salvo. Por isso, levantaram âncora e foram costeando Creta.
14 Ma nao si tau guu, na koburu baita nai da saea 'ana, “Ara” ka kwae kera naa ne too mai fasi bali 'i tae lana sato.
14 Mas o tempo mudou de repente, e um vento com força de furacão, chamado Nordeste, soprou sobre a ilha e nos empurrou para o mar aberto.
15 Ma ka toea naa baru ka 'afitai naa fua 'olosi lana suli na koburu nai ma kameli meli ka makeso naa. 'I seeri, kameli meli ka alamatainia naa baru uri na afe ka ngalia naa faasia 'i Krit.
15 Como os marinheiros não conseguiam manobrar o navio para ficar de frente para o vento, desistiram e deixaram que fosse levado pela tempestade.
16 Iuka, ma kada kameli meli liu kau burina auaua 'i Kauda, kera daka sasi uri lafu lana tigi uri lao baru ma, sui ka 'afitai.
16 Navegamos pelo lado menos exposto de uma pequena ilha chamada Cauda, onde, com muito custo, conseguimos içar para bordo o barco salva-vidas que viajava rebocado.
17 Ma kera daka karo ngasi naa faafia na baru ade lea nia ka foga. Ma kera daka faakosoa na 'aba selo baita nai kera faa uua, ma uri nai koburu ka babalangainia naa baru nai, suli kera mau ade lea ka raa laona mai nai karangia 'i Libia.
17 Então os marinheiros amarraram cordas em volta do casco do navio para reforçá-lo. Temiam ser arrastados para os bancos de areia de Sirte, diante do litoral africano, por isso baixaram a âncora flutuante para desacelerar o navio e deixaram que fosse levado pelo vento.
18 Sui na koburu ka too ka lado gwana ka baita 'asia naa ma 'ana ruana fa dani, kera daka 'ui na 'ana tai 'okodoo ki fasi lao baru.
18 No dia seguinte, como ventos com força de vendaval continuavam a castigar o navio, a tripulação começou a lançar a carga ao mar.
19 Ma dao oluna fa dani, kera daka 'ui 'ana tai doo lau 'i asi fasi lao baru.
19 No terceiro dia, removeram até mesmo parte do equipamento do navio e o jogaram fora.
20 Suli tai fa dani 'oro ki ne nao kameli meli si suana naa sato fai bubulu. Ma sui, na koburu ka tetede 'asia naa. Uri nai, kameli meli ka kwaifii sae sa nao meli si mauri naa.
20 A tempestade terrível prosseguiu por muitos dias, escondendo o sol e as estrelas, até que perdemos todas as esperanças.
21 Ma sui, suli tasi kada 'e tau toaa ki nao kera dasi fanga naa, sa Bol ka tatae ka uu 'i matangada ka bae 'urii, “Rowane 'ae, tee ne adea nao molu si ade suli si doo bae nau ku saea fuamolu uri kolu si lea lau faasia 'i Krit? Lea sa kamolu ade suli bae laku, nao kolu si dao toi guu ta 'afitaia ne.
21 Fazia tempo que ninguém comia. Por fim, Paulo reuniu a tripulação e disse: “Os senhores deveriam ter me dado ouvidos no princípio e não ter deixado Bons Portos. Teriam evitado todo este prejuízo e esta perda.
22 Ma sui kada nai, nau ku saea naa fuamolu nao molu si mau! Suli tara nao ta waa 'amolu si mae guu, taifilia na baru ne gu ne kai ta'aa naa.
22 Mas tenham bom ânimo! O navio afundará, mas nenhum de vocês perderá a vida.
23 Nau ku saitomana doo nai ki, suli lao fa rodo bae sui kau na 'ensel nia God ne nau ku foosia ma ku rao fuana, nia dao siaku.
23 Pois, ontem à noite, um anjo do Deus a quem pertenço e sirvo se pôs ao meu lado
24 Ma nia ka bae 'urii, ‘Bol 'ae, nao 'osi mau! Suli 'oe kai uu 'i naofana waa 'inito 'i Rom. Ma God kai 'adomia toaa ne kera lea fai 'oe ki uri nao kera dasi mae, nunufana kwai'ofeia nia fuamu.’
24 e disse: ‘Não tenha medo, Paulo! É preciso que você compareça diante de César. E Deus, em sua bondade, concedeu proteção a todos que navegam com você’.
25 Nia ne toae ki, nao molu si mau! Suli nau ku fiitona God kai ili 'uri nai mala nai na 'ensel nia saea fuaku.
25 Portanto, tenham bom ânimo! Creio em Deus; tudo ocorrerá exatamente como ele disse.
26 Ma sui ta, na asi ne kai ngali kolu uri ta tii auaua lau.”
26 É necessário, porém, que sejamos impulsionados para uma ilha”.
27 Ma na koburu ka kwae kameli naa lao asi nai suli taafuli fa rodo ma fai fa rodo sarenga ki. Na koburu ka too saulangainia naa baru lao lolofaa 'ato naa 'ana asi Mediterenia. Ma ka bobola naa fainia tofungana rodo, toaa ne kera rao lao baru kera daka kwaifii sae kameli karangi dao naa 'i sara.
27 Por volta da meia-noite, na décima quarta noite de tempestade, enquanto éramos levados de um lado para o outro no mar Adriático, os marinheiros perceberam que estávamos perto de terra firme.
28 Kada kera manata 'uri nai, kera ngalia na 'oko ne kera karoa 'ana fau kulu 'i maana, kera daka 'ui ai lao asi uri dao toi lana kula nai uri kera daka saitomana ne nia dao karangia naa 'i sara. Ma kera daka dao toi kula nai, nia koso lana bobola fainia roo taafuli 'abala ki. Sui nao si tau, kera daka 'ui lau 'ana 'oko nai, ma kera daka dao toi kula nai nia taafuli ma lima 'abala ki.
28 Lançaram a sonda e verificaram que a água tinha 37 metros de profundidade. Um pouco depois, lançaram a sonda novamente e encontraram apenas 27 metros.
29 'Ana kada kera dao toi 'uri nai, kera daka mau daka lelebe ade lea na baru nia ka raa 'i fafona ta fau. Nia ne kera daka dangalua fa gwalu ki faasia burina baru, ma kera daka foa naa uri dani.
29 Temiam que, se continuássemos assim, seríamos atirados contra as rochas na praia. Por isso, lançaram quatro âncoras da parte de trás do navio e ansiavam para que o dia chegasse logo.
30 Ma 'ana si kada nai, toaa ne kera rao lao baru ki, kera dooria dai tafi naa faasia na baru, kera daka faakosoa naa tigi lao asi, kera daka suke sae kera lea uri kera daka 'ui lau 'ana tai gwalu faasia 'i maana baru.
30 Dando a entender que iriam lançar as âncoras da parte da frente, os marinheiros baixaram o barco salva-vidas, na tentativa de abandonar o navio.
31 Ma sa Bol ka bae 'urii fuana toa ni omee ki fainia waa gwaungai kera, “Lea toa rao neki nao kera dasi too lao baru, nao molu si mauri naa.”
31 Paulo, então, disse ao oficial no comando e aos soldados: “Se os marinheiros não permanecerem a bordo, vocês não conseguirão se salvar”.
32 Kada toa ni omee ki kera rongo, kera daka siki muusia naa 'oko 'ana baru faasia na tigi uri ka lea naa 'ana.
32 Então os soldados cortaram as cordas do barco salva-vidas e o deixaram à deriva.
33 Kada nia karangi kai dani naa, sa Bol ka radi 'ani kera uri kera daka fanga 'ada ma nia ka bae 'urii, “Na taafuli fa dani ma fai fa dani ki ne sui na kau molu ka too gwamolu nao molu si 'ani gu tasi fanga.
33 Enquanto amanhecia, Paulo insistiu que todos comessem. “De tão preocupados, vocês não se alimentam há duas semanas”, disse ele.
34 Ma nau ku gani kamolu, molu fanga 'amolu uri molu ka tetede tara tasi 'afitaia boroi nao si dao too molu gu na, sui boroi 'ana koburu ne ka kwae kolu.”
34 “Por favor, comam alguma coisa agora, para seu próprio bem. Pois nem um fio de cabelo de sua cabeça se perderá.”
35 Burina nia saea si doo nai, sa Bol ka ngalia na beret, ma ka tangoa God 'i matangada, sui ka niia, ma ka 'ani naa.
35 Em seguida, tomou um pão, deu graças a Deus na presença de todos, partiu-o em pedaços e comeu.
36 Kada kera suana uri nai, kera manata lada ka ngado ma kera dafi too aroaro, ma kera dafi fanga.
36 Todos se animaram e começaram a comer.
37 Kameli roo talangee ma fiu akwala ma ono waa ki ne meli lea lao baru nai.
37 Havia um total de 276 pessoas a bordo.
38 Ma 'i burina toae ki sui guu kera da fanga daka abusu naa, kera daka 'ui 'ana 'okona wiiti ki sui guu lao asi uri sae na baru ka salasala.
38 Depois de se alimentar, a tripulação aliviou o peso do navio mais um pouco, atirando ao mar toda a carga de trigo.
39 Si kada nia dani naa, toaa ne kera rao lao baru nao kera si lio saitomana 'i fai ne kera dao ai. Kera suana fakali 'ana busui one, ma kera daka manata sae lea ka walude kera daka lea 'ana baru uri busui one nai.
39 Ao amanhecer, não reconheceram a terra, mas viram uma enseada com uma praia e cogitaram se seria possível chegar ali e atracar o navio.
40 Ma kera daka siki muusia naa gwalu ki daka lukasia na kau lao asi. Ma si kada nai lau guu, kera daka lukea naa 'oko ne kera kani faafia 'ana fote ni 'olosi lana baru. Sui kera daka tagaa naa 'aba selo nai 'i maana baru, uri na koburu ka toea ma ka laetainia lau baru uri 'i sara.
40 Então cortaram as âncoras e as deixaram no mar. Depois, afrouxaram as cordas que controlavam os lemes, levantaram a vela da frente e foram rumo à praia,
41 Aia, si kada kera sasi 'ua fainia si doo nai ki, na baru nia ka olo naa 'i fafona busui one nai lao mai ma na maana baru ka raa naa 'i langi, ma na burina baru ka foga naa 'ana nanafo.
41 mas o navio foi apanhado entre duas correntezas contrárias e encalhou antes do esperado. A parte da frente se encravou e ficou imóvel, enquanto a parte de trás, atingida pela força das ondas, começou a se partir.
42 Iuka, ma si kada nai, toa ni omee ki kera daka manata naa uri saungi lana toa ne kera kani faafida ki, ade lea tai waa 'ada ka 'arongo 'i sara, ma daka tafi.
42 Os soldados queriam matar os prisioneiros para que não nadassem até a praia e depois fugissem.
43 Ma suli waa gwaungai 'ana toa ni omee ki nia dooria kai faamauria sa Bol, nia ka bae ka luia nao kera dasi ilia si doo nai, ma nia ka saea kera daka lukea, ma ka saea lau guu fuana toa ne kera saitomana 'arango lae ki kera daka lofo lao asi, uri kera daka 'arango 'i sara 'i nao.
43 O oficial no comando, porém, desejava poupar a vida de Paulo e não permitiu que executassem seu plano. Ordenou aos que sabiam nadar que saltassem ao mar primeiro e fossem em direção a terra.
44 Ma bali 'ana waa kera daka 'isi kau 'i burida, nia ka saea kera daka dau kau 'ana aba 'ai ki ne foga 'ana baru uri kera daka 'arango kau sulia. Aia, kameli meli ili 'uri nai ne adea ma meli ka mauri, ma meli ka dao 'i sara.
44 Os outros se agarraram a tábuas ou pedaços do navio destruído. Assim, todos chegaram à praia em segurança.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.