Atos 22
Na Alangaia Falu 'ana Baea 'i Baegu (BVD) vs ARA
1 “Toafuta nau ki ma kamolu maa nau ki, molu fafurongo nau fasi ne nau ku ilitoi fasi bae lae uri 'olosi laku faasia na baea ne molu 'ui faafi nau ai.”
1 Irmãos e pais, ouvi, agora, a minha defesa perante vós.
2 Si kada kera rongo nia bae 'ana baea toaa Diu, kera daka too aroaro sui naa, sui sa Bol ka bae naa ka bae 'urii,
2 Quando ouviram que lhes falava em língua hebraica, guardaram ainda maior silêncio. E continuou:
3 “Nau na waa Diu ne, ma nau ku futa 'i Tasis na maefera baita lao bali lolofaa 'i Silisia, ma nau ku baita mai 'i Durusalem kada nau ku sukulu siana sa Gamaliel. Ma nia ka toolangaidoo diana 'asia naa fuaku 'ana ade lae sulia na taki ne sa Mosis falea mai fua kokoo kia ki, ma nau ku dooria lau guu ili lana tee ki ne God nia dooria, mala lau guu ne kamolu dooria ili lana naa 'i tari'ina.
3 Eu sou judeu, nasci em Tarso da Cilícia, mas criei-me nesta cidade e aqui fui instruído aos pés de Gamaliel, segundo a exatidão da lei de nossos antepassados, sendo zeloso para com Deus, assim como todos vós o sois no dia de hoje.
4 Ma nau ku faanonifiia lau guu toaa ne kera manata mamana 'ana sa Disas, ma nau ku saungida. Nau ku daua lau guu wane ki, ma keni ki, ma nau ku aluda lao lookafo.
4 Persegui este Caminho até à morte, prendendo e metendo em cárceres homens e mulheres,
5 Na waa foa ni gwau bae, ma toa gwaungai kolu ki, kera saitomana doo ne nau ku bae sulia nee nia mamana. Ma kera daka kedaa si baea fifii fua toa gwaungai fua Diu ki 'i Damaskas, ma kera daka falea fuaku, uri nau ku ngalia fuada. Ma kera daka faolomai nau uri kwai nani uri toaa ne kera manata mamana 'ana sa Disas ki 'i seeri, uri kwai dau kera, ma kwai kani kera, ma kwai oli mai fai kera uri 'i seki Durusalem, uri toa gwaungai ki kera daka falea kwakwaea fuada.
5 de que são testemunhas o sumo sacerdote e todos os anciãos. Destes, recebi cartas para os irmãos; e ia para Damasco, no propósito de trazer manietados para Jerusalém os que também lá estivessem, para serem punidos.
6 “Si kada nau ku lea ma ku dao karangia naa 'i Damaskas bobola fainia tofungana sato, tala folaa laa baita ka tala mai faasia lofona salo kakali nau.
6 Ora, aconteceu que, indo de caminho e já perto de Damasco, quase ao meio-dia, repentinamente, grande luz do céu brilhou ao redor de mim.
7 Ma nau ku 'asi nau 'i saegano, ma nau ku rongo na lingee doo ka bae 'urii fuaku, ‘Sol 'ae, Sol, tee ne adea 'oko susubutai nau?’
7 Então, caí por terra, ouvindo uma voz que me dizia: Saulo, Saulo, por que me persegues?
8 Sui nau ku bae 'urii fuana, ‘Aofia 'ae, 'oe sa tii na?’ Ma na lingee doo nai ka luu nau ka bae 'urii, ‘Nau sa Disas waa 'i Naasaret nee 'oe susubutai nau ne.’
8 Perguntei: quem és tu, Senhor? Ao que me respondeu: Eu sou Jesus, o Nazareno, a quem tu persegues.
9 Ma toa ne kera lea fai nau ki, kera da suana sina laa nai, ma nao kera dasi rongo guu na lingena waa nai 'e bae fai nau.
9 Os que estavam comigo viram a luz, sem, contudo, perceberem o sentido da voz de quem falava comigo.
10 Ma nau ku ledia, nau ku 'urii, ‘Aofia 'ae, tee ne nau kwai ilia?’ Ma na Aofia ka luu nau ka bae 'urii, ‘'O tatae 'i langi, 'oko lea uri 'i Damaskas. Ma kera da kai faarongo 'oe 'ana si doo ne nau ku dooria uri 'oko ilia.’
10 Então, perguntei: que farei, Senhor? E o Senhor me disse: Levanta-te, entra em Damasco, pois ali te dirão acerca de tudo o que te é ordenado fazer.
11 'Ana si kada nai, na maaku ka rorodoa suli na sina lana doo nai. Ma toa ne kera lea fai nau ki, kera daka dau 'ana 'abaku, ma kera daka talai nau uri 'i Damaskas.
11 Tendo ficado cego por causa do fulgor daquela luz, guiado pela mão dos que estavam comigo, cheguei a Damasco.
12 “Ma tii waa nia too 'i Damaskas satana sa 'Ananaeas, nia waa ne faabaita God, ma ka ade sulia na taki kia Diu ki, ma toaa Diu ki sui guu ne kera too 'i Damaskas, kera sae'inito 'asia naa 'ani nia.
12 Um homem, chamado Ananias, piedoso conforme a lei, tendo bom testemunho de todos os judeus que ali moravam,
13 Nia lea mai ka uu siaku, ka bae 'urii, ‘Waafuta nau sa Sol 'ae, 'oe lilio 'amua!’ Ma 'ana kada nai 'ua guu, na maaku ka lilio naa, ma nau ku suana naa.
13 veio procurar-me e, pondo-se junto a mim, disse: Saulo, irmão, recebe novamente a vista. Nessa mesma hora, recobrei a vista e olhei para ele.
14 Ma nia ka bae lau 'urii fuaku, ‘God nia kokoo kia ki nia fili 'oe sui na mai, uri 'oko saitomana na kwaidooria nia, ma 'oko suana Waa 'O'olo nia, ma 'oko rongo na lingena.
14 Então, ele disse: O Deus de nossos pais, de antemão, te escolheu para conheceres a sua vontade, veres o Justo e ouvires uma voz da sua própria boca,
15 Ma 'oe 'okoi faarongo 'ana Faarongoa Diana bae suli nia uri 'oko faarongoa toaa ki suli si doo ne 'o suai ma 'oko rongoa ki.
15 porque terás de ser sua testemunha diante de todos os homens, das coisas que tens visto e ouvido.
16 Nee wala na tee lau ne 'oe maasia? Tatae naa, 'oko siuabu, ma 'oko foosia Aofia, uri nia ka manata lukea 'ana abulo ta'aa laa 'oe ki.’
16 E agora, por que te demoras? Levanta-te, recebe o batismo e lava os teus pecados, invocando o nome dele.
17 “Sui nau ku oli lau uri 'i Durusalem, ma si kada nau ku foa lao Beukaua bae, nau ku suai na fafaataie,
17 Tendo eu voltado para Jerusalém, enquanto orava no templo, sobreveio-me um êxtase,
18 ma nau ku suana Aofia, ma nia ka bae 'urii fuaku, ‘'Oe lea 'ali'ali faasia 'i Durusalem, suli toaa nee kera nao kera dasi manata mamana 'ana bae lamu suli nau.’
18 e vi aquele que falava comigo: Apressa-te e sai logo de Jerusalém, porque não receberão o teu testemunho a meu respeito.
19 Ma nau ku bae 'urii, ‘Aofia 'ae, kera saitomana naa bae nau ku lea lao beu ni foa lae ki, ma nau ku daua toaa ne kera manata mamana 'ani 'oe ki, ma nau ku nangasida lau guu.’
19 Eu disse: Senhor, eles bem sabem que eu encerrava em prisão e, nas sinagogas, açoitava os que criam em ti.
20 Ma 'ana kada ne waa ki kera saungia naa sa Stifin, waa bae nia faarongo suli 'oe, nau ku nii lau guu 'i seeri, ma nau ku ala faafia si doo bae kera ilia 'ani nia, ma nau ku kwai'adomi 'ana lio lae sulia na maku kera ki.
20 Quando se derramava o sangue de Estêvão, tua testemunha, eu também estava presente, consentia nisso e até guardei as vestes dos que o matavam.
21 Sui na Aofia ka bae 'urii fuaku, ‘'Oe lea, suli nau kwai fale tau 'ani 'oe siana toaa nao lau Diu ki.’”
21 Mas ele me disse: Vai, porque eu te enviarei para longe, aos gentios.
22 Toaa ki kera fafurongoa sa Bol lelea nia ka saea guu si doo nai sulia toaa ne nao lau Diu ki. Ma si kada kera rongo guu si doo nai, kera daka suungi kera daka 'urii, “Molu ngalia kau molu ka saungia! Nao nia si bobola uri ka mauri!”
22 Ouviram-no até essa palavra e, então, gritaram, dizendo: Tira tal homem da terra, porque não convém que ele viva!
23 Kera suungi, ma kera daka kwaikaru 'ana maku kera ki 'i langi ma kera daka taga 'ana gegeo 'ana saegano ki 'i langi, suli kera da rakesasu 'asia naa.
23 Ora, estando eles gritando, arrojando de si as suas capas, atirando poeira para os ares,
24 Ma waa gwaungai 'ana omee 'i Rom, nia ka saea fuana toa nia ki uri kera daka talaia sa Bol 'i beu, ma ka saea kera daka kwae nia, uri kera daka dao toi maana tee ne adea ma Diu ki kera daka suungi faafi nia 'uri nai.
24 ordenou o comandante que Paulo fosse recolhido à fortaleza e que, sob açoite, fosse interrogado para saber por que motivo assim clamavam contra ele.
25 Sui ma si kada kera karoa sa Bol uri kwae lana, nia ka bae 'urii fua tii waa ni omee, “Nia bobola gwana lao taki kia 'i Rom uri molu ka kwae nau, na waa 'i Rom ne nao molu si dao toi ua garo laa nau?”
25 Quando o estavam amarrando com correias, disse Paulo ao centurião presente: Ser-vos-á, porventura, lícito açoitar um cidadão romano, sem estar condenado?
26 Si kada nai waa baita 'ana omee nai 'e rongo si doo nai, nia ka lea siana waa gwaungai nia, ma ka ledia ka 'urii, “Tee ne 'oe kai ilia wala? Sa wala loko nia waa 'i Rom loko.”
26 Ouvindo isto, o centurião procurou o comandante e lhe disse: Que estás para fazer? Porque este homem é cidadão romano.
27 'Uri nai waa gwaungai nai ka lea siana sa Bol, ka bae 'urii, “Faarongo nau fasi, 'uri nee ma 'oe waa 'i Rom nee?”
27 Vindo o comandante, perguntou a Paulo: Dize-me: és tu romano? Ele disse: Sou.
28 Ma waa gwaungai nai ka bae 'urii, “Nau waa 'i Rom lau gu ne, sui ta nau ku foli talana 'ana malefo baita ne.”
28 Respondeu-lhe o comandante: A mim me custou grande soma de dinheiro este título de cidadão. Disse Paulo: Pois eu o tenho por direito de nascimento.
29 Ma toaa ne kera uu karangia uri kwae lana ma ledi lana, kera daka dudu faiburi faasia. Ma waa gwaungai nai lau guu, kada nia saitomana ne sa Bol nia waa 'i Rom, nia ka mau, suli nia karoa 'ana 'oko ma seni ki.
29 Imediatamente, se afastaram os que estavam para o inquirir com açoites. O próprio comandante sentiu-se receoso quando soube que Paulo era romano, porque o mandara amarrar.
30 Sui waa gwaungai nai 'ana omee, nia dooria ka saitoma diana 'ana tee ne toaa Diu ki kera ketoa sa Bol faafia. 'Uri nai 'ana ruana fa dani, nia ka saea waa ni rao nia ki, uri kera daka tangasua naa 'oko ki faasia sa Bol, ma ka saea fua waa baita ni foa ki ma na Bae Ofua Gwaungai kera uri daka ofu. Sui nia ka talaia lau kau sa Bol, ma ka faauu nia naa 'i naofada.
30 No dia seguinte, querendo certificar-se dos motivos por que vinha ele sendo acusado pelos judeus, soltou-o, e ordenou que se reunissem os principais sacerdotes e todo o Sinédrio, e, mandando trazer Paulo, apresentou-o perante eles.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.