Atos 20
Na Alangaia Falu 'ana Baea 'i Baegu (BVD) vs NTLH
1 'I burina suangalua laa nai nia aroaro naa, sa Bol ka 'ailia mai toaa manata mamana ki siana ka falea si baea fifii ni kwaiarei lae ki fuada. Sui nia ka bae alualu fuada sui ka lea naa uri Masedonia.
1 Quando acabou a confusão, Paulo mandou chamar os irmãos e falou com eles para animá-los. Então se despediu deles e foi para a província da Macedônia.
2 Kada nia lea kau uri 'i Masedonia, nia ka liu kau 'ana maefere ki sui gwana, ka bae sulia si baea 'oro ni kwaiarei lae fuana toaa manata mamana ki. Sui nia ka lea kau lelea ka dao naa 'ana bali lolofaa 'i Gris.
2 Atravessou aquelas regiões, animando muito com as suas mensagens os cristãos. Aí chegou à província da Acaia,
3 Nia dao ka too 'i seeri sulia olu madama ki. Kada 'e too 'i seeri sui, nia ka kwaimaakwali lau guu uri lea lae 'ana baru uri bali lolofaa 'i Siria, nia ka rongo alinga 'ana toaa Diu ki kera 'ole nia uri saungi lana. 'Uri nai, nia ka manata toi naa uri oli lae mai uri ka liu 'ana bali fera nai 'i Masedonia ki.
3 onde ficou três meses. Quando já estava pronto para ir à província da Síria, soube que os judeus estavam fazendo planos contra ele. Então resolveu voltar pela Macedônia.
4 Toa da lea kwaimani ki fai sa Bol ne, sa Sofata 'alakwa sa Biras faasia 'i Beria, sa 'Aristakas fai sa Sekandas faasia maefera 'i Tesalonaeka, sa Gaeas faasia 'i Debii, sa Tikikas fai sa Trofimas faasia bali lolofaa 'i 'Eisia, ma sa Timotii.
4 Foram com ele as seguintes pessoas: Sópatro, filho de Pirro, da cidade de Bereia; Aristarco e Segundo, de Tessalônica; Gaio, de Derbe; Timóteo; e também Tíquico e Trófimo, que eram da província da Ásia.
5 Kera toa nai da lea kau lea daka maakwali kameli naa 'ana maefera 'i Troas.
5 Eles foram na frente e nos esperaram na cidade de Trôade.
6 Aia, ma ni kameli meli ka faasia maefera 'i Filibae 'i burina Fafangaa bae dasi 'ania Beret Iis nii laona, meli ka lea naa. Dao 'ana limana maedani, meli ka toda kera naa 'i Troas. Kameli sui naa meli ka too 'i seeri sulia fiu maedani.
6 Depois da Festa dos Pães sem Fermento , nós partimos da cidade de Filipos. Cinco dias depois nos encontramos com eles em Trôade e ficamos ali uma semana.
7 'Ana Sarere 'i saulafi, kameli sui naa meli ka koni 'ana tii fanga kwaimania nai. Ma sa Bol ka bae fua na toaa nai ki 'ita 'i saulafi lelea ka dao lao tofungana rodo, sulia nia tio dani kai faasi kera naa.
7 No sábado à noite nós nos reunimos com os irmãos para partir o pão . Paulo falou nessa reunião e continuou falando até a meia-noite, pois ia viajar no dia seguinte.
8 'Ana kadabeu nai 'i langi ne meli koni ai na kwesu oro ki da nii 'i seeri.
8 Havia muitas lamparinas acesas na sala onde nós estávamos reunidos, a qual ficava no terceiro andar da casa.
9 Tii wela wane satana sa Iutikas nia gooru 'ana 'i maana wida sulia sa Bol nia bae ka tau lelea sa wala nai maana ka kukulufaa ka maleu buro na 'ana, ma nia ka 'asi nia faasia oluna kadabeu 'i langi uri 'i saegano. Kada kera kwau nia kau daka suana nia mae naa.
9 Um moço chamado Êutico estava sentado numa janela. E, como Paulo continuasse falando durante muito tempo, o sono do moço foi aumentando. De repente, ele dormiu e caiu da janela. Quando o levantaram, estava morto.
10 Ma sui sa Bol ka koso 'i saegano, ka booruru ka ofia mai, sui ka bae 'urii, “Nao kamolu si manata sala, sulia nia mauri ua gwana ne.”
10 Então Paulo desceu, abaixou-se, abraçou o moço e disse: — Não se assustem, pois ele está vivo.
11 'Uri nai nia ka oli lau gwana uri kadabeu loo kera koni 'ai, ma nia ka niia naa beret ma kera daka 'ania naa. Ma burina nia bae fai kera lelea ka 'uubongia naa, nia kafi lea.
11 Em seguida Paulo subiu de novo, partiu o pão e comeu. Falou ainda muito tempo, até de manhã, e depois foi embora.
12 Ma kera daka oli fainia waa bae 'asia bae uri beu nia, ma kera daka manata ele 'asia naa suli ne nia mauri naa.
12 Aí levaram o moço, vivo, para a casa dele, e isso os deixou muito animados.
13 'Uri nai meli ka lea naa 'ana baru uri maefera 'i 'Asos, uri meli ka ngalia sa Bol 'i seeri. Nia saea fuameli kai lea kau tala 'i tolo ka maasi kameli 'i seeri.
13 Nós fomos na frente e embarcamos no navio que nos levou até o porto de Assôs, onde devíamos esperar Paulo. Ele mandou que fizéssemos isso porque queria ir por terra até lá.
14 Kada nia toda kameli 'i 'Asos, nia ka raa na fai kameli laona baru meli ka lea naa uri maefera 'i Mitilini.
14 Quando ele se encontrou conosco em Assôs, nós o recebemos no navio e seguimos viagem até a cidade de Mitilene.
15 Kameli meli faasia 'i seeri Mitilini meli ka lea naa lelea meli ka dao 'i Kios 'ana ruana fa sato naa. Sui tio dani, meli ka lea lelea meli dao 'i Samos. Meli ka lea lau guu lelea 'ana faina fa sato, meli ka dao 'ana maefera 'i Militas.
15 Então partimos dali e, no dia seguinte, passamos perto da ilha de Quios. No outro dia já estávamos na ilha de Samos e um dia depois chegamos ao porto de Mileto.
16 Sa Bol nia manata toi sui naa tara nao lea si liu guu 'i 'Efesas 'ana fua nai ade lea meli ka dora lau lao bali lolofaa nai 'i 'Eisia, suli nia dooria lea sa ka walude gwana, meli ka dao 'ali'ali 'i Durusalem sui fatai kafi dao 'afa sato nia Bentikos.
16 Paulo tinha resolvido não parar na cidade de Éfeso para não ficar muito tempo na província da Ásia. Ele estava com pressa, pois queria chegar a Jerusalém, se possível, antes do dia de Pentecostes .
17 Si kada sa Bol too 'i Militas, nia ka falebaea fua toa gwaungai ki 'ana figua nia God 'i 'Efesas, uri kera daka lea mai siana.
17 Em Mileto Paulo mandou chamar os presbíteros da igreja de Éfeso para se encontrarem com ele.
18 Kada kera lea mai dao, nia ka bae 'urii fuada, “Kamolu saitomana doo neki ku ilia ki mai fuamolu kada ku too ki mai fai kamolu 'ita kada ku dao mai laona bali lolofaa 'i 'Eisia.
18 Quando eles chegaram, Paulo disse: — Vocês sabem como foi que passei todo o tempo que estivemos juntos, desde o primeiro dia em que cheguei à
19 Nau ku ilia mai raoa fuana Aofia fainia enoenoa ma lao angia 'ana kada 'afitaia ki dao toku 'ana doo ta'aa 'oro ne toaa Diu ki da ilia 'ani nau.
19 Fiz o meu trabalho como servo do Senhor, com toda a humildade e com lágrimas. E isso apesar dos tempos difíceis que tive, por causa dos judeus que se juntavam contra mim.
20 Kamolu molu saitomana lau guu, bae nau ku noni maabe 'ana si kada ki sui guu uri toolangai lana doo kwai'adomi ki sui gwana fuamolu 'i maana wane sui gwana ma laona luma kamolu ki.
20 Vocês também sabem que fiz tudo para ajudar vocês, anunciando o evangelho e ensinando publicamente e nas casas.
21 Nau ku faarongoa toaa Diu ki fai toaa nao lau Diu ki uri kera daka bulasi manataa faasia abulo ta'aa laa kera ki ma daka oli mai sia God, uri kera daka manata mamana 'ana sa Disas na Aofia.
21 Eu disse com firmeza aos judeus e aos não judeus que eles deviam se arrepender dos seus pecados, voltar para Deus e crer no nosso Senhor Jesus.
22 “Ma sui tari'ina, na Anoedoo Abu nia talai nau naa uri Durusalem nai, ma nau nao kwasi saitomana ta tee ne kai fuli fuaku 'i seeri.
22 Agora eu vou para Jerusalém, obedecendo ao Espírito Santo, sem saber o que vai me acontecer lá.
23 'Ana maefere ki sui guu ne nau ku dao ki ai, na Anoedoo Abu nia saea na 'afitaia ki dai dao toku, ma nau kwai lea laona lookafo kada ku dao 'i Durusalem.
23 Sei somente que em todas as cidades o Espírito Santo tem me avisado que prisões e sofrimentos estão me esperando.
24 Sui boroi 'ana, nao nau kwasi manata 'oroa guu sulia doo ne kai dao toku lelea nau ku faasuia guu raoa ne sa Disas na Aofia 'e falea fuaku. Na raoa nai ne nau ku ilia 'ana faatalongai lana Faarongoa Diana nee sulia kwai'ofeia God fua toae ki sui guu.
24 Mas eu não dou valor à minha própria vida. O importante é que eu complete a minha missão e termine o trabalho que o Senhor Jesus me deu para fazer. E a missão é esta: anunciar a boa notícia da graça de Deus.
25 “Nau ku liu 'i matangamolu tiifau fainia si baea sulia 'initoaa God. Ma sui 'i tari'ina, nau ku saitomana kamolu tara nao molu si suaku lau.
25 — Eu tenho estado entre vocês, anunciando o Reino de Deus , e agora sei que vocês não vão me ver mais.
26 Nia uri nai, nau ku faarongo folaa 'ani kamolu 'i tari'ina, nau gu ne nao mae lana ta waa 'ani kamolu si tio gu faafi nau.
26 Por isso, com toda a certeza eu afirmo hoje que, se algum de vocês se perder, eu não sou o responsável.
27 Suli nau nao kwasi oli kukuru faasia faarongo lamolu lae 'ana doori lana God sui guu.
27 Pois não deixei de lhes anunciar todo o plano de Deus.
28 Kamolu toa gwaungai neki, molu suasuli diana 'ani kamolu 'i tala'amolu ma molu ka suasuli diana 'ana toaa neki Anoedoo Abu nia fili kamolu uri molu ka lio suli kera ki. Molu suasulia figua nia God mala waa 'e lio suli sifsif ki, suli God nia foli usi kera 'ana 'abuna sa Disas.
28 Cuidem de vocês mesmos e de todo o rebanho que o Espírito Santo entregou aos seus cuidados, como pastores da Igreja de Deus, que ele comprou por meio do sangue do seu próprio Filho.
29 Nau ku saitomana, buriku nau ku lea faasi kamolu, tara na toaa ta'aa ki kera dai dao mai siamolu. Toa nai ki kera dai tagalangainia toaa manata mamana ki ka mala 'ana giri kwasi ki ne da saungia na sifsif ki.
29 Pois eu sei que, depois que eu for, aparecerão lobos ferozes no meio de vocês e eles não terão pena do rebanho.
30 Kada ne kai dao mai ne tai wane matangamolu kera dai sukea toaa manata mamana uri lea lae suli kera.
30 E chegará o tempo em que alguns de vocês contarão mentiras, procurando levar os irmãos para o seu lado.
31 Molu ka lilio diana, ma molu ka manata toi sulia olu fa ngali ki, ma 'ana dani ma rodo, nau ku toolangaidoo siamolu, sui boroi 'ana ku liu laona 'afitaia ma na angia.
31 Portanto, fiquem vigiando e lembrem que durante três anos, de dia e de noite, eu, chorando, não parei de ensinar cada um de vocês.
32 “Ma 'i tari'ina, nau ku fale kamolu naa fua God, uri nia ka lio suli kamolu, ma molu ka manata tona si baea sulia kwai'ofeia nia. Suli si baea nai nia bobola fai faangasi lamolu ma ka falea doo diana neki God nia too ai fuana toaa nia ki tiifau.
32 — E agora eu os entrego aos cuidados de Deus e da palavra da sua graça. Pois ele pode ajudá-los a progredir espiritualmente e pode dar-lhes as bênçãos que guarda para todo o seu povo.
33 Ma kamolu ka saitomana lau guu, nao nau kwasi dooria guu ta malefo, ma nao tasi maku faasia ta waa 'amolu.
33 Não cobicei nem a prata, nem o ouro, nem as roupas de ninguém.
34 Ma kamolu sui guu kamolu saitomana ne nau ku tala rao 'ana roo 'aba nau ki, uri nau ku 'adomi nau tala'aku ma toaa kwaimani nau ki kada kameli 'atonga.
34 Pelo contrário, vocês sabem que eu trabalhei com as minhas próprias mãos e consegui tudo o que eu e os meus companheiros de trabalho precisávamos.
35 Nau ku faatainia sui naa fuamolu 'ana rao tetede lae uri nai ne kolu ka tala'ana kolu ka 'adomia na waa ne makeso. Molu ka manata tona si baea bae na Aofia kia sa Disas 'e saea, ‘Na waa ne nia falea doo ki, nia manata ele ka talua na waa ne nia ngali doo.’”
35 Em tudo tenho mostrado a vocês que é trabalhando assim que podemos ajudar os necessitados. Lembrem das palavras do Senhor Jesus: “É mais feliz quem dá do que quem recebe.”
36 Kada sa Bol nia bae uri nai sui, nia ka booruru ka foa na fai kera.
36 Quando Paulo acabou de falar, ajoelhou-se com os irmãos e orou.
37 Ma kera tiifau daka angi daka ofia mai sa Bol maa ruruuda ma daka nonoia.
37 Então todos choraram muito e abraçaram e beijaram Paulo.
38 Ma kera daka kwaimantai 'asia naa suli nia saea tara nao dasi suana lau. Uri nai sui guu, kera daka lea na fainia uri faasi lana lao baru.
38 Estavam tristes, especialmente porque ele lhes tinha dito que nunca mais iam vê-lo. Então eles o acompanharam até o navio.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 20, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.