Lucas 14
Fanamaket Baibel (BJP) vs ARC
1 Na nenge Biingen Mangeh, aunbiing Iesu i kau isi ien na fel ken nenge laulaumet ken foron Farasi, fanu ri ka lala luun matri lo.
1 Aconteceu, num sábado, que, entrando ele em casa de um dos principais dos fariseus para comer pão, eles o estavam observando.
2 Nenge kaltu i sutsut e fo, tinawii na mata Iesu.
2 E eis que estava ali diante dele um certo homem hidrópico.
3 Iesu ka giliim ke ka diik foron Farasi turan foron tom tasum na nagogon aragii, “Arafah, na nagogon i tortores le rin fafaliu na Biingen Mangeh, le biil?”
3 E Jesus, tomando a palavra, falou aos doutores da lei e aos fariseus, dizendo: É lícito curar no sábado?
4 Isau le biil ri orek. Ke Iesu ka pose lon kaltu ae, ka faliu u ke ka wuun ufu.
4 Eles, porém, calaram-se. E tomando- o, o curou e despediu.
5 Iesu ka diik ri aragii, “Male tikas lo gam, ke kalalik le nenge bulmakau kia i luut siluung na toh na dan na Biingen Mangeh, ke arafah, biil in sangar sape na dat ufu?”
5 E disse-lhes: Qual será de vós o que, caindo-lhe num poço, em dia de sábado, o jumento ou o boi, o não tire logo?
6 Biil ifasi rin kiliis u ini ti orek.
6 E nada lhe podiam replicar sobre isso.
7 Aunbiing Iesu i par foron ses ri tim pes foron nian kiiskiis ae na famu, ka fas ri ini orek fatoftof igii:
7 E disse aos convidados uma parábola, reparando como escolhiam os primeiros assentos, dizendo-lhes:
8 “Male tikas i sising o una inen ken fakekel fuuh, gong o kep nian kiiskiis ae na famu, tarama tikas ae kiiskiis kia i laumet lo wo, ri sising u sabin una inen ae.
8 Quando por alguém fores convidado às bodas, não te assentes no primeiro lugar, para que não aconteça que esteja convidado outro mais digno do que tu,
9 Ke ier ae i sising ta kamu una inen ae, ka la usuf o ma ka fas o aragii, ‘Kang tinawii, ma ier igii ik kep salam.’ Ke on matlawen ma ok kiis mang tom na nian kiiskiis ae na mih.
9 e, vindo o que te convidou a ti e a ele, te diga: Dá o lugar a este; e então, com vergonha, tenhas de tomar o derradeiro lugar.
10 Isau le aunbiing ri sising o una ti inen, la ma ok kiis na nian kiiskiis ae tom na mih, isi kaltu ae i sising ta wo ik la ma ik fas o aragii, ‘Talang, kang una nian kiiskiis ae na famu.’ Ke in sik asam na matan fanu tikii ae na inen ae.
10 Mas, quando fores convidado, vai e assenta-te no derradeiro lugar, para que, quando vier o que te convidou, te diga: Amigo, assenta-te mais para cima. Então, terás honra diante dos que estiverem contigo à mesa.
11 Se i falaumet u tom, God in fasabiro u, ma se i fasabiro u, God in falaumet u.”
11 Porquanto, qualquer que a si mesmo se exaltar será humilhado, e aquele que a si mesmo se humilhar será exaltado.
12 Iesu ka fas ier ae i sising pes ta u aragii, “Aunbiing o tel nenge inen, gong o sising pes foron talam, foron tuamlik, foron sikinting lo wo turan fanu ae ifuun e minsik kiri ae fatat o. Male on tel u arae, ke ri sabin rin sising pes o isi rik kiliis fafen kiam.
12 E dizia também ao que o tinha convidado: Quando deres um jantar ou uma ceia, não chames os teus amigos, nem os teus irmãos, nem os teus parentes, nem vizinhos ricos, para que não suceda que também eles te tornem a convidar, e te seja isso recompensado.
13 Isau le aunbiing o tel nenge inen, ke on sising pes foron lauu, fanu ae baban fo ri i met, foron peo ke foron kut.
13 Mas, quando fizeres convite, chama os pobres, aleijados, mancos
14 Male on tel u arae, ke on kalok, wara le biil ifasi rin kiliis fafis u usuf o. God tom in kiliis fafis u usuf o na biingen apaptifis ken foron tom tortores.”
14 e serás bem-aventurado; porque eles não têm com que to recompensar; mas recompensado serás na ressurreição dos justos.
15 Neng lon fanu ae ri kiis ta tura Iesu, ka ongen u ke ka tarah, “I kalok e kaltu ae in ien na tel inen na matanfuntih ke God.”
15 E, ouvindo isso um dos que estavam com ele à mesa, disse-lhe: Bem-aventurado o que comer pão no Reino de Deus!
16 Iesu ka kiliis u aragii, “Nenge kaltu i geges isi tel nenge tara inen ke ka sising fanu fuun isi rin tapiek.
16 Porém ele lhe disse: Um certo homem fez uma grande ceia e convidou a muitos.
17 Na biingen tel inen, ka wuun fafauun kia le in fas fanu ae i sising ta ri, aragii, ‘Gam la mang ugapiek, wara le foron tier tikii ka geges tah.’
17 E, à hora da ceia, mandou o seu servo dizer aos convidados: Vinde, que já tudo está preparado.
18 “Isau le ri tikii ri ka tel marmarsan orek bin. Neng famu ka tarah, ‘Igii sau ia fiil nenge sun nanal una mok kiak. Kiskam, iak la ta bii isi par u.’
18 E todos à uma começaram a escusar-se. Disse-lhe o primeiro: Comprei um campo e preciso ir vê-lo; rogo-te que me hajas por escusado.
19 “Neng sabin ka tarah, ‘Igii sau ia fiil nenge sangful e bulmakau kiak una foim. Kiskam, iak la ta bii isi iak tof ri.’
19 E outro disse: Comprei cinco juntas de bois e vou experimentá-los; rogo-te que me hajas por escusado.
20 “Ke neng sabin ka tarah, ‘Ia am fakekel sau, pesu biil ifasi ian la.’
20 E outro disse: Casei e, portanto, não posso ir.
21 “Fafauun ae ka fis ke ka fas laulaumet kia ini foron orek ae. Laulaumet kia ka kut e bala ke ka fas fafauun ae aragii, ‘On sangar sau una foron saltih ke una foron sunsun sal na maleh ae ke ok telpes foron lauu, fanu ae baban fo ri i met, foron kut ke foron peo.’
21 E, voltando aquele servo, anunciou essas
22 “Namih, fafauun kia ka tarah, ‘Tara kaltu, sani o fas ta iau ini, ia ka tel ta u, isau le imel biitom e mua na fel.’
22 E disse o servo: Senhor, feito está como mandaste, e ainda há lugar.
23 “Laulaumet kia ka fas u aragii, ‘La una foron saltih ke una foron sunsun sal na topormok ke ok fangongos pes ti fale fanu sabin ugapiek, isi fel kiak ik fuun.
23 E disse o senhor ao servo: Sai pelos caminhos e atalhos e força-
24 Ia fas gam, biil tikas lon fanu ae ia sising famu ta ri, in tof ti inen na inen kiak, biil.’”
24 Porque eu vos digo que nenhum daqueles varões que foram convidados provará a minha ceia.
25 Tara gur na fanu ri la tura Iesu, ke Iesu ka giliim usuf ri ma ka tarah,
25 Ora, ia com ele uma grande multidão; e, voltando-se, disse-lhe:
26 “Male tikas i ier isi mi lo iau, isau le i lala ier tom isi tama, tina, antu, berberat kia, foron tualik, foron fenelik ke liu kia tom, ma biil isi iau, biil ifasi in tapiek kalalik na fafausum kiak.
26 Se alguém vier a mim e não aborrecer a seu pai, e mãe, e mulher, e filhos, e irmãos, e irmãs, e ainda também a sua própria vida, não pode ser meu discípulo.
27 Ke se biil i kusep aupaket kia tom ma ka mi lo iau, biil ifasi in tapiek kalalik na fafausum kiak.
27 E qualquer que não levar a sua cruz e não vier após mim não pode ser meu discípulo.
28 “Male tikas lo gam i ier le in tel nenge fel ae i dolo ubase na mawe, famu in kiis fofo bii ke ik wol tole u, le infis e pitkalang in fasi una farop fel ae.
28 Pois qual de vós, querendo edificar uma torre, não se assenta primeiro a fazer as contas dos gastos,
29 Male biil in tel u arae, ke in tanwara ta sau ma biil in farop u. Ma fanu tikii ae ri par fel ae, rin morot ini kaltu ae.
29 Para que não aconteça que, depois de haver posto os alicerces e não
30 Rin tara aragii, ‘Ier igii, i tartar u le in tel fel ae. I tanwara ta sau ma biil mang ifasi in farop u.’
30 dizendo: Este homem começou a edificar e não pôde acabar.
31 “Male nenge king i ier isi fapaket turan nenge king, famu in kiis fofo ma ik wol rokap bii. Arafah, nenge sangful e arip e tom fapaket kia ifasi rin fapaket turan iwu e sangful e arip e tom fapaket ken nenge king?
31 Ou qual é o rei que, indo à guerra a pelejar contra outro rei, não se assenta primeiro a tomar conselho sobre se com dez mil pode sair ao encontro do que vem contra ele com vinte mil?
32 Male biil ifasi, ke in wuun ti fale fanu isi tel ti orek una fatapiek siaroh turan king ae, aunbiing i tapak biitom.
32 De outra maneira, estando o outro ainda longe, manda embaixadores e pede condições de paz.
33 Ifasi sau arae usuf gam, male tikas lo gam biil i wol ufu foron tier tikii kia, ke biil ifasi in tapiek kalalik na fafausum kiak.
33 Assim, pois, qualquer de vós que não renuncia a tudo quanto tem não pode ser meu discípulo.
34 “Tes i rokap, isau male in rop e musmus lo, ke arafa sabin rin famusmus fafis u arae?
34 Bom é o sal, mas, se ele degenerar, com que se adubará?
35 Biil mang i rokap una ti tier sabin ke biil mang ifasi in farokap nanal, rin fore ufu sau.
35 Nem presta para a terra, nem para o monturo; lançam-no fora. Quem tem ouvidos para ouvir, que ouça.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 14, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.