Lucas 18
Yennu Gbouŋ Mɔɔr (BIM) vs ACF
1 Li yoo na ki Yiisa yimm barjouk a wun wannib nan li ŋan ki bii mei Yennu yoo kura, ki daa mɔk kpinkpangbatuku, ki betib a
1 E contou-lhes também uma parábola sobre o dever de orar sempre, e nunca desfalecer,
2 “Barbuurɔ din be dosau nna ni, ki ki tiin Yennu ki boi wun baakit nirɔ.
2 Dizendo: Havia numa cidade um certo juiz, que nem a Deus temia, nem respeitava o homem.
3 Pakɔɔk mun din be doo maŋ ni, ki yɔɔ baat u boor, ki yeenɔ a ‘Bumin n maan na ki turin, ki n nyi nirɔ nba mukisirin na nuu ni.’
3 Havia também, naquela mesma cidade, uma certa viúva, que ia ter com ele, dizendo: Faze-me justiça contra o meu adversário.
4 Ŋaan ki barbuurɔ na tuu yêt. Li poorpo ki u tan dukin a, ‘N poŋ taan ki tiin Yennu, ki bia ki baakit nirɔ gbaa,
4 E por algum tempo não quis atendê-la; mas depois disse consigo: Ainda que não temo a Deus, nem respeito os homens,
5 ŋaan pakɔɔk na daamii paak, n saa tat bu u maan maŋe ki turɔ, nna-i kaa, u baaru saa turin bakinta.’ ”
5 Todavia, como esta viúva me molesta, hei de fazer-lhe justiça, para que enfim não volte, e me importune muito.
6 Ki Yiisa ŋamm yetib a “Gotir barbubiiuk daanɔ na nba dukin biaŋinba.
6 E disse o Senhor: Ouvi o que diz o injusto juiz.
7 Waa yaa u saa turɔ mɔnii na, ki Yennu nigannkab nba meiɔ yonnu nan nyiɔk na, ŋɔɔ Yennu kan bu ki turibi-i? U saa taantira-a?
7 E Deus não fará justiça aos seus escolhidos, que clamam a ele de dia e de noite, ainda que tardio para com eles?
8 N beerie, u saa bu ki turibe yian. Ŋaan min nisaarik Bik-i baar yoo nba, n saa la niib nba teenin yadawa-a?”
8 Digo-vos que depressa lhes fará justiça. Quando porém vier o Filho do homem, porventura achará fé na terra?
9 Ŋanne ki Yiisa yin barjouk na ki tur binba dukii bonŋann bi mɔŋ po, ŋaan sian bi leeb na a:
9 E disse também esta parábola a uns que confiavam em si mesmos, crendo que eram justos, e desprezavam os outros:
10 “Jab banlee din saan kɔɔ Yenjiantu ŋasaakak ni a bin miar Yennu, ki yenɔ tee Farisii nirɔ, ki lɔɔ mun tee lampogaartɔɔ.
10 Dois homens subiram ao templo, para orar; um, fariseu, e o outro, publicano.
11 Ki Farisii nirɔ na set ŋaan miar u mɔŋ dudukit ni ki yet a, ‘Yennu, n teena niipoouk, kimaan n ki tee biitdaanɔ nan leeb na. N ki tee ninfɔkdaanɔ, ki bia ki di fobiti, ki bia ki tee bonchonchonne. Niipoouk nan maa ki tee nan lampogaartɔɔ na na.
11 O fariseu, estando em pé, orava consigo desta maneira: Ó Deus, graças te dou porque não sou como os demais homens, roubadores, injustos e adúlteros; nem ainda como este publicano.
12 N lorin mɔb taar munlee daa ŋanlore nɔɔk ni; maa tuu la linba, n bia teena yennkɔɔ piik nɔɔk ni.’
12 Jejuo duas vezes na semana, e dou os dízimos de tudo quanto possuo.
13 Ki lampogaartɔɔ na ŋarin set dannuwa, ki ki loon wun yaat got sanpaapo, ŋaan pak yur ki yet a ‘Yennu, tinimin ninbaauk, kimaan n tee biitdaanɔe.’ ”
13 O publicano, porém, estando em pé, de longe, nem ainda queria levantar os olhos ao céu, mas batia no peito, dizendo: Ó Deus, tem misericórdia de mim, pecador!
14 Ki Yiisa ŋamm yetib a “N beerie, lampogaartɔɔ nae, li ki tee Farisii nirɔ na kaa, ki Yennu din sak u miaru ki gaarɔ, ki u ji kun. Wunba kur dont u mɔŋ, Yennu saa sikinɔ; ŋaan wunba mun sikint u mɔŋ, Yennu tan saa donnɔ.”
14 Digo-vos que este desceu justificado para sua casa, e não aquele; porque qualquer que a si mesmo se exalta será humilhado, e qualquer que a si mesmo se humilha será exaltado.
15 Tɔn, nisiab din baat nan bi waas Yiisa boor, a wun yii u nii bi paak. Ki u poorpoweiteeb nba la ki bi baat nan waas maŋ na, ki bi tian bi paak.
15 E traziam-lhe também meninos, para que ele lhes tocasse; e os discípulos, vendo isto, repreendiam-nos.
16 Ŋaan ki Yiisa yiin waas maŋ a bii baat u boor na, ki yet u poorpoweiteeb na a “Ŋaant ki waas maŋ-ii baat n boor na man, ki daa tiammi, kimaan bi boorue yen Yennu naan.
16 Mas Jesus, chamando-os para si, disse: Deixai vir a mim os meninos, e não os impeçais, porque dos tais é o reino de Deus.
17 Barmɔniie ki n beeri na, wunba ki gaar Yennu naan na, nan u tee bik na, u kan mi kɔɔ li ni faba.”
17 Em verdade vos digo que, qualquer que não receber o reino de Deus como menino, não entrará nele.
18 Li yoo na ki yudaansɔɔ baar Yiisa boor ki tan boiɔ a, “Wanntɔŋanɔ, n saa teen nlee ki la manfoor nba kaa gbennu?”
18 E perguntou-lhe um certo príncipe, dizendo: Bom Mestre, que hei de fazer para herdar a vida eterna?
19 Ki Yiisa ŋmat boiɔ a, “Bee ki a yin niŋanɔ? Niŋansɔɔ kaa see Yennu kuukɔɔ.
19 Jesus lhe disse: Por que me chamas bom? Ninguém há bom, senão um, que é Deus.
20 A poŋ mi Yennu sennu. Ŋanne tee: Daa chommi, daa kpi nirɔ, daa jaami, daa di faak siara ki biir a lɔɔ, turin a baa nan a naa baakir.”
20 Sabes os mandamentos: Não adulterarás, não matarás, não furtarás, não dirás falso testemunho, honra a teu pai e a tua mãe.
21 Ki jɔɔ maŋ jiinɔ a, “N poŋ sak linba na kur n bisin niewa.”
21 E disse ele: Todas essas coisas tenho observado desde a minha mocidade.
22 Yiisa nba gbat u jiinu na ki u betɔ a “Bonyennkɔɔe pɔta; kɔin linba kur ki a mɔk ki jii li likirii ki tur talasdamm, kii mɔk mɔkint Yendɔuŋ ni, ki ji kii waan.”
22 E quando Jesus ouviu isto, disse-lhe: Ainda te falta uma coisa; vende tudo quanto tens, reparte-o pelos pobres, e terás um tesouro no céu; vem, e segue-me.
23 Waa gbat linba na, ki u par ji biir, kimaan u din mɔk mɔkint bonchiann.
23 Mas, ouvindo ele isto, ficou muito triste, porque era muito rico.
24 Yiisa nba bann nan u la parbiir na, ki u yet a “Li paar nan mɔkita n kɔɔ Yennu naan ni.
24 E, vendo Jesus que ele ficara muito triste, disse: Quão dificilmente entrarão no reino de Deus os que têm riquezas!
25 Li mantik paar nan mɔkitɔɔ n kɔɔ Yennu naan ni ki gar laagumii n kuut kparpeenu miar ni.”
25 Porque é mais fácil entrar um camelo pelo fundo de uma agulha do que entrar um rico no reino de Deus.
26 Niib na nba gbat waa piak biaŋinba na ki bi boiɔ a, “Li-i tee nnaie, ŋmee ji saa fit la tinnu?”
26 E os que ouviram isto disseram: Logo quem pode salvar-se?
27 Ki u betib a, “Linba ki nirɔ kan fit tumi, ŋaan Yennu saa fit tuma.”
27 Mas ele respondeu: As coisas que são impossíveis aos homens são possíveis a Deus.
28 Ki Piita yetɔ a, “Gotir, timm ŋarin nyik linba ki ti mɔk nae ŋaan waa-a.”
28 E disse Pedro: Eis que nós deixamos tudo e te seguimos.
29 Ki Yiisa betib a, “Barmɔniie ki n beeri, wunba kur nyik u ŋaak, koo u baa, koo u naa, koo u poo, koo u waas, koo u yɔɔrib, koo u waarii, Yennu naan paaki,
29 E ele lhes disse: Na verdade vos digo que ninguém há, que tenha deixado casa, ou pais, ou irmãos, ou mulher, ou filhos, pelo reino de Deus,
30 u saa la li booru tingbouŋ na ni, ki lin gar waa nyik linba na; ki yoo nba baat na, u bia tan saa la manfoor nba kaa gbennu.”
30 Que não haja de receber muito mais neste mundo, e na idade vindoura a vida eterna.
31 Li yoo na ki Yiisa yiin u poorpoweiteeb na ki nyii namm kpiŋ ki saa betib a “Gotir man, ti saa Jerusalem-e, leŋe ki bi saa teen min nisaarik Bik linba kur ki Yennu sɔkiniinba din sɔb ki jiin n po na,
31 E, tomando consigo os doze, disse-lhes: Eis que subimos a Jerusalém, e se cumprirá no Filho do homem tudo o que pelos profetas foi escrito;
32 kimaan bi tan saa soorin ki teenin binba ki tee Juu teeb na nuu ni, ki bi tan saa daanin nyatuk ki sukiin ki siin mɔsant n paak,
32 Pois há de ser entregue aos gentios, e escarnecido, injuriado e cuspido;
33 ki boon kpaasir, ki bia tan kpin; ŋaan daa ŋantaa daar ki n saa fiir kuun ni.”
33 E, havendo-o açoitado, o matarão; e ao terceiro dia ressuscitará.
34 Ŋaan u poorpoweiteeb na din ki bann barii na paaki, kimaan Yennu-e din dɔkin bi yan, ki bi ki bann linba ki Yiisa pak na paaki.
34 E eles nada disto entendiam, e esta palavra lhes era encoberta, não percebendo o que se lhes dizia.
35 Yiisa nba din tan per Jeriko na, ki jɔɔnsɔɔ kar sɔnjokpiŋ, ki mei,
35 E aconteceu que chegando ele perto de Jericó, estava um cego assentado junto do caminho, mendigando.
36 ki tan gbat ki nibur gaar, ki u boi a “Bee tee?”
36 E, ouvindo passar a multidão, perguntou que era aquilo.
37 Ki bi betɔ a “Yiisa nba tee Nasaref nirɔ nae gaar.”
37 E disseram-lhe que Jesus Nazareno passava.
38 Ki u yiin sanpaapowa a “Yiisa, Defid yaaboonn, tinimin ninbaauk.”
38 Então clamou, dizendo: Jesus, Filho de Davi, tem misericórdia de mim.
39 Ki sɔnliita na tian u paak a wun ŋmin; ŋaan ki u bia ŋamii yi sanpaapo a “Defid yaaboonn, tinimin ninbaauk.”
39 E os que iam passando repreendiam-no para que se calasse; mas ele clamava ainda mais: Filho de Davi, tem misericórdia de mim!
40 Ki Yiisa set, ŋaan betib a bin dat jɔɔŋ maŋ ki baar nanɔ u boor. Waa baar kpian Yiisa yoo nba, ki Yiisa boiɔ a
40 Então Jesus, parando, mandou que lho trouxessem; e, chegando ele, perguntou-lhe,
41 “A loon ki n tun bee ki turani?”
41 Dizendo: Que queres que te faça? E ele disse: Senhor, que eu veja.
42 Ki Yiisa betɔ a “Nyɔɔntir! Faa teenin yada nae te ki a ninbina na la laafia.”
42 E Jesus lhe disse: Vê; a tua fé te salvou.
43 Li taakpaak ni ki u ninbina nyɔɔnt ki u ji laat, ki waa Yiisa ki saa, ki dontir Yennu sann. Niib na nba la nna maŋ, ki bi kura ji piak Yennu.
43 E logo viu, e seguia-o, glorificando a Deus. E todo o povo, vendo isto, dava louvores a Deus.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 18, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.