Lucas 16
Na Rorongo Ke Toke Eigna a Jisas Krais (BGT) vs ACF
1 A Jisas ke eia na titiono velepuhi iaani tadia nigna na komi vaovarongo: “Kekeha tinoni kena velea sina mane padarongo vaghagna iaani, “Nimua na mane bali reireghia nimua na komi fata ke diadikala nimua na rongo.”
1 E dizia também aos seus discípulos: Havia um certo homem rico, o qual tinha um mordomo; e este foi acusado perante ele de dissipar os seus bens.
2 Na mane padarongo ke kiloa mai imanea me veleagna, ‘Inau ku rongovia ghohi ighoe ko eia na fata ke dika. O riso horua na hava ko eia tagna nigua na komi fata, eigna inau ku vagovugho kori nimua na agutu.’
2 E ele, chamando-o, disse-lhe: Que é isto que ouço de ti? Dá contas da tua mordomia, porque já não poderás ser mais meu mordomo.
3 “Leghugna iaani na mane agutu ke ghaghana vaghagna iaani, ‘A vunaghigu ke vagovuu ghohi inau kori nigua na agutu. Na hava kuda eia ikeagaieni? Inau ku boi heta ghohi kuda ghegheli direni, mu maomamo nigua kuda kaekae rongo.
3 E o mordomo disse consigo: Que farei, pois que o meu senhor me tira a mordomia? Cavar, não posso; de mendigar, tenho vergonha.
4 Inau ku adoa na hava kuda eia. Toke kuda govu ghohi kori nigua na agutu, na komi tinoni kedana kaliti tokeu kori vathedia.’
4 Eu sei o que hei de fazer, para que, quando for desapossado da mordomia, me recebam em suas casas.
5 “Imanea ke kilora mai mara kena kaoni tagna na vunaghigna. Gi e veleagna na mane ke kidi mai, ‘Engiha ko kaonia tagna na vunaghigu?’
5 E, chamando a si cada um dos devedores do seu senhor, disse ao primeiro: Quanto deves ao meu senhor?
6 Imanea ke veleagna, ‘Alu na hathangatui galon oela.’ Ma na mane agutu ke veleagna, ‘Iaani na pepagna nimua na kaoni, o reoa saisami mo risoa e vati hathangatu na galon oela vamua.’
6 E ele respondeu: Cem medidas de azeite. E disse-lhe: Toma a tua obrigação, e assentando-te já, escreve cinqüenta.
7 “Kori vido na varuagna na mane ke mai, na mane agutu ke huatia, ‘Ighoe na ba? Engiha ko kaonia tagna na vunaghigu?’ Imanea ke veleagna, ‘Sina hathangatu dukui wit.’ Ma na mane agutu ke veleagna, ‘Iaani na pepagna nimua na kaoni, o reo saisamia mo risoa e vati tutughu vamua.’
7 Disse depois a outro: E tu, quanto deves? E ele respondeu: Cem alqueires de trigo. E disse-lhe: Toma a tua obrigação, e escreve oitenta.
8 “Na vunaghi ke adoa na fata ke dika ke eia nigna na mane agutu, kari e kilothaba imanea eigna imanea ke thaothaghoda kori na fata ke eia. E tutuni na komi tinoni bongihehe kena thaothadogha vano tadia na komi tinoni kena mono kori raraha kori reireghiragna nidia na komi agutu.”
8 E louvou aquele senhor o injusto mordomo por haver procedido prudentemente, porque os filhos deste mundo são mais prudentes na sua geração do que os filhos da luz.
9 Gi a Jisas ke velera nigna na komi vaovarongo, “Oti hathera arahai tavogha tagna nimiu na komi fata koti tonogna kori maramagna iaani. Kori vido ke govu nimiu na komi fata moti vano i popo, a God keda kaliti tokeghamu ngengeni.
9 E eu vos digo: Granjeai amigos com as riquezas da injustiça; para que, quando estas vos faltarem, vos recebam eles nos tabernáculos eternos.
10 “Ahai ke tango jino kori reireghiragna na komi fata ke iso, imanea keda tango jino hiri kori reireghiragna na komi fata ke hutu. Keana ahai ke boi tango jino kori reireghiragna na komi fata ke iso, imanea keda boi tango jino kori reireghiragna na komi fata ke hutu.
10 Quem é fiel no mínimo, também é fiel no muito; quem é injusto no mínimo, também é injusto no muito.
11 Vaghagna iangeni, gi koda boi tango jino kori reireghiragna na komi fata kori maramagna, a God keda boi vaututunigho kori reireghiragna nigna na pukuni fata ke toke.
11 Pois, se nas riquezas injustas não fostes fiéis, quem vos confiará as verdadeiras?
12 Gi koda boi tango jino kori reireghiragna nidia na rongo arahai tavogha kori maramagna iaani, a God keda boi hegho nigna na komi fata i popo.
12 E, se no alheio não fostes fiéis, quem vos dará o que é vosso?
13 “Teo sikei mane agutu ke tangomana na agutu vania e rua na vunaghi. Gi keda eia iangeni, imanea keda thevuioka tagna sikei me dothovia sikei. Ba imanea keda ghaghana bohea sikei me boi ghaghana bohea na varuagna. Vaghagna iangeni, boi tangomana kotida dothovia a God ma na rongo.”
13 Nenhum servo pode servir dois senhores; porque, ou há de odiar um e amar o outro, ou se há de chegar a um e desprezar o outro. Não podeis servir a Deus e a Mamom.
14 Mara na Farise kena rongovia a Jisas ke velea iaani mena leuleua eigna kena pukuni dothovia na rongo.
14 E os fariseus, que eram avarentos, ouviam todas estas coisas, e zombavam dele.
15 A Jisas ke anira, “Ighamu koti eia na komi fata ke sethe eigna na mavitu kedana velea ighamu na komi tinoni jino. Kari a God ke adoa na hava ke mono kori havimiu. Sethe na fata kena ghaghana bohea na komi tinoni kori maramagna, kori matagna a God na komi fata irangeni ke dika puala.”
15 E disse-lhes: Vós sois os que vos justificais a vós mesmos diante dos homens, mas Deus conhece os vossos corações, porque o que entre os homens é elevado, perante Deus é abominação.
16 A Jisas ke ghoi velea iaani, “I hau ighita kati leghua na komi vetula nigna a Moses ma na komi fata kena risoa mara na profet. Turughu tagna a Jon Siuvitabu, imarea kena tuturia na Rorongo ke Toke eigna na hughuta nigna a God, me sethe na tinoni kena magnahaghinia a God keda vunaghi pungusira na havidia.
16 A lei e os profetas duraram até João; desde então é anunciado o reino de Deus, e todo o homem emprega força para entrar nele.
17 Kari e teo sa fata ke iso keda govu tadia na komi vetula nigna a Moses. Na maaloa ma na thepa keda govu, keana na komi vetula irangeni keda boi govu.
17 E é mais fácil passar o céu e a terra do que cair um til da lei.
18 “Gi ahai keda sonia a taugna me taulaghi tagna sina vaivine tavogha, imanea ke ghoho. Ma gi ahai ke taulaghi tagna na vaivine ke sonia a taugna, imanea ke ghoho hiri.”
18 Qualquer que deixa sua mulher, e casa com outra, adultera; e aquele que casa com a repudiada pelo marido, adultera também.
19 A Jisas ke ghoi velea iaani, “Sina mane padarongo ke mono ke pokoa na komi poko ke vahotha me vanga na komi vanga ke toke leuleghu maghavu.
19 Ora, havia um homem rico, e vestia-se de púrpura e de linho finíssimo, e vivia todos os dias regalada e esplendidamente.
20 Me mono mua sina mane ke vonu na tubu kori tonogna, na ahagna a Lasarus. Ara kulagna kena ado hati vanoa kori hagethai vathegna na mane ke padarongo eigna keda kaekae nigna rongo.
20 Havia também um certo mendigo, chamado Lázaro, que jazia cheio de chagas à porta daquele;
21 A Lasarus ke magnahaghinia puala keda ghania na komi viovidoa vanga ke tomagha tagna na mane padarongo. Imanea ke nohe ngengeni ma na komi aku kena mai mena gnaignapia na komi tubugna.
21 E desejava alimentar-se com as migalhas que caíam da mesa do rico; e os próprios cães vinham lamber-lhe as chagas.
22 “Kori vido a Lasarus ke thehe, na komi enjel kena hatia eigna keda mono duagna a Ebraham i popo. Ma na mane padarongo ghua ke thehe mena gilua.
22 E aconteceu que o mendigo morreu, e foi levado pelos anjos para o seio de Abraão; e morreu também o rico, e foi sepultado.
23 Imanea ke vano kori meleha papara me mono papara puala ngengeni. Imanea ke tada hadi me reghia a Ebraham tagna ke hau ma a Lasarus ke mono duagna.
23 E no inferno, ergueu os olhos, estando em tormentos, e viu ao longe Abraão, e Lázaro no seu seio.
24 Na mane padarongo ke ghuuvia a Ebraham me ania, ‘Mama Ebraham, o raroviu! O vetula maia a Lasarus itagua eigna keda vagnubua na kaukaugna kori bea, me vaghaula na thapigu. Eigna inau ku papara puala kori joto iaani.’
24 E, clamando, disse: Pai Abraão, tem misericórdia de mim, e manda a Lázaro, que molhe na água a ponta do seu dedo e me refresque a língua, porque estou atormentado nesta chama.
25 “Keana a Ebraham ke haghore tughua, ‘Dathegu, ighoe ko adoa, kori havimu ko tonogna na komi fata ko magnahaghinia, kari a Lasarus eni, na komi fata ke dika vamua ke pada imanea. Keana, ikeagaieni imanea ke totogo hutu puala, mi ighoe ko papara puala.
25 Disse, porém, Abraão: Filho, lembra-te de que recebeste os teus bens em tua vida, e Lázaro somente males; e agora este é consolado e tu atormentado.
26 Sina fata mua koda toatogha, na lodu hutu ke mono varihotaghida, me teo ahai keda hathavu atu itamua me teo ahai keda hathavu mai itamami.’
26 E, além disso, está posto um grande abismo entre nós e vós, de sorte que os que quisessem passar daqui para vós não poderiam, nem tampouco os de lá passar para cá.
27 “Ma na mane padarongo ke veleagna a Ebraham, “Mama Ebraham, inau ku kaegho, o vetula vanoa a Lasarus kori vathegna a tamagu.
27 E disse ele: Rogo-te, pois, ó pai, que o mandes à casa de meu pai,
28 O velea eigna keda vano vavotura e lima ara tahigu eigna kedana boi mai kori meleha papara iaani.’
28 Pois tenho cinco irmãos; para que lhes dê testemunho, a fim de que não venham também para este lugar de tormento.
29 “Keana a Ebraham ke veleagna, ‘Na komi rioriso nigna a Moses ma na komi profet e mono ghohi bali vavotura. Imarea tangomana kedana rongovia mena leghua.’
29 Disse-lhe Abraão: Têm Moisés e os profetas; ouçam-nos.
30 “Ma na mane padarongo ke haghore tughua, ‘Teo, Mama Ebraham! Imarea kedana boi rongovia. Kari, gi keda vano itadia ahai vamua ke havi tabiru kori thehe, gi imarea kedana tughua na havidia ke koakoa.’
30 E disse ele: Não, pai Abraão; mas, se algum dentre os mortos fosse ter com eles, arrepender-se-iam.
31 “A Ebraham ke velea, ‘Gi kedana boi leghua na komi rioriso nigna a Moses ma na komi profet, toke ahai keda havi tabiru kori thehe keda vano itadia, imarea kedana boi tughua na havidia ke koakoa.’”
31 Porém, Abraão lhe disse: Se não ouvem a Moisés e aos profetas, tampouco acreditarão, ainda que algum dos mortos ressuscite.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 16, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.