Marcos 10

Ndose Kɔdɔ Laka, Buku ꞌba Tisaki ni Tɔdɔ to Lömu Laꞌja ꞌBa Yësu Kurïsïtö Ŋere Ze (BEX) vs NAA

Sair da comparação
NAA Nova Almeida Atualizada 2017
1 Di yayi na bo kënyï ŋgï kari mï dɔyayi ꞌba Yudayi. Bo umu kari gönyï yöpö ꞌba Yaradene, na bilaka kɔlɔ ŋgï rɔ tïndï kako zi bo. Kina bo koloma ŋgï rɔ tiyandi lïjë kɔzɔ ma mɔlɔ tara.
1 Saindo dali, Jesus foi para o território da Judeia e para além do Jordão. E outra vez as multidões se reuniram junto a ele, e, de novo, ele as ensinava, segundo o seu costume.
2 Kina Parosi ni kako ma ꞌbënnï ŋgï tititi bo toꞌba bo timo. Lïjë ititi bo, iya te, “Tara ne ëdï ŋgï rɔ ma laka mï köꞌdu kiꞌdi na ꞌdɔ toga ꞌja?”
2 E, aproximando-se alguns fariseus, o puseram à prova, perguntando: — É lícito ao marido repudiar a sua mulher?
3 Bo ileki kititi lïjë te, “Waꞌdi na Musa kiya mï köꞌdu kiꞌdi?”
3 Jesus respondeu:
4 Lïjë iya te, “Musa odɔ kpamo zi bɔtɔni ꞌdɔ kugu waraga ꞌba tëyï kiꞌdi zi ꞌja ame bo këdï koga ne.”
4 Eles disseram: — Moisés permitiu escrever uma carta de divórcio e repudiar.
5 Yësu ileki dɔmo zïnnï te, “Musa ugu köꞌdu kiꞌdi nima tara ziye, römöyï minyi ꞌbe idari ꞌdeni.
5 Mas Jesus lhes disse:
6 Tine ma di bi tisaki mo inza tara. Ugu ꞌdeni, iya te, ‘Bɔkoꞌba oꞌba lïjë rɔ bɔtɔni ni ma ti ꞌja.
6 Porém, desde o princípio da criação, Deus os fez homem e mulher.
7 Gɔ köꞌdu mo na kiꞌdi bɔtɔni këdï kënyï kolɔlɔ di yɔki ꞌbu bo ni ti ma bo, lïjë kari kodɔꞌbɔ ga rönnï ti ꞌja abo.
7 “Por isso o homem deixará o seu pai e a sua mãe e se unirá à sua mulher,
8 Kina lïjë kpaki rïyö ꞌdeni rɔ akɔtɔ.’ Lïjë inza kpe rïyö, tine ꞌdeni yaga ŋgï rɔ akɔtɔ.
8 tornando-se os dois uma só carne.” De modo que já não são mais dois, porém uma só carne.
9 Kina wa ame Bɔkoꞌba kodɔꞌbɔ ꞌdeni rɔ a kɔtɔ ne kinza bɔtɔ mɔtɔ kebe koza yïmo dë kpe yaga.”
9 Portanto, que ninguém separe o que Deus ajuntou.
10 Kina koꞌja lïjë kileki ꞌdeni kari liŋɔ tine, na bɔ kösö gɔ bo ga kënyï kititi bo gɔ lende nima.
10 Em casa, os discípulos voltaram a fazer perguntas sobre esse assunto.
11 Bo iya zïnnï te, “Nï mɔtɔ ame koga ꞌja ꞌbï kebe kari kogbe mɔtɔ ne, oꞌdɔ yërï ꞌdeni.
11 E Jesus lhes disse:
12 Kina gbï ꞌja ame kënyï di gɔ mëꞌdë nï kari kogbe mëꞌdë mɔtɔ ne, yërï na lɔko koꞌdɔ ꞌdeni.”
12 E, se ela repudiar o seu marido e casar com outro, comete adultério.
13 Ya mɔtɔ ga oꞌde kole titi kako zi bo ꞌdɔ bo kiꞌdi közï bo dɔmo. Tine bɔ kösö gɔ bo ga ota gɔmo kinza kiꞌdi lïjë dë kako zi bo.
13 Então trouxeram algumas crianças a Jesus para que as abençoasse, mas os discípulos os repreendiam.
14 Kina ɔdɔ Yësu koꞌja lende nima tara tine, bo ënyï ŋgï rɔ ꞌdïrï. Bo iya zi bɔ kösö gɔ bo ga te, “Olake kole titi kako zö kinza kotake lïjë dë, römöyï lïjë ame ga te ne ŋere löbu ꞌba Bɔkoꞌba na rɔ ꞌbënnï.
14 Jesus, porém, vendo isto, indignou-se e disse-lhes:
15 Rɔ ma laka miya ziye, bɔtɔ ame kindaꞌba ŋere löbu ꞌba Bɔkoꞌba dë kɔzɔ kole titi ne inza kɔdɔ du te yïmo.”
15 Em verdade lhes digo: Quem não receber o Reino de Deus como uma criança de maneira nenhuma entrará nele.
16 Kina bo kogba kole titi naga nima ŋgï bo kiꞌdi közï bo dɔmo koꞌdɔ yëyï zïnnï.
16 Então, tomando as crianças nos braços e impondo-lhes as mãos, as abençoava.
17 Tine koꞌja Yësu ni këdï koꞌdɔ ꞌdeni tösö dɔmo tari yɔ, na bɔ mɔtɔ kako ŋgï rɔ riŋa kolɔdɔ bërï kɔmɔ bo te, komaꞌjo rönï zi bo, kiya te, “Bɔ kɔmɔ kiyandi ma laka, waꞌdi na gɔ moꞌdɔ ꞌdɔ moꞌja dïdï ma ŋburuŋburu?”
17 Pondo-se Jesus a caminho, um homem correu ao seu encontro e, ajoelhando-se diante dele, perguntou-lhe: — Bom Mestre, que farei para herdar a vida eterna?
18 Yësu ileki kiya zi bo te, “Gɔ waꞌdi na kïdëkï ma rɔ ma laka? Bɔtɔ mɔtɔ inza laka, tine Bɔkoꞌba na ŋge kɔtɔ kpökï laka.
18 Jesus respondeu:
19 Ikali köꞌdu kiꞌdi ꞌdeni, ame kiya te, ‘Kinza koꞌdɔ röyï dë rɔ bɔ közï roma. Kinza koꞌdɔ yërï dë. Kinza koꞌdɔ ꞌbögö dë. Kinza kususu bɔtɔ dë rɔ bëtï. Kinza koꞌdɔ ꞌbölu dë. Oro ꞌbu yï ni ti möyï.’”
19 Você conhece os mandamentos: “Não mate, não cometa adultério, não furte, não dê falso testemunho, não defraude ninguém, honre o seu pai e a sua mãe.”
20 Bɔ nima ileki dɔmo, iya te, “Bɔ kɔmɔ kiyandi, wa naga nima pili moꞌdɔ ꞌdeni mɔlo dɔ yɔbi ma.”
20 Então o homem respondeu: — Mestre, tudo isso tenho observado desde a minha juventude.
21 Yësu oŋgɔ dɔ bɔ nima, bɔ ɔꞌɔ bɔ nima. Na bo kileki kiya teyi te, “A mɔtɔ ëdï kɔtɔ ame kɔmɔ gba di zïyï ꞌdɔ toꞌdɔ mo. Ari kugö akonzi ꞌbï naga nima mökö koza gïrïsï mo ga zi bɔ lisa. Kina ti kulu kpamo ꞌdeni ŋgï zïyï mïtɔrɔ. Kina ꞌdɔ kako ti kösö gɔma.”
21 E Jesus, olhando para ele com amor, disse:
22 Lende nime bɔ nima kuwö kɔzɔ a nime te yɔ, na bo kuyï kɔmɔ ma löwö ŋgï bo kari abo. Römöyï bɔ nima bo rɔ bɔ mɔri ti wa ŋbaŋi.
22 Ele, porém, contrariado com esta palavra, retirou-se triste, porque era dono de muitas propriedades.
23 Yësu uyï kɔmɔ bo koŋgɔ dɔ bɔ kösö gɔ bo ga, na bo kiya zïnnï te, “Ti këdï rɔ ma kitigɔ zi bɔ wa ni ꞌdɔ kɔdɔ mï ŋere löbu ꞌba Bɔkoꞌba.”
23 Então Jesus, olhando ao redor, disse aos seus discípulos:
24 Lende nime igayi bɔ kösö gɔ bo ga ŋgï. Tine Yësu oto nduwë tiya mo zïnnï te, “Kole ma ga, tɔdɔ mï ŋere löbu ꞌba Bɔkoꞌba ti këdï rɔ ma kitigɔ.
24 Os discípulos estranharam estas palavras, mas Jesus insistiu em dizer-lhes:
25 Tɔdɔ mï ŋere löbu ꞌba Bɔkoꞌba ti këdï rɔ ma kitigɔ zi bɔ wa ni kebe tɔdɔ ꞌba gamele kebe mï bi gböŋö ꞌba bïcï libira.”
25 É mais fácil um camelo passar pelo fundo de uma agulha do que um rico entrar no Reino de Deus.
26 Lende nime igayi lïjë ŋgï mï kɔtɔ, kina lïjë kileki gɔmo kiya zi bo te, “Ne ma ꞌdeni tara tine ne, yë ga na ti kɔmɔ di mï tölë?”
26 Eles ficaram muito admirados, dizendo entre si: — Sendo assim, quem pode ser salvo?
27 Yësu oŋgɔ dönnï kina bo kileki kiya zïnnï te, “Wa naga nime ma di zi bilaka lesi na ŋge kinda rɔ a ma ꞌdɔ koꞌdɔ rönï dë. Tine ma di zi Bɔkoꞌba embe dë römöyï bo na kɔꞌbɔ toꞌdɔ wa pili.”
27 Jesus, olhando para eles, disse:
28 Pïtörö ënyï kiya zi bo te, “Oŋgɔ te, ze ꞌbeze nime dola wa pili ꞌdeni me dösö göyï.”
28 Então Pedro começou a dizer-lhe: — Eis que nós deixamos tudo e seguimos o senhor.
29 Yësu iya te, “Yëë, rɔ ma laka miya ziye, bɔtɔ ame kola liŋɔ, kola löndö, kola lëmï, kola ma bo ni ti ꞌbu bo, kola kole, kola nyaka dömöyï ma gbï gɔ laja kɔtɔ laka nime ne,
29 Jesus respondeu:
30 ti koꞌja ŋgï mï kada ma gïrï naga nime rɔ dɔ kiteli. Bo ti koꞌja wa naga nime pili rɔ mbëmbë kebe dɔ ame gbï ti közï kasi ꞌba gɔmo. Kina mï kada ma këdï kako nime ꞌdë bo ti këdï ŋgï ti dïdï ma ŋburuŋburu.
30 que não receba, já no presente, cem vezes mais casas, irmãos, irmãs, mães, filhos e campos, com perseguições; e, no mundo por vir, receberá a vida eterna.
31 Tine ma konzi ame ga pa dɔgba ne ti kileki ꞌdeni yïꞌböwu, kina ma yïꞌböwu na ti këdï ꞌdeni dɔgba.”
31 Porém muitos primeiros serão últimos, e os últimos serão primeiros.
32 Di gɔ kɔri lïjë këdï ꞌdeni rɔ tari Yerosalema, Yësu na kösö ŋgï dɔgba. Kina lende mo kigayi bɔ kösö gɔ bo ga ŋgï, koꞌde tikere ŋgï pili zi bilaka ame ga këdï kozi gɔ bo ne. Tine bo ari kogba lïjë ma ꞌbutë dɔmorïyö mo naga nima ŋgï ꞌberi yaga rɔ dönnï, bo koloma rɔ tiya gɔ wa ma këdï kari koꞌdɔ rönï zi bo zïnnï,
32 Estavam a caminho, subindo para Jerusalém, e Jesus ia adiante dos seus discípulos. Estes se admiravam e o seguiam tomados de apreensões. E Jesus, chamando outra vez os doze para um lado, começou a revelar-lhes as coisas que deviam acontecer com ele, dizendo:
33 bo iya zïnnï te, “Kpe, uwöke tɔma. Dëdï darike nima ŋbö mï Yerosalema. Kina di yayi na ti kiꞌdi közï kole ꞌba bilaka lesi ŋgï zi bɔ dɔ bɔ akumu ni ti bɔ kɔmɔ kiyandi ꞌba köꞌdu kiꞌdi ni. Tine na ti lïjë kodɔ karama mo ŋgï dɔ bo rɔ tölë. Lïjë ti kiꞌdi bo zi ma rɔ bɔ löwö mo ga
33 — Eis que subimos para Jerusalém, e o Filho do Homem será entregue aos principais sacerdotes e aos escribas. Eles vão condená-lo à morte e entregá-lo aos gentios.
34 kodɔ laŋa rɔ bo, kotoꞌbi woro rɔ bo, komba bo kupö bo yaga. Tine mï töꞌdö dɔ mota bo ti kënyï kɔdɔ ꞌdeni ŋgï yaga di mï tölë.”
34 Vão zombar dele, cuspir nele, açoitá-lo e matá-lo; mas, depois de três dias, ressuscitará.
35 Yakoba ni ti Yowani, kole ꞌba Zebedayo ga ako zi Yësu kiya te, “Bɔ kɔmɔ kiyandi, a mɔtɔ ëdï bine doꞌdɔkɔ yi ꞌdɔ koꞌdɔ zize.”
35 Então se aproximaram dele Tiago e João, filhos de Zebedeu, dizendo: — Mestre, queremos que o senhor nos conceda o que vamos pedir.
36 Yësu iya te, “Waꞌdi na koꞌdɔkɔke gɔ moꞌdɔ ziye?”
36 E Jesus lhes perguntou:
37 Lïjë iya te, “Ɔdɔ kari koloma ꞌdeni dɔ kïtï mï ŋere löbu ꞌbï, doꞌdɔkɔ ꞌdɔ kiꞌdi ze doloma tïyï, ma kɔtɔ dɔ dörï yï, ma kɔtɔ dɔ gali yï.”
37 Eles responderam: — Permite-nos que, na sua glória, nos assentemos um à sua direita e o outro à sua esquerda.
38 Yësu ileki zïnnï te. “Wa nima kititike ne ikalike dë. Kpe, ti kɔꞌbɔke tuwë wa di mï kösu ꞌba gomɔ nime mëdï mari muwë ne? Ti kɔꞌbɔke gɔ kobapatisi ye ti kɔri nime kobapatisi ma timo ne?”
38 Mas Jesus lhes disse:
39 Lïjë iya te, “Ti dɔꞌbɔ ŋgï.”
39 Eles responderam: — Podemos. Então Jesus lhes disse:
40 Tine lende ꞌba tiꞌdi wa toloma dɔ dörï ma ala dɔ gali ma nima, ndɔbɔ ma na dë. Bɔkoꞌba na këdï kiꞌdi gɔ bi nima zi bilaka mo ga ame bo kileŋo ꞌdeni dömöyï mo ne.”
40 Quanto a sentar à minha direita ou à minha esquerda, não me compete concedê-lo, pois é para aqueles a quem está preparado.
41 Kina ɔdɔ kɔsɔ ya ma ꞌbutë naga nima kuwö lende nima ꞌdeni tara tine, lïjë ënyï ŋgï rɔ ꞌdïrï ti Yakoba ni ti Yowani.
41 Quando os outros dez discípulos ouviram isso, começaram a ficar indignados com Tiago e João.
42 Kina Yësu kïdëkï lïjë ŋgï pili kako bi kɔtɔ zi bo. Bo iya zïnnï te, “Ikalike ꞌdeni laka, löbu ma ꞌba bɔ löwö ni oꞌdɔ ga rönnï ŋgï rɔ ŋere rɔ a löbu dönnï.
42 Mas Jesus, chamando todos para junto de si, disse:
43 Tine ma ꞌbeye inza tara. Bɔtɔ ame koꞌdɔkɔ gɔ bo këdï rɔ löbu di mï löŋgö ye ne, bo kileki rɔ bo yaga rɔ bɔ laja ziye.
43 Mas entre vocês não é assim; pelo contrário, quem quiser tornar-se grande entre vocês, que se coloque a serviço dos outros;
44 Kina bɔ ame kiteri ꞌdɔ bo na këdï rɔ bɔ dɔye ne, bo kileki rɔ bo yaga rɔ atɔli ziye pili.
44 e quem quiser ser o primeiro entre vocês, que seja servo de todos.
45 Römöyï kole ꞌba bilaka lesi pele ako dë ꞌdɔ koja laja teyi, tine bo na ꞌdɔ koja laja zi bilaka, kina gbï tiꞌdi dïdï bo tutë gɔ ma konzi timo di mï tölë.”
45 Pois o próprio Filho do Homem não veio para ser servido, mas para servir e dar a sua vida em resgate por muitos.
46 Lïjë ako kömö Yereko. Tine koꞌja Yësu ni ti bɔ kösö gɔ bo ga ti tïndï ma këdï kari tïnnï naga nima këdï kiteli ꞌdeni kebe yayi tine, bɔ kɔmɔ kölu mɔtɔ yayi möyï mo rɔ Batimayo kole ꞌba Timayo, ëdï kolɔꞌbɔ kpa gɔ kɔri yayi tokpasi wa.
46 E foram para Jericó. Quando Jesus saía de Jericó, juntamente com os discípulos e numerosa multidão, Bartimeu, um cego mendigo, filho de Timeu, estava sentado à beira do caminho
47 Kina ɔdɔ bo kuwö ꞌdeni kiya te, Yësu ꞌba Nazareta na, kina bo kulörï ŋgï rɔ ma kembe, kiya te, “Yësu kole ꞌba Dawidi, iꞌdi mïyï këyï rɔma.”
47 e, ouvindo que era Jesus, o Nazareno, começou a gritar: — Jesus, Filho de Davi, tenha compaixão de mim!
48 Bilaka ma konzi iꞌdi tamo dɔ bo gɔ bo kudumö yaga. Tine na bo kulörï ŋgï kulöwö rɔ ma kembe, kiya te, “Yësu kole ꞌba Dawidi, iꞌdi mïyï këyï rɔma.”
48 E muitos o repreendiam para que se calasse, mas ele gritava cada vez mais: — Filho de Davi, tenha compaixão de mim!
49 Kina Yësu kɔrɔ ŋgï kiya te, “Iꞌdike bo kako dayi.”
49 Jesus parou e disse: Chamaram, então, o cego, dizendo-lhe: — Coragem! Levante-se, porque ele está chamando você.
50 Kina bɔ nima kogbagba ŋgï kulï bɔŋgɔ yaga di dɔ bo, kënyï kari zi Yësu.
50 Atirando a capa para o lado, o cego levantou-se de um salto e foi até onde estava Jesus,
51 Yësu ititi bo iya te, “Waꞌdi na koꞌdɔkɔ gɔ moꞌdɔ zïyï?”
51 que lhe perguntou: O cego respondeu: — Mestre, que eu possa ver de novo.
52 Yësu iya te, “Laka, ari ti, tiꞌdi döyï gɔ tigɔ ma ileŋo yi ꞌdeni.” Kina kɔmɔ bɔ nima kɔpɔ ŋgï yaga, bo kösö gɔ Yësu di gɔ kɔri yayi.
52 Então Jesus lhe disse: E imediatamente passou a ver e foi seguindo Jesus estrada afora.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 10, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.