Lucas 6

Yù bilin ni Namarò nga meyannung kâ Apu Kesu Kiristu: Yù bagu nga tarátu ni Namarò sù ira nga mangikatalà kâ Apu Kesu Kiristu (ATT) vs BKJ

Sair da comparação
1 Á tádday nga Sabadu, nga ággibannák nayù ira Kudio, nallakák di Apu Kesu nga mattalebák ta ákkomanán. Á yù ira makituddu kuna, inurù da yù bungá na ammay, á binussilád da ta jinum da.
1 E sucedeu que, no segundo shabat após o primeiro, ele passou entre os campos de trigo; e os seus discípulos arrancaram espigas de trigo e, esfregando-as nas mãos, as comiam.
2 Á pakasingan nayù ira Parisio sù kingnguá ra, inibúyá ra ira, nga kud da, “Ngattá, ta magiurù kayu ta ammay sù ággaw nga ággibannák? Ta kunnay ta maggaták kayin, á arán na anugutan nayù tunung tam yù maggaták sù ággaw nga ággibannák,” kud da.
2 E alguns dos fariseus lhes disseram: Por que fazeis o que não é lícito fazer nos dias do shabat?
3 Á simibbák si Apu Kesu nira, á kinagi na, “Á arán naw panò paga binibbik yù kingnguá ra ngaw di Patul Dabid ánna yù ira kábulun na ta kabisid da?
3 E Jesus, respondendo-lhes, disse: Não lestes o que fez Davi quando estava com fome, ele e os que estavam com ele?
4 Simillung si Dabid sù bale ni Namarò, á inâ na yù pán nga mangilin nga meyátáng kâ Apu, á kinán na, á iniyawâ na gapay sù ira kábulun na. Á kagian nayù tunung tam ta awán ta makáwayyá nga makkákán nu ari galâ yù ira pári. Ngam arán na liwâ ni Dabid, mássiki nu kinán na ánna inipamakán na sù ira kábulun na.”
4 Como ele entrou na casa de Deus, e tomou e comeu os pães da proposição, e deu também aos que estavam com ele, dos quais não é lícito comer senão aos sacerdotes?
5 Á kinagi ni Apu Kesu paga, “Sikán, nga Kaká na ngámin na tatolay, sikán yù makáwayyá nga makkagi sù mepángngà ánna mepugik nga akkuán na tolay sù ággaw nga ággibannák,” kun na.
5 E dizia-lhes: O Filho do homem é o Senhor também do shabat.
6 Á sù tádday nga Sabadu, nga ággibannák, minay si Apu Kesu sù kapilliá na Kudio, tapè mangituddu. Á ajjan tán yù tolay nga nassesseng yù limá na nga jiwanán, nga arán na masonnâ.
6 E aconteceu também em outro shabat, que ele entrou na sinagoga e ensinava; e havia ali um homem que tinha a mão direita atrofiada.
7 Á yù ira Parisio ánna yù ira mangituddu sù tunung ni Moyses, sinissimmurád da si Apu Kesu, tapè masingad da nu mamammapiá sù ággaw nga ággibannák, ta ikáyâ da nga ikeká.
7 E os escribas e fariseus observavam-no, se ele o curaria no dia do shabat, para que eles pudessem encontrar uma acusação contra ele.
8 Ngam ammu ni Apu Kesu yù nonopad da. Á kinagi na sù tolay nga nassesseng limá na, “Kopun, e ka bì manáddak sawe arubáng mi,” kun na. Á gimikkáng yù laláki nga minay nanáddak sù gián ni Apu Kesu.
8 Mas ele conhecia os seus pensamentos, e disse ao homem que tinha a mão atrofiada: Levanta-te, e fica em pé no meio. E ele levantando-se, ficou em pé.
9 Á keggá nayù tolay nga nassesseng limá na ta arubáng da, kinagi na laguk ni Apu Kesu sù ira tatolay, “Ajjan bì iyabbû ku nikayu. Anni yù anugutan nayù tunung nga akkuát tam sù ággaw nga ággibannák? Abbágát tam yù ira kábulut tam, onu akkuát tam ira? Anni yù kustu nga akkuát tam? Yù panole tam ta tolay onu pamapáte tam?” kun na.
9 Então, Jesus lhes disse: Eu quero vos perguntar uma coisa: É lícito no dia do shabat fazer bem, ou fazer mal? Salvar a vida ou destruí-la?
10 Á iningan na yù ira ngámin nga ari makkituk. Á kinagi na laguk sù tolay nga nassesseng yù limá na, “Sonnatám mu yù limám,” kun na. Á sinonnâ na. Á ta panonnâ na kuna, dagarágâ nammapiá ngin.
10 E, olhando para todos em redor, ele disse ao homem: Estende a tua mão. E ele assim o fez, e a sua mão foi restaurada, sã como a outra.
11 Ngam yù ira Parisio ánna yù ira mangituddu sù tunung, nepallà yù pore ra kâ Apu Kesu, á nakkaká-ubobuk ira nu anni yù akkuád da kuna.
11 E eles ficaram cheios de furor, e uns com os outros conversavam sobre o que eles poderiam fazer a Jesus.
12 Pappasá na yaw, giminon si Apu Kesu ta puddul, tapè umay makimállà kâ Namarò. Á tangatangagabi nga nakimállà tán.
12 E aconteceu que, naqueles dias ele subiu ao monte para orar, e ele passou a noite toda orando a Deus.
13 Á ta alippánnawák, inagálán na yù ira makituddu kuna, á sinullà na nira yù ira mapulu duá, nga iningágan na ta minángngilayalayâ.
13 E quando já era dia, ele chamou a si os seus discípulos; e escolheu doze deles, a quem também deu o nome de apóstolos:
14 Aggira di Simon nga iningágan na ta Eduru, ánna yù wagi na nga si Andares, á di Ime kâ Kuan, di Pilippi kâ Bartolome,
14 Simão (a quem ele também chamou Pedro), e André, seu irmão, Tiago e João, Filipe e Bartolomeu,
15 di Mattiu, kâ Tomâ, á si Ime nga tádday, nga anâ ni Alpio, ánna si Simon nga tádday nga abbúnad da ta Mengal sù ággubobuk da,
15 Mateus e Tomé, Tiago, filho de Alfeu, e Simão, chamado Zelote,
16 á si Kudas, nga anâ ni Ime, ánna si Kudas Iskariote, nga nabbalin nga mappagápù kâ Apu Kesu sù ira Kudio nga nalussaw kuna.
16 e Judas, irmão de Tiago, e Judas Iscariotes, que também foi o traidor.
17 Kabalin ni Apu Kesu nanullà nira, minutù ira ngámin sù puddul nga minay ta aláwa nga lugár. Á ajjan nga naggagammung tán yù ira káruán nga makituddu kuna ánna yù ira magaru gapay nga naggapu ta Jerusalem ánna káruán nga ili gapay sù purubinsia na Judiya, ánna yù ira nga naggapu sù duá nga ili ta aggik na bebay, nga Tiro ánna Sidon, tapè maginná ra yù ituddu na ánna iddagád da yù pamammapiá na sù tulágad da.
17 E, descendo com eles, parou em uma planície, na companhia de seus discípulos, e uma grande multidão de povo de toda a Judeia e Jerusalém, e do litoral de Tiro e de Sidom, que tinham vindo para ouvi-lo, e para serem curados das suas enfermidades,
18 Á minay gapay yù ira buruburionán nayù ira anitu, á pinammapiá na ira gapay.
18 e os que eram atormentados por espíritos imundos, e eles eram curados.
19 Á yù ira ngámin nga magaru, pinarubád da siniggek si Apu Kesu. Á ngámin yù ira naniggek kuna, nammapiá ira megapu sù ámmagaddátu na.
19 E toda a multidão procurava tocar-lhe; porque saía virtude dele, e curava a todos.
20 Á nallipay si Apu Kesu sù ira makituddu kuna, á kinagi na nira,
20 E ele levantando os olhos para os seus discípulos, disse: Abençoados sois vós, os pobres; porque vosso é o reino de Deus.
21 “Napiá yù ággián naw, sikayu nga makkaragâ nga makituddu nikán ánna manuppál sù ipakuá ni Namarò nikayu!
21 Abençoados sois vós, que agora tendes fome; porque sereis fartos. Abençoados sois vós, que agora chorais; porque haveis de rir.
22 “Napiá yù ággián naw, nu malussaw yù ira tatolay nikayu, ánna manakì ira nikayu ánna iluddè da kayu, ánna paraparáketad da kayu megapu sù pangikatalà naw ánna panuttul naw nikán nga Kaká na ngámin na tatolay, ta mapagayáyâ kayu sangaw.
22 Abençoados sereis quando os homens vos odiarem, e quando eles vos separarem da sua companhia, e vos insultarem, e rejeitarem o vosso nome como mau, por causa do Filho do homem.
23 Naggittá yù ira manigirigâ nikayu sù ira ngaw naggaká nira, ta yáyù gapay yù kingnguá ra ngaw sù ira ngaw ábbilinán ni Namarò. Á nu kunnian yù akkuád da nikayu, paguráyán naw. Magayáyâ kayu laguk sù dattál nayù ággaw nga panigirigâ da nikayu. Ayatán kayu lâ nga kunnay ta mattatála megapu sù ayâ na, ta aru yù napiá nga bálà naw nga pinakappián ni Namarò ta lángì, nga málâ naw sangaw nu lubbè kayu tán,” kun ni Apu Kesu.
23 Regozijai-vos nesse dia, e salteis de alegria, porque eis que é grande a vossa recompensa no céu; porque de maneira semelhante faziam os seus pais aos profetas.
24 Á kinagi na paga,
24 Mas ai de vós que sois ricos! Porque já recebestes a vossa consolação.
25 “Bay e! Makállállà kayu, sikayu nga sigídá makákkáppagin,
25 Ai de vós que estais fartos! Porque tereis fome. Ai de vós que agora rides! Porque haveis de lamentar e chorar.
26 “Bay e! Makállállà kayu lâ nu dayáwad da kayu nayù ira ngámin nga tatolay, gapu ta kunnian gapay yù paddáyo nayù ira ngaw naggaká nikayu sù ira ngaw mattá-ábbilinán nga nakkagi ta naggapu kâ Namarò yù bilid da, ngam ari kuruk, ta nassirisiri ira.”
26 Ai de vós quando todos os homens falarem bem de vós! Porque assim faziam seus pais aos falsos profetas.
27 Á kinagi ni Apu Kesu paga, “Ngam sikayu nga magginná sù kagiak ku, iddukan naw yù ira makiramá nikayu. Á ikállà naw yù ira malussaw nikayu.
27 Mas a vós que ouvis, eu digo: Amai aos vossos inimigos, fazei bem aos que vos odeiam;
28 Kiddawan naw kâ Namarò yù allà na sù ira mangigagek nikayu, tapè pakomán ni Apu ira. Á makimállà kayu megapu sù ira manigirigâ nikayu.
28 abençoai os que vos amaldiçoam, e orai pelos que vos maltratam.
29 Á nu ajjan yù tolay nga mallappák nikayu, ari kayu mabbálà, mássiki nu palapalingngian na kayu. Á nu ajjan yù maggubâ ta gámì naw, paguráyán naw lâ. Iyawâ naw paga yù barawási naw kuna gapay nu apan na paga.
29 Ao que te ferir em uma face, oferece-lhe também a outra; e ao que te tomar a capa, não o proíba de tirar-te a túnica também.
30 Iddán naw yù ira ngámin nga makkiddaw nikayu. Á nu ajjan yù mangâ ta kukuá naw, paguráyán naw nu arán na itoli.
30 Dá para cada homem que te pedir; e aquele que levar os teus bens, não lhe exijas que os devolva.
31 Á yù napiá nga ikáyâ naw nga akkuán nayù ira kábbulun naw nikayu, yáyù lâ akkuán naw nira.
31 E assim como quereis que os homens vos façam, fazei-lhes igualmente.
32 “Á nu yù ira lâ nga mangiddù nikayu yù iddukan naw, bálatan na kayu panò ni Namarò? Ari gemma, ta mássiki yù ira nga mangnguá ta narákè, iddukad da gapay yù ira mangiddù nira.
32 Porque, se amardes aos que vos amam, qual é o vosso reconhecimento? Pois os pecadores também amam os que os amam.
33 Á kunnian gapay, nu yù ira lâ nga mangabbák nikayu yù abbágán naw, bálatan na kayu panò ni Namarò? Ari gemma, ta mássiki yù ira minálliwâ, kunnian gapay yù akkuád da.
33 E se fizerdes bem aos que vos fazem bem, qual é o vosso reconhecimento? Pois os pecadores também fazem o mesmo.
34 Á nu yù ira lâ nga ammu ra nga mappagá yù pagatukán naw, dayáwan na kayu panò ni Namarò? Ari gemma, ta mássiki yù ira minálliwâ, makkakápagatù ira gapay sù ira nga ammu ra mappagá.
34 E se emprestardes àqueles de quem esperais receber, qual é o vosso reconhecimento? Pois os pecadores também emprestam aos pecadores, para receberem novamente outro tanto.
35 “Ngam sikayu, máwák naw iddukan yù ira ngámin nga kábulun naw, mássiki yù ira malussaw nikayu, ánna ikállà naw ira. Á mappagatù kayu sù ira ngámin nga makkiddaw, mássiki yù ira nga arád da máwayyá nga itoli nikayu. Á nu kunnian yù akkuán naw, dakal yù bálà naw ta lángì. Á mabbáli kayu ta ánâ ni Apu Namarò nga Kotunán, gapu ta kunnian gapay yù akkuán na. Ta ikákkállà na yù ira narákè gapay ánna yù ira ari mabbalabálà kuna.
35 Amai, pois, a vossos inimigos, e fazei bem, e emprestai, sem nada esperardes de volta, e será grande a vossa recompensa, e sereis filhos do Altíssimo; porque ele é bondoso para com os ingratos e para com os maus.
36 Párigán naw laguk si Namarò nga Yáma naw, á mangikállà kayu ta kunnay kuna, ta nepallà yù allà na,” kun ni Apu Kesu.
36 Sede, pois, misericordiosos, assim como vosso Pai também é misericordioso.
37 Á kinagi ni Apu Kesu, “Arán naw panunnután yù ira kábulun naw, ánna arán naw ira pagikaruan. Á si Namarò, arán na kayu panunnután, ánna arán na kayu pagikaruan. Pakomán naw yù ira kábulun naw, á pakomán na kayu laguk ni Namarò.
37 Não julgueis, e não sereis julgados; não condeneis, e não sereis condenados; perdoai, e sereis perdoados;
38 Á iyawâ naw sù ira kábulun naw yù ángngabbák naw nira. Á si Namarò, iyawâ na gapay nikayu yù napiá nga tappangan na, nga inittà na, nga pinnu na, nga pinallábi na nga arán na kinarì. Ta igittá ni Namarò yù tappang na sù tappang naw, á kunnay sù tappangan naw ta iyawâ naw sù ira kábulun naw, kunnian gapay yù tappangan ni Namarò nga iyawâ na nikayu.”
38 dai, e vos será dado, boa medida, prensada, sacudida e transbordante, os homens vos darão no vosso regaço; porque com a mesma medida com que medirdes vos medirão novamente.
39 Á nagángngarigán si Apu Kesu, á kinagi na nira, “Nu ajjan yù buling, máwayyá na panò nga aggina yù mamulù sù kabbulun na nga buling? Ari gemma, ta mesawwâ ira duá ta abbû, gapu ta arád da masingan yù angayád da.
39 E falou-lhes uma parábola: Pode um cego conduzir um cego? Não cairão ambos na cova?
40 Á kunnian gapay sù makituddu, nga ari makáwayyá ánnè sù mesturu na. Ngam sangaw nu ammu na ngámin yù netuddu kuna, á megittá sù mangituddu kuna.”
40 O discípulo não está acima do seu mestre; mas todo o que for perfeito será como o seu mestre.
41 Á nagángngarigán si Apu Kesu ta meyannung sù ira nga makkakagi sù ira kábulud da, á kinagi na, “Ngattá, ta ibúyá naw yù baddì nga apuling sù matá nayù kabbulun naw, ngam arán naw matagenà yù karakal nayù apuling nga ajjan ta matá naw!
41 E por que tu reparas no cisco que está no olho de teu irmão, e não reparas na viga que está no teu próprio olho?
42 Máwayyá naw panò nga kagian sù kabbulun naw, ‘Kopun, ápulingát taka,’ ngam ajjan ga yù dakal nga apuling ta matá naw? Áppè pípiá kayu! Napiá nu mapolu bì irián naw yù dakal nga apuling ta matá naw, tapè masingan naw ta napiá, á mári naw gapay yù baddì nga apuling sù matá nayù kabbulun naw.”
42 Ou como podes dizer a teu irmão: Irmão, deixa-me tirar o cisco que está no teu olho, não reparando tu mesmo na viga que está no teu próprio olho? Hipócrita, tira primeiro a viga do teu próprio olho, e, então, verás claramente para tirar o cisco que está no olho de teu irmão.
43 Á kinagi na paga ni Apu Kesu, “Yù napiá nga káyu, ari mabbungá ta jikkù. Á yù jikkù nga káyu, ari mabbungá ta napiá.
43 Porque não há árvore boa que produza mau fruto, nem árvore má que produza bom fruto.
44 Ta tákkilalát tam yù káyu megapu sù bungá na. Á arát tam gemma málâ yù lubbán sù guráwing. Á arát tam gemma málâ yù bayábà sù baribbì.
44 Porque toda árvore é reconhecida pelo seu próprio fruto. Porque dos espinheiros o homem não colhe figos, nem de um arbusto se colhe uvas.
45 Á kunnian gapay, napiá lâ yù akkuán nayù napiá nga tolay, nga naggapu ta napiá nga nonò na. Á narákè yù akkuán nayù narákè nga tolay nga naggapu ta narákè nga nonò na. Ta akkuán na tolay yù nononopan na, á yáyù gapay yù ubobugan na.”
45 O homem bom, do bom tesouro do seu coração tira o que é bom, e o homem mau, do mau tesouro do seu coração tira o que é mau; porque da abundância do seu coração fala a boca.
46 Á kinagi na paga ni Apu Kesu, “Ngattá, ta kagian naw ta sikán yù yápu naw, ta ‘Apu,’ kun naw lâ nikán, ngam arán naw kurugan yù kagiak ku nikayu!
46 E por que me chamais, Senhor, Senhor, e não fazeis as coisas que eu digo?
47 Á yù ira tatolay nga umay nikán, nga magginná sù kagiak ku ánna kurugad da, á kagiak ku nikayu yù keyarigád da.
47 Todo aquele que vem a mim, e ouve as minhas palavras, e as pratica, eu vos mostrarei a quem ele é semelhante;
48 Kunnay ira ta nabbalay, nga alaram yù kinokkobán na. Á pakatunù na sù batu ta unak, yáyù pamatáddagán na sù kallang na. Á nu maddakal yù danum, malítù yù balay ánna masikan yù agì na danum. Ngam ari meburuk yù balay, gapu ta maláddá yù kapadde na.
48 ele é semelhante a um homem que edificou uma casa, e cavou fundo, e pôs os alicerces sobre a rocha; e, vindo a enchente, a corrente batia veementemente sobre aquela casa, e não a pôde abalar, pois esta estava fundada sobre a rocha.
49 Ngam yù tolay nga makaginná sù kagiak ku nga arán na kurugan, kunnay sù nabbalay, nga ababbaw yù inikokkok na sù kallang na, nga pinatáddak na lâ sù dabbun. Á paddakal nayù danum, nalítù yù dabbun, á nagagì yù danum sù gián nayù bale na. Á dagarágâ nakutukutáng yù balay nga neburuk, á kengá lâ.”
49 Mas o que ouve e não pratica é semelhante a um homem que edificou uma casa sobre a terra, sem alicerces; na qual a corrente batia veementemente, e imediatamente desabou; e foi grande a ruína daquela casa.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 6, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.