2 Coríntios 7

Yù bilin ni Namarò nga meyannung kâ Apu Kesu Kiristu: Yù bagu nga tarátu ni Namarò sù ira nga mangikatalà kâ Apu Kesu Kiristu (ATT) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Wáwwagì nga iddukak ku, gapu ta ngámin dannian yù initabbá ni Namarò nittam, iriát tam laguk yù ngámin nga narákè nga ággangnguá tam, ánna ngámin yù egga ta nonò tam nga narákè, á pakimorayát tam galâ si Namarò ánna uputat tam nga akkuán yù napiá nga ipakuá na nittam, nga mepángngà nittam nga mangilin nga ánâ na.
1 Amados, visto que temos essas promessas, purifiquemo-nos de tudo que contamina o corpo ou o espírito, tornando-nos cada vez mais santos porque tememos a Deus.
2 Á sikayu nga wáwwagi mi, alawatan naw kami laguk ta putu naw gapay, ta awán bulubugá ta nakaliwatám mi nikayu. Awán ta ággangnguá mi nga narákè nga inituddu mi nikayu. Ari kami maddarogà, á arám mi kayu bulubugá inilogò.
2 Peço-lhes que abram o coração para nós. Não prejudicamos ninguém, nem desencaminhamos ninguém, nem nos aproveitamos de ninguém.
3 Á arát takayu paliwatan ta pakkagì karannian, ta kinagì ngaw nikayu yù ayâ mi nikayu. Á napasigaggà yù ayâ mi nikayu, maguray lâ yù mesimmu nittam, nu matolay ittam onu matay.
3 Não digo isso para condená-los. Já lhes disse que vocês estão em nosso coração. Estamos juntos, seja para morrer, seja para viver.
4 Á mappelokà nikayu, ta sikayu yù kuruk nga pangikatalakák ku. Á sikayu yù ipeddaráyò. Á mabannáyán yù nonò mi ánna awán ta áddè nayù pagayáyâ mi nikayu, maguray lâ yù jigâ mi nga attamám mi.
4 Tenho muita confiança em vocês, e de vocês tenho muito orgulho. Vocês têm me encorajado grandemente e me proporcionado alegria, apesar de todas as nossas aflições.
5 Á sù labbè mi ta Masidonia, awán ta awayyá mi nga magibannák, ta narigirigâ kami megapu sù ira nakiramá nikami, ánna naburung kami gapay megapu sù ira áppè pípiá, marakè ilogò da sangaw yù ira sinudduák ku.
5 Quando chegamos à Macedônia, não tivemos nenhum descanso. Enfrentamos conflitos de todos os lados, com batalhas externas e temores internos.
6 Ngam si Namarò yù minámmasikan ánna minángngabbák sù ira mapállâ, á pinataggâ na yù nonò mi megapu sù labbè ni Titò sù giám mi.
6 Mas Deus, que conforta os desanimados, nos encorajou com a chegada de Tito.
7 Á nabannáyán yù nonò mi, ari lâ negapu sù labbè ni Titò, nu ari gapay negapu sù pagistoriá na sù pagayáyâ na megapu nikayu. Á kinagi na gapay ta nepallà yù pakkaragâ naw nga makasingan nikami. Á kinagi na ta naraddam kayu megapu sù nesimmu, gapu ta ammu naw ta maraddamà gapay. Á kinagi na yù pagayáyâ na gapu ta kaparán naw nga manuppál sù itaddák ku nikayu. Á yáyù nga nepallà yù pagayáyâ ku gapay kunangan.
7 Sua presença foi uma alegria, como também o foi a notícia que ele nos trouxe do encorajamento que recebeu de vocês. Quando ele nos contou quanto desejam me ver, quanto lamentam o que aconteceu e quão dedicados são a mim, fiquei muito feliz!
8 Á mássiki nu napakaraddam kayu ngaw megapu sù napolu nga túrâ ku nikayu, arák ku ibabáwi yù ipattúrâ ku. Ngam naraddamà gapay ngaw, ta ammù gemma ta napakaraddam kayu megapu sù túrâ ku, mássiki nu nabì lâ yù karaddam naw.
8 Não me arrependo de ter enviado aquela carta severa, embora a princípio tenha lamentado a dor que ela lhes causou, ainda que por algum tempo.
9 Ngam magayáyákà kunangane, nga ari megapu sù karaddam naw, nu ari galâ megapu sù pabbabáwi naw sù kingnguá naw nga narákè ánna yù pakipakomá naw kâ Apu. Á kunnian, pinabbalin ni Namarò ta pakkapiánán naw yù karaddam naw, á ari kayu laguk náttakitán megapu sù túrâ mi.
9 Agora, porém, alegro-me por tê-la enviado, não pela tristeza que causou, mas porque a dor os levou ao arrependimento. Foi o tipo de tristeza que Deus espera de seu povo, portanto não lhes causamos mal algum.
10 Ta nu maraddam yù tolay gapu ta liwiliwâ na kâ Namarò, á mabbabáwi laguk, ánna makiyígù kâ Namarò, á pakomán na laguk ni Namarò ánna iyígù na. Á yáyù nga arán na tolay ibabáwi yù daddam na, ta yá pabbalinán na yù kesipà na kâ Namarò ta áddè ta áddè. Ngam nerumá yù daddam nayù tolay nga ari manguruk kâ Namarò. Ta ikaraddam na lâ yù jigâ na, ngam arán na ibabáwi yù liwâ na, á yá pabbalinán na yù pate na ánna kesinná na kâ Namarò ta áddè ta áddè.
10 Porque a tristeza que é da vontade de Deus conduz ao arrependimento e resulta em salvação. Não é uma tristeza que causa remorso. Mas a tristeza do mundo resulta em morte.
11 Wáwwagì, imámmatán naw laguk yù napiá nga pabbalinán nayù karaddam naw nga naggapu sù allà ni Namarò nikayu! Ta naláppà kayin nga manuppál sù ipakuá ni Namarò nikayu, ánna naparán kayu nga mangipasingan ta kuruk nga napiá yù nonò naw. Ta napporay kayu, ta kuruk nga arán naw ikáyâ yù narákè nga kingnguá nayù tolay, á nerallà yù burung naw ánna assing naw marakè massamâ nikayu yù narákè. Á kuruk nga karagatán naw yù panolì nga mattúllun nikayu, tapè mepagayáyákà nikayu. Á napattû kayu nga namággáng sù tolay nga nalliwâ. Á yáyù nga inipasingan naw ta awán ta liwâ naw nga meyannung karannian nga kingnguá na, ta gimmá naw yù tolay nga nalliwâ.
11 Vejam o que a tristeza que vem de Deus produziu em vocês! Trouxe dedicação, defesa de suas ações, indignação, temor, desejo de me ver, zelo e prontidão em punir a injustiça. Vocês mostraram que fizeram todo o necessário para corrigir a situação.
12 Á pattúrâ ku ngaw nikayu, yá ipattúrâ ku ari lâ megapu sù tolay nga nakaliwâ, ánna ari lâ tapè mabannáyán yù tolay nga nakaliwatán na. Ngam yá ipattúrâ ku yù pakkapiánán naw galâ, tapè mepakánnámmu nikayu ta kuruk nga napiá yù ángngiddù naw nikami ta ánninganán ni Namarò.
12 Portanto, não lhes escrevi para falar de quem havia errado e de quem havia sido prejudicado, mas para que, diante de Deus, pudessem ver por si mesmos como são dedicados a nós.
13 Á yáyù nga nabannáyánin yù nonò mi ánna magayáyâ kami.
13 Fomos grandemente encorajados por isso. Além de nos sentirmos encorajados, ficamos particularmente contentes de ver Tito alegre porque todos vocês o receberam bem e o tranquilizaram.
14 Á ta lage ni Titò minay nikayu, kinagì kuna yù ngámin nga napiá nga akka-akkuán naw. Á aringà nepasirán megapu sù pangiráyò nikayu, gapu ta labbè ni Titò nga mattúllun nikayu, nasingan na ta kuruk yù kinagì kuna nga meyannung sù napiá nga nonò naw, nga kunnay ta kuruk gapay yù ngámin nga kinagi mi ngaw nikayu.
14 Eu tinha dito a ele quanto me orgulhava de vocês, e vocês não me decepcionaram. Sempre lhes disse a verdade, e ficou provado que eu tinha razão ao elogiá-los!
15 Á nepallà yù ayâ ni Titò nikayu ta pakanonò na sù pamaddulò naw kuna ánna yù pakimore naw kuna ánna yù kaláppà naw nga mamalurò sù ngámin nga taddán na nikayu.
15 Ele os estima ainda mais quando se lembra de como todos vocês lhe obedeceram e o receberam bem, com temor e profundo respeito.
16 Á yáyù nga ayatánà gapay, gapu ta ammù ta kuruk nga mekatalà takayu nga manuppál sù napiá.
16 Fico muito feliz por poder ter plena confiança em vocês.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 2 Coríntios 7, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.