2 Coríntios 7
Yù bilin ni Namarò nga meyannung kâ Apu Kesu Kiristu: Yù bagu nga tarátu ni Namarò sù ira nga mangikatalà kâ Apu Kesu Kiristu (ATT) vs ARC
1 Wáwwagì nga iddukak ku, gapu ta ngámin dannian yù initabbá ni Namarò nittam, iriát tam laguk yù ngámin nga narákè nga ággangnguá tam, ánna ngámin yù egga ta nonò tam nga narákè, á pakimorayát tam galâ si Namarò ánna uputat tam nga akkuán yù napiá nga ipakuá na nittam, nga mepángngà nittam nga mangilin nga ánâ na.
1 Ora, amados, pois que temos tais promessas, purifiquemo-nos de toda imundícia da carne e do espírito, aperfeiçoando a santificação no temor de Deus.
2 Á sikayu nga wáwwagi mi, alawatan naw kami laguk ta putu naw gapay, ta awán bulubugá ta nakaliwatám mi nikayu. Awán ta ággangnguá mi nga narákè nga inituddu mi nikayu. Ari kami maddarogà, á arám mi kayu bulubugá inilogò.
2 Recebei-nos em vossos corações; a ninguém agravamos, a ninguém corrompemos, de ninguém buscamos o nosso proveito.
3 Á arát takayu paliwatan ta pakkagì karannian, ta kinagì ngaw nikayu yù ayâ mi nikayu. Á napasigaggà yù ayâ mi nikayu, maguray lâ yù mesimmu nittam, nu matolay ittam onu matay.
3 Não digo isso para vossa condenação; pois já, antes, tinha dito que estais em nossos corações para juntamente morrer e viver.
4 Á mappelokà nikayu, ta sikayu yù kuruk nga pangikatalakák ku. Á sikayu yù ipeddaráyò. Á mabannáyán yù nonò mi ánna awán ta áddè nayù pagayáyâ mi nikayu, maguray lâ yù jigâ mi nga attamám mi.
4 Grande é a ousadia da minha fala para convosco, e grande a minha jactância a respeito de vós; estou cheio de consolação e transbordante de gozo em todas as nossas tribulações.
5 Á sù labbè mi ta Masidonia, awán ta awayyá mi nga magibannák, ta narigirigâ kami megapu sù ira nakiramá nikami, ánna naburung kami gapay megapu sù ira áppè pípiá, marakè ilogò da sangaw yù ira sinudduák ku.
5 Porque, mesmo quando chegamos à Macedônia, a nossa carne não teve repouso algum; antes, em tudo fomos atribulados: por fora combates, temores por dentro.
6 Ngam si Namarò yù minámmasikan ánna minángngabbák sù ira mapállâ, á pinataggâ na yù nonò mi megapu sù labbè ni Titò sù giám mi.
6 Mas Deus, que consola os abatidos, nos consolou com a vinda de Tito;
7 Á nabannáyán yù nonò mi, ari lâ negapu sù labbè ni Titò, nu ari gapay negapu sù pagistoriá na sù pagayáyâ na megapu nikayu. Á kinagi na gapay ta nepallà yù pakkaragâ naw nga makasingan nikami. Á kinagi na ta naraddam kayu megapu sù nesimmu, gapu ta ammu naw ta maraddamà gapay. Á kinagi na yù pagayáyâ na gapu ta kaparán naw nga manuppál sù itaddák ku nikayu. Á yáyù nga nepallà yù pagayáyâ ku gapay kunangan.
7 e não somente com a sua vinda, mas também pela consolação com que foi consolado de vós, contando-nos as vossas saudades, o vosso choro, o vosso zelo por mim, de maneira que muito me regozijei.
8 Á mássiki nu napakaraddam kayu ngaw megapu sù napolu nga túrâ ku nikayu, arák ku ibabáwi yù ipattúrâ ku. Ngam naraddamà gapay ngaw, ta ammù gemma ta napakaraddam kayu megapu sù túrâ ku, mássiki nu nabì lâ yù karaddam naw.
8 Porquanto, ainda que vos tenha contristado com a minha carta, não me arrependo, embora já me tivesse arrependido por ver que aquela carta vos contristou, ainda que por pouco tempo;
9 Ngam magayáyákà kunangane, nga ari megapu sù karaddam naw, nu ari galâ megapu sù pabbabáwi naw sù kingnguá naw nga narákè ánna yù pakipakomá naw kâ Apu. Á kunnian, pinabbalin ni Namarò ta pakkapiánán naw yù karaddam naw, á ari kayu laguk náttakitán megapu sù túrâ mi.
9 agora, folgo, não porque fostes contristados, mas porque fostes contristados para o arrependimento; pois fostes contristados segundo Deus; de maneira que por nós não padecestes dano em coisa alguma.
10 Ta nu maraddam yù tolay gapu ta liwiliwâ na kâ Namarò, á mabbabáwi laguk, ánna makiyígù kâ Namarò, á pakomán na laguk ni Namarò ánna iyígù na. Á yáyù nga arán na tolay ibabáwi yù daddam na, ta yá pabbalinán na yù kesipà na kâ Namarò ta áddè ta áddè. Ngam nerumá yù daddam nayù tolay nga ari manguruk kâ Namarò. Ta ikaraddam na lâ yù jigâ na, ngam arán na ibabáwi yù liwâ na, á yá pabbalinán na yù pate na ánna kesinná na kâ Namarò ta áddè ta áddè.
10 Porque a tristeza segundo Deus opera arrependimento para a salvação, da qual ninguém se arrepende; mas a tristeza do mundo opera a morte.
11 Wáwwagì, imámmatán naw laguk yù napiá nga pabbalinán nayù karaddam naw nga naggapu sù allà ni Namarò nikayu! Ta naláppà kayin nga manuppál sù ipakuá ni Namarò nikayu, ánna naparán kayu nga mangipasingan ta kuruk nga napiá yù nonò naw. Ta napporay kayu, ta kuruk nga arán naw ikáyâ yù narákè nga kingnguá nayù tolay, á nerallà yù burung naw ánna assing naw marakè massamâ nikayu yù narákè. Á kuruk nga karagatán naw yù panolì nga mattúllun nikayu, tapè mepagayáyákà nikayu. Á napattû kayu nga namággáng sù tolay nga nalliwâ. Á yáyù nga inipasingan naw ta awán ta liwâ naw nga meyannung karannian nga kingnguá na, ta gimmá naw yù tolay nga nalliwâ.
11 Porque quanto cuidado não produziu isso mesmo em vós que, segundo Deus, fostes contristados! Que apologia, que indignação, que temor, que saudades, que zelo, que vingança! Em tudo mostrastes estar puros neste negócio.
12 Á pattúrâ ku ngaw nikayu, yá ipattúrâ ku ari lâ megapu sù tolay nga nakaliwâ, ánna ari lâ tapè mabannáyán yù tolay nga nakaliwatán na. Ngam yá ipattúrâ ku yù pakkapiánán naw galâ, tapè mepakánnámmu nikayu ta kuruk nga napiá yù ángngiddù naw nikami ta ánninganán ni Namarò.
12 Portanto, ainda que vos tenha escrito, não foi por causa do que fez o agravo, nem por causa do que sofreu o agravo, mas para que o vosso grande cuidado por nós fosse manifesto diante de Deus.
13 Á yáyù nga nabannáyánin yù nonò mi ánna magayáyâ kami.
13 Por isso, fomos consolados pela vossa consolação e muito mais nos alegramos pela alegria de Tito, porque o seu espírito foi recreado por vós todos.
14 Á ta lage ni Titò minay nikayu, kinagì kuna yù ngámin nga napiá nga akka-akkuán naw. Á aringà nepasirán megapu sù pangiráyò nikayu, gapu ta labbè ni Titò nga mattúllun nikayu, nasingan na ta kuruk yù kinagì kuna nga meyannung sù napiá nga nonò naw, nga kunnay ta kuruk gapay yù ngámin nga kinagi mi ngaw nikayu.
14 Porque, se nalguma coisa me gloriei de vós para com ele, não fiquei envergonhado; mas, como vos dissemos tudo com verdade, também a nossa glória para com Tito se achou verdadeira.
15 Á nepallà yù ayâ ni Titò nikayu ta pakanonò na sù pamaddulò naw kuna ánna yù pakimore naw kuna ánna yù kaláppà naw nga mamalurò sù ngámin nga taddán na nikayu.
15 E o seu entranhável afeto para convosco é mais abundante, lembrando-se da obediência de vós todos e de como o recebestes com temor e tremor.
16 Á yáyù nga ayatánà gapay, gapu ta ammù ta kuruk nga mekatalà takayu nga manuppál sù napiá.
16 Regozijo-me de em tudo poder confiar em vós.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 2 Coríntios 7, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.