Atos 27

Ebe-No-Pfuasẹ Ishobọ Onogbọ (ATGNT) vs ARC

Sair da comparação
ARC Almeida Revista e Corrigida 2009
1 Abi e rọ lama shi ọ, anye lo ọkọ-okẹ oniẹmhi je Itili, e rue iPọlu ali ighumha ni e kpọle mhọli obọ oyi ọga ekhọli-okhuẹ ni a lu iJuliọsi, ni ọ khi ọghuo ọyi ekhọli-okhuẹ eyi Oghie iRomu nya, ni a zẹ ọda kẹ.
1 Como se determinou que havíamos de navegar para a Itália, entregaram Paulo e alguns outros presos a um centurião por nome Júlio, da Coorte Augusta.
2 Anye lo ọkọ-okẹ oniẹmhi rọte Adiramitiọmu, ikhi ọkọ-okẹ ni o ya kia migha ikpe eghuo ni ọkọ-okẹ ẹẹ migha, ni e la epfepfẹ okẹ ni e la ekẹ Esha. Arisitakusi ni ọ khi ọngi iMasidonia ọ nu anye kia.
2 E, embarcando nós em um navio adramitino, partimos navegando pelos lugares da costa da Ásia, estando conosco Aristarco, macedônio de Tessalônica.
3 Ogbeakọlọ anye migha iSidọni. IJuliọsi ọ mhọli isomhelemhi na iPọlu, ọ zẹ ọli obọ ya mẹ emọle ọli, ni e ri emini ọọ nono na li.
3 E chegamos no dia seguinte a Sidom, e Júlio, tratando Paulo humanamente, lhe permitiu ir ver os amigos, para que cuidassem dele.
4 Anye ke gbo rọte aghọ mu oni ọkọ nga, anye rọte odane ukiẹkiẹ ekẹ ni okẹ oniẹmhi o khi shi ni a lu iSapurọsi irari khi akpekpeli oo nasẹ anye.
4 E, partindo dali, fomos navegando abaixo de Chipre, porque os ventos eram contrários.
5 Abi anye rọ gua ọkọ ọ da je ọdada iSilisha ali iPafilia, anye migha ẹoli iMara na ekẹ iLisia.
5 E, tendo atravessado o mar ao longo da Cilícia e Panfília, chegamos a Mirra, na Lícia.
6 Aghọ ọni ọga ekhọli-okhuẹ ọ te mẹ ọkọ-okẹ oniẹmhi oyi ẹoli Alẹzadira ni oo je Itili, ọ ri anye lo ọ.
6 Achando ali o centurião um navio de Alexandria, que navegava para a Itália, nos fez embarcar nele.
7 Anye e kia fiẹ, ogbẹlẹ ebubu, anye mhọli ọmunu neni anye ramhi iKinidusi. Abi akpekpeli ọa rọ zẹ anye rọte ashini anye kha rọte, anye gua ọkọ-okẹ je ukiẹkiẹ ekẹ ni okẹ oniẹmhi o khi shi iKirẹti ni o sọ alo ghue ẹoli iSalimọ.
7 E, como por muitos dias navegássemos vagarosamente, havendo chegado apenas defronte de Cnido, não nos permitindo o vento ir mais adiante, navegamos abaixo de Creta, junto de Salmona.
8 Anye mhọli ọmunu rọte oni okẹ oniẹmhi. Ikpukhokho, anye bhale ashini ọkọ-okẹ ẹẹ migha ni a lui ọpfọmhẹgbe ni o ti mama ẹoli iLasia.
8 E, costeando-a dificilmente, chegamos a um lugar chamado Bons Portos, perto do qual estava a cidade de Laseia.
9 Ẹghẹghẹ o she pfu anye-a. Oni okiali o de shi ẹghẹghẹ ni a rọ lẹsẹ pfi azumhi se, ni o khi ẹghẹghẹ ni okhẹna o la la okiali na ukhomhi okẹ oniẹmhi. Ighọ iPọlu ọ tse agua ye wẹ, ọọ wẹ,
9 Passado muito tempo, e sendo já perigosa a navegação, pois também o jejum já tinha passado, Paulo os admoestava,
10 “Emọse, mhi she mẹ khi okiali oyawa o ya khi okhẹna ali khi o ya ri ukpokpomhi opfu ghi oni ọkọ ali itsua ni o tsua ali agbọ oyawa.”
10 dizendo-lhes: Varões, vejo que a navegação há de ser incômoda e com muito dano, não só para o navio e a carga, mas também para a nossa vida.
11 Ama, ocho ni ọni ọga ekhọli-okhuẹ ọ kha rọ ri esọ shi emini iPọlu ọ ngme, ọ deba abi ọni ọ gua oni ọkọ ọ ngme ali emini ọni ọ mhọli oni ọkọ ọ ngme.
11 Mas o centurião cria mais no piloto e no mestre do que no que dizia Paulo.
12 Aborọkhia khi ashini anye migha ọa ya ti egbe ẹghẹghẹ oruẹ; ebubu ẹgbọ e yemhẹ anye gua ke lẹ, e dabi khi anye ya ramhi ẹoli iFonisi, ni anye la aghọ ẹghẹghẹ oruẹ. Aghọ ọkọ okẹ eniẹmhi nya ẹẹ migha yẹmhẹ-a. Ekẹ ni okẹ oniẹmhi o khishi ni a lu iKirẹti ni ọ sọ alo ghue obini ovọ o te ẹ lo eko o khi.Abi iPọlu ọ li ye iRomu|src="ATG Paul4-BW.ai" size="span" loc="ACT 27.1--28.14" ref="27.1--28.14"
12 E, como aquele porto não era cômodo para invernar, os mais deles foram de parecer que se partisse dali para ver se podiam chegar a Fenice, que é um porto de Creta que olha para a banda do vento da África e do Coro, e invernar ali.
13 Abi akpekpeli okẹ o rọ ri ọfiẹ rọte ukiẹkiẹ ọgobọ ọ pfiolo, eni emọse e dabi khi okiali o ya zẹ wẹ kia ke je odalo, ighọ e leli uli ali akhuli ni a rọ gba ọkọ ọọ zu. Ee kia esesọ oni okẹ oniẹmhi na iKirẹti.
13 E, soprando o vento sul brandamente, lhes pareceu terem já o que desejavam, e, fazendo-se de vela, foram de muito perto costeando Creta.
14 Ama o li dẹnẹ, akpekpeli oniẹmhi, o li rọte ukiẹkiẹ obita ini a sọ alo ghue obini ovọ o te ẹ tiemhi eko pfiolo rọte oni ekẹ ni o la iteva okẹ oniẹmhi i dọsẹ.
14 Mas, não muito depois, deu nela um pé de vento, chamado Euroaquilão.
15 Oni akpekpeli o tsua rughu ọkọ-okẹ oyanye, ọa dobẹ ke kia je obini akpekpeli o te pfiolo o bhale. O lọsẹ anye. Anye bie zẹ ọli obọ na akpekpeli lọlighuo oo tsua.
15 E, sendo o navio arrebatado e não podendo navegar contra o vento, dando de mão a tudo, nos deixamos ir à toa.
16 Anye kia rọte ukiẹkiẹ ukuku ekẹ ni o la iteva okẹ oniẹmhi ni a lu iKauda, ikhi ukiẹkiẹ obini oni akpekpeli ọa ri egbe ramhi. Irọshẹka anye rọ dobẹ tialọ ọkọ onikeke ni a rọ ọ tsumhi ẹgbọ lo elemhi oni ọkọ-okẹ oniẹmhi.
16 E, correndo abaixo de uma pequena ilha chamada Cauda, apenas pudemos ganhar o batel.
17 Abi eni emọse e rọ tialọ li lo se, e ri ili gẹ oni ọkọ-okẹ oniẹmhi gasẹ, ini eni ili e dobẹ mu ọli mhuẹ toto. Irari khi ee na ulishi ini oni ọkọ o ya gbe aye shi ugbe ekẹ, ni o la egele ekẹ iLibiya, ni o sọ alo ghue wẹ. Ighọ e gbaghiẹ ode na kpishi oyi oni ọkọ-a, irari khi ẹa bie ke mhuẹ abi e ya li ọ. Isheghọ ni oni akpekpeli o bie tsua wẹ ke le.
17 E, levado este para cima, usaram de todos os meios, cingindo o navio; e, temendo darem à costa na Sirte, amainadas as velas, assim foram à toa.
18 Oni akpekpeli o kie ri itoto tsua oni ọkọ-okẹ ramhi ogbeakọlọ, ramhi ni, eni emọse e rọ tino itsua ni e tsua shi oni ọkọ ọ pfino kulo oni okẹ.
18 Andando nós agitados por uma veemente tempestade, no dia seguinte, aliviaram o navio.
19 Ogbeakọlọ e pfino ikhuli ni oni ọkọ o rọ ọ gbe akanya kulo oni okẹ.
19 E, ao terceiro dia, nós mesmos, com as próprias mãos, lançamos ao mar a armação do navio.
20 Aborọkhia khi ogbẹlẹ ebubu ni e dọsẹ khi anye a ri ẹloe ti ovọ wẹkhi ukpẹtata, ni oni akpekpeli o kiele rọ ri itoto o pfiolo, anye a ke ri udu shi ọ khi anye mẹ odẹ ni anye te ya pfue ọ.
20 E, não aparecendo, havia já muitos dias, nem sol nem estrelas, e caindo sobre nós uma não pequena tempestade, fugiu-nos toda a esperança de nos salvarmos.
21 Abi eni emọse ẹa rọ le eminale ogbẹlẹ ebubu, iPọlu ọ vule, ọ wẹ, “Emọse a kha suọ ude ni mhi ye ẹ lọ, a kha migha iKirẹti, Ẹghẹghẹ aghọ, a kha tsumhi egbe ẹ oyese onana ali opfu.
21 Havendo já muito que se não comia, então, Paulo, pondo-se em pé no meio deles, disse: Fora, na verdade, razoável, ó varões, ter-me ouvido a mim e não partir de Creta, e assim evitariam este incômodo e esta perdição.
22 Ama mena mhi gueyẹ ẹ a mhọli udu, itobọ khi ọngẹẹ ọkhọghuo ọa ya pfua sẹ ni oni ọkọ.
22 Mas, agora, vos admoesto a que tenhais bom ânimo, porque não se perderá a vida de nenhum de vós, mas somente o navio.
23 Ooyọsẹ agẹni ọyi Ẹshinẹgba ni ọ mhọli mhẹ ali ni mhi a ga ọ migha mama mhẹ,
23 Porque, esta mesma noite, o anjo de Deus, de quem eu sou e a quem sirvo, esteve comigo,
24 ọọ mhẹ, ‘Khi zẹ ni ulishi o muẹ, iPọlu. U mema ya migha ẹzọ odalo oyi iSiza ali khi Ẹshinẹgba ọ she rọte ilẹlemhi ri agbọ oyi eni a ga kia mhọli ẹ obọ.’
24 dizendo: Paulo, não temas! Importa que sejas apresentado a César, e eis que Deus te deu todos quantos navegam contigo.
25 Irarighọ, a mu igbedu oyẹ mhọli, emọse, irari khi mhi mhuẹ irudunga khi Ẹshinẹgba ọ ya riẹlẹ ọli abi ọ gueyẹ mhẹ.
25 Portanto, ó varões, tende bom ânimo! Porque creio em Deus que há de acontecer assim como a mim me foi dito.
26 Ama ọkọ oyawa o mema ya gbe aye shi ugbe ekẹ okhọghuo ni o la iteva okẹ oniẹmhi, o tigbe migha.”
26 É, contudo, necessário irmos dar numa ilha.
27 Ẹliyọsẹ ẹlẹnuzi-igbẹne, akpekpeli o kie tsua anye e kiakia okẹ oniẹmhi Adiriatiki. Itsotso ogbiẹ, o li eni ẹẹ gbe akanya oni ọkọ ẹloe abinẹ khi e she ti ẹ mama ekẹ.
27 Quando chegou a décima quarta noite, sendo impelidos de uma e outra banda no mar Adriático, lá pela meia-noite, suspeitaram os marinheiros que estavam próximos de alguma terra.
28 E mhẹsẹ oni okẹ bino, e mẹ khi ilimhi oyọli o khi ẹtẹ-awẹ egbhuẹsesa. O gbo li dẹnẹ, e gbo mhẹsẹ ọli, o ke khi ẹtẹ-awẹ egbhuẹne ali igbe.
28 E, lançando o prumo, acharam vinte braças; passando um pouco mais adiante, tornando a lançar o prumo, acharam quinze braças.
29 Ulishi o mu wẹ khi oni ọkọ o ya gbe aye shi echẹ, e rọte ukhokho pfi ikhuli ene ni a rọ a mu ọkọ ọ gbashi lo oni okẹ oniẹmhi, ee sọ iromhi ogbe o gbe a.
29 E, temendo ir dar em alguns rochedos, lançaram da popa quatro âncoras, desejando que viesse o dia.
30 Eni e la oni ọkọ ọ gbe akanya e dua abi e li mẹ asha a na kua. Ee tiese ukuku ọkọ ni e tialọ lole eghọ nga okẹ oniẹmhi, abinẹ khi eri e nono ni e rọte odalo ya pfi ikhuli lo okẹ oniẹmhi.
30 Procurando, porém, os marinheiros fugir do navio e tendo já deitado o batel ao mar, como que querendo lançar as âncoras pela proa,
31 Ama iPọlu ọọ ọni ọga ekhọli-okhuẹ ali eni ekhọli-okhuẹ, “Ini emọse enana ẹa li la elemhi oni ọkọ, ọngẹẹ, ọa ya pfue ọ.”
31 disse Paulo ao centurião e aos soldados: Se estes não ficarem no navio, não podereis salvar-vos.
32 Ighọ eni ekhọli-okhuẹ e pfa uli ni o mu oni ọkọ onikeke mhuẹ-a. E zẹ ọli de tiemhi elemhi okẹ.
32 Então, os soldados cortaram os cabos do batel e o deixaram cair.
33 Neni ogbe o maghiẹ-a, iPọlu ọ lema wẹ nya e le eminale. Ọọ wẹ, “O she ramhi ogbẹlẹ igbẹne ni udu ọa ke te sheshe ẹ, ni a le eminale kpẹ.
33 E, enquanto o dia vinha, Paulo exortava a todos a que comessem alguma coisa, dizendo: É já hoje o décimo quarto dia que esperais e permaneceis sem comer, não havendo provado nada.
34 Mena mhia lema ẹ, a le eminale. A lemhi ini a nono ni a kie dobẹ la agbọ, A lemhi khi emhikhọghuo ọa ya li ọngẹẹ.”
34 Portanto, exorto-vos a que comais alguma coisa, pois é para a vossa saúde; porque nem um cabelo cairá da cabeça de qualquer de vós.
35 Abi ọ rọ ngme na se, ọ rue ibulẹdi lasele, o kphẹmhi na Ẹshinẹgba ukpẹloe wẹ nya, ọ khi ọli-a, ọọ le.
35 E, havendo dito isto, tomando o pão, deu graças a Deus na presença de todos e, partindo- o, começou a comer.
36 Wẹwẹ nya e mhọli udu, e le eminale.
36 E, tendo já todos bom ânimo, puseram-se também a comer.
37 Anye nya ni anye la oni ọkọ, ẹgbọ egbhuẹgbẹsẹ ali ogbasasa 276 anye khi.
37 E éramos ao todo no navio duzentas e setenta e seis almas.
38 Abi e rọ ga le eminale se abi e nono, e tino ikpulu ikpamhi emhi ni e tsua kulo okẹ oniẹmhi, ini oni ọkọ o kpẹ li fuẹ.
38 Refeitos com a comida, aliviaram o navio, lançando o trigo ao mar.
39 Abi ogbe o rọ gbe-a se, eni ẹẹ gua oni ọkọ ẹa ke lẹsẹ egele okẹ oniẹmhi bie, ama e mẹ ashini ekhashẹ e kpi gbili shi. Aghọ e ke bie rọli shi udu khi wẹwẹ e ya gua oni ọkọ ya migha ini o zẹ wẹ ẹ riẹlẹ.
39 E, sendo já dia, não reconheceram a terra; enxergaram, porém, uma enseada que tinha praia e consultaram-se sobre se deveriam encalhar nela o navio.
40 Ighọ e pfanọ eni ili ni e mu ukpokpomhi akhuli ni o mu ọkọ-okẹ oniẹmhi ẹ gbashi kulo udi okẹ oniẹmhi. Ẹghẹghẹ aghọ e taghiẹ uli ni a rọ mu emini a rọ mu oni ọkọ ukhomhi ẹ nyenẹ-a. E taghiẹ ugbakpi oyi oni ọkọ-a nga idane, ni e dobẹ ramhi ashini e nono.
40 Levantando as âncoras, deixaram-no ir ao mar, largando também as amarras do leme; e, alçando a vela maior ao vento, dirigiram-se para a praia.
41 Ama oni ọkọ-okẹ o ya tọ aye sọ ugbe ekẹ ni o la elemhi okẹ oniẹmhi, o migha, akpekpeli o kie ri itoto o li, o tsẹkẹ udi oni ọkọ-a.
41 Dando, porém, num lugar de dois mares, encalharam ali o navio; e, fixa a proa, ficou imóvel, mas a popa abria-se com a força das ondas.
42 Eni ekhọli-okhuẹ ee gba abi e li ya gbolo eni ighumha nya a, ini e ya gua okẹ ramhi egele ni e na vu.
42 Então, a ideia dos soldados foi que matassem os presos para que nenhum fugisse, escapando a nado.
43 Ama ọni ọga ekhọli-okhuẹ, ọọ nono abi lọli li ya tsumhi iPọlu, ọa zẹ wẹ riẹlẹ emini e gba. Ochoghọ ọ gueyẹ eni e guẹ ẹ gua okẹ e kpẹ danọ kulo okẹ ni e ramhi egele.
43 Mas o centurião, querendo salvar a Paulo, lhes estorvou este intento; e mandou que os que pudessem nadar se lançassem primeiro ao mar e se salvassem em terra;
44 Eni e kpọle nya e mu ikiẹkiẹ ẹẹra mhuẹ okekhi izaga oyi oni ọkọ-okẹ. Ighọ wẹwẹ nya e ramhi ekẹkhẹ emhikhọghuo ọa li wẹ.
44 e os demais, uns em tábuas e outros em coisas do navio. E assim aconteceu que todos chegaram à terra, a salvo.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.