Apocalipse 6
Autaahaatɨhomɨ Pɨwɨha Gaaha Wanɨha (AGM) vs NVT
1 Mwaaho Sipɨsipɨho utɨpɨho wo anɨtiwɨ 7 kaiwɨhapɨhɨ kaapɨpata namasawɨ wɨsasawɨ ahiyawɨho netɨ isɨwatataise. Netɨ isɨwatata kaapɨpatɨ jɨhatɨ tɨwaapatɨ nesɨpataise. Nesɨpasɨhɨ wapa maurɨ maurɨ asɨtimatɨwɨ nasisoaarɨ ahotɨmɨ naiwaiwaamɨ wɨndɨ pɨwaatihɨ nɨnɨ atisataatɨ asoaahaamatɨtatɨ gandaase. Iyatɨ kandɨ satatɨ kandaase. “Kɨnyɨ namme,” ndaase.
1 Enquanto eu observava, o Cordeiro abriu o primeiro dos sete selos do livro. Então ouvi um dos quatro seres vivos dizer com voz de trovão: “Venha!”.
2 Aihɨ amɨ nɨnɨ japɨhɨ jata maasapɨho osihandɨ wɨndɨ kɨhoepɨhandi winjataayo. Sandɨ osindaasɨnɨ utaaho wo yasaihɨrɨ isɨwaho kandaasɨnɨ awɨtɨmatatɨ bindataise. Aihɨ ko komɨ tiworisai kohimatatɨ tiwatɨ ipɨhatitandɨ koai jɨhimatohiyɨhiya awaisawɨhiyaamɨ tingaatɨha wa nunyawɨhore. Aihɨ ko tiworɨho kohimatatɨ tiworisaisɨ tiwatɨ ipɨhatitandɨhoematatɨ notɨ tiworisai kohimatatɨ daahɨ tiwatɨ tunnatɨ yahwɨnataise.
2 Quando olhei, vi um cavalo branco. Seu cavaleiro carregava um arco, e sobre sua cabeça foi colocada uma coroa. Ele saiu batalhando para conquistar vitórias.
3 Aihɨ amɨ Mwaaho Sipɨsipɨho kaapɨpatɨ kapɨhatɨ utɨpɨhoai anɨtiwɨ namasawɨ wɨsasopatɨ tɨwaapatɨ nesɨpataise. Aihɨ wapa kapɨhɨ asɨtimatɨwɨ nasisoaarɨ ahotɨmɨ naiwaiwaamɨ wɨndɨ kapɨhandɨ 2 handɨ sandaase. “Kɨnyɨ namme,” ndaase.
3 Quando o Cordeiro abriu o segundo selo, ouvi o segundo ser vivo dizer: “Venha!”.
4 Satihɨ maasapɨho osiho amatenɨho noaipataise. Iyataatɨ utaaho so osisoaasɨnɨ bimisoaisɨ watɨpɨhandɨ nunyawaayopo kɨmaapɨ yapɨpataapɨhɨ asisɨha gaaha napaindɨhandɨ ahotihɨ isɨhiya windɨ tɨmunɨwɨ bimotɨha nemaitando. Nemahonɨhɨ isɨhiya dopawɨ amɨ isɨhiya usaisɨ siyɨhiyaisɨ timaitaatɨwo. Aihɨ ko satɨ otɨpitɨ kaitandɨ koaisɨ namatanaatɨ awainanaatɨ kosasaihanaatɨ nunyawaayopo.
4 Então surgiu um cavalo vermelho. Seu cavaleiro recebeu uma grande espada e autoridade para tirar a paz da terra. E houve guerra e matança em toda parte.
5 Aihɨ Sipɨsipɨho Sɨpɨpɨhoho kaapɨpatɨ 3 hatɨ namasawɨ utɨpɨhoai wɨsasopatɨ nesɨpataise. Nesɨpasɨhɨ amɨ wapa asɨtimatatɨ nasisoaarɨ bimaamɨ naimbɨpaamɨ 3 handɨ sandaase: “Namme!” ndaase. Aihɨ amɨ nɨnɨ japɨhɨ jata maasapɨho osiho asɨhaho noaipasɨhɨ iwinjataayo. Aihɨ ko osihoaasɨnɨ awɨtɨmatatɨ bimisɨho sɨkerɨhandɨ komɨ ikwɨraahɨ isɨwahore.
5 Quando o Cordeiro abriu o terceiro selo, ouvi o terceiro ser vivo dizer: “Venha!”. Quando olhei, vi um cavalo preto. Seu cavaleiro tinha na mão uma balança.
6 Aihɨ nɨnɨ wɨndɨ atisataatɨ sandɨ utaaho wo taatɨ pɨwaatihɨhandamatiyahandɨ noaipasɨhɨ atisataayo. Sandɨ utaaho womɨ pɨwɨhaamatiyatɨ noaipasɨtɨndɨ wapa maurɨmaurɨ asɨtimatatɨ nasisoaarɨ bimiwaiwaamɨ otɨhatɨhapɨ noaipataise. Sa pɨwɨha sataha noaipataise. “Kɨnyɨ numbwɨ kinyɨ otɨpɨpatɨ kaime isɨhiya nandapaapɨ nenoaahɨtɨtaatɨwo. Saisamɨhɨ asisɨha naasaapɨ nawɨho nehohɨhora pɨrawaaho onɨha maipɨhonjopɨ windisɨhoaisangi amɨ konɨho baarihandɨ onɨha maipɨhonya monyurɨ monja windisonyaisangi ko nawɨho nunyawɨ naito. Siyapaahandɨ kandɨ kɨnyɨ ipatɨ oripɨhatunɨ amɨ ipatɨ wainɨhandunɨ nepɨ namopɨsasɨme,” daase.
6 E ouvi uma voz dentre os quatro seres vivos dizer: “Uma medida de trigo ou três medidas de cevada custarão o salário de um dia, mas não desperdice o azeite nem o vinho”.
7 Aihɨ Mwaaho Sipɨsipɨho Sɨpɨpɨhoho kaapɨpatɨ 4 hatɨ namasawɨ anɨtiwɨ utɨpɨho wɨsasopatɨ tɨwaapatɨ nesɨpataise. Aihɨ wapa maurɨmaurɨ asɨtimatatɨ bimaamɨ naiwaiwaamɨ 4 handɨ satatɨ kandaase: “Kɨnyɨ namme,” ndaase.
7 Quando o Cordeiro abriu o quarto selo, ouvi o quarto ser vivo dizer: “Venha!”.
8 Satihɨ nɨnɨ japɨhɨ jata osihandɨ wɨndɨ ikɨrotatɨ asisorɨhandɨ noaipasɨhɨ iwinjataayo. Aihɨ kandaasɨnɨ utaaho wo awɨtɨmatatɨ bindataise. Iyataatɨ utaaso osihoaasɨnɨ awɨtɨmatatɨ bimisɨhomɨ ambɨpatɨ isɨhiya napohɨtɨhandamɨhore. Aihɨ isɨhiya napohiyɨhiya nuwɨ bimohɨpatɨ aunahɨpatɨ isɨhiya napwɨtaatɨwɨhandi nɨwipinjai taatɨ nasataise. Aihɨ kurisɨ watɨpɨhandɨ nunyawaayopo kurɨ yapɨpatambɨhiyaisɨ nepɨ maurɨmauraapɨhɨmapɨ nepɨ ahoaimɨ tipɨtapaitaatɨmo. Tipɨtapaapɨ ahoaimosamɨ kaiwa wɨndɨ naasaindɨhɨ isɨhiya bimohiyɨhiyai timasaihɨ kiya napwɨtaatɨwo. Ko namatanaatɨ kosasaihanaata isɨhiya siyɨhiyai tiwɨtaatɨmo. Iyatɨ amɨ ko jarɨho aungwohandɨ nusoaasisaihɨ isɨhiya jarɨhopɨ napwɨtaatɨwo. Iyatɨ amɨ ko timbɨpa aungwohandɨ nusoaasonɨhɨ kapa notɨ isɨhiya timbɨpa nepɨ napwɨtaatɨwo. Iyatɨ amɨ ko suhɨ maasapɨho kohasɨpɨho ainjɨhɨpɨpa yapɨpatambɨhapai netɨ isɨhiyaamɨhetematɨ nusoaasonɨhɨ kapa netɨ isɨhiyai ikotɨ tiwonɨhɨ kiya isɨhiya napwɨtaatɨwo.
8 Quando olhei, vi um cavalo amarelo. Seu cavaleiro se chamava Morte, e o mundo dos mortos o seguia. Eles receberam autoridade sobre um quarto da terra para matar pela espada, pela fome e pela doença e por meio de animais selvagens.
9 Aihɨ Mwaaho Sipɨsipɨho Sɨpɨpɨhoho kaapɨpatɨ 5 hatɨ anɨtiwɨ namasawɨ utɨpɨho wɨsasopatɨ tɨwaapatɨ nesɨpataise. Siyatɨ nesɨpasɨhɨ isɨhiya napohiyɨhiyaamɨ maarɨho arɨtaahandamɨ yatɨhɨ otɨtɨhɨ bimauhɨ winjataayo. Siya isiya jɨhura Autaahaatɨhomɨ pɨwɨha anɨtiwɨ isɨwatawa pɨwɨha ka ausaapɨ isɨhiyai kaundauhɨ kandapɨ tiworisa tiwauhɨ napohiyɨhiyaamɨ maarɨhore.
9 Quando o Cordeiro abriu o quinto selo, vi sob o altar as almas de todos que haviam sido mortos por causa da palavra de Deus e por seu testemunho fiel.
10 Napohiyɨhiyaamɨ maarɨho waatɨ kaahaata satatɨ kandaase: “Nahataapaamɨ Awaisɨhoŋɨ Kiŋɨhoŋe, kɨnyɨ gaahaiwa tɨtɨhaiwaahɨhɨ napaitɨpɨ nasisoaarɨ kaimbɨhoŋe. Kɨnyɨ tɨtɨhɨ nga ainahɨhoŋɨ bimaapɨhoŋe. Kinyɨ kaingɨwaiwa apɨpaahɨ tɨtɨhɨ gaahaiwaare. Nyahɨ napitiyaahaiwaara jatɨmɨ nutɨhaawe kɨnyɨ isɨhiya yapɨmbatambɨhiyai kiyaamɨ kiyohɨwaiwaapɨ sahɨ saiwɨ saiwɨ kaiwɨhiyaate undɨpɨ nepɨ tipɨtapaitaapɨhuraapo? Aimbɨ nyamɨ jɨtɨpatɨ nepɨ nanyuhaahotɨhandapɨ wihoaaŋɨhandɨ kiyaisɨ numwɨtaapɨhuraapo?” tawaatopo.
10 Clamavam ao Senhor em alta voz e diziam: “Ó Soberano Senhor, santo e verdadeiro, quanto tempo passará até que julgues os habitantes da terra e vingues nosso sangue?”.
11 Aihɨ kiya nɨnaasiyaisɨ apotɨhɨrɨ utaarɨhɨrɨ kɨhoepɨhɨrɨ nunyawaayopo. Nunyawɨ kiyai saundawaatopo: “Sahɨ nehɨ masɨhonjɨ ikɨnɨwɨ jatɨwɨse, tiworisa isɨhiya maasɨ otɨpɨpatɨ kiyohiyɨhiyaisunɨ amɨ samɨ naisɨhiya samataiwɨ Jisaasihopɨ gɨwunyaahohiyɨhiyai tiwisaihɨ napwisaihapo amɨ sangi tisawauhɨ napohɨpatamataiwo. Isɨhiya tiwisaihɨ napwɨtaatɨwɨhiyaamɨ nambaahandɨ Autaahaatɨho aimɨ mmonatɨ netɨ gwɨnyaase. Isɨ tiworisa isiya siyaisɨ tipi owemasaihɨhura sangi tisapɨ samɨ jɨtɨpatɨ nepɨ nasuhoaahotɨhandapaahɨ Autaahaatɨho wihoaaŋɨhandɨ numwɨtaise.
11 Então a cada um deles foi dada uma veste branca, e lhes foi dito que descansassem mais um pouco até que se completasse o número de seus irmãos, seus companheiros no serviço, que se juntariam a eles depois de serem mortos.
12 Aihɨ Mwaaho Sipɨsipɨho Sɨpɨpɨhoho kaapɨpatɨ 6 hatɨ utɨpɨhoai namasawɨ namaasahopatɨ tɨwaapatɨ nesɨpataise. Aihɨ amɨ nɨnɨ japɨhɨ jata ipɨpatɨpatɨ awaipatɨ yapɨpataapɨhɨ noaipatɨ ipɨpatɨpinjɨhɨ mmonataayo. Aihɨ amɨ ipɨho noaipatɨ apɨpaahɨ asahatɨ tutipɨhandɨ ahondaise. Aihɨ amɨ waatɨhoaisangi noaipatɨ apɨpaahɨ amatenɨtatɨ jɨtɨpɨhandɨ ahondaise.
12 Enquanto eu observava, o Cordeiro abriu o sexto selo, e houve um grande terremoto. O sol ficou escuro como pano negro, e a lua inteira se tornou vermelha como sangue.
13 Aihɨ amɨ kaumbwaatɨ autaahɨ yamɨhapataatɨhɨ ahotiwaiwa yapɨpataapɨhɨ tɨmahiyataise mbɨpa watɨpɨhapa murihoai netɨ ahoaihɨ yandɨpɨho sangɨho gwɨtɨpɨho nandɨndɨwipatamatiyato.
13 Então as estrelas caíram do céu como figos verdes de uma figueira sacudida por um forte vento.
14 Aihɨ amɨ yamɨhapatisangi aimɨ naihɨ owendaise. Siyatɨ yutɨhɨrɨ nawopɨ ipesawɨ napapotɨmanɨwɨ ahiyohɨpatamatiyato. Aihɨ amɨ nahataapa sisɨhounɨ amɨ yapɨpatɨ masɨhonya durɨhɨrɨ otaatemasonya ahotimbɨpɨhɨ namasisɨ wapɨhɨ notaise.
14 O céu foi enrolado como pergaminho, e todas as montanhas e ilhas foram movidas de seu lugar.
15 Aihɨ yapɨpatambɨ awaisawɨhiya kiŋɨhiyaunɨ amɨ ambɨpatɨ awaipatɨ nepɨ bimohiyɨhiyaunɨ amɨ amihiya pwɨsɨpɨ yaipa kaiwɨ tunnɨwɨ yahwɨnohiyɨhiyaamɨ tɨhaapundɨwɨ jɨhimatohiyɨhiyaunɨ ami ikɨpɨpa kahapaamapɨpa amɨ nawɨho asaketahiyaunɨ amɨ isɨhiya watɨpɨhiyaunɨ amɨ isɨhiya nawɨho wɨndɨ namepɨ nehɨ otɨpɨpatɨ kiyohiyɨhiyaunɨ nahatiya saiwaapɨ yanɨhɨmapɨ nuwɨ nawɨhaamɨ jomaahɨpataatɨhunɨ amɨ nawɨha sisɨhoaasɨnɨ ahetihɨhaiwaamɨhinɨ noaatawaayopo.
15 Então os reis da terra, os governantes, os generais, os ricos, os poderosos, os escravos e os livres, todos se esconderam em cavernas e entre as rochas das montanhas.
16 Nuwɨ noaatɨwɨ bindawa nawɨha sisɨhopɨ satɨwɨ kaahaatawaatopo. “Nawɨmaaraŋɨ sisɨmoŋɨ nipepatɨpɨ naumbwɨndɨpɨ nyangisɨ nyataatime. Awaisɨho utaaho kiŋɨhomɨ siyaahandaasɨnɨ bimisɨhomɨ ndɨha nimbɨpupo. Saisamɨhɨ Mwaaho Sipɨsipɨho Sɨpɨpɨhoho komɨ awaindɨhandɨ apowindɨhandisatɨ nasatɨ nyangisɨ yaasɨhandɨ awaindɨhandɨ namaanyamɨtando.
16 E gritavam às montanhas e às rochas: “Caiam sobre nós e escondam-nos da face daquele que está sentado no trono e da ira do Cordeiro!
17 Amɨ kindari isɨhiyaapɨ apowindɨhandɨ nepɨ ausaimanɨtaatɨmɨha asisɨha wanɨ aimɨ kɨma noaipataise amɨ kiya maipɨhaiwa kiyohɨwaiwaapɨ wihoaaŋɨhandɨ maipɨhandɨ kiyai numwɨtaatɨmo. Isɨ ndɨnɨhɨ kindaramɨ watɨpɨhandɨ tipɨndamatɨ nga bimɨtaise?” tɨwɨ kaahaatawaatopo.
17 Pois chegou o grande dia de sua ira, e quem poderá sobreviver?”.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Apocalipse 6, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.