Romanos 7
Godɨndɨ Hoafɨ (AGG) vs VC
1 Wandafɨ mamɨ, ro haponda nɨnɨ hoafɨyo hoafɨmbo sa heheamboayahɨ nda, se fɨfɨrɨhimboanei sapo seana muŋguambo hɨfɨnɨndɨ ahɨnümbɨ hohoanɨmo meŋgoro ra fɨfɨrɨhi hehimbo wambo. Nindou ai yaŋgɨrɨ nüŋguambe yaŋgɨr-ane ahɨnümbɨ hohoanɨmo ranai ahambo hɨfandɨrɨrɨ arandɨ. Ŋga nindou ai yifɨnduwanɨ, ahɨnümbo hohoanɨmo ranai ana ŋgɨrɨ asükaindo ahambo hɨfandɨndɨrɨ.
1 Ignorais, irmãos {falo aos que têm conhecimentos jurídicos}, que a lei só tem domínio sobre o homem durante o tempo que vive?
2 Mamɨ moatükunɨ yahurai-ane, nɨmorehɨ mamɨ ai ahandɨ nindowenihɨ anüŋgu ana, ahɨnümbɨ hohoanɨmo ranai ahambo ahandɨ nindowenihɨ ra-dɨbo kɨkɨhɨramɨndoanɨ ai moanɨ ahandɨ nindowenihɨ-dɨbo yaŋgɨrɨ nɨŋgomboane. Ŋga asu ahandɨ nindowenihɨ ai yɨfayu ana, asu ahɨnümbɨ hohoanɨmo nindowenihɨ ahandɨ ranɨ-dɨbo kɨkɨhɨmaramɨndo ranai ranɨ hohoanɨmo ranambeahɨndɨ hɨnɨŋgɨreamboane.
2 Assim, a mulher casada está sujeita ao marido pela lei enquanto ele vive; mas, se o marido morrer, fica desobrigada da lei que a ligava ao marido.
3 Ahandɨ nindowenihɨ nüŋguanɨ nindowenihɨ ŋgorü-dɨboefeyo ana, nɨmorehɨ ranahambo nindowenihɨ bɨrabɨrɨyo-randeimb-ane mbɨsei. Ŋga asu ahandɨ nindowenihɨ ranai yɨfɨyuwanɨ, nɨmorehɨ ranai nindowenihɨ ŋgorü aserɨmɨndo ana, ai nindowenihɨ bɨrabɨrɨyohɨ-yopoanɨ, sapo ai ahɨnümbɨ hohoanɨmo meŋgoro ranambeahɨndɨ hɨnɨŋgɨre tüküfe hayambo wambo.
3 Por isso, enquanto viver o marido, se se tornar mulher de outro homem, será chamada adúltera. Porém, morrendo o marido, fica desligada da lei, de maneira que, sem se tornar adúltera, poderá casar-se com outro homem.
4 Wandafɨ mamɨ, mare yahurai hohoanɨmo-ane sɨheimbo-so amboanɨ eŋgorondürɨ. Seana Krais-babɨdɨ nɨboadei hehi asu ranɨmbo-hünda ai-babɨdɨ yɨfɨmayei nou. Ranɨnambo asu ahɨnümbɨ hohoanɨmo ranai sɨheimbo moai kɨkɨhɨra-mündündürɨ. Ranɨmbo wambo asu se hapondanɨ ana nindowenihɨ ŋgorü sahorɨmɨndeimbo nahurai-anei sapo God ai yɨfɨhündɨ botɨmareir-ane sɨhɨrɨ aboedɨ hohoanɨmo ra süŋgufembohünda.
4 Assim, meus irmãos, também vós estais mortos para a lei, pelo sacrifício do corpo de Cristo, para pertencerdes a outrem, àquele que ressuscitou dentre os mortos, a fim de que demos frutos para Deus.
5 Ŋga horombo sɨhɨrɨ wamɨndafɨ hohoanɨmo ranambe nɨmboefambeyo ahɨnümbɨ hohoanɨmo meŋgoro ranai sɨhefɨ findɨ moaruwai hohoaŋɨ hohoanɨmo botɨreamuna asu sɨhɨrɨ ranɨnambo moaruwai hohoanɨmo ratüpurɨ aho ra rarɨhu marɨhundɨ. Asu hohoanɨmo ra yɨfɨ hohoanɨmo yaŋgɨr-ane yare marandɨ.
5 De fato, quando estávamos na carne, as paixões pecaminosas despertadas pela lei operavam em nossos membros, a fim de frutificarmos para a morte.
6 Ŋga asu hapondanambe ana sɨhɨrɨ yɨfɨyefɨ mburɨhumbo ahɨnümbɨ hohoanɨmo kɨkɨhamɨndɨmunɨ manɨŋgo ranambeahɨndɨ hɨnɨŋgɨ-rɨhumboanefɨ. Ranɨmboane asu hapondanɨ ana sɨhɨrɨ moai wamɨndafɨ ahɨnümbɨ hohoanɨmo sürü paru masɨhoemo ranɨ-süŋgurɨhu ratüpurɨyefɨ, ŋga sɨhɨrɨ Yifiafɨndɨ-mayo sɨmborɨ hohoanɨmo ranɨ-süŋgurɨhu ratüpurɨyefɨ arɨhundɨ.
6 Agora, mortos para essa lei que nos mantinha sujeitos, dela nos temos libertado, e nosso serviço realiza-se conforme a renovação do Espírito e não mais sob a autoridade envelhecida da letra.
7 Asu ranɨmbo sɨhɨrɨ nüŋgumambɨsefa? Ahɨnümbɨ hohoanɨmo ra moaruwai hohoanɨmoyo? Ranana ai wanɨ! Ŋga ahɨnümbɨ hohoanɨmo meŋgoro ranaiyo wambo moaruwai hohoanɨmo ranahambo hoafɨyowohü nafuimendɨra ro fɨfɨrɨmarɨheandɨ. Ranɨ-moatükunɨ ra yahurai-ane: Ahɨnümbɨ hohoanɨmo ranai hoafɨyowohüya, se nindou ŋgoründɨ napo hohoaŋɨ-ndowamboyafɨ, hoafɨ ra nafuiyondɨrɨhü hoafɨyondɨrɨ-koatembe-mbonana, asu ro ŋgɨrɨ nindou ŋgoründɨ napo hohoaŋɨfe hohoanɨmo ranahambo fɨfɨrɨheandɨ.
7 Que diremos, então? Que a lei é pecado? De modo algum. Mas eu não conheci o pecado senão pela lei. Porque não teria idéia da concupiscência, se a lei não dissesse: Não cobiçarás {Ex 20,17}.
8 Ŋga moaruwai hohoanɨmo ranaiyo ahɨnümbɨ hohoanɨmo hoafɨ ranɨ süŋgu nafɨ ranahambo kokofoare semɨndɨ haya asu ai wandɨ ŋgusüfoambe mamɨkarambo hohoaŋɨfeimbɨ hohoanɨmo ranahambo botɨre marandɨ. Ahɨnümbɨ hohoanɨmo ranai yaŋgorɨkoate-mbembonana, asu moaruwai hohoanɨmo ranai ŋgɨrɨ ŋgɨnɨndɨyo.
8 Foi o pecado, portanto, que, aproveitando-se da ocasião que lhe foi dada pelo preceito, excitou em mim todas as concupiscências; porque, sem a lei, o pecado estava morto.
9 Horombo ana ro ahɨnümbɨ hohoanɨmo ra fɨfɨrɨfekoate-yahambe yaŋgɨrɨ aboedɨ manɨmboahɨ. Ŋga asu ahɨnümbɨ hohoanɨmo hoafɨ ranai tüküfihüyo wambo-so, moaruwai hohoanɨmo ranai yaŋgɨrɨ botɨfe manɨŋgowa asu ro yɨfɨyambo nahuraimayahɨ.
9 Quando eu estava sem a lei, eu vivia; mas, sobrevindo o preceito, o pecado recobrou vida,
10 Asu ahɨnümbɨ hohoanɨmo ranai nindou yaŋgɨrɨ nɨŋgombo hohoanɨmo saimbo ra nɨmɨndühɨyo, ŋga asu ahɨnümbɨ hohoanɨmo ranɨ-süŋgu moai yaŋgɨrɨ nɨŋgombo hohoanɨmo sai-randɨ, ŋga sɨhafɨ moaruwai hohoanɨmo süŋgu yɨfɨndafɨ yaho marandɨ.
10 e eu morri. Assim o mandamento, que me devia dar a vida, conduziu-me à morte.
11 Ŋga moaruwai hohoanɨmo ranai ahɨnümbɨ hohoanɨmo hoafɨ ranɨ-süŋgu ahambo kokofoare masemɨndo ranahandamboyo hoafɨ ranai wambo yirɨmo-marandɨra asu ro ranɨ-süŋgumarɨheanda wambo moaruwai hohoanɨmo ranai hɨfokoa-mareandɨra ro yɨfɨyambo nahuraimayahɨ.
11 Porque o pecado, aproveitando da ocasião do mandamento, seduziu-me, e por ele me levou à morte.
12 Ŋga asu ahɨnümbɨ hohoanɨmo meŋgoro ranai ana Godɨndɨ-mayo-ane. Asu ahɨnümbɨ hohoanɨmo hoafɨ ranai-amboanɨ Godɨndɨ-mayo wambo mbumundɨyo haya aboed-ane.
12 Por conseguinte, a lei é santa e o mandamento é santo, e justo, e bom...
13 Ŋga asu ahɨnümbɨ hohoanɨmo aboedɨ ranai wambo ramareandɨra ro yɨfɨyahai? Ai ra wanɨ! Ŋga moaruwai hohoanɨmo aboedɨ moatükunɨ süŋgu ramareandɨra yɨfɨmayahɨ. Asu ranɨnambo moaruwai hohoanɨmo ai moaruwai hamɨndɨ moatükun-ane ra weindahɨmefeyo. Ranɨmboane asu ahɨnümbɨ hohoanɨmo ranɨ-süŋgu sɨhɨrɨ ndondɨhu fɨfɨrɨndɨhumboane, moaruwai hohoanɨmo ranana ai muŋguna moaruwai hamɨndɨ moatükun-ane.
13 Então o que é bom tornou-se causa de morte para mim? De certo que não. Foi o pecado que, para se mostrar realmente pecado, acarretou para mim a morte por meio do que é bom, a fim de que, pelo mandamento, o pecado se fizesse excessivamente pecaminoso.
14 Sɨhɨrɨ fɨfɨrɨhundɨ, ahɨnümbɨ hohoanɨmo ranana Godɨndɨ moatükun-ane. Ŋga asu roana sümbuyo-randeimbɨ fiambeahɨndɨ nindou-anahɨ. Rananahɨ asu moaruwai hohoanɨmo ahandɨ hoarehɨ nɨmboamboyahɨ ahandɨ moanɨ ratüpurɨya-rɨhandeimbɨ-mayahɨ.
14 Sabemos, de fato, que a lei é espiritual, mas eu sou carnal, vendido ao pecado.
15 Roana ratüpurayahɨ ranahambo fɨfɨrɨheandühɨ-yahɨpoanɨ, ŋga wanɨ. Ŋga ro hohoanɨmo refembo yifirayahɨ ra moai rarɨhe rɨhandɨ. Ŋga hohoanɨmo yiboarukoayahɨ ra asu ro rarɨhe rɨhandühanahɨ.
15 Não entendo, absolutamente, o que faço, pois não faço o que quero; faço o que aborreço.
16 Nɨne-moatükunɨ ro refembo yɨboarukoayahɨ ra rawarɨheandɨ. Asu ro rarɨhe hoafɨyahühɨya, ahɨnümbɨ hohoanɨmo ranana anɨhondü aboed-ane sa arɨhandɨ.
16 E, se faço o que não quero, reconheço que a lei é boa.
17 Asu ro ranɨ-moatükunɨ ratüpurɨya arɨhandɨ ranana wandɨ-hoarɨyahɨpoanɨ. Ŋga moaruwai hohoanɨmo wandɨ fiambe amaro ranai-ane moaruwai ranɨ hohoanɨmoyo arandɨ.
17 Mas, então, não sou eu que o faço, mas o pecado que em mim habita.
18 Ro fɨfɨrɨheamboanahɨ, wandɨ fiambe ana aboedɨ hohoanɨmo moai nɨmaro, sapo wandɨ wamɨndafɨ hohoanɨmo moaruwai ranambeahɨndɨ wamboanahɨ asahɨ. Ŋga ro aboedɨ hohoanɨmo ra refembo sa hehea hohoanɨmo-yahühanahɨsɨ, ŋga asu ro ŋgɨrɨ ranɨ-moatükunɨ ra randɨheandɨ.
18 Eu sei que em mim, isto é, na minha carne, não habita o bem, porque o querer o bem está em mim, mas não sou capaz de efetuá-lo.
19 Ro aboedɨ mbumundɨ ratüpurɨ refembo sahehea hohoanɨmoayahɨ ranana asu ro ŋgɨrɨ randɨheandɨ. Ŋga asu nɨne moaruwai fɨfanɨŋgarimbɨ hohoanɨmo ratüpurɨ ro refembo moei-asahɨ ranane rarɨhe arɨhandɨ.
19 Não faço o bem que quereria, mas o mal que não quero.
20 Ro moei saheimbɨ hohoanɨmo rawarɨheandɨ ana, ro wandɨhoarɨ-yahɨpoanɨ ranɨ-moatükunɨ ra rawarɨheandɨ, ŋga wanɨ. Ŋga sapo moaruwai hohoanɨmo wandɨ fiambe amaro ranai-ane wambo yaro yahoanɨ rawarɨheandɨ.
20 Ora, se faço o que não quero, já não sou eu que faço, mas sim o pecado que em mim habita.
21 Ranane asu ro hoeirɨheandanɨ nɨne hohoanɨmo aboedɨ ra refembo sa heheamboyahanɨ, asu fɨfanɨŋgarimbɨ, moaruwai hohoanɨmo amaro ra aboedɨ hohoanɨmo ranahambo semɨndɨ gɨgɨranambore arandɨ.
21 Encontro, pois, em mim esta lei: quando quero fazer o bem, o que se me depara é o mal.
22 Wandɨ hohoanɨmo ragu asaŋgoro ranai ana Godɨndɨ hohoanɨmo ranɨmbo yaŋgɨr-ane süŋgufembo hohoanɨmoya habodarɨhandɨ.
22 Deleito-me na lei de Deus, no íntimo do meu ser.
23 Ŋga asu ro hoeirɨheandanɨ hohoanɨmo ŋgorü wandɨ fiambe amaro asu ŋgorü hohoanɨmo ranai wandɨ fiambe ragu asaŋgoro ranɨ-dɨbo sɨmborɨ-sɨmborɨyafe arɨnandɨ. Ranane asu wandɨ fiambe moaruwai hohoanɨmo amaro ranahandɨ ratüpurɨ hohoanɨmo ranai wambo kɨkɨhamɨndɨndɨrɨ anɨŋgo.
23 Sinto, porém, nos meus membros outra lei, que luta contra a lei do meu espírito e me prende à lei do pecado, que está nos meus membros.
24 Roana hɨhɨfɨ-hɨhɨfɨkoate nindou hamɨnd-anahɨ! Nindou dɨdai wambo yɨfɨmbo hohoanɨmo ranambeahɨndɨ aboedambo-mandeandɨra?
24 Homem infeliz que sou! Quem me livrará deste corpo que me acarreta a morte?...
25 Godɨmbo hɨhɨfarɨhünɨ. Sɨhefɨ Adükarɨ Sisas Kraisɨndɨ süŋgu ai wambo aboedambo-ndeandɨrɨmbui! Asu ndanana moanɨ wandɨ hohoanɨmo-ane: Roana yaŋgɨrɨ Godɨndɨ hohoanɨmo ranɨ hoarehɨ anɨmboahɨ, ŋga asu wandɨ wamɨndafɨ hohoanɨmo ranai moaruwai hohoanɨmo ranahandɨ hoarehɨ nɨŋgombo ahandɨ hohoanɨmo ratüpurɨyo ho arandɨ.
25 Graças sejam dadas a Deus por Jesus Cristo, nosso Senhor! Assim, pois, de um lado, pelo meu espírito, sou submisso à lei de Deus; de outro lado, por minha carne, sou escravo da lei do pecado.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Romanos 7, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.