2 Coríntios 5
Godɨndɨ Hoafɨ (AGG) vs NVT
1 Sɨhɨrɨ fɨfɨrɨhumboanefɨ hɨfɨ ndanɨhü dago ndanambe anɨmboefɨ ndanana kandɨhoeyoanɨ asu ŋgoasümboanɨ ana God ai worɨ hondü sünambe sɨhɨrɨ nɨŋgombohünda hɨnɨŋgɨmareandɨ ranambe-anɨmbo nɨmboemboyefɨ. Worɨ ranana nindou moai worɨmboarundɨ, ŋga moanɨ koadürümbo fondarɨmboane.
1 Sabemos que, quando nosso corpo terreno, esta tenda em que vivemos, se desfizer, teremos um corpo eterno, uma casa no céu feita para nós pelo próprio Deus, e não por mãos humanas.
2 Hapondanana sɨhɨrɨ worɨ aboedɨ hamɨndɨ sɨhefɨmbo sünambeahɨndɨ nou gabudɨ-foareamunɨmbo afondaro ranahamboanefɨ sɨhɨrɨ haŋafumboyefühɨ hohoanɨmo pararɨhundɨ.
2 Na tenda terrena, gememos e desejamos ansiosamente nos vestir com nosso lar celestial, como se fosse uma roupa nova.
3 Sɨhɨrɨ ranɨ-moatükunɨ aboedɨ ra fi ranahambo gabudafoarɨhundɨ ana, asu sɨhɨrɨ ŋgɨrɨ fi safɨ yaŋgɨrɨ nɨmboefɨ.
3 Porque de fato nos vestiremos com um corpo celestial, e não ficaremos despidos.
4 Yɨnɨ, awi sɨhɨrɨ haponda dago ndanambe nɨmboefomboanefɨ haŋafumboyefühɨ afɨndɨ hohoanɨmoayefɨ. Asu sɨhɨrɨ rawehundɨ ra sɨhefɨ fi-hoearɨ wamɨndafɨ ra raguanambo-fembo sefɨ hohumboyefɨpoanɨ, ŋga wanɨ. Ŋga sɨhefɨ fi-hoearɨ sɨmborɨ ra sapo hoearɨ hondü sɨmborɨ nahurai güdɨfemboane. Asu rananɨmbo sɨhefɨ fi sümboyo-randeimbɨ ranai aboedɨ yaŋgɨrɨ gedühɨ nɨŋgombo ra mbɨsemɨndowambo sefɨ hohumboanefɨ.
4 Enquanto vivemos nesta tenda que é o corpo terreno, gememos e suspiramos, mas isso não significa que queremos ser despidos. Na verdade, queremos vestir nosso corpo novo, para que este corpo mortal seja engolido pela vida.
5 God ai ahandɨhoarɨyu sapo sɨhɨrɨ yaŋgɨrɨ semɨndɨ hefe nɨŋgombo ra dɨdɨboadore masɨhendɨ. Ranɨyu asu ai sɨhefɨmbo Yifiafɨ Aboedɨ ra masemunɨ. Yifiafɨ Aboedɨ masemunɨ ranana sapo muŋgua aboedɨ moatükunɨ süŋgunambo God ai sɨhefɨmbo refemunɨmboayu ranahandambo weaŋgurühɨdɨdɨ bɨdɨfɨrɨyo.
5 Deus nos preparou para isso e, como garantia, nos deu o Espírito.
6 Ranane sɨhefɨ fiambe ŋgɨnɨndɨ tüküfemunɨ arandɨ. Haponda sɨhɨrɨ ra randɨhu fɨfɨrɨndɨ-humboane sɨhefɨ fi nda sɨhefɨ worɨ nahurai ranambe anɨmboefɨsɨ, ŋga sɨhɨrɨ Adükarɨndɨ worɨ ranahambo aŋgun-anefɨ anɨmboefɨ.
6 Portanto, temos sempre confiança, apesar de sabermos que, enquanto vivemos neste corpo, não estamos em nosso lar com o Senhor.
7 Hapondanambe sɨhɨrɨ moanɨ Adükarɨmbo anɨhondümbo-rɨhurühanefɨ anɨmboefɨ. Ŋga nɨnɨ-moatükunɨyo hoeifembo ranahambo hohoanɨmo parɨhu-ndühɨyefɨpoanɨ anɨmboefɨ.
7 Porque vivemos por fé, e não pelo que vemos.
8 Sɨhefɨ hohoanɨmo ranai ŋgɨnɨndɨ tüküfemunühane asu roana yɨhoefɨ fi nda hɨfɨ ndanɨhü hɨŋgɨfe hefembo hafo Adükarɨ-babɨdɨ ŋgoafɨ hondühɨ nɨmarɨmbo rananefɨ hohoanɨmoayefɨ.
8 Sim, temos confiança absoluta e preferíamos deixar este corpo terreno, pois então estaríamos em nosso lar com o Senhor.
9 Ranɨmboanefɨ sɨhɨrɨ ana ŋgoafɨ hondühɨ nɨmboefühɨ-ndoan-ane asu ndühɨ nɨmboefühɨ-ndoan-ane ra ro moanɨ nɨne hohoanɨmo Adükarɨ ai hohoanɨmoayu ra süŋgufembo yaŋgɨrɨ hohoanɨmoayefɨ.
9 Assim, quer estejamos neste corpo, quer o deixemos, nosso objetivo é agradar ao Senhor.
10 Muŋguambo sɨhɨrɨ Adükarɨ ai yɨboboreandɨ sɨmboanɨ ra ahandɨ hɨmboahü tükündahumboyefɨ. Rananɨmbo ranɨ-sɨmboanɨ sɨhɨrɨ fi ndarɨhu nɨmboefambe aboedɨ ratüpurɨ ratüpurɨmayef-ane, asu moaruwai ratüpurɨmayef-ane, ranɨmbo muŋguambo sɨhɨrɨ mamamɨ nɨne-moatükunɨ ramarɨhundɨ sɨmoŋgorühɨ Adükarɨ ai ndemunümbui.
10 Pois todos nós teremos de comparecer diante do tribunal de Cristo, para que cada um receba o que merecer pelo bem ou pelo mal que tiver feito neste corpo terreno.
11 Ranɨmboane roana Adükarɨmbo yɨhɨmboyefühɨ, ahandɨ hoarehɨ nɨmboefühɨ nindou bɨdɨfɨrambo hoafɨyefɨ habodefɨ arɨhundɨ ahei hohoanɨmo botɨfendüranɨ ai Adükarɨmbo anɨhondümbo-fimbohünda. God ai yɨhoefɨmbo ndore fɨfɨreamunɨmboani. Mare yahurai-ane sɨhei hohoanɨmoambe se yɨhoefɨmbo ndorɨhi fɨfɨrɨmbɨrɨhimun-amboane asefɨ.
11 Assim, conhecendo o temor ao Senhor, procuramos persuadir outros. Deus sabe que somos sinceros, e espero que vocês também o saibam.
12 Ro asükai sɨheimbo ndanɨ hoafɨ hoafayefɨ nda se yɨhoefɨmbo aboed-anemo yahombo-hündamboyopoanɨ, ŋga se yɨhoefɨmbo hɨhɨfɨ-hɨhɨfɨ-mbeyahümuna sefɨmboyefɨ. Rananɨmbo asu se nindou bɨdɨfɨrɨ-yafe hohoanɨmo ranahambo hɨhɨfɨ-hɨhɨfayei, ŋga nindou-yafe hohoanɨmo ranahambo moai hohoanɨmoyei se sɨmborɨ hoafɨmbohünda hoafayahandürɨ.
12 Estamos mais uma vez nos recomendando a vocês? Nada disso, estamos apenas lhes dando motivos para que se orgulhem de nós, a fim de que possam responder àqueles que se orgulham nas aparências, e não no coração.
13 Nindou bɨdɨfɨrɨ ai yɨhoefɨmbo hɨhɨndɨ-hɨhɨndɨ-yomondühanemo masei. Ro hɨhɨndɨ-hɨhɨndayefɨ ana, Godɨmbo-hündamboanefɨ. Ŋga asu haponda ro ndorɨhu hohoanɨmoayefɨ ana, ra sɨheimbo farɨhefendürɨmbo-hündamboane.
13 Se parecemos loucos, é para dar glória a Deus, e se mantemos o juízo, é para o bem de vocês.
14 Krais yɨhoefɨmbo hɨpoambo-mareamunɨ hohoanɨmo ra yɨhoefɨ ratüpurɨ ranahambo hɨfandarandɨ. Ra yarɨhu fɨfɨrɨhundɨ nindou mamɨ ai nindou muŋguambo ranaheimbo süŋguna yɨfɨmayu ranɨ-süŋgunambo-anɨmbo nindou mamamɨ sɨhɨrɨ amboanɨ yɨfɨyefɨmbo nahurai-anefɨ.
14 De qualquer forma, o amor de Cristo nos impulsiona. Porque cremos que ele morreu por todos, também cremos que todos morreram.
15 Ai nindou muŋguambo sɨhefɨ süŋguna yɨfɨmayu. Ranɨ süŋgumbo-anɨmbo nindou sɨhɨrɨ ndarɨhu yaŋgɨrɨ nɨmboefambe ra sɨhɨrɨ hohoanɨmomayefɨ süŋgu yaŋgɨrɨ hohoanɨmoyohü hoahoaŋgopoanɨ, ŋga yowanɨ. Ŋga sapo ai sɨhefɨ süŋguna yɨfɨyu mbura asükaiyu botɨfi mahafu ranɨmbo sɨhɨrɨ ndondɨhu hohoanɨmondefüh-anɨmbo hahabodefomboane.
15 Ele morreu por todos, para que os que recebem sua nova vida não vivam mais para si mesmos, mas para Cristo, que morreu e ressuscitou por eles.
16 Ranɨ-mayowamboane roana ŋgɨrɨ nindou-yafe hohoanɨmo ra süŋgundɨhundühɨ asu nindou ŋgoründɨ hohoanɨmo türüboadɨhu ŋgefɨ. Yɨnɨ, horomboyefɨ sɨhɨrɨ nindou-yafe hohoanɨmo ra yarɨhu hohoanɨmoyefühɨ Kraisɨmbo tümafoarɨhurɨ hefɨsɨ. Ŋga asu hapondanɨ ana sɨhɨrɨ moai ahambo ranɨ hohoanɨmoyahundo rɨhundɨ.
16 Portanto, não avaliamos mais ninguém do ponto de vista humano. Em outros tempos, pensávamos em Cristo apenas do ponto de vista humano, mas agora o conhecemos de modo bem diferente.
17 Hɨmborɨyei. Nindou mamɨ ai Krais-dɨbo anüŋgu ana, God ai nindou ranahambo sɨmborɨ nindoumbondirɨ hɨnɨŋgɨndirümbui. Wamɨndafɨ hohoanɨmo awarɨmarɨhoayo, ŋga asu sɨmborɨ hohoanɨmo tüküfemboane.
17 Logo, todo aquele que está em Cristo se tornou nova criação. A velha vida acabou, e uma nova vida teve início!
18 Ran-moatükunɨ ranana God aiani nɨmɨndühɨyu haya yare arandɨ. Horombo ana sɨhɨrɨ ahandɨ hürütümbü nindoumboyahu manɨmboefɨyosɨ, ŋga asu hapondanɨyu Kraisɨndɨ süŋgu sɨhefɨmbo God ai aboedɨ-aboedɨ-mareamunɨ. Ranɨyu asu Godɨndɨ hürütümbü ranaheimbo farɨhefendüranɨ asu ai God-babɨdɨmbo wudɨ-wudɨfembo ratüpurɨ ra yɨhoefɨmbo masemunɨ.
18 E tudo isso vem de Deus, aquele que nos trouxe de volta para si por meio de Cristo e nos encarregou de reconciliar outros com ele.
19 Sɨheimbo ro ndarɨhu hoafehundürɨ: God ai nindou muŋguambo Kraisɨndɨ süŋguyu ŋgunindɨmbore arandɨ. Asu ai moai nɨnɨ-moatükunɨyo moaruwai hohoanɨmoyei marɨhündɨ ranahambo hohoanɨmoyu sɨhairandɨ, ŋga wanɨ. Asu ai nindoumbo wudɨ-wudɨfembo hoafɨ ra hoafɨmbo ratüpurɨ masemunɨ.
19 Pois, em Cristo, Deus estava reconciliando consigo o mundo, não levando mais em conta os pecados das pessoas. E ele nos deu esta mensagem maravilhosa de reconciliação.
20 Ranɨmboanefɨ ro Kraisɨndɨ yasɨmondühɨndɨ hoafɨ ra sahumɨndefɨ hohu hoafayefɨ. God ai ahandɨhoarɨyu yɨhoefɨ yasɨmondɨ süŋgure haya muŋguambo nindou ranaheimbo wudɨ-wudɨndahindɨ yahundürɨ arandɨ. Rananefɨ ro Kraisɨndɨ fondɨ sahumɨndefɨ hohu hoafɨyahu-ndürühɨya, “Awi se God-babɨdɨ hürütümbü hohoanɨmo ra hɨnɨŋgɨrɨhi hehi asu wudɨ-wudɨyahi,” sefɨ hohu hoafɨyefɨ arɨhundɨ.
20 Agora, portanto, somos embaixadores de Cristo; Deus faz seu apelo por nosso intermédio. Falamos em nome de Cristo quando dizemos: “Reconciliem-se com Deus!”.
21 Krais ai moai moaruwai hohoanɨmoyu randɨ. Ŋga asu God aiyu sɨhefɨ-mayo moaruwai hohoanɨmo ra ahandɨ wamɨ semündü manandeandɨ. Ranɨyu asu Sisas ai nindou moaruwai hohoanɨmoyumbü nou tükümefiyu. Sɨhefɨmboya, ai wambo-so nɨmboeimbo wandɨ ŋgɨnɨndɨnambo Godɨndɨ nindoumboyahi moanɨ aboedɨ mbumundɨ safɨ mbɨnɨmboei-amboane yahuhayamboyu ai ranɨ-moatükunɨ ra ramareandɨ.
21 Pois Deus fez de Cristo, aquele que nunca pecou, a oferta por nosso pecado, para que por meio dele fôssemos declarados justos diante de Deus.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 2 Coríntios 5, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.